CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 23.01.2010.

IKARUSOV LET BORISA TADIĆA

"Nema opravdanja za prijetnju uporabom sile protiv Bosne i Hercegovine ili bilo koje druge zemlje zapadnog Balkana. Srbija katagorički odbacije takve provokacije a očekuje i od svake druge odgovorne strane da učini isto. Toga smo imali dosta", rekao je predsjednik Republike Srbije, Boris Tadić na sjednici Vijeća sigurnosti Organizacije Ujedinjenih Nacija. Prije toga se je u razgovoru sa Glavnim tajnikom OUN, Ban Ki Munom, požalio na neslužbenu izjavu predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, koji je pred novinarima ciljano rekao da bi poslao Hrvatsku vojsku da presiječe “koridor“ kod Brčkog, ako bi premijer srpskog entiteta u BiH proveo narodni referendum o otcjepljenju “Republike Srpske“ od Bosne i Hercegovine.

Ako primjećujete, dragi blogeri i komentatori, Tadić se koristio manipulacijom, rekavši i aludirajući da bi Mesić poslao HV na juriš na Bosnu i Heregovinu. Međutim, Mesićeve riječi, izrečene u kondicionalu, znače da bi poslao HV u zaštitu BiH od dezintegracije velikosrpskih separatista i šovinista.

Tko bi rekao da ću se na kraju Mesićeva mandata staviti u obranu ovog kontroverznog predsjednika Hrvatske, ali važnija od Mesića mi je nacionalna sigurnost hrvatskog naroda. Predsjednik Mesić je, naime, rekao naglas ono što vodeće zapadne zemlje-članice Sjevernoatlantskog vojno-političkoga saveza NATO misle kad je riječ o velikosrpskim provokacijama. Primjećujem da su se domaći novinari u Hrvatskoj kao bikovi na crvenu krpu obrušili na Mesićevu izjavu, čime su dokazali, ne samo nedostatak geo-političkog znanja, nego i svoje lakejstvo jer su mislili da je njihova kritika na tragu zapadne politike tipa "ne talasaj kad su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi" (srpski talas - hrvatski val), ili drugim riječima da se ne pogoršavaju odnosi Srbije i Hrvatske, već da se "bratski" grlimo u "regiji" (srpski region).

Milorad Dodik bi se trebao otrijezniti od svog velikosrpskog pijanstva i svoje zapjenjenosti; pa nismo kratke pameti da bismo zaboravili, druže moj, što je radio zločinac Radovan Karadžić i njegova soldatska oko zločinca ratka Mladića!!! Također, neka se Srbija pobrine da uhiti generala Mladića i pošalje ga što prije u Den Haag, jer inače će se ukidanje viza za srpske državljane pretvoriti u stvaranje karantene, coridor sanitaire oko Srbije!!! Europljani, naivni kad je u pitanju Srbija, još nisu naučili lekciju, da kad se srpskim političarima pruži mali prst, da ti ode cijela ruka. Također, nismo zaboravili što je rekao međunarodni sud ICY u odbijenici tužbe za genocid BiH protiv Srbije, da je, naime, Karadžićev srpski režim u Srebrenici počinio genocid nad Bošnjacima, a da je Srbija propustila ovaj zločin nad susjednim narodom spriječiti, i da se Beograd mora, ne samo ispričati Bosni i žrtvama genocida, nego i materijalno obeštetiti, i uhititi na svome području sve ratne zločince koji se još skrivaju!

Boris Tadić poletio je sa Batajnice prema gradu New York City kao Ikar sa krilima od voska, i pao na nos jer se pre blizu vinuo Suncu, pa se vosak počeo na krilima topiti. Zapadne zemlje su Tadića upozorile da nema što prozivati Mesića, a američka diplomacija pohvalila je posjet predsjednika Hrvatske nezavisnoj državi Republici Kosovo, kao izraz pridonošenju stabilnosti i miru u regiji.

