crniblogkomunizma

subota, 10.04.2010.

Sat povijesti: 10. travanj

Na današnji dan 1941. su ustaše proglasili Nezavisnu Državu Hrvatsku (N.D.H.)

Proglašenju hrvatske države nisu se nadali ni oni koji su se jedini u hrvatskoj politici dvadesetih i tridesetih godina 20. st. zalagali za osnivanje hrvatske države, pravaši i ustaše iz ustaško-domobranskog pokreta koji je Ante Pavelić osnovao kao izravnu reakciju na ubojstvo vođe hrvatske oporbe u jugoslavenskoj skupštini, Stjepana Radića, predsjednika Hrvatske seljačke stranke, i hrvatske zastupnike koje je u ime velikosrpske politike ubio srpski ekstremist Puniša Račić.

Srpski kralj Jugoslavije, Aleksandar Karađorđević, uzeo je smrtonosni atentat u Beogradu kao povod da i formalno proglasi velikosrpsku diktaturu nad hrvatskim narodom (6. siječnja 1929. kad je zabranjen rad Hrvatske stranke prava, i HSS i dr.), i u to vrijeme su neki političari i parlamentarni zastupnici iz Hrvatske stranke prava rekli DOSTA TERORU i otišli u ilegalu u kojoj su se komunisti nalazili od 1920. godine, ali po drugoj osnovi jer su komunisti zastupali internationalni program Kominterne i sovjetske komunističke partije o provođenju Svjetske revolucije odnosno nasilnom rušenju bilo kojeg poretka svugdje po Europi i svijetu koji nije (totalitarno) socijalistički kao u Sovjetskom Savezu.

Istine radi, ustaše su bili jedina politička snaga u jadnoj hrvatskoj politici koji su se u to vrijeme zalagali za uspostavu hrvatske države nasuprot Jugoslavije i neovisne od Srbije, i zalažući se za hrvatsko državno pravo htjeli su ispraviti pogrešku iz 1918. i poništiti izdaju domaćih izdajnika (Strossmayerov krug, Hrvatsko-srpska koalicija, Jugoslavenski odbor, protunarodno i prevratničko tzv. Narodno vijeće) i njihovih pomagaća iz redova srpske pete kolone u Hrvatskoj (zavjerenik i tajni agent Srbije u Hrvatskoj, Svetozar Pribićević). Međutim, ustaški pokret bio je pre slab da ikada s vlasti sruši do zuba naoružani velikosrpski režim ondašnje Kraljevine Jugoslavije, i sam od sebe ne bi došao na vlast, isto kao što ni komunistički pokret s Titom nikada sam od sebe i vlastitom snagom partizanskog pokreta ne bi došao na vlast u Beogradu i Zagrebu da izravno nije vojno intervenirala Crvena armija sa preko 400 tisuća vojnika Sovjetskog Saveza koji su od njemačke okupacije oslobodili Beograd (ujedno Beograd pokorili totalitarnom komunizmu) i kad je Staljin instalirao svog doušnika, Tita (Valter), kao svoju marionetu i satelita (domaćim jezikom uvriježeni pojam kvislinga). Tako su i ustaše, poput komunista, samo četiri godina ranije od njih, došli na vlast uz pomoć strane sile: 3. Reicha i Wehrmachta. Zagrebački list nove ustaške vlasti, Hrvatski Narod, objavio je 11. travnja izvješće njemačkog ratnog dopisnika Gerharda Emsköttera iz Zagreba:

Iako smo za vrijeme našeg prodora znali, i od tisuće Hrvata doživjeli, da je hrvatski narod prijatelj Njemačke, unatoč tome nismo slutili da će nekoliko sati prije ulaska naših tenkovskih divizija u Zagreb i ovdje trijumfirati narodni ustanak.

Hrvatska povjesničarka Nada Kisić-Kolanović ovako je opisala uzroke raspada Kraljevine Jugoslavije i nastanka Nezavisne Države Hrvatske:

Jedna od zanimljivih teza upućuje na to da cilj vojnga prevrata u Jugoslaviji od 27. ožujka 1941. nije bio poništenje pristupa Jugoslavije fašističkom Trojnom paktu /od 25. 3. 1941./ ili podupiranje /Zapadnih/ Saveznika, nego zbog rušenja Banovine Hrvatske i sporazuma Cvetković-Maček /od 23. 8. 1939. o stvaranju Banovine Hrvatske po ukazu jugoslavenske vlade ali nikada potvrđena od jugoslavenske skupštine/ kao i da se isključi svaka autonomija Hrvata u Jugoslaviji. (Izvor: knjiga o Hrvatskoj na njemačkom jeziku pod naslovom: “KROATIEN – Landeskunde – Geschichte – Kultur – Politik - Wissenschaft – Recht“ [HRVATSKA – Zemljopis – povijest – kultura – politika – znanost – pravo], Wien – Köln, 1995. Die deutsche Bibliothek, ISBN 3-205-98496-X.)

Hitlerov 3. Reich je s velikosrpskim režimom Kraljevine Jugoslavije i jugoslavenskom vladom dvije godine tajno pregovarao o pristupu Jugoslavije Silama osovine ili Trojnom paktu, i nakon velikih koncesija Srbima (u slučaju osvajanja Grčke od strane Njemačke Srbi dobivaju luku Solun i izlazak na Egejsko more) je u Beču, 25. ožujka 1941. potpisan sporazum o pristupanju Jugoslavije fašističkom bloku u Europi i svijetu, osovini Berlin – Tokio – Rim. Međutim, britanska tajna služba, zgrožena što su njihovi saveznici Srbi iz Prvog svjetskog rata prešli u suprotni tabor, aktivirali su preko noći svoje tajne agente u jugoslavenskoj vojsci, srpske zrakoplovne časnike, koji su izveli državni udar i s vlasti srušili srpskog premijera Cvetkovića. Potpredsjednik srušene vlade, Vladko Maček (HSS) odmah se pridružio novoj vlasti odnosno pučistima generala Dušana Simovića koj je 1918. sudjelovao u okupaciji Hrvatske.

Potpuno je kriva povijesna interpretacija da je Maček odbio njemačku ponudu da postane poglavnik NDH zato što je navodno bio jako dalekovidan i naslutio da će Osovina izgubiti rat. Naime, prije toga nije bio dalekovidan i jedan je od pregovarača jugoslavenske vlade koji je od 1939. do 1941. intenzivno pregovarao s Hitlerovom vladom o pristupanju Jugoslavije Osovini. Čak je Maček dva puta na sjednici jugoslavenske vlade glasovao za pristupanje Jugoslavije Trojnom paktu. U ožujku 1941. nije znao da će Osovina izgubiti rat, a u travnju 1941. je znao da će izgubiti rat, i stoga navodno odbio njemačku ponudu da preuzme vodstvo Hrvatske? Ne, Maček je odbio ponudu da postane poglavnik jer je kao nekadašnji demokratski vođa hrvatske oporbe bio protiv uspostave hrvatske države, i nije vjerovao u hrvatski narod da postane samostalan nego je u biti bio tipični hrvatski tutlek koji je vjerovao samo u strance i da Hrvati kao kmetovi stenju pod okupacijama i vladavini stranih vladara, kao u osam stoljeća hrvatske odiseje nakon propasti ranosrednjovjekovne hrvatske kraljevine 1101. godine.

Nijemci su, naravno, prvo Mačeku ponudili vlast u Hrvatskoj jer su u njega imali povjerenje pošto su ga poznavali kao jugoslavenskog pregovarača, i Hitlerov izaslanik u Zagrebu, dr. Edmund Veesenmayer, nije sumnjao da bi jedan Hrvat uopće odbio priliku da stane na čelo svoje vlastite nacionalne države, jer to je i stvar časti na koncu konca, međutim, skoro se srušio u nesvijest kad je Maček odbio ponudu. Nakon toga su Nijemci ostali u neobranom grožđu jer nisu imali rezervni as u rukavu, a Antu Pavelića nisu u biti predvidjeli za poglavnika u NDH jer su prema njemu bili sumnjičavi pošto je Pavelić bio Mussolinijev čovjek, a s Mussolinijem je Hitler bio u stalno zategnutim odnosima, praktički je između Njemačke i Italije, iako su bili politički i vojni saveznici, vladalo stalno stanje hladnog rata. Međutim, pošto su Nijemci bili fair, nisu za šefa države htjeli nametnuli nekog svog tajnog agenta iz hrvatskih redova poput Artukovića, Lorkovića, Budaka ili Eugena Dide Kvaternika nego su vlast prepustili političkoj figuri koja je imala simpatije u narodu, a to je onda na kraju bio Ante Pavelić koji će, međutim, vrlo brzo stečene simpatije naroda izgubiti Rimskim ugovorima odnosno odstupanjem najvećeg dijela hrvatske Dalmacije Kraljevine Italiji na fašistički pritisak Mussolinijeva režima, i 200 tisuća talijanskih vojnika koji su došli u biti okupirati Hrvatsku, a ne da budu njen saveznik. U biti, dok je časnik Slavko Kvaternik na Radio Zagrebu, 10. travnja 1941. proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, u ime Ante Pavelića i ustaškog pokreta, još se nije znalo tko će postati poglavnik, a Pavelić je vijest o proglašenju hrvatske države doznao tek u 22 sati navečer u Italiji gdje se nalazio u emigraciji, s obzirom da je u Kraljevini Jugoslaviji bio zbog potpisivanja anti-velikosrpske koalicije sa Bugarima osuđen na smrt. U Zagreb po preuzimanje vlasti je Pavelić stigao tek 15. travnja kad je već sve bilo određeno.

Nijemci i njemački režim, nacionalsocijalistički ili nacistički Hitlerov režim je na vijest o državnom udaru u Beogradu od 27. ožujka odmah raskinuo savezništvo sa Srbima koje je Hitler proglasio izdajnicima, i ukazom je njemački državni vrh odlučio, ne samo da će napasti i razbiti i okupirati Jugoslaviju da ne postane poligon za britanske postrojbe kao što su bile u Grčkoj, nego i stvoriti jednu hrvatsku državu kako bi se Jugoslavija što prije razbila. Na taj način je njemačka diplomacija iskoristila stari plan o razbijanju Čehoslovačke na način osnivanja slovačke države, i iskorištavanja oporbe odnosno u ovom slučaju nezadovljstvo slovačkog naroda položajem u dotadašnjoj zajedničkoj državi sa Česima koji su slično kao Srbi vladali hegemonisitčki. Nijemci su, kao i cijela Europa, znali da su Hrvati tlačeni u Jugoslaviji od Srba, ali fućkalo im se za teški položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji, isto kao Englezima i Francuzima. Tek kad su Srbi nešto učinili što Nijemcima nije bilo po volji, tek onda su se okrenuli Hrvatima, i iznenada započeli najveću moguću diplomatsku akciju u Europi za priznanje Hrvatske, tako da su svi njemački diplomati u jednom trenutku se hitro dali na službeni put da svoje partnere u europskim državama uvjere u što brže priznanje Nezavisne Države Hrvatske. Kancelar Reicha i Führer Adolf Hitler je u Berlinu, 4. svibnja 1941. zaželio dobrodošlicu Hrvatima i hrvatskoj državi:

... Radujemo se zbog nastanka jedne nezavisne hrvatske države, s kojom se nadamo da ćemo u sve vijeke vijekova u povjerenju i prijateljski surađivati. Posebno na gospodarskome planu to može biti od obostrane koristi...

Kad su Nijemci čuli da je Mussolini izvršio pritisak na Pavelića da Italiji mora odstupiti najveći dio hrvatske obale, skoro su pali u nesvijest, jer, Hitler je jamčio opstanak hrvatske države, a Rimskim ugovorima je cijeli njemački projekt na Balkanu doveden pod znak pitanja. Stog su se u Berlinu odlučili da Pavelića treba što prije ukloniti s vlasti jer je, prilikom prvog bilateralnog državničkog posjeta Njemačkoj odbio Hitlerov prijedlog da Njemačka pomogne u poništavanju Rimskih ugovora. Međutim, Eugen Dido Kvaternik, poznat Nijemcima iz atentata u Marseillu (kad su makedonski i hrvatski revolucionari, ustaše, likvidirali kralja Aleksandra u znak odmazde za ubojstvo Stjepana Radića), koji je njemačka tajna služba organizirala da ukloni francuskog ministra vanjskih poslova koji je stvarao diploamtski obruč oko 3. Reicha, također je odbio Nijemce da se ukloni Pavelića s vlasti i da on postane poglavnik, i od tada su kola za Hrvate krenula nizbrdo, ne samo zbog talijanskog utjecaja u NDH nego i zbog četnićkog i komunističkog ustanka nekoliko tjedana nakon proglašenja NDH. Ratne 1942. godine se NDH uspjela oporaviti od četničkih i partizanskih ustanaka, čak pobijedila četnike u istočnojBosni okju je oslobodila srpske okupacije, i (srpske) partizane na Kozari, i činilo se da će se država Hrvata konsolidirati, ali kriva unutarnja politika nesuzbijanja partizanskog pokreta, represija prema Srbima u znak odmazde za partizanske i četničke ustanke i terorističke napade, rasistički odnos prema hrvatskim Židovima (na njemački nacistički diktat), destabilizirali su NDH do te mjere da su ozbiljne političke glave u NDH vidjeli jedino rješenje u uklanjanju Pavelića što su Nijemci predlagali odmah nakon protuhrvtaskih Rimskih ugovora od 19. 5. 1941. Međutim, vojni državni udar, puč Vokić – Lorković 1944. nije uspio i propast NDH je od toga trenutka bila unaprijed predodređena zajedno s propašću Njemačke jer Pavelić nije vodio samostalnu politiku nego je prvo poslušno slušao Mussolinija, a poslije, nakon kapitulacije fašizma i Italije, Hitlera. Međutim, NDH je imala određenu vlastitu politiku, neovisnu od svojih saveznika, a slučaj prosvjedne note “Sambugnach“ (otpravnika poslova veleposlanstva NDH u Berlinu) je primjer čuvanja digniteta države i naroda: nakon pokolja oko 200 hrvatskih civila u Poljicama koji su počinili četnici u suradnji s jednom njemačkom SS-divizijom 1944. godine, je hrvatska strana poslala najoštriji prosvjed u Berlin i zahtijevala je istragu i kažnjavanje počinitelja zločina. Njemačka je tada odbila hrvatsku prosvjednu notu, a politički tajnik u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova je tada upitao hrvatskog diplomata: A što, vi kanite protiv nas sada krenut u rat? Niste u poziciji da šaljete ultimatume Velikonjemačkome Reichu! (Tipična germanska drskost; nekoliko mjeseci poslije je veliki njemački Reich propao kao da nikad nije postojao).

Kad se pogleda današnju garnituru vlasti Hrvatske, formalno demokratska, u posljednjih 20 godina, onda ustaška vlada u NDH nije ništa manje ili više bila poslušna svojim saveznicima kao što je službeni Zagreb danas poslušan prema svojim saveznicima u Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu. Ista servilnost, beskičmenjaštvo u hrvatskom vrhovništvu na rubu ili preko ruba izdaje, kako 1941., tako i 2010. godine. NDH inače nije bila kvislinška tvorevina kako su je prozvali licemjerni jugo-komunisti jer to ne postoji, postoji kvislinška vlast, a to bi bila izdajnička vlast ali ustaše su izdali Jugoslaviju, a izdati Jugoslaviju kao tamnicu naroda je visoki humanistički i hrvatski patriotski čin! Na koncu, Jugoslaviju 1941. kao i 1991. nisu srušili Hrvati nego Nijemci (Wehrmacht) i Talijani (1941.) i Srbi i NATO (1991. i 1999.)

Oduševljeni doček Hrvata u Zagrebu na dan proglašenja NDH ne treba nikoga čuditi jer su Hrvati od 1918. do 1941. bili tlačeni gore nego raja u Osmanskom Carstvu. Da su umjesto njemačkih nacista Mongoli došli srušit velikosrpski režim, dočekali bi Mongole kao oslobodioce. Jasenovački logor, progon srpske manjine u NDH, holokaust nad Židovima, prosvjedi zagrebačkog nadbiskupa Stepinca protiv rasizma itd. sve je to bio dio NDH, ali smijala se sova vlastitoj sjeni, komunisti su isto i još gore radili u Jugoslaviji koju su osnovali na ruševinama NDH, 1945. godine kada je nastala genocidna tvorevina Jugoslavija sa preko 1000 jama i masovnih grobnica s ubijenim Hrvatima. Logor Goli otok, totalitarni komnunisitčki režim, tajna policija, totalni nadzor građana, politički sudski procesi itd. sve je to dio Titove Jugoslavije, ali to, kao ni Jasenovac nije tema ovog posta nego obljetnica prve hrvatske državnosti od 10. travnja i osnivanje NDH što predstavlja državno-pravni čin, a ne kazneno djelo. Jedno je 10. travanj 1941., a drugo je već 30. travanj 1941. itd. jedno je akt o proglašenju hrvatske države, a drugo su propusti i zločini režima vlasti u ratu u kojemu su sve zaraćene strane činile zločine, a čini se da kojim slučajem nije bilo jugo-komunističkog genocida, da bi četnici ispali kao ona zaraćena strana koja je najviše klala, međutim, unatoč svemu i unatoč brojnim lažima o 10. travnju, povijest postoji za prevladavanje prošlosti u sadašnjosti i za lakšu budućnost.

Europski parlament je upravo prošle godine pozvao zemlje Europske Unije i zemlje-kandidate za članstvo u EU da prevladaju svoje prošlosti i podjednako osude komunizam i fašizam, međutim, u Hrvatskoj se samo fašizam osuđuje, i pri tome i izmišlja i preuveličava, ali ne i komunizam. Demokracija ne može bez antifašizam, ali nemože ni bez antikomunizma, dok je komunistički antifašizam laž, kako je naglasio veliki socijaldemokrat Helmut Schmidt, 2010. godine.

Na kraju je potrebno reći da su Hrvati zaista s velikom radošću dočekali 10. travnja prije 69 godina kada je osnovana Nezavisna Država Hrvatska koja je bila nešto manja od Irske, ali je 10. travanj bio popraćen krvlju nevinih, naime, Srbi su na vijest o osnivanju NDH počeli tako divljati po cijeloj zemlji da su ekstremisti u njihovim redovima počeli usred dana i bez obzira na očiti poraz jugoslavenske vojske protiv Osovine, ubijati hrvatske civile na poljima i po mjestima i u njihovim kućama, a jednoj skupini hrvatskih seljaka koji su nosili hrvatski stijeg na trg u Bjelovaru gdje je 8. travnja već proglašena hrvatska država, je srpska vojna jedinica Dušan Silni pucala u leđa, a u Hercegovini je srpska artiljerija zapalila 12 sela s Hrvatima, dok je na sam dan proglašenja NDH od 10. travnja od strane srpskih oficira ubijen brat od vojskovođe Kvaternika koji je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Srbi su sve očekivali ali proglašenje jedne hrvatske države nisu ni u snu mislili da bi se moglo dogodit, i Nijemci su precizno procijenili da će šok, izazvan u Srba proglašenjem jedne hrvatske države, paralizirat vojnu spremu vojske Kraljevine Jugoslavije kao što se i pokazalo točnom procjena jer već 17. 4. 1941. je silna srpska vojska kapitulirala već nakon 11 dana borbe tako da je doslovno ispalo kako su se borili manje dana od Holandeza, a kamoli od Grka koji su junački pobijedili talijanske fašiste prilikom prve invazije 1940. Ispada da su Srbi 1941. radije počinili samoubojstvo Jugoslavije nego da Hrvati imaju bilo kakvu autonomiju. Tako je mržnja pobijedila Srbe, t.j. sami su sebe pobijedili. Kad su nakon “oslobođenja“ 1945. Srbi opet dobili vlast u svoje ruke, jedan čobanin, neki Titov oficir imenom Mijalko Todorović, požalio se Titu kako ga je ruka zaboljela koliko je ustaša (ratnih zarobljenika) zaklao.

CBK

10.04.2010. u 18:52 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 10.04.2010.

Sat povijesti: 10. travanj

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link