CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 21.04.2010.

TADIĆEVI "JUGOSLOVENSKI GRAĐANSKI RATOVI" I BRUTALNO PREVARENI JOSIPOVIĆEVI BIRAČI?

Predsjednik Srbije, Boris Tadić, u razgovoru za The Wall Street Journal, nedavno izjavljuje da su se na području bivše Jugoslavije vodili „jugoslavenski građanski ratovi“.

Zanimljiva teza koja svoje uporište ima u agitacijskoj propagandi ratnog zločinca i komunističkog diktatora Slobodana Miloševića koji je lažima o “građanskom ratu“ opravdavao velikosrpsku agresiju i okupaciju Hrvatske, BiH i Kosova.

Dana 25. lipnja 1991. su nacionalni parlamenti Slovenije i Hrvatske proglasili državnu nezavisnost od SFR Jugoslavije i Socijalističke Republike Srbije. Četiri dana nakon toga, 29. 6. 1991. godine, je vojska SFRJ, protunarodna tzv. JNA pokrenula protiv Hrvatske svoje tenkovske jedinice iz Srbije preko državne granice na Dunavu, a s njom su u invaziju na Republiku Hrvatsku krenule srpska paravojne i policijske jedinice (četnici), odnosno srpski fašisti, a 25. kolovoza 1991. počela je opsada i sustavno razaranje Vukovara od strane JNA, četnika i srpskih jedinica iz Srbije, a iz Beograda je prema Vukovaru krenula gardijska divizija JNA, dok je Novosadski korpus već pucao po Vukovaru iz svega oružja itd. Na sam dan proglašenja hrvatske nezavisnost, u noći sa 25. na 26. lipnja su srpski pobunjenici odnosno srpski teroristi napali policijsku stanicu RH u Glini i zauzeli je, ali je hrvatska specijalna jedinica teroriste u Glini izbacila i razbila itd.

Nitko iz hrvatskog državnoga vrha, nitko iz hrvatske vlade, nitko iz Ureda predsjednika Republike niti predsjednik Republike, i nitko iz Hrvatskog sabora, nitko iz vladajuće koalicije, i nitko iz parlamentarne opozicije na čelu sa Socijaldemokratskom partijom nije opovrgnuo Tadićevu laž iz Wall Street Journala! Niti jedan hrvatski dužnosnik niti MVP RH nije nikada u u posljednjih 10 godina u inozemstvu opovrgnuo tezu o “građanskom ratu“ već se samo za domaću uporabu u zemlji, tu i tamo, rijetko, i usput spomene i kaže da je na Hrvatsku bila 1991. izvršena velikosrpska agresija.

Srpski predsjednik Boris Tadić nedavno je postavio zahtjev Hrvatskoj da ukine Oluju odnosno državni praznik Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti od 5. kolovoza, i poraz srpske 5. kolone odnosno srpskih pobunjenika ponovno i uzastopce nazvao „etničkim čišćenjem Srba“, iako je u srpskoj pobuni sudjelovala samo jedna trećina hrvatskih Srba, i iako je oko 120 tisuća do 150 tisuća Srba iz tzv. “Republike srpske Krajine“ pobjeglo iz Hrvatske uoči Oluje na zahtjev pobunjeničkog režima ratnog zločinca Mile Martića, izuzev iz hrvatskog Podunavlja kojega Oluja nije zahvatila. Predsjednik Josipović je taj zahtjev svoga kolega iz Srbije odšutio, kao što je odšutio i Tadićevu nedavnu izjavu na zajedničkoj press-konferenciji u Bačkom Monoštoru u Vojvodini, da će se u skoroj budućnosti pisati “zajednički“ povijesni udžbenici za Hrvatsku i Srbiju. Nema sumnje da bi u takvim “zajedničkim“ udžbenicima za povijest učenici učili o “jugoslavenskim građanskim ratovima“, a ne o velikosrpskoj agresiji. Josipovićev pak novi savjetnik umjesto Pilsela je jugoslavenski ideolog Dejan Jović koji zastupa tezu (laž) o “građanskom ratu“, i da hrvatski jezik navodno ne postoji, te da su za rat u bivšoj Jugoslaviji krivi nacionalizmi. Josipović se sa svime time slaže, jer i sam laže o hrvatskoj povijesti.

Ivo Josipović i Boris Tadić rade na stvaranju 3. jugoslavenskog Reicha! Njima nije stalo do naroda, do građana, do prosperiteta, oni žele obnovu Jugoslavije na račun svih hrvatskih žrtava velikosrpske agresije. Josipović se želi ispričati za sve srpske žrtve koje je prouzročio Miloševićev režim, a na jasenovačkoj komemoraciji hvali totalitarni komunizam i zločinca Tita, i time zlouporabljuje komemoraciju za mučenike holokausta. Srpski pak predsjednik Tadić šuti o srpskom holokaustu iz Drugog svjetskog rata i grli četnika Milorada Dodika koji laže o “700 hiljada srpskih žrtava u Jasenovcu“. Josipović i na to šuti.

O kojoj količni licemjerja se radi svjedoči činjenica da je Tadićev otac jedan od co-autora velikosrpskog programam Memorandum SANU koji je bio Miloševićev “Mein Kampf“ od Adolfa Hitlera s kojim je Beograd krenuo početkom devedesetih u svoje osvajačke ratove.

Tadićeve i Josipovićeve ideje o stvaranju nove Jugoslavije, koja se u briselskim krugovima zove “Zapadni Balkan“, imaju svoje nastojanje u britanskim nastojanjima da povrate kontrolu nad bivšom Jugoslavijom i novim nezavisnim državama koje kontroliraju SAD, NATO i Njemačka.

Zato je Bruxelles na britanski pritisak sklepao na silu koalicijsku vladu u Beogradu koja se sastoji od stranke od ubijenog premijera Đinđića koju sad vodi Boris Tadić, i Miloševićeve Socijalističke partije Srbije koja je upletena u Đinđićevo ubojstvo koje je iz haaškoga pritvora naručio Slobodan Milošević jer ga je Zoran Đinđić izručio u Scheveningenski zatvor, a zagovarao bivši predsjednik Srbije Vojislav Koštunica i vođa srpskih fašista, četnički vojvoda Vojislav Šešelj.

Odvjetnik obitelji Đinđić, Srđa Popović, je u razgovoru za Der Spiegel izjavio da je „međunarodna zajednica zaustavila istragu o nalogodavcima Đinđićeva ubojstva“.

Teško da su nacionalizmi izazvali velikosrpsku agresiju kad je vođa agresije bio komunist Slobodan Milošević, a vođa napada JNA na Vukovar bio komunist i titoist, bosanski Srbin i general Blagoje Adžić, de facto ratni zločinac, dok je ministar obrane SFR Jugoslavije također bio titoist (komunist) general Veljko Kadijević. Tajna služba KOS JNA koja je organizirala srpski ustanak u Hrvatskoj 1990. je komunistička tajna služba, ne nacionalistička, a šef te tajne službe KOS bio je srpski komunist i general JNA.

Ivo Josipović vodi politiku koju u predizbornoj kampanji nije obećao, naime, nije obećao stvaranje nove Jugoslavije ili “Zapadnog Balkana“, nego je obećavao stvaranje radnih mjesta u Hrvatskoj, poboljšanje socijalne politike i slično, obećavao je PravDu za radnike na burzi i siromašne, i zato je za njega glasovalo 1,3 milijuna deklarriranih hrvatskih katolika iako je bivši komunist i agnostik odnosno borbeni ateist. Sad se postavlja pitanje jesu li Josipovićevi glasači deklarirani hrvatski katolici ili su “Jugosloveni“, komunisti i četnici, i jesu li njegovi glasači brutalno prevareni od njega?

CBK

četvrtak, 15.04.2010.

BOSNA JE ONIH KOJI JE NE DIJELE

U hrvatskoj javnosti se rasplamsala polemika nakon isprike predsjednika Josipovića u parlamentu Bosne i Hercegovine što je Republika Hrvatska po njegovu mišljenju, i u ime hrvatskog naroda koji ga je izabrao za predsjednika Republike, sudjelovala u prvoj polovici devedesetih godina u podjeli Bosne i Hercegovine.

1,3 milijuna hrvatskih državljana je mišljenja da je Republika Hrvatska sudjelovala u podjeli Bosne i Hercegovine jer toliko glasova je Ivo Josipović dobio na predsjedničkim izborima, te je dobio placet da u ime njih govori što hoće i vuče državničke poteze za koje misli da su ispravni i dobri za Hrvatsku. (Druga je stvar što njegovi državnički potezi nemoraju, a vrijeme će pokazati da u pravilu nisu, u nacionalnom interesu Republike Hrvatske, kao na pr. njegova naknadna nagla promjena političkoga kursa odustajanja od hrvatske tužbe protiv Srbije zbog genocida, ili potpisivanje arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, jer u predizbornoj kampanji je drukčije o tome govorio, dakle, prekršio je ta dva konrektna predizborna obećanja!)

Nekadašnji glavni inspektor Hrvatske vojske, general Blaškić, zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Srednju Bosnu, pozdravio je Josipovićevu ispriku Bosni i Hercegovini, a i američka vlada je pozitivno reagirala na ovaj potez šefa države, kao i gestu što je posjetio stratište masovnog zločina nad muslimanskim civilima u Ahmićima koje je počinila jedna jedinica Hrvatskog vijeća obrane, i Križančevu selu gdje su pripadnici Armije BiH izvršili masovni zločin nad hrvatskim civilima. Zanimljivo je da su britanski vojni instruktori obučavali tzv. antiterorističke jedinice HVO-a i Armije BiH koje su izvršile zločin terorizma nad muslimanskim i hrvatskim civilima.

Ovom prilikom treba naglasiti da 16. travnja 1993. ubijeni civili u Ahmićima još nisu bili Bošnjaci nego Muslimani, narodnost koja se pisala velikim prvim početnim slovom “M“, dok je bošnjačka nacionalnost stvorena tek na Bošnjačkom kongresu u Hotelu Holiday In u opkoljenom Sarajevu koncem ljeta 1993. godine. Muslimansku nacionalnost je bosanskim muslimanima dao diktator Tito po odredbi jugoslavenske komunističke partije kako bi se broj Hrvata u BiH smanjio u odnosu prema broju bosanskih Srba. (Tada se zgrozi cijeli arapski i islamski svijet jer je heretično ime vjerske zajednice koristiti za ima neke nacionalnosti.)

Po DNK-analizi naroda i etničkom porijeklu su bosanski muslimani, dakle, današnji Bošnjaci, porijeklom Hrvati jer su hrvatski katolici i bogumili nakon osvajanja Kraljevine Bosne od strane Osmanskog Carstva, kad je 1463. godine “Bosna šaptom pala“, kolektivno konvertirali sa kršćanstva na islam, ali su i dalje govorili i pisali hrvatskim jezikom, i u prvim godinama nakon promjene vjere u svojim imenima pored novih muslimanskih imena zadržali svoja hrvatska i katolička imena, o čemu svjedoče tzv. defteri, na pr. Muhamed Ante, ili Ibrahim Josip, itd.
Razlog (motiv) kolektivnom prelasku bosanskih Hrvata na islam u 15. st. je bio taj što su ugarski kraljevi na papine pozive vodili križarske ratove protiv bosanskih bogumila koji su tako doživljavali pokolje, a drugi je razlog što je poljoprivrednu zemlju u okviru Osmanskog Carstva dijelio isključivo sultan, i to isključivo muslimanskim feudalcima; kako bi hrvatsko plemstvo nakon turske okupacije zadržalo svoje posjede, prelazilo je na islam i muslimansku vjeru, a kmetstvo je automatski slijedilo poteze plemstva (materijalni dokazi u obliku kamenih stećaka također svjedoče o hrvatstvu bosanskog plemstva u srednjem vijeku).
Otac domovine Ante Starčević je stoga i rekao da su bosanski muslimani “cvieće hrvatskog naroda“, i njemu se ima zahvaliti što Europa nije u drugoj polovici 19. st. nakon okupacije BiH od strane Austro-Ugarske godine 1878. izvršila istrebljenje muslimana u Bosni jer je Ante Starčević bio pokrenuo široku diplomatsku akciju kojom je vladarima u europskim metropolama i u Beču objašnjavao da bosanski muslimani nisu ni Turci ni Arapi niti potječu iz Male Azije nego da su autohtono stanovništvo hrvatskog podrijetla, a sociolog i povijesni istraživač dr. Ivo Pilar je na osnovi znanosti potvrdio navode političara Ante Starčevića, a forenzičari današnjice su pak potvrdili Pilara.

Druga je stvar što je velikosrpska propaganda režima Slobodana Miloševića i srpskih pobunjenika u Bosni tumačila da su bosanski muslimani navodno porijeklom Turci i da ih stoga treba istrijebiti u znak osvete za 400-godišnju okupaciju Srbije od strane Osmanskog Carstva i uništenja srednjovjekovnog srpskog Dušanova carstva.

Još je svježe sjećanje kad je ratni zločinac Ratko Mladić u Srebrenici u srpnju 1995. uoči pokolja nad Bošnjacima i nakon pada Srebrenice izjavio u kamere srpske televizije da će se „njegovi osvetiti za pokolj dahija“. Dakle, potpuno je pogrešna srpska propaganda o tome da bi Bošnjaci bili porijeklom navodno Turci, nego je to samo izgovor za osvajanje teritorija u BiH od strane Srba, jer teritorij u BiH nije srpski!

Bosanski franjevci rekoše davno da je Bosna onih koji je ne dijele, a franjevci su, pored pravaša, bili najverjniji privrženici Bosne kroz povijest. Ako će se gledati strogo državno-pravno, onda je Bosna i Hercegovina i dan-danas u posjedu Vatikana jer je posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača, koja je bila Hrvatica i katolkinja, maćeha posljednjeg hrvatskog kralja Bosne, Stjepana Tomaševića Kotromanića, krunu Bosne oporukom od 20. listopada 1478. povjerila u nasljedstvo Svetoj Stolici, dok su njenu djecu Žigmunda i Katarinu oteli u Istanbul i poturčili. (U kapitolskoj galeriji u Rimu nalazi se slika kraljice Katarine Kotromanović Kosače u ulju od talijanskog slikara Giovannija Bellinija, a tijelo smaknutog posljednjeg bosanskog kralja, kojega je pogubio sultan Mehmed II, osvajač Hrvatsko-Vrhbosanskog Kraljevstva, sahranjeno je u franjevačkom samostanu u Jajcu.) U vrijeme pada Kraljevine Bosne pod Osmansko Carstvo je teritorij Bosne obuhvaćao zemlju između rijeke Vrbas i Drine, dok je od Vrbasa do Une zemlja bila integralni teritorij Kraljevine Hrvatske u sklopu Kraljevine Ugarske, te i osmanska vlast teritorij današnje Bosanske krajine naziva u svojim diplomatskim dokumentima “Turska Hrvatska“. Hrvatski kraljevski grad Bihać i tvrđava Jace su se branili još desetljećima nakon pada Bosne, Bihać sve do 1522. godine!

Dana 6. travnja 1992. počeo je opći napad srpskih pobunjenika u BiH i paravojnih jedinica iz Srbije, kao i Jugoslavenske narodne armije na Republiku BiH, odnosno počela je velikosrpska agresija i invazija Srbije na Bosnu i Hercegovinu. Taj dan je opkoljen glavni grad Republike BiH, Sarajevo, kojega je JNA stavila u čelični obruč, i počeo je višegodišnji srpski teror nad Sarajevom koje je nemilice granatirano i bombardirano, a civili gađani od strane srpskih snajperista, te je od srpskog terora poginulo u Sarajevu preko 10 000 građana, djece, žena, staraca i muškaraca, srpska soldateska i balkanski divljaci s okolnih brda spalili su sarajevsku knjižnicu sa najstarijim djelima odnosno povijesnu baštinu, devastirali židovsko groblje u Sarajevu, jednom riječju, srpski osvajači su iza sebe ostavili spaljenu zemlju!

Međutim, de facto je srpski napad na Bosnu i Hercegovinu započeo još 18. rujna 1991. kad je JNA spalila i sa zemljom sravnila hercegovačko selo Ravno u kojemu žive Hrvati. Time je tzv. JNA pokazala svoj pravi karakter koji je već dokazala u Republici Hrvatskoj.

Nedvojbeno je da je Srbija izvršila invaziju i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, i da je okupirala dvije trećine te nezavisne države čija je većina stanovništva na referendumu od 02. 3. 1992. sa 66% glasova izglasovala državnu nezavisnost Republike BiH. Takozvanim mirovnim Daytonskim sporazumom je međunarodna zajednica podijelila Bosnu i Hercegovinu koja je kao Republika ukinuta, i 49% bivše Republike BiH je dodijeljeno velikosrpskom agresoru kao nagrada i poruka da se agresija isplati!

Je li Hrvatska sudjelovala u podjeli BiH? Na to pitanje možete odgovoriti vašim mišljenjem na ovome blogu.

CBK kaže da je Republika Hrvatska, nažalost, sudjelovala u podjeli BiH umjesto da se borila za zapadnu granicu Velike Srbije na Drini, odnosno da BiH ostane cjelovita kako ne bi postala srpska!

Od čimbenika u hrvatskoj politici je Bosnu dijelio HDZ, ali i tada opozicijski SDP je dijelio BiH, naime, kad se Franjo Tuđman vratio sa sastanka iz Tikveša u travnju 1991. godine sa Slobodanom Miloševićem natrag u Zagreb, prije nego je o postignutom dogovoru o podjeli BiH zvijestio predsjedništvo HDZ-a je o sporazumu o podjeli BiH sa Slobodanom Miloševićem obavijestio Ivicu Račana, i Račan se, kako je bio izvijestio Feral Tribune, složio sa podjelom, isto kao i drugi opozicijski vođa, Dražen Budiša, koji je podjelu BiH čak branio 1993. u američkom Kongresu, na zaprepaštenje kongresnika koji su mislili da je liberal, a kad ono ispalo da je pro-komunist, jer, komnunisti su dijelili BiH.

Bosnu i Hercegovinu je dijelila i međunarodna zajednica (Henry Kissinger je bio i jeste i danas zagovaratelj podjele BiH), na koncu, Daytonskim sporazumom je BiH definitivno podijeljena, samo što je kao smokvin list zadržala državni okvir kako ne bi ispalo da je međunarodna zajednica agresor na BiH, iako je upravo to slučaj! Zao svijet je podijelio BiH!

Ne bi komunistički diktator Srbije, Slobodan Milošević, ikada mogao krenuti u napad na BiH i njenu podjelu da nije imao podršku od najviših krugova američke, britanske i francuske politike. Još se sjećamo kad je u opkoljeno Sarajevo došao francuski predsjednik Mitterand, i kako su Sarajlije naivno mislili da je predsjednik Republike Francuske došao pomoći, čak je u biti i došao pomoći, ali ne žrtvama nego agresoru, Srbima je došao upomoć, i predsjedniku Predsjedništva Republike BiH, Aliji Izetbegoviću, je rekao neka kapitulira pred Srbijom i Miloševićem!

Republiku BiH dijelio je Slobodan Milošević i njegov vodonoša, mangup i “luđak“ Radovan Karadžić, uz generala Ratka Mladića, ratnog zločinca iz velikosrpske agresije na Hrvatsku kad je njegova JNA razorila Kijevo kod Knina, a svi trojica su veliki zločinci koji su počinili genocid u BiH!

Republiku BiH dijelio je i njen predsjednik Alija Izetbegović i bošnjačka vladajuća stranka SDA, UN je dijelio BiH i Europska unija (tada Europska zajednica) je dijelila Bosnu jer su njihovi diplomati predlagali planove sa zemljovidima o podjeli BiH, kao Cutiljerov plan i zemljiovid iz ožujka 1992., ili Vance-Owenov plan i zemljovid iz travnja 1993., ili Owen-Stoltenbergov plan i zemljovid iz rujna 1993, ili kako je i Andrija Hebrang (HDZ) rekao da je radna skupina Vijeće Europe dala prijedlog o podjeli BiH, zatim, sporazum Karadžić – Izetbegović je dijelio BiH, dogovor Tuđman – Milošević u Karađorđevu i Tikvešu iz 1991., i Daytonski sporazum iz 1995. ju je definitivno podijelio. Od hrvatskih političara koji su dijelili BiH su pored Franje Tuđmana bili Josip Manolić i Stjepan Mesić, samo što su se posljednja dvojica 1994. predomislili kad su čuli da će biti optužnice međunarodnog suda ICTY protiv hrvatskih dužnosnika.

Jedini koji nisu dijelili BiH bili su Hrvati koji su se borili u Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) i osnivač HOS-a i predsjednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga, koji su branili BiH od velikosrpske agresije.

Kako bi predsjednik Republike i HDZ-a Franjo Tuđman mogao dijeliti BiH, morao je prvo dati smaknuti njene branitelje, simbolizirane sa zapovjednikom HOS-a u BiH, pukovnikom Blažom Kraljevićem, koji je ukazom predsjednika Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića, a na prijedlog Dobroslava Parage, postao general i član glavnog stožera vojske Republike Bosne i Hercegovine (Armije BiH), tako je udbaška struktura u hrvatskoj tajnoj službi organizirala smrtonosni atentat na general HOS-a Blaža Kraljevića, i osam stožernih časnika HOS-a, kraj Mostara, dana 9. kolovoza 1992. godine, koji su ubijeni u zasjedi koju je postavila tzv. Kažnjenička bojna HVO-a. Nakon toga počeli su hrvatsko-muslimanski sukobi u kojima su Franjo Tuđman i Alija Iztebegović nastojali sa poda pokupiti mrvice koje im je sa stola bacio Slobodan Milošević. U brojnim zločinima nad Hrvatim u Srednjoj Bosni, i nad Muslimanima u Hercegovini, koje je organizirao KOS JNA koji je imao svoje tajne agente u HVO-u i Armiji BiH, ubijeni su brojni civili, na zadovoljstvo pobunjenih Srba koji su u svojoj propagandi uspjeli srpsku agresiju svesti na “građanski rat“. Čak su se Muslimani uspjeli međusobno ubijati (pristaše Fikreta Abdića, lojalni Radovanu Karadžiću, protiv Bošnjaka iz 5. korpusa Armije BiH u Cazinskoj krajini.)
Na koncu, proglašenje tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, u lipnju 1993., je dokaz da je Franjo Tuđman dijelio BiH (plan o pararepublici Herceg-Bosni bio je donijet na dan pada Vukovara u Zagrebu, tzv. “Akt o osnivanju Herceg-Bosne“), a pošto je bio predsjednik Republike izabran od naroda, onda je Republika Hrvatska također dijelila BiH, ali od te podjele ništa nije dobila nego samo su Srbi dobili svoj dio, 49%, a žrtve Hrvati i Muslimani/Bošnjaci dobile su figu. Tako to izgleda kad Hrvati i Bošnjaci nisu saveznici, onda su Srbi pobjednici, a kad su Hrvati i Bošnjaci saveznici, onda su Srbi gubitnici, tako je bilo na početku srpske agresije na BiH kada je prijetio srpski poraz od zajedničke hrvatsko-muslimanske antivelikosrpske koalicije, i na koncu rata kada je u zajedničkoj hrvatsko-bošnjačkoj kontra-ofenzivi 1995. oslobođeno 25% teritorija BiH. Jedan plus jedan je dva, a dva je veće od jedan – to je jednostavna računica kad je u pitanju odnos Hrvata i Bošnjaka prema Srbima.

Zaključno, od političkih stranaka, Bosnu i Hercegovinu dijelio je Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju, Socijalistička partija Srbije, Srpska demokratska stranka, Socijaldemokratska partija (Hrvatske), Hrvatska demokratska zajednica, i Stranka demokratske akcije.
Hrvatska stranka prava pod predsjedanjem Dobroslava Parage je branila teritorijalnu cjelovitost BiH i nije dijelila BiH nego ju je branila od velikosrpske agresije. Već je bio spreman plan da HOS uhiti Radovana Karadžića i razbije obruč JNA oko Sarajeva. Međutim, onda se dogodio Franjo Tuđman, Josip Manolić, Mate Boban i 9. kolovoz 1992. godine!
Na koncu je američki predsjednik Bill Clinton prihvatio antivelikosrpski savez koji je 1991. stvorio Dobroslav Paraga, i prislio je hrvatskog predsjednika Tuđmana i bosanskog predsjednika Izetbegovića da 1994. potpišu Splitski sporazum, i prekinu hrvatsko-muslimanske sukobe kako bi se zajedničkim snagama okrenuli srpskom agresoru i porazili ga, tako da je vojska bosanskih Srba iz tzv. “Republike Srpske“ doživjela poraz i morala kapitulirati, ali je međunarodna zajednica za zelenim stolom nagradila poražene Srbe sa polovicom okupiranog teriorija Bosne i Hercegovine.

Hrvatska stranka prava 1861. bila je jedina stranka na svijetu koja je Ustavnom sudu Republike BiH nakon Daytonskog sporazuma podnijela tužbu radi poništenja ukidanja Republike BiH i njene podjele na dva entiteta, ali je Ustavni sud Republike BiH odbacio Paraginu tužbu, i nakon toga je međunarodna zajednica (nakon Pariškog mira iz 1995.) ukinula Ustavni sud BiH i Republiku BiH, stvorila podijeljenu državu BiH sa dva entiteta, i uvela protektorat nad Bosnom i Hercegovinom koji traje do danas. Tako je to kad se ne sluša svoje branitelje!

CBK

subota, 10.04.2010.

Sat povijesti: 10. travanj

Na današnji dan 1941. su ustaše proglasili Nezavisnu Državu Hrvatsku (N.D.H.)

Proglašenju hrvatske države nisu se nadali ni oni koji su se jedini u hrvatskoj politici dvadesetih i tridesetih godina 20. st. zalagali za osnivanje hrvatske države, pravaši i ustaše iz ustaško-domobranskog pokreta koji je Ante Pavelić osnovao kao izravnu reakciju na ubojstvo vođe hrvatske oporbe u jugoslavenskoj skupštini, Stjepana Radića, predsjednika Hrvatske seljačke stranke, i hrvatske zastupnike koje je u ime velikosrpske politike ubio srpski ekstremist Puniša Račić.

Srpski kralj Jugoslavije, Aleksandar Karađorđević, uzeo je smrtonosni atentat u Beogradu kao povod da i formalno proglasi velikosrpsku diktaturu nad hrvatskim narodom (6. siječnja 1929. kad je zabranjen rad Hrvatske stranke prava, i HSS i dr.), i u to vrijeme su neki političari i parlamentarni zastupnici iz Hrvatske stranke prava rekli DOSTA TERORU i otišli u ilegalu u kojoj su se komunisti nalazili od 1920. godine, ali po drugoj osnovi jer su komunisti zastupali internationalni program Kominterne i sovjetske komunističke partije o provođenju Svjetske revolucije odnosno nasilnom rušenju bilo kojeg poretka svugdje po Europi i svijetu koji nije (totalitarno) socijalistički kao u Sovjetskom Savezu.

Istine radi, ustaše su bili jedina politička snaga u jadnoj hrvatskoj politici koji su se u to vrijeme zalagali za uspostavu hrvatske države nasuprot Jugoslavije i neovisne od Srbije, i zalažući se za hrvatsko državno pravo htjeli su ispraviti pogrešku iz 1918. i poništiti izdaju domaćih izdajnika (Strossmayerov krug, Hrvatsko-srpska koalicija, Jugoslavenski odbor, protunarodno i prevratničko tzv. Narodno vijeće) i njihovih pomagaća iz redova srpske pete kolone u Hrvatskoj (zavjerenik i tajni agent Srbije u Hrvatskoj, Svetozar Pribićević). Međutim, ustaški pokret bio je pre slab da ikada s vlasti sruši do zuba naoružani velikosrpski režim ondašnje Kraljevine Jugoslavije, i sam od sebe ne bi došao na vlast, isto kao što ni komunistički pokret s Titom nikada sam od sebe i vlastitom snagom partizanskog pokreta ne bi došao na vlast u Beogradu i Zagrebu da izravno nije vojno intervenirala Crvena armija sa preko 400 tisuća vojnika Sovjetskog Saveza koji su od njemačke okupacije oslobodili Beograd (ujedno Beograd pokorili totalitarnom komunizmu) i kad je Staljin instalirao svog doušnika, Tita (Valter), kao svoju marionetu i satelita (domaćim jezikom uvriježeni pojam kvislinga). Tako su i ustaše, poput komunista, samo četiri godina ranije od njih, došli na vlast uz pomoć strane sile: 3. Reicha i Wehrmachta. Zagrebački list nove ustaške vlasti, Hrvatski Narod, objavio je 11. travnja izvješće njemačkog ratnog dopisnika Gerharda Emsköttera iz Zagreba:

Iako smo za vrijeme našeg prodora znali, i od tisuće Hrvata doživjeli, da je hrvatski narod prijatelj Njemačke, unatoč tome nismo slutili da će nekoliko sati prije ulaska naših tenkovskih divizija u Zagreb i ovdje trijumfirati narodni ustanak.

Hrvatska povjesničarka Nada Kisić-Kolanović ovako je opisala uzroke raspada Kraljevine Jugoslavije i nastanka Nezavisne Države Hrvatske:

Jedna od zanimljivih teza upućuje na to da cilj vojnga prevrata u Jugoslaviji od 27. ožujka 1941. nije bio poništenje pristupa Jugoslavije fašističkom Trojnom paktu /od 25. 3. 1941./ ili podupiranje /Zapadnih/ Saveznika, nego zbog rušenja Banovine Hrvatske i sporazuma Cvetković-Maček /od 23. 8. 1939. o stvaranju Banovine Hrvatske po ukazu jugoslavenske vlade ali nikada potvrđena od jugoslavenske skupštine/ kao i da se isključi svaka autonomija Hrvata u Jugoslaviji. (Izvor: knjiga o Hrvatskoj na njemačkom jeziku pod naslovom: “KROATIEN – Landeskunde – Geschichte – Kultur – Politik - Wissenschaft – Recht“ [HRVATSKA – Zemljopis – povijest – kultura – politika – znanost – pravo], Wien – Köln, 1995. Die deutsche Bibliothek, ISBN 3-205-98496-X.)

Hitlerov 3. Reich je s velikosrpskim režimom Kraljevine Jugoslavije i jugoslavenskom vladom dvije godine tajno pregovarao o pristupu Jugoslavije Silama osovine ili Trojnom paktu, i nakon velikih koncesija Srbima (u slučaju osvajanja Grčke od strane Njemačke Srbi dobivaju luku Solun i izlazak na Egejsko more) je u Beču, 25. ožujka 1941. potpisan sporazum o pristupanju Jugoslavije fašističkom bloku u Europi i svijetu, osovini Berlin – Tokio – Rim. Međutim, britanska tajna služba, zgrožena što su njihovi saveznici Srbi iz Prvog svjetskog rata prešli u suprotni tabor, aktivirali su preko noći svoje tajne agente u jugoslavenskoj vojsci, srpske zrakoplovne časnike, koji su izveli državni udar i s vlasti srušili srpskog premijera Cvetkovića. Potpredsjednik srušene vlade, Vladko Maček (HSS) odmah se pridružio novoj vlasti odnosno pučistima generala Dušana Simovića koj je 1918. sudjelovao u okupaciji Hrvatske.

Potpuno je kriva povijesna interpretacija da je Maček odbio njemačku ponudu da postane poglavnik NDH zato što je navodno bio jako dalekovidan i naslutio da će Osovina izgubiti rat. Naime, prije toga nije bio dalekovidan i jedan je od pregovarača jugoslavenske vlade koji je od 1939. do 1941. intenzivno pregovarao s Hitlerovom vladom o pristupanju Jugoslavije Osovini. Čak je Maček dva puta na sjednici jugoslavenske vlade glasovao za pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. U ožujku 1941. nije znao da će Osovina izgubiti rat, a u travnju 1941. je znao da će izgubiti rat, i stoga navodno odbio njemačku ponudu da preuzme vodstvo Hrvatske? Ne, Maček je odbio ponudu da postane poglavnik jer je kao nekadašnji demokratski vođa hrvatske oporbe bio protiv uspostave hrvatske države, i nije vjerovao u hrvatski narod da postane samostalan nego je u biti bio tipični hrvatski tutlek koji je vjerovao samo u strance i da Hrvati kao kmetovi stenju pod okupacijama i vladavini stranih vladara, kao u osam stoljeća hrvatske odiseje nakon propasti ranosrednjovjekovne hrvatske kraljevine 1101. godine.

Nijemci su, naravno, prvo Mačeku ponudili vlast u Hrvatskoj jer su u njega imali povjerenje pošto su ga poznavali kao jugoslavenskog pregovarača, i Hitlerov izaslanik u Zagrebu, dr. Edmund Veesenmayer, nije sumnjao da bi jedan Hrvat uopće odbio priliku da stane na čelo svoje vlastite nacionalne države, jer to je i stvar časti na koncu konca, međutim, skoro se srušio u nesvijest kad je Maček odbio ponudu. Nakon toga su Nijemci ostali u neobranom grožđu jer nisu imali rezervni as u rukavu, a Antu Pavelića nisu u biti predvidjeli za poglavnika u NDH jer su prema njemu bili sumnjičavi pošto je Pavelić bio Mussolinijev čovjek, a s Mussolinijem je Hitler bio u stalno zategnutim odnosima, praktički je između Njemačke i Italije, iako su bili politički i vojni saveznici, vladalo stalno stanje hladnog rata. Međutim, pošto su Nijemci bili fair, nisu za šefa države htjeli nametnuli nekog svog tajnog agenta iz hrvatskih redova poput Artukovića, Lorkovića, Budaka ili Eugena Dide Kvaternika nego su vlast prepustili političkoj figuri koja je imala simpatije u narodu, a to je onda na kraju bio Ante Pavelić koji će, međutim, vrlo brzo stečene simpatije naroda izgubiti Rimskim ugovorima odnosno odstupanjem najvećeg dijela hrvatske Dalmacije Kraljevine Italiji na fašistički pritisak Mussolinijeva režima, i 200 tisuća talijanskih vojnika koji su došli u biti okupirati Hrvatsku, a ne da budu njen saveznik. U biti, dok je časnik Slavko Kvaternik na Radio Zagrebu, 10. travnja 1941. proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, u ime Ante Pavelića i ustaškog pokreta, još se nije znalo tko će postati poglavnik, a Pavelić je vijest o proglašenju hrvatske države doznao tek u 22 sati navečer u Italiji gdje se nalazio u emigraciji, s obzirom da je u Kraljevini Jugoslaviji bio zbog potpisivanja anti-velikosrpske koalicije sa Bugarima osuđen na smrt. U Zagreb po preuzimanje vlasti je Pavelić stigao tek 15. travnja kad je već sve bilo određeno.

Nijemci i njemački režim, nacionalsocijalistički ili nacistički Hitlerov režim je na vijest o državnom udaru u Beogradu od 27. ožujka odmah raskinuo savezništvo sa Srbima koje je Hitler proglasio izdajnicima, i ukazom je njemački državni vrh odlučio, ne samo da će napasti i razbiti i okupirati Jugoslaviju da ne postane poligon za britanske postrojbe kao što su bile u Grčkoj, nego i stvoriti jednu hrvatsku državu kako bi se Jugoslavija što prije razbila. Na taj način je njemačka diplomacija iskoristila stari plan o razbijanju Čehoslovačke na način osnivanja slovačke države, i iskorištavanja oporbe odnosno u ovom slučaju nezadovljstvo slovačkog naroda položajem u dotadašnjoj zajedničkoj državi sa Česima koji su slično kao Srbi vladali hegemonisitčki. Nijemci su, kao i cijela Europa, znali da su Hrvati tlačeni u Jugoslaviji od Srba, ali fućkalo im se za teški položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, isto kao Englezima i Francuzima. Tek kad su Srbi nešto učinili što Nijemcima nije bilo po volji, tek onda su se okrenuli Hrvatima, i iznenada započeli najveću moguću diplomatsku akciju u Europi za priznanje Hrvatske, tako da su svi njemački diplomati u jednom trenutku se hitro dali na službeni put da svoje partnere u europskim državama uvjere u što brže priznanje Nezavisne Države Hrvatske. Kancelar Reicha i Führer Adolf Hitler je u Berlinu, 4. svibnja 1941. zaželio dobrodošlicu Hrvatima i hrvatskoj državi:

... Radujemo se zbog nastanka jedne nezavisne hrvatske države, s kojom se nadamo da ćemo u sve vijeke vijekova u povjerenju i prijateljski surađivati. Posebno na gospodarskome planu to može biti od obostrane koristi...


Kad su Nijemci čuli da je Mussolini izvršio pritisak na Pavelića da Italiji mora odstupiti najveći dio hrvatske obale, skoro su pali u nesvijest, jer, Hitler je jamčio opstanak hrvatske države, a Rimskim ugovorima je cijeli njemački projekt na Balkanu doveden pod znak pitanja. Stog su se u Berlinu odlučili da Pavelića treba što prije ukloniti s vlasti jer je, prilikom prvog bilateralnog državničkog posjeta Njemačkoj odbio Hitlerov prijedlog da Njemačka pomogne u poništavanju Rimskih ugovora. Međutim, Eugen Dido Kvaternik, poznat Nijemcima iz atentata u Marseillu (kad su makedonski i hrvatski revolucionari, ustaše, likvidirali kralja Aleksandra u znak odmazde za ubojstvo Stjepana Radića), koji je njemačka tajna služba organizirala da ukloni francuskog ministra vanjskih poslova koji je stvarao diploamtski obruč oko 3. Reicha, također je odbio Nijemce da se ukloni Pavelića s vlasti i da on postane poglavnik, i od tada su kola za Hrvate krenula nizbrdo, ne samo zbog talijanskog utjecaja u NDH nego i zbog četnićkog i komunističkog ustanka nekoliko tjedana nakon proglašenja NDH. Ratne 1942. godine se NDH uspjela oporaviti od četničkih i partizanskih ustanaka, čak pobijedila četnike u istočnojBosni okju je oslobodila srpske okupacije, i (srpske) partizane na Kozari, i činilo se da će se država Hrvata konsolidirati, ali kriva unutarnja politika nesuzbijanja partizanskog pokreta, represija prema Srbima u znak odmazde za partizanske i četničke ustanke i terorističke napade, rasistički odnos prema hrvatskim Židovima (na njemački nacistički diktat), destabilizirali su NDH do te mjere da su ozbiljne političke glave u NDH vidjeli jedino rješenje u uklanjanju Pavelića što su Nijemci predlagali odmah nakon protuhrvtaskih Rimskih ugovora od 19. 5. 1941. Međutim, vojni državni udar, puč Vokić – Lorković 1944. nije uspio i propast NDH je od toga trenutka bila unaprijed predodređena zajedno s propašću Njemačke jer Pavelić nije vodio samostalnu politiku nego je prvo poslušno slušao Mussolinija, a poslije, nakon kapitulacije fašizma i Italije, Hitlera. Međutim, NDH je imala određenu vlastitu politiku, neovisnu od svojih saveznika, a slučaj prosvjedne note “Sambugnach“ (otpravnika poslova veleposlanstva NDH u Berlinu) je primjer čuvanja digniteta države i naroda: nakon pokolja oko 200 hrvatskih civila u Poljicama koji su počinili četnici u suradnji s jednom njemačkom SS-divizijom 1944. godine, je hrvatska strana poslala najoštriji prosvjed u Berlin i zahtijevala je istragu i kažnjavanje počinitelja zločina. Njemačka je tada odbila hrvatsku prosvjednu notu, a politički tajnik u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova je tada upitao hrvatskog diplomata: A što, vi kanite protiv nas sada krenut u rat? Niste u poziciji da šaljete ultimatume Velikonjemačkome Reichu! (Tipična germanska drskost; nekoliko mjeseci poslije je veliki njemački Reich propao kao da nikad nije postojao).

Kad se pogleda današnju garnituru vlasti Hrvatske, formalno demokratska, u posljednjih 20 godina, onda ustaška vlada u NDH nije ništa manje ili više bila poslušna svojim saveznicima kao što je službeni Zagreb danas poslušan prema svojim saveznicima u Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu. Ista servilnost, beskičmenjaštvo u hrvatskom vrhovništvu na rubu ili preko ruba izdaje, kako 1941., tako i 2010. godine. NDH inače nije bila kvislinška tvorevina kako su je prozvali licemjerni jugo-komunisti jer to ne postoji, postoji kvislinška vlast, a to bi bila izdajnička vlast ali ustaše su izdali Jugoslaviju, a izdati Jugoslaviju kao tamnicu naroda je visoki humanistički i hrvatski patriotski čin! Na koncu, Jugoslaviju 1941. kao i 1991. nisu srušili Hrvati nego Nijemci (Wehrmacht) i Talijani (1941.) i Srbi i NATO (1991. i 1999.)

Oduševljeni doček Hrvata u Zagrebu na dan proglašenja NDH ne treba nikoga čuditi jer su Hrvati od 1918. do 1941. bili tlačeni gore nego raja u Osmanskom Carstvu. Da su umjesto njemačkih nacista Mongoli došli srušit velikosrpski režim, dočekali bi Mongole kao oslobodioce. Jasenovački logor, progon srpske manjine u NDH, holokaust nad Židovima, prosvjedi zagrebačkog nadbiskupa Stepinca protiv rasizma itd. sve je to bio dio NDH, ali smijala se sova vlastitoj sjeni, komunisti su isto i još gore radili u Jugoslaviji koju su osnovali na ruševinama NDH, 1945. godine kada je nastala genocidna tvorevina Jugoslavija sa preko 1000 jama i masovnih grobnica s ubijenim Hrvatima. Logor Goli otok, totalitarni komnunisitčki režim, tajna policija, totalni nadzor građana, politički sudski procesi itd. sve je to dio Titove Jugoslavije, ali to, kao ni Jasenovac nije tema ovog posta nego obljetnica prve hrvatske državnosti od 10. travnja i osnivanje NDH što predstavlja državno-pravni čin, a ne kazneno djelo. Jedno je 10. travanj 1941., a drugo je već 30. travanj 1941. itd. jedno je akt o proglašenju hrvatske države, a drugo su propusti i zločini režima vlasti u ratu u kojemu su sve zaraćene strane činile zločine, a čini se da kojim slučajem nije bilo jugo-komunističkog genocida, da bi četnici ispali kao ona zaraćena strana koja je najviše klala, međutim, unatoč svemu i unatoč brojnim lažima o 10. travnju, povijest postoji za prevladavanje prošlosti u sadašnjosti i za lakšu budućnost.

Europski parlament je upravo prošle godine pozvao zemlje Europske Unije i zemlje-kandidate za članstvo u EU da prevladaju svoje prošlosti i podjednako osude komunizam i fašizam, međutim, u Hrvatskoj se samo fašizam osuđuje, i pri tome i izmišlja i preuveličava, ali ne i komunizam. Demokracija ne može bez antifašizam, ali nemože ni bez antikomunizma, dok je komunistički antifašizam laž, kako je naglasio veliki socijaldemokrat Helmut Schmidt, 2010. godine.

Na kraju je potrebno reći da su Hrvati zaista s velikom radošću dočekali 10. travnja prije 69 godina kada je osnovana Nezavisna Država Hrvatska koja je bila nešto manja od Irske, ali je 10. travanj bio popraćen krvlju nevinih, naime, Srbi su na vijest o osnivanju NDH počeli tako divljati po cijeloj zemlji da su ekstremisti u njihovim redovima počeli usred dana i bez obzira na očiti poraz jugoslavenske vojske protiv Osovine, ubijati hrvatske civile na poljima i po mjestima i u njihovim kućama, a jednoj skupini hrvatskih seljaka koji su nosili hrvatski stijeg na trg u Bjelovaru gdje je 8. travnja već proglašena hrvatska država, je srpska vojna jedinica Dušan Silni pucala u leđa, a u Hercegovini je srpska artiljerija zapalila 12 sela s Hrvatima, dok je na sam dan proglašenja NDH od 10. travnja od strane srpskih oficira ubijen brat od vojskovođe Kvaternika koji je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Srbi su sve očekivali ali proglašenje jedne hrvatske države nisu ni u snu mislili da bi se moglo dogodit, i Nijemci su precizno procijenili da će šok, izazvan u Srba proglašenjem jedne hrvatske države, paralizirat vojnu spremu vojske Kraljevine Jugoslavije kao što se i pokazalo točnom procjena jer već 17. 4. 1941. je silna srpska vojska kapitulirala već nakon 11 dana borbe tako da je doslovno ispalo kako su se borili manje dana od Holandeza, a kamoli od Grka koji su junački pobijedili talijanske fašiste prilikom prve invazije 1940. Ispada da su Srbi 1941. radije počinili samoubojstvo Jugoslavije nego da Hrvati imaju bilo kakvu autonomiju. Tako je mržnja pobijedila Srbe, t.j. sami su sebe pobijedili. Kad su nakon “oslobođenja“ 1945. Srbi opet dobili vlast u svoje ruke, jedan čobanin, neki Titov oficir imenom Mijalko Todorović, požalio se Titu kako ga je ruka zaboljela koliko je ustaša (ratnih zarobljenika) zaklao.


CBK

srijeda, 07.04.2010.

IZVANREDNE VIJESTI I SAT POVIJESTI: KOMUNISTIČKI ZLOČIN U KATYINU - 70 GODINA POSLIJE

Jedna vijest koja je danas obišla svijet (mas-mediji u Hrvatskoj su je cenzurirali jer i inače provode protu-ustavnu cenzuru), normalna je za civilizirana društva, nenormalna za društva koja su zatrovana velikim lažima kao što je naše: Ruska Federacija i njezin premijer Vladimir Putin i njegov poljski kolega u ime Republike Poljske odali su na mjestu masovnog zločina komunističkoga terora, u šumi Katyn kod zapadno-ruskoga grada Smolenska, počast poljskim žrtvama koje je diktator Sovjetskog Saveza, Staljin, dao pogubiti 1940. godine. Istinita vijest o tome nezamisliva je domaćim lažljivcima kojima je zločinac Tito i dan danas, i to doslovno i dan-danas, pozitivna povijesna ličnost!?

Koje li ironije da, Jutarnji list iz Zagreba, taj “liberalni“, a u stvarnosti neokomunistički list blizak vladajućoj stranci HDZ i “oporbenoj“ partiji SDP, na dan odavanja počasti žrtvama komunizma na masovnom stratištu u Katynu, hvali nekadašnjeg doušnika zloglasne tajne policije totalitarnog Sovjetskog Saveza, NKVD, Josipa Broza “Valtera“ (Tita), lažući svoje čitateljstvo da je ovaj satrap i zločinac navodno zaslužan što je Hrvatska nakon Drugog svjetskog rata navodno prevedena na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu. (Žrtve u Katynu je inače pobila sovjetska tajna policija NKVD.)

Koliko nas pamćenje služi, desetotravanjska Hrvatska je u svibnju 1945. okupirana i rasformirana od Jugoslavenske armije maršala Tita, i na njenim temeljima je osnovana genocidna umjetna tvorevina i tamnica naroda Jugoslavija, i tek opet raspadom Titove Jugoslavije 1991. je ponovo osnovana hrvatska država. Davor Butković koji je napisao blasfemiju od navedenog članak u Jutarnjem listu, citirao je i Franju Tuđmana: „Da nije bilo Tita, ne bi bilo ni nas“, misleći da se to odnosi na Hrvatsku, ali ne, Franjo Tuđman je mislio na sebe i svoje bivše komuniste i njihov autokratski režim devedesetih godina koji je u krvi ugušio svaku nadu u demokraciju i pravni poredak, a žrtva tog teškog titoističkog nasljedstva postao je jedan među prvim nosiocima nade u slobodu i demokraciju, Ante Paradžik, za čije ubojstvo su odgovorni oni koje Davor Butković hvali, Franjo Tuđman i Josip Manolić. Bivši komunisti su u Republici Hrvatskoj nastavili 1990. tamo gdje je Tito stao kad mu je Bog 1980. uzeo mjeru! Da su jugoslavenski komunisti navodno zaslužni što je Hrvatska navodno 1945. dočekala na strani pobjednika podsjeća na onu narodnu poslovicu koja kaže: operacija uspjela – pacijent umro.

Vladimir Putin je u Katynu odao počast poljskim žrtvama komunizma kada je sovjetski antifašistički režim komunističke partije 1940. godine se nalazio u političkom i vojničkom savezništvu s fašističkim režimom, i nakon napada i komadanja Poljske od strane Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskog Saveza je Hitlerov saveznik pobio preko 22 tisuće ratnih zarobljenika – časnika poljske vojske!

Prisjećamo se, u protutenkovskom rovu u šumi Tezno je Titov partizanski režim komunističke partije u svibnju i lipnju 1945. pobio najmanje 15000 do 20000 tisuća ratnih zarobljenika hrvatske vojske (po stručnome mišljenju i nakon sondaže rova od strane slovenskog povjesničara dr. Mitje Ferenca prije četiri godine), među njima oko dvije tisuće ratnih ranjenika, ali hrvatske žrtve komunizma se u Republici Hrvatskoj sa službenih mjesta ne spominju, jedva da se spominju hrvatske žrtve iz rata za nezavisnost i velikosrpske agresije od 1991. – 1995. Još malo pa će domaći mas-mediji početi Miloševićeve četnike i JNA spominjati kao navodne antifašiste, a srpske fašiste s Ovčare koji su pobili hrvatske ranjenike iz vukovarske bolnice kao narodne heroje dok će hrvatske žrtve Škabrnje i Ovčare postati “ustaše“ koji su zaslužili smrt kao što smo se naslušali s najvišeg državnog (korumpiranog) vrha od 2000. godine do danas kako su hrvatske bleiburške žrtve krive za jasenovački logor i shodno tome ih ne treba žalit!! To se zove znalački vodit zločinačku agitacijsku propagandu u kojoj se žrtve pretvara u zločince, a zločince u heroje.

Vladimir Putin je ispravno na komemoraciji u Katynu rekao da za zločin u Katyinu nije kriv ruski narod nego staljinistički režim komunističke partije. Možemo isto tako ispravno reći da za Hudu Jamu, Kočevski rog, Macelj i druga velika jugo-komunistička stratišta nisu krivi partizani nego staljinistički režim Jugoslavenske komunističke partije, i KPH, na čelu s Titom i njegovim boljševicima kao što je bio Vladimir Bakarić, Ivan Krajačić – Stevo, Aleksandar Ranković i dr.

Je li možemo zamisliti predsjednika Republike Ivu Josipovića da poput Putina odaje počast žrtvama komunizma? Ili Jadranku Kosor da kleči pred jamom na Tuškancu (nekoliko stotina metara od sjedišta vlade u Banskim dvorima) gdje su titoisti nakon Drugog svjetskog rata smaknuli 900 hrvatskih civila, ili barba Luku (predsjednika Hrvatskog sabora) kako polaže vijenac u Bistrici na Sutli kod Zaprešića gdje su 1945. pobijeni hrvatski ratni zarobljenici, ili Vladimira Šeksa da u pulskoj areni drži govor u kojemu osuđuje maršala Tita i njegov zločinački politbiro? Mislim da ne, jer u pulskoj areni je Šeks 2007. držao govor pred Titovom bistom dok je u publici vijorio crveni stijeg SKJ, a barba Luka polagao vijenac na Mirogoju na grobu Vladimira Nazora sa crvenom petokrakom. Jadranka Kosor je doduše kao potpredsjednica vlade Republike Hrvatske odala počast žrtvama komunizma pred Hudom Jamom u Sloveniji prošle godine, ali kad se vratila u Hrvatsku više ni riječi nije zucnula o zločinima komunističke partije kojoj je nekoć i sama pripadala. Je li možete zamisliti Zorana Milanovića kako pali svijeću i moli se za pokoj duša žrtava komunizma na Daksi kod Dubrovnika i njihovih krvnika poput partizanskog i udbaškog moćnika Jurjevića - Baje? Nemoguće. Ili Vesnu Pusić kako pušta suzu za hrvatske žrtve komunizma u Španovici koje su partizani pobili u Drugom svjetskom ratu, ili za hrvatske žrtve četništva u Srbu iz Drugog svjetskog rata? Ne, prije bi popila otrov nego odala počast hrvatskim žrtvama komunizma/titoizma i četništva, jer cijeli njen život je vezan za Tita i Partiju. Naravno da takav svjetonazor u kojemu je totalitarni komunizam misao vodilja nema veze sa liberalizmom i liberalima za koje se “drugarica“ predstavlja, kao što gušter mijenja boju svoje kože, ovisno u kakvoj se okolini nalazi.

Bivša Jugoslavija bila je po stručnome mišljenju sociologa Stjepana Meštrovića iz Texasa, unuka slavnog hrvatskog kipara zadojenog jugoslavenstvom, Ivana Meštrovića, nenormalna zemlja u čijem su zatrovanome društvu cvjetali narcisi odnosno nenormalni, a normalni bili pregaženi abnormalnom poviješću te nenormalne zemlje.

Nažalost, mnoge nenormalnosti iz bivše Jugoslavije su bivši komunisti prenijeli u Republiku Hrvatsku, tako da imamo situaciju da se u zemlji koja kandidira i pretendira za članstvo u Europskoj Uniji hvali najveći nositelj totalitarizma, Josipa Broza – Tita. Europska Unija je osudila podjednako fašizam i komunizam, te se u Europskoj Uniji ipak ne laže da je komunistički antifašizam navodno antifašizam i da je oslobodio narode jer komunističke vojske, jugoslavenska i sovjetska, nisu 1945. nikoga oslobodile nego su porobile Poljake, Čehe, Hrvate, Slovence, Mađare i druge narode koji su svoju slobodu stekli tek nakon pada komunističkog Berlinskog zida 1989.

Za kraj ove izvanredne vijesti i sata povijesti samo informacija da je jedan od forenzičara odnosno sudskih medicinara koji je u Drugom svjetskom ratu u organizaciji Međunarodnog Crvenog križa istraživao u Katynu ekshumirane žrtve komunizma bio Hrvat s američkom putovnicom i časnik Američke vojske, prof. Miloslavić, koji je istraživao i partizansko-komunistički zločin nad Hrvatima koji su pobijeni u svibnju/lipnju 1942. u Prijedoru u Bosni, dakle, ne nakon Drugog svjetskog rata nego usred Drugog svjetskog rata kada su srpski partizani pod režimom KPJ zaklali 229 ljudi i još 200 stanovnika okolice Prijedora pobili kao pse na ulici. Pola stoljeća kasnije su četnici nastavili tamo gdje su partizani stali – klanjem u koncentracijskim logorima tzv. Republike Srpske, “Keraterm“ i “Omarska“ kod Prijedora, i Manjača kod Banja Luke itd.

Komentar:

Ilegalna objava na internetu originalnog registra hrvatskih branitelja je katastrofa jer, iako u tome registru postoji cijeli niz, na desetke tisuća osoba koje nikad nisu bili branitelji niti vojnici Hrvatske vojske, ali vis a vis onih koji su bili postoji opasnost da ih srpska tajna služba zabilježi, i ako jednog dana, ne daj Bože, Republika Hrvatska bi pala i Srbija je okupirala kao 1918. godine, izvodila bi jednog po jednog pravog i istinskog hrvatskog branitelja i strijeljala ih kao pse, uz pomoć domaćih izdajnika, kao uostalom i 1945. godine. To je jedno, a drugo, nitko od hrvatskih branitelja nije dao suglasnost da se njihovi osobni podatci objavljuju na internetu – to je kršenje ljudskih prava, u ovom slučaju masovno kršenje ljudskih prava! Tim više cinično zvuči izjava o tome pitanju od predsjednika SDP-a, Zoran Milanovića, a da je u vezi ilegalne objave registra policija uhitila jednog od vodećih ljudi Josipovićeve predsjedničke kampanje koji je predsjednikov nesuđeni savjetnik to se ne čudim, s obzirom na profil Josipovićevih pomagača. Naime, jedan od njegovih savjetnika je sin od udbaša Josipa Perkovića kojeg traži Inteprol zbog sudjelovanja u jugoslavenskom državnom terorizmu osamdesetih godina, a jabuka ne pada daleko od stabla.

Na kraju: čestitka igračima Nogometnog kluba Hajduk iz Splita i iz Šibenika na izborenom ulazu u finale Hrvatskog kupa. Kako je krenulo, ove godine će možda biti posljednji kup hrvatskog nogometa jer neki bi najradije opet uveli "kupa maršala Tita", kao što bi nakon silnih zločina tzv. JNA u Hrvatskoj opet udružili Hrvatsku sa Srbijom u neku novu, teću Jugoslaviju, u 3. jugoslavenski Reich!!

CBK

četvrtak, 01.04.2010.

200. POST: POLITIČKA NEPODOBNOST I PODOBNOST

Noć, kiša... prazan grob,
Kamen s ulaza odvaljen! Isus uskrsnu!

Uoči nedjelje Božanskog milosrđa,
Oznake puta drugom Isusovu dolasku na svijet,
Papa Ivan Pavao II Karol Wojtyla,
Prijatelj Hrvatske,
Odlazi Isusu.
Kao vjernike nas je radovao njegov susret s Isusom Kristom, i
Vjerujemo da će nas,
Ljubljeni puk hrvatski,
Veliki Karol Woytyla
Zagovarati i u vječnosti.

(Riječi sluge Božjeg, velečasnog Stjepana Levanića 2004. godine. Citat iz knjige:
“Pravo na borbu – Manifest zločina komunističke partije“, Zgb., 2010.)


Uskrs je prilika porazgovarati o političkoj podobnosti i nepodobnosti koja je nazočna u svim društvenim i političkim sustavima, samo da nabrojimo neke, na primjer, u demokratskoj Indiji su po ustavu svih milijardu Indijaca jednaki i ravnopravni pred zakonom, dok je u stvarnosti na djelu sustav podjele na kaste u kojemu su oni na dnu ljestvice poput robova, ili u Sjedinjenim Američkim Državama koja je demokratska republika i gdje su po ustavu isto svi državljani jednakopravni, oni koji imaju bijelu kožu i anglosachsonskoga su porijekla i protestantske vjere su u odnosu na katolike, muslimane, židove, u odnosu na ljude crne i tamnije boje kože, Afro-Amerikance, Latino-Amerikance i druge u privilegiranom položaju, i rasizam nemilice dijeli društvo na podobne i nepodobne. Ili primjer Hrvatske koja je po ustavu isto demokratska republika i pravna država, kao SAD, u kojoj je također uveden nepisani sustav politički podobnih i nepodobnih osoba, a kriterij je odnos prema prošlosti – ako si za zločinca Tita, otvaraju ti se sva vrata ovog društva, možeš i nekažnjeno lagat, varat, krasti i ubijati, sve ti je u ime titoizma oprošteno, na koncu koncu vrijedi ona Titova da se suci ne trebaju držati zakona ko' pijani plota! Isto je vrijedilo devedesetih, ako nisi bio za Franju Tuđmana nego za Dobroslava Paragu, isto trenutka si bio politički nepodoban, kao kužan si bio, i oklevetan! Franjo Tuđman je isto bio za Tita.

U komunizmu su nepodobni bili svi nekomunisti odnosno narod i cijele narodne skupine bile su politički nepodobne i deportirane u koncentracijske logore u Sibir i drugdje kao na pr. Čečeni, Tatari, narodi baltičkih republika, ali i Rusi, Ukrainci i drugi koji su odbili teroristički sustav boljševika u toj “prvoj zemlji socijalizma“. (Vidi rez. Vijeća Europe broj 1481 od 25. 1. 2006.) U Titotvoj Jugoslaviji su politički nepodobni bili svi oni koji nisu bili u partizanima, dakle, opet je narod, hrvatski narod bio nepodoban, a uz to i vlasnici kapitala, zemljoposjednici su bili nepodobni, seljaci kojima su komunisti oteli zemlju, radnici kojima su titoisti oteli radnička prava, a crveni menadžeri opljačkali njihove tvornice, obrtnici koje je socijalizam sveo na nekonkurentne nepoželjnike iako se zna da su obrtnici baza svake industrije i tako redom. Politički nepodobni su u Jugoslaviji za vrijeme diktature kralje Aleksandra i diktatora Tita završavali u zatvorima zbog pjevanja hrvatskih pjesama, isticanja hrvatskih povijesnih nacionalnih simbola, zbog vica o diktatoru, a često i samo ako su se u krivo vrijeme našli na krivom mjestu. Komunisti su znali ljudima čak i misli čitati te su ih optuživali za nešto što nisu bili niti učinili, a najčešća i najopasnija optužba je za neku osobu glasila da je navodno “ustaša“ tako da su na koncu svi Hrvati bili ustaše, i pod sam kraj tamnice naroda čak su i boljševici poput Stipe Šuvara optuživani da su “ustaše“, jer dok je crveni Šuvar bio član Predsjedništva SFRJ, od beogradskog je tiska Miloševićeva režima etiketiran kao “ustaša“. Kolumnist Miljenko Jergović je Šuvara nedavno javno pohvalio kao kulturnog sveca koji je zaslužan za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ali je prešutio da je Stipe Šuvar, kao član Predsjedništva SFRJ, 17. svibnja 1990. glasovao za oduzimanje oružja Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske, tako da je JNA u vrijeme prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj zaplijenila na tone streljiva i 200 tisuća automatskih pušaka koje su Hrvatima bile obrambeno oružje, i podijelila četnicima, te se tako poremetila ravnoteža snaga i došlo je do rata na prostoru Hrvatske, do velikosrpske agresije!

Dok je u komunizmu većina društva bila politički nepodobna, u nacizmu su nepodobne bile manjine koje su stradale u ludilu rasizma, dok je fašizam kopija socijalizma, dakle, diktatura nad većinom. Na koncu je razlika između fašizma/nacizma i socijalizma/komunizma samo u metodi ubijanja, a čak i u metodama postoje paralele (koncentracijski logori, strijeljanja, vješanja, politički sudski procesi, deportacije, agitacijska propaganda itd.).

Najpoznatija politički nepodobna osoba u povijesti čovječanstva je Bogo-čovjek Isus Krist, poznat još i kao Nazarećanin. Zanimljivo, Rimsko Carstvo kao okupacijska sila u Judeji, nije u Isusu vidjela niti u istrazi otkrila da je išta počinio protiv careve vlasti. Isus je rekao: caru carevo, Bogu Božije. Namjesnik Pilat je stoga Isusa htio osloboditi od optužbe kojom su ga optužili domaći vlastodršci, kvislinzi ili sluge okupatora u liku članove velikog svećeničkoga vijeća iz Jeruzalema, međutim, Pilatov politički oportunizam i pragmazitam bili su odlučjujući da na koncu osudi nevinog Isusa na kaznu smrti, jer je procijenio da bi oslobađanje Isusa dovelo do revolta izmanipuliranih Židova koji bi mogli nasrnuti na rimsku vlast koju su zbog okupacije prezirali i stalno dizali ustanke. Međutim, Bog je svjetovnu kaznu smrti pretvorio u nagradu vječnoga života: Isus je bio prvi na svijetu koji je uskrsnuo od mrtvih.

Na lažnoj optužbi Isusa, koji je optužen zbog verbalnog delikta, koji je na pr. postojao u bivšoj Titovoj komunističkoj Jugoslaviji (famozni čl. 133 kaznenog zakonika SFRJ i SRH), su domaći izdajnici gradili svoje sramotne karijere, služeći rimskoj vlasti koja je vješto vladala na načelu: divide et impera (Podijeli i vladaj!)

Isus je postao sinonim za sve političke zatvorenike savjesti i nevino pogubljene kroz povijest sve do današnjih dana. Danas doduše u Hrvatskoj ne postoji verbalni delikt u Kaznenom zakonu R.H. ali zato je verbalni delikt uveden na mala vrata, kroz privatne tužbe za klevetu. Zlouporabom pravosuđa opet se vrši diferencijacija društva na politički podobne i nepodobne. Kada ste ikad čuli da je od nekog hrvatskog suda osuđen neki udbaš, neki bivši komunist koji je ostao vjeran titoizmu, neki pripadnik komunističke tajne policije? Dok se hrvatske branitelje iz Domovinskog rata procesuira od po imenu hrvatskih sudova na veliko, kada ste čuli da je ikada neki bivši partizan procesuiran zbog ratnog zločina? Naprotiv, vlastodršci u Hrvatskoj, a to su od 1990. do danas bivši komunisti, vrijeđaju svoje žrtve isto kao što su ondašnje izdajice vrijeđali Isusa, a motiv lažnog svjedočanstva protiv Isusa je najstariji motiv na svijetu: ljubomora i strah od konkurencije. Isus je uvijek javno govorio, ništa nije tajio, i narod je Isusa zavolio, Isus je počeo okupljati mnoštvo ljudi oko sebe, ljudi su dolazili spontano da bi slušali Isusove govore, i osjetili su da govori iz srca, iskreno, i uvjerili su se da je pošten, nije naplaćivao svoje govore, uvjerili su se da ne pravi karijeru na njihov račun nego im pomaže u njihovim jadima i patnjama, nevoljama i nepravdama kojima su bili izloženi. Isus je prelazio rasne i ideološke granice, ukidao je političku podobnost! Zato je postao opasan vladajućem poretku u Judeji, zato su lažljivci natjerali rimsku vlast da ga smakne kako bi nestao neugodni svjedok o njima (okupator je sam o sebi govorio tko je i što je, nije ga trebalo dodatno razobličavat jer je okupacija bila očita), jer Isus ih je šibom tjerao iz Hrama u Jeruzalemu pošti su se ponašali razvratno, pošto su varali ljude, umjesto Boga vidjeli božanstvo, zlatno tele, u novcu!

Da nisu krenuli u političku akciju protiv Isusa, brzo bi pali s vlasti, osramoćeni, narod bi ih najurio i bacio na smetlište povijesti! Istina je najgora stvar koja se nedemokratskim vlastodršcima može dogoditi, tako i ovim današnjim lažljivcima i pljačkašima u Hrvatskoj koji su cijelo društvo podijelili na bogate i siromašne, manjina je bogata (manje, više su ex-komunisti postali milijuneri, kapitalisti, i marionete stranoga krupnoga kapitala), većina naroda je siromašna, opljčkana i ponižena, obespravljena.

Nakon raspeća Isusa su svi njegovi učenici i sljedbenici postali u cijelome Rimskome Carstvu politički nepodobni, i žestoko su proganjani, sve do danas u cijelim svijetu! Međutim, iznad svake sile postoji veća sila, tako su i domaći izdajnici koji su izdali Isusa, koji su brzo zaboravili nepravde koje im drugi učiniše, i Barabu izabrali umjesto Isusa, osjetili mač rimskog imperija koje ih je na koncu istjeralo iz vlastite domovine i učinilo dijasporom. A rimski imperij je na koncu postao kršćanskim, kakve li ironije, jer je Rim stoljećima proganjao kršćane, a na koncu, kad je i to po imenu (ne po sadržaju) kršćansko rimsko carstvo postalo razvratno i nepravedno, onda su pogani Germani srušili to carstvo jer iznad nepravedne sile uvijek postoji jača sila, i na kraju krajeva postoji viša sila, tako da domaći izdajnici uvijek dobiju zasluženu kaznu. Evo primjera, badava današnja medijska propaganda kojom se uzdiže Tita i blati Stepinca, jer Tito je postao zločinac, a Stepinac blaženik i vjerujemo jednog dana da će postati i svetac!

No, i danas će se naći pojedini drski glupani, zadojeni mržnjom, koji će pljuvati po Isusu, po Stepincu, po hrvatskim braniteljima, po hrvatskom patriotizmu, po vjeri, po čudoređu, po moralu i u svojoj agitacijskoj propagandi prikazivati moralno kao nemoralno, a nemoralno kao moralno, i tvrditi da Bog ne postoji, ili ime Božje zloupotrebljavati, glumiti vjernika itd. 100 puta je bolji ateist koji poštuje vjernika nego lažni deklarirani vjernik, jer lažni vjernik je gori od borbenog ateista koji proganja vjernike ili želi njihov progon! 100 puta gori od svakog hrvatskog vanjskoga neprijatelja su domaći izdajnici, 100 puta gori su Hrvati koji u ime hrvatstva ili neke strane ideologije su ubijali Hrvate, i oni koji se busaju u prsa da su velike Hrvatine, a šurovali su sa četnicima, a to su primjerice udbaši.

Isus je govorio: Čuvajte se vuka u janjećoj koži!

Primjerice, novi predsjednik Republike je tipičan vuk u janjećoj koži. Glumi tolerantnoga predsjednika, ali iskazuje netrpeljivost i ustraje na političkoj podobnosti i nepodobnosti. Jučer je u predizbornoj kampanji govorio jedno, danas sasvim drugo, preko noći je promijenio svoj obećani politički kurs. Glasao je u Hrvatskom saboru protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom (iz vlastita interesa – zbog glasova patriotskih birača), danas ga prihvaća pod sramotnim izgovorom da se ugovori moraju poštivati, da je on legalist!? Ugovori nisu sveta indijska krava ako su nepravedni, i ako su potpisani bez da se narod pita za mišljenje!! Srpski predsjednik Tadić nedavno je zahtijevao ukidanje najsvetijeg hrvatskog praznika, Dan Oluje, kad je većina Hrvatske oslobođena od velikosrpske okupacije 5. kolovoza 1995. godine, a Ivo Josipović odmah nakon toga se srdačno s njim druži. To može samo vuk u janjećoj koži! Ili uzmimo primjer Jadranke Kosor. Godinama je glumila majku svih Hrvata, brižnu ženu koja se brine za socijalno siromašne i hrvatske branitelje, prvo na radiju, poslije u Saboru i vladi; kad je zamijenila Sanadera, pokazala je svoje pravo lice: jedan od prvih poteza joj je bio da je ministru kulture zapovijedila obnovu komunističkog spomenika u Srbu kod Knina koji veliča četničke zločine iz 1941. godine nad hrvatskim narodom u N.D.H., koje su četnici i srpski komunisti počinili uz pomoć talijanskih fašista. 27. 7. 2010. biti će svečano otkrivanje ovog anti-hrvatskog spomenika kojeg hrvatski porezni obveznici financiraju sa 1 milijun kuna. Njen prethodnik je također bio vuk u janjećoj koži, tako da možemo zaključit da postoji cijeli čopor vukova u hrvatskoj politici koji samo čeka da s osmjehom na licu (često se radi o cerekanju) rastrgne ovaj narod!

Stoga se uzdajemo u Uskrs, jer Uskrs je nada koja pobjeđuje zlo!

CBK

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.