Sjećamo se “koridora“ u Bosanskoj Posavini kod Brčkog koji je na jednome mjestu bio širok samo 1 km, i kroz tu ušicu igle je JNA održavala mostobran Beograda sa četnicima u Banja Luki. Da nije bilo trgovine predsjednika Tuđmana sa Slobodanom Miloševićem oko pada Bosanske Posavine, HOS bi taj koridor bio presjekao, i kraj bi bio snu o velikoj Srbiji. Nažalost, Zapad je bosanskim Srbima blagoslovio velikosrpska osvajanja u BiH, s tim da je američkog ratno zrakoplovstvo bombardiranjem položaja bosanskih Srba smanjilo srpski osvojeni teritorij za oko 25% teritorija, ali ipak je ostalo oko 49% koji se danas zove “Republika Srpska“, i koji se temelji, kao što je međunarodni sud ICJ utvrdio – na genocidu nad Hrvatima i Bošnjacima! Međutim, to je maximum koji je u Daytonu Srbima bio zajamčen, sve ostalo, formalno raskidanje državno-pravnih sveza Banja Luke sa Sarajevom znači ono što je Mesić glasno izrekao u ime Zapada: smrt tzv. Republici Srpskoj!

Prema tome, tko se mača laća, od mača i pogiba, pa neka i Dodik na svom za veljaču najavljenom referendumu poleti kao Ikar, i bit će opet “bežanije“ kao 1995. u združenim hrvatsko-bošnjačkim vojno-redarstvenim akcijama kada je, kao što se sjećamo, general Gotovina došao do Manjače iznad Banja Luke i isključio struju, pa je Slobo Milošević poručio Karadžiću: „Jebiga, izgubio si rat, ja sad moram da stvaram mir!“ (srpski, u prijevodi na hrvatski jezik: „Žao mi je stari moj, izgubio si rat, ja se sad moram pobrinuti za stvaranje mira.“


CBK

četvrtak, 14.01.2010.

HRVATSKI PRIORITETI?

Podsjećamo se obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske od 15. siječnja 1992. godine kada su zemlje-članice Europske unije priznale državnu nezavisnost Republike Hrvatske ili hrvatsko državno pravo.

Island je bio prva nezavisna država koja je priznala hrvatsku samostalnost i nezavisnost, a konačni proboj u međunarodnome priznanju izvršila je Sveta Stolica (Vatican-Grad-Država), 13. siječnja 1992. godine, s najavom priznanja od 20. prosinca 1991. godine kada je i Njemačka najavila da će priznat hrvatsku nezavisnost.

Za međunarodno priznanje najzaslužniji je hrvatski narod, s naglaskom na hrvatskim braniteljima u Vukovaru, hrvatskim dragovoljcima, policajcima i gardistima (ZNG), bojovnicima Hrvatskih obrambenih snaga, i Vukovarcima, koji su obranom svoga grada-heroja branili i obranili teritorijalnu cjelovitost i opstojnost Republike Hrvatske u velikosrpskoj agresiji SFR Jugoslavije, Srbije, tzv. JNA, četničkih paravojnih jedinica i srpskih pobunjenika iz Hrvatske koje je predvodio komunistički diktator i vođa /srp. vožd/ Socijalističke Republike Srbije, de facto ratni zločinac Slobodan Milošević.

Za hrvatsku nezavisnost izborili su se hrvatski branitelji Domovinskog rata (rata za nezavisnost Hrvatske i slobodu hrvatskog naroda), a za hrvatski suverenitet i međunarodno priznanje Hrvatske zalagao se lobbyranjem po svijetu i organizacijom, osnivanjem i naoružavanjem Hrvatskih obrambenih snaga, g. Dobroslav Paraga, predsjednik (tada oporbene) Hrvatske stranke prava, a na čelu hrvatskih vlasti koja je u konačnici zatražila međunarodno priznanje stajao je predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.

Od stranih državnika, najzaslužniji za međunarodno priznanje je predsjednik njemačke vlade, kancelar dr. Helmut Kohl (katolik i predsjednik njemačke demokršćanske stranke CDU), zatim, ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Hans-Dietrich Genscher (liberal) kojemu je dr Kohl dao zadatak da pripremi teren za priznavanje Hrvatske, te austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock (demokrašćanin), i (poljski) papa Ivan Pavao II Veliki (Karol Wojtyla).

Protiv međunarodnog priznanja bili su francuski predsjednik Francoisa Mitterand (ljevičar, predsjednik Socijalističke stranke, u Drugom svjetskom ratu kolaborant njemačkih nacista i okupatora), zatim, britanski premijer John Major (konzervativac/torijevac, desničar) i austrijski kancelar Vranitzky (ljevičar, predsjednik Socijaldemokratske stranke), kao i američki predsjednik George Bush (Senior, konzervativac, desničar). Protivnik međunarodnog priznanja Hrvatske bio je i posljednji ministar vanjskih poslova Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, boljševik i oficir zloglasne jugo-komunističke tajne policije Ozne, Budimir Lončar – Buda, koji je u rujnu 1991. u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda zahtijevao uvođenje embarga na izvoz oružja u SFRJ, dakle, tada i u Republiku Hrvatsku, kako bi do zuba naoružana JNA osvojila razoružanu Republiku Hrvatsku. (Račanov SKH-SDP je 1990. odstupio oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske, oko 200 tisuća pušaka i strojnica etc., posrbljenoj i protunarodnoj takozvanoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji i Titovim generalima u Beogradu, Veljku Kadijeviću i Blagoju Adžiću, koji su poslije predvodili napad na Vukovar i njegovo razaranje.) Budimir Lončar postao je 2000. godine savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Republike, Stjepana Mesića, a SDP, koji je prilikom proglašenja hrvatske nezavisnosti od 25. lipnja 1991. iz protesta napustio plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora, preuzeo je 2000. vlast u samostalnoj Republici Hrvatskoj, a danas postavlja novoizabranog predsjednika Republike Hrvatske.

U trenutku proglašenja hrvatske nezavisnosti od 25. 6. 1991. niti jedna zemlja na svijetu nije pozitivno odgovorila na apel Sabora Republike Hrvatske za priznanjem nezavisnosti od bivše Titove Jugoslavije, tako da je doprinos hrvatskih branitelja u obrani Vukovara bio odlučujući da Republika Hrvatska nije pala i osvojena od strane srpskih osvajača.

U trenutku međunarodnog priznanja Republike Hrvatske je trećina hrvatskog teritorija bila pod srpskom okupacijom.

Britanska vlada je priznanje Hrvatske uvjetovala dolaskom međunarodnih snaga iz OUN, zvane UNPROFOR, sa ciljem osiguranja srpskih osvajanja u Hrvatskoj, te je hrvatsko vrhovništvo pod ucjenom Engleza i njihovih saveznika pristalo na dolazak Unoprofora u zamjenu za međunarodno priznanje.

Programska deklaracija Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) iz 1989. nije sadržavala program o hrvatskoj nezavisnost nego program o stvaranju jugoslavenske konfederacije za koju se predsjednik Tuđman zalagao, uz podjelu Bosne i Hercegovine sa Srbijom, dok je program Hrvatske stranke prava sadržavao ideju hrvatske nezavisnosti za koju se zalagao Dobroslav Paraga, i od Sabora Republike Hrvatske, govorom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 21. 12. 1990., zahtijevao proglašenje hrvatske državne nezavisnosti!

Danas, 18 godina nakon međunarodnoga priznanja Hrvatske je naša zemlja, Srednjoeuropska i jadranska Hrvatska, članica Sjevernoatlantskog vojno-političkog saveza NATO, zapadnobalkanskog ekonomsko-političkog saveza CEFT-a, i pred ulaskom u Europsku uniju na koju će, ukoliko do toga dođe, predati svoj, u velikosrpskoj agresiji krvljom stečeni, suverenitet i svoju slobodu. NATO nije branio Republiku Hrvatsku od velikosrpske agresije, niti će nas braniti ubuduće od moguće velikosrpske, pogotovo ako će Srbija postati također članica Natopakta.

Umjesto prosperiteta u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj, eks-komunistička vladajuća balkanska elita je Hrvatsku opljačkala, zadužila za preko 35 milijardi eura, i obezvrijedila stečevine Domovinskog rata.

Dok se spremao na smrt u srpskom zarobljeništvu, hrvatski junak i novinar Hrvatskog radio Vukovara, na Ovčari smaknuti Siniša Glavašević, poručio je iz opkoljenoga Vukovara i preko radio-valova u "Oporuci Vukovara" da je hrvatsko vrhovništvo izdalo Vukovar i Hrvatsku! Posljedice te nekažnjene veleizdaje vide se i osjećaju i danas u Hrvatskoj.

Hrvatsko društvo, nikada do kraja oporavljeno od rata, opljačkano od srpskog okupatora, ali i domaće vlasti, još je i dobro prošlo s obzirom na veleizdaju i agresiju, i bez sumnje bi se brzo oporavilo, s obzirom na visoki stupanj psihološkoga potencijala hrvatskog naroda, da vlastodršci nisu uništili demokraciju i pravni poredak, tako da je Hrvatska otprilike od 1990. do danas doživjela katastrofu slična prirodnoj katastrofi potresa od 7 stupnjeva po Richteru koji je prekjučer doživio siromašni narod nezavisne države Haiti na karipskom otoku Hispanioli.

Crnački narod Haitija bio je u robovlasničkom odnosu koji je prekinuo veliki državnik Napoleon Bonaparte, oslobodivši Haićane od ropstva, i pustivši Haiti 1804. godine iz statusa francuske kolonije u državnu nezavisnost. Od tada do danas Haiti biva od zapadnih vlada sustavno unazađivan i iskorištavan, a narod izrabljivan i osiromašivan. Čak je crnački narod Haitija bolje prošao od Hrvata koji 1804. nisu dobili nacionalni souverainitet i državnu nezavisnost nego tek 1992. godine za koji su se sami izborili (ako izuzmemo Drugi svjetski rat i NDH). Naime, cijelo 19. i 20. st. je hrvatski narod tlačen od strane zapadnih vladara (njemačkog cara iz Habsburške Monarhije), i poslije od velikosrpskoga kralja te na koncu od crvenog faraona i zločinca Tita u Jugoslaviji pod komunističkom diktaturom. Stoga je međunarodno priznanje Hrvatske od 15. 1. 1992. od prvorazrednoga značenja za hrvatsku povijest i budućnost, za hrvatski politički narod i njegovu slobodu.

U nastavku pročitajte kako unatoč destruktivnoj političkoj vrhušci u Republici Hrvatskoj ipak postoje i pojedini pametni Hrvati koji žele dobro svome narodu, i koji imaju ideje kako ostvariti prosperitet za hrvatske građane. Međutim, ne zaboravimo, dobre ideje imao je i Otac domovine Ante Starčević, i Nikola Tesla, pa su Hrvati obojicu protjerali iz svoje javnosti:

KAKVO DRUŠTVO STVARATI ? NEOLIBERALNO I POTROŠAČKO ILI DRUŠTVO ZNANJA?


"Na prijelazu iz 2. u 3. tisućljeće nije se egzistencija niti samostojnost naroda izgrađivala sa tvrdnjama kako, mi Hrvati, imamo najljepšu zemljopisnu državu, najljepše more na svijetu, kako imamo kulturu i povijest od stoljeća sedmog, kako smo regionalna sila i tako redom. Sve to je istina, ali ne služi isključivo sadašnjosti i budućnosti.

Povijest o politici Hrvata, o njihovoj kulturi, gospodarstvu, društvu itd. može služiti kao znanje samo za sadašnjost, a više za budućnost samo onda, ako saznanje o znanosti povijesti svog naroda upotrijebimo kao pomoć za neponavljanje pogrešaka iz prošlosti i za efikasno stvaranje i upotrebu znanja, znanosti i kulture sada, u sadašnjosti!

Valja ulagati u znanje i kulturu znatno više novaca, osobnog truda i prije svega dobre volje i pametne ideje. Ako se ne ulaže u znanje i odgoj, u znanost i kulturu znatno više nego što se činilo u Hrvatskoj u 20. stoljeću, znači da kao narod nismo dovoljno svjesni ili imamo političku elitu koja gleda samo svoje uske (egoistične) materijalne interese ili koja namjerno sa predumišljajem izdaje nacionalni interes svoje domovine, države i naroda.

Hrvatska je bila kolonija 889 godina dugo (od 1101. do 1991.) S obzirom na to da smo bili stoljećima kolonija, niti jednoj državi koja je nama vladala nisu bili potrebni samosvojni obrazovani ljudi, već samo dobri činovnici. Hrvatska je zato imala školstvo za dobre i kreativne činovnike koji se i u svijetu, u tuđoj organizaciji, dobro snalaze. Danas to isto školstvo obrazuje i odgaja slabe činovnike jer nas gazi vrijeme, financiranje, stare spoznaje iz socijalizma i neprimjereni ljudi koji školstvo vode. U nas ne postoji suvremeni kvalitetni školski sustav.

Europska unija je nova država u našem susjedstvu i ne bi bilo dobro kada bi se obnovljena nova hrvatska država našla u situaciji Mexica pri stvaranju SAD. U hrvatskoj se stvara štetna anti-industrijska kultura. Govori se o strateškoj važnosti turizma i poljoprivrede, a ulazak u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) tome bude velika zapreka koju nismo do kraja spoznali. Potrebna je javna rasprava u Hrvatskoj pod pitanjem: Od čega će Hrvatska živjeti? O tom problemu raspravljaju već sada bogata arapska društva koja razmišljaju od čega budu živjeli kada se koncem 21. ili 22. stoljeća iscrpe nalazišta nafte. Ne može 200.000 hrvatskih radnika hraniti pet milijuna stanovnika Hrvatske u uvjetima kada država djeluje samo kao ubiratelj poreza. Bez ograničenja koja nameće WTO u poljoprivredi i nekim drugim gospodarskim granama, a takve zapreke nameće i EU, Hrvatska može hraniti oko 50 milijuna ljudi. Hrvatska ima dragocjen geopolitički položaj, ima more, šume, plodna polja. Hrvatska sveučilišta su siromašna i nemaju autonomiju, teško mogu stvarati znanja, a jedva prenositi tehnička znanja. U vrijeme komunističke reforme školstva u Hrvatskoj (takozvane Šuvarova reforma) je reforma školstva razdvojila različite znanstvene discipline i zatvorila ih u ladice. Humanistička inteligencija na sve gleda s visoka, a tehnička inteligencija je školskom reformom iz sedamdesetih godina 20. stoljeća potpuno rascjepkana: svaki fakultet je postao sveučilište za sebe, neki vrlo razvijeni, a drugi gotovo na umoru. I studenti su žrtve profesora kojima zastarijeva znanje. Naša sveučilišta nemaju stvarno djelujuću autonomiju te shodno tome nemaju ni tijela koja ispituju rad sveučilišta i kvalitetu nastave, te javno objavljuju rezultate. Umjesto da se sveučilišta Hrvatske povežu s onima iz Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije, naši “mudraci” i sebičnjaci ustanoviše rektorski zbor koji vlada svim sveučilištima u Hrvatskoj. Visoko školstvo kod nas nije pridruženo znanosti. Gdje je obrazovanje za informacijsko društvo, ne budućnosti, nego sadašnjosti? Trebamo stvoriti sustav cjeloživotnog obrazovanja za sve struke!

Temeljno je pitanje: Trebamo li mi Hrvati vlast kako bismo vladali nad Hrvatima, ili kako bismo nešto pametno za Hrvate učinili?

Hrvatska likvidira brodogradilišta, a svaki brod je tvornica. U svijetu je težište na razvoju brze željeznice na struju jer se zna kako cijena nafte raste, a Hrvatska razvija samo ceste, i to vrlo, vrlo sporo, a potpuno zanemaruje Hrvatsku željeznicu.

Industrijsko društvo počelo se stvarati sa razvojem parnog stroja u drugoj polovici 18. stoljeća. Početkom osamdesetih godina 20. stoljeća bio je s razvojem micro-chipa prijelaz sa industrijskog na informacijsko društvo, a koncem 20. stoljeća te na početku 21. stoljeća se istodobno zbiva prijelaz na dva nova društva: u novom biotehnologijskom društvu je težište na novim znanjima sa područja biotehnologije. Temelj je završenje projekta snimanja genske slike čovjeka. Radi se o revoluciji u medicini. Drugo je nanotehnologijsko društvo oslonjeno na procese na molekularnoj razini. Srca računala su koncem 20. stoljeća već bila na toj razini. Čovjek će moći utjecati na molekule i stvarati tvorevine i procese koji mu budu pomogli u rješavanju danas nerješivih problema. Sve te promjene imaju veliki pozitivni utjecaj na kulturu. Prioritet hrvatskih vlasti treba biti znanstvena politika!"

Prof. dr. sc. Juraj Božičević, predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, u Zagrebu, 1999.

Do spoznaja o nedostacima znanja i znanosti došla je Akademija tehničkih znanosti Hrvatske s njenim predsjednikom, gospodinom prof. dr. Jurajem Božićevićem, 1999.godine. Gospodin Božićević je u vladi premijera Sanadera (HDZ) bio savjetnik u Ministarstvu obrazovanju i znanosti pod ministrom Primorcem, ali je ubrzo dao ostavku.

Hrvatski političari bi spoznaju g. Božičevića trebali percipirati, akceptirati i participirati u njoj te omogućiti nesmetani i nesputani razvoj znanja i znanosti, odgoja i obrazovanja te razvoja kulture, humanističke i tehničke kulture općenito. Političari trebaju znati kako su tehnika i znanost kultura isto kao i umjetnost.

Od objave gore navedenog (sažetog) teksta akademika Božičevića do danas, deset godina poslije, probleme u vezi znanosti i razvoja hrvatskog društva vladajući političari i (balkanska) elita Hrvatske nije riješila, naprotiv, problemi su se proširili, produbili i nagomilali; hrvatska poljoprivreda je propala, uništio ju je uvoz i korumpirani uvoznički lobby sa podrškom u politici vlastodržaca u Republici Hrvatskoj, zatim, hrvatska industrija je od strane vlasti RH masakrirana, hrvatsko bankarstvo je od strane vlade RH likvidirano i prodano strancima odnosno stranim državama, a hrvatska brodogradilišta su na rubu nestanka jer Europska komisija (vlada EU) zahtijeva praktički njihovu likvidaciju, s obzirom da predstavljaju konkurenciju brodogradilištima zemalja članica Europske unije, te je prodaja (čitaj: likvidacija) hrvatskih brodogradilišta postavljena početkom 2009. od strane Europske komisije kao uvjet za daljnje pregovore s Hrvatskom oko pristupanja u punopravno članstvo Europske unije, dok se u hrvatskom školsko-obrazovnom sustavu nešto promijenilo na bolje ali nedovoljno i sporo, a u visokom obrazovanju je iz Europske unije preslikan tzv. bolognski studij koji je u Hrvatskoj izazvao kontroverze i od studentske populacije prihvaćen s velikom rezervom, a hrvatska vlada je u primjenu tzv. bolonje uložila premalo novaca. Nešto je učinjenu u obrazovanju za informacijsko društvo u Hrvatskoj, ali opet nedovoljno, i nažalost, Hrvatska do danas nije stvorila društvo znanja, a hrvatski političari vladaju da bi vladali nad Hrvatima, a ne da bi za Hrvate nešto pametno učinili !!!


CBK

ponedjeljak, 11.01.2010.

PIROVA POBJEDA LAŽNE LJEVICE I DVOSTRUKI PORAZ LAŽNE DESNICE (O 2. krugu predsjedničkih izbora)

Poznam tvoja djela: niti si studen, niti vruć! Oh, kad bi bio studen ili vruć, ali, jer si mlak - ni vruć ni studen - izbacit ću te iz usta svojih! (Sv. Ivan, Apokalipsa)

Toliko za početak o novoizabranome predsjedniku, s obzirom na izjavu udbaša Budimira Lončara - Bude, aktualnog Mesićeva savjetnika i Josipovićeva podupiratelja, koji reče da je Josipovićev izbor Božji dar za Hrvate!?

Pošto ne treba gubiti optimizam u životu, prvo o dobroj vijesti, poslije o lošoj.

Lažna desnica doživjela je na predsjedničkim izborima dvostruki poraz. Prvo su iz utrke za Pantovčak ispali brojni kandidati tako zvane desnice koja u stvarnosti nije legalna i legitimina desnica, politika desnoga centra, konzervativna, demokrašćanska i pravaška državotvorna desnica, o čemu sam pisao u brojnim postovima zašto ona politička snaga koja u mas-medijima biva preko 15 posljednjh godina predstavljena kao “desnica“ nije desnica, a drugo, sada je i posljednji adut lažne desnice doživio konačni poraz. U konačnici, lažna desnica doživjela je poraz, a hoće li to biti i njen konačni poraz, pokazati će vrijeme, i sposobnost hrvatskih birača da počnu razlikovati dobro od zla, i odvojiti žito od kukolja! Tko u to nije vjerovao, da službena “desnica“ nije desnica, povjerovao je na ovim posljednjim izborima za predsjednika Republike Hrvatske jer valjda ne bi u tom slučaju u finale predsjedničkih izbora ušla dva bivša komunista. Tko ni sada ne razlikuje iluziju od stvarnosti, teško da će ikada progledati, iako nada umire posljednja! Poraz lažne desnice može otvoriti vrata povratku konzervativnoj državotvornoj desnici političkog centra odnosno desnici, iako, a to je moje osobno mišljenje, hrvatsko društvo koje je zaboravilo one koji su se za njegovu dobrobit žrtvovali, nije možda ni zaslužilo da ga iz govana vade pošteni, hrabri i nepokolebivi.

Katolička Crkva si je sama kriva što je neizravno podržala bivšega komunista, i titoista, Milana Bandića, za predsjedničkoga kandidata. Naime, nije sve zlato što sja!

Na Crkvi u Hrvata je da iz ovoga izvuče pouku, ne u smislu da se zavuče u mišju rupu, naprotiv, socijalno osjetljiva Crkva na tragu socijalnih enciklika papa, Crkva dušebrižništva, čuvarica obiteljskih vrijednosti, poticateljica obrazovanja i temeljne njene zadaće - svjedočenje istine i promicanje kršćanskih vrijednosti općenito, i vjere u Boga i Bogočovjeka Isusa Krista, kao i Stepinčeva vjera i njegovo hrvatsko domoljublje i čovjekoljublje svrstava i svrstavati će Crkvu u središnju instituciju hrvatskog naroda koja je u njemu utjelovljena preko 1000 godina!
Crkvu čine osobe, vjernici, laici, ljudi od krvi i mesa, tako i njeni svećenici, biskupi, nadbiskupi i njeni kardinali, i svi oni mogu počiniti pogreške, zapustiti možda i osnovni ispravni pravac njena djelovanja, posredovanja u Božjim vrijednostima kao što su ljubav, mir i pravednost, okrenuti se nakon polustoljetnoga totalitarnog komunizma u kojemu je stradala, materijalizmu radi njezina oporavka kao institucije, ali Crkva nije poduzeće ili dioničko društvo koje propada u vrijeme krize, ona je stijena na kojoj ju je sveti Petar apostol izgradio, i Crkva u Hrvata nije samo Hrvatima nada nego realna snaga koja uz svoj vjernički narod piše povijest, tako će biti i ubuduće, a Partije danas jesu, sutra nisu!

Na Crkvi koja ima cijeli niz visokoobrazovanih svojih službenika je, da sagleda situaciju, odvoji iluzije od stvarnosti, i ubuduće podrži isključivo one političare u Hrvatskoj koji istinski žive one vrijednosti za koje se i Crkva zalaže, dakle, nisu više na cijeni riječi, nego isključivo (pozitivna) djela zbog kojih bi neaka političarka ili neki političar u Hrvatskoj trebali za Crkvu biti relevantni čimbenici, i zaboraviti na sve one lažnjake u hrvatskoj politici koji samo glume katolike, glume vjernika općenito (oltarolisci), koji samo glume hrvatstvo i brigu za nacionalne interese, koji gledaju samo vlastiti džep umjesto javni interes.
I pametno bi bilo da Crkva napravi jedan sažetak hrvatske politike posljednjih 20 godina, ustanovi realno činjenično stanje i vidi one hrvatske političare koji su u prošlosti se dokazali svojim djelima, a nisu glumili vukove u janjećoj koži, i carinika Savla do pravednika Pavla, od Franje Tuđmana na dalje. Crkva u Hrvata sa svojom bogatom prošlošću, i važnim poslanjem, sama mora biti u stanju razlikovati dobro od zla, poput pokojnog cijenjenoga pape Ivana Pavla II i aktualnog cijenjenoga pape Benedikta XVI priznati pogreške iz prošlosti, kao što je pogreška, na primjer, podupiranje bivših komunista na položaju, navodno preobraćenih, i okrenuti se svojim istinskim vjernicima, jer Crkva sa svojim vjernicima i Božjim poslanjem predstavlja svjetlo, a lažnjaci predstavljaju tamu! I da bude jasno, Crkva u Hrvata nije lažna desnica nego središnja narodna snaga i uporište kojoj su ekstremizmi, bili lijevi ili desni, strani jer je u njenome središtu čovjek, a ne ideologija i stranka. Crkva nije jedna stranka u društvu, ona je srž hrvatskoga društva, što naravno dijalektički marksisti ne shvaćaju jer po njima povijest počinje s njima.

Milan Bandić kao kandidat lažne desnice je propao zato što nije vjerodostojan, on nije ona osoba za koju se u kampanji predstavljao, tako da gotovo polovica birača odnosno hrvatskih državljana nije glasovala jer lažne desničare nije prepoznala kao svoje kandidate, što je odlično, iako je upravo većina biračkoga tijela okrenuta desnici, samo je problem bio u tome što su određene političke snage, vladajuće strukture u samostalnoj Hrvatskoj, kadrovirane iz rezervoara bivših komunista, uspjele, uz pomoć struktura bivše komunističke tajne službe, kroz medijsku cenzuru i raznorazne nepravedne i nedemokratske postupke bivšu ekstremnu ljevicu u Hrvatskoj pozicionirati u centar, i podijeliti je na “lijevi i desni centar“. To se nije dogodilo samo u Hrvatskoj, takva pojava se dogodila i u drugim nekadašnjim socijalističkim zemljama u Europi u kojima je pola stoljeća vladala komunistička diktatura. Naime, nikada jugoslavenska komunistička partija i KPH nisu podastrijele dokaz da su ikada i u jednome trenutku imale iza sebe masu ili većinu (ili manjinu) hrvatskog naroda. Takvi dokazi u povijesti ne postoje! Komunisti su autoritarno vladali kao manjina društva nad većinom onosno nad narodom kojeg su ugnjetavali! Njihovi pravni i ideološki nasljednici također.

Na banani politike lažne desnice, koju je osmislio i vodio prvi predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, poskliznuo se i Generalski zbor, i mnogobrojne udruge hrvatskih branitelja, koje, međutim, i srećom, nisu Bandićevim porazom, nikako doživjeli poraz, jer Milan Bandić naprosto nije predstavljao niti predstavlja pobjedu u Domovinskom ratu, u ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu koju su hrvatski branitelji i njihovi generali ostvarili, i tu pobjedu, koja nije pirova nego prava i istinska povijesna pobjeda, im nitko na ovome svijetu, srećom, ne može uzeti. (Milan Bandić nije ni branitelj stečevina Domovinskog rata, jer ta pozitivna stečevina se ne brani riječima u predizbornoj kampanji nego djelima kroz protekle i buduće godine i generacije !!!)

Ostaje naravno gorak okus u ustima percepcija da su na predsjedničkim izborima hrvatski branitelji navodno doživjeli poraz jer su poduprijeli kandidata Bandića, ali taj “poraz“ je samo percepcija, nikako činjenično stanje, ali je zabrinjavajuće za hrvatsko društvo kada braniteljske udruge i generalski zbor podupiru nekog političara, ne iz razloga kojega navodi lažna ljevica, naime, radi nekakvog tobožnjeg državnog udara, nego jer su hrvatski branitelji i njihovi generali, koji su ratnu pobjedu osigurali cijelom narodu, dakle, i ljevici i desnici, zabrinuti za smjer u kojemu zemlja ide i za silne nepravde koje su se unutar zemlje dogodile, i zato su zbog te realne procjene, ucijenjeni od vladajućih političara koji su zemlju doveli u slijepu ulicu, se svrstali na jednu stranu na izborima, iz domoljubnoga razloga radi brige za Hrvatsku, misleći krivo, za što nisu krivi da takvu percepciju imaju, da Bandić predstavlja čimbenika stabilnosti nacionalnih interesa.

Lažni ljevičar lažne stranke ljevice Ivo Josipović pobjednik je predsjedničkih izbora 2010. godine, ali nema potrebe da mu se čestita jer je njegova pobjeda pirova pobjeda zbog cijeloga niza nedemokratskih poteza dosadašnjih vlastodržaca u Republici Hrvatskoj, a koje ni SDP ni Ivo Josipović nemaju namjeru prekinuti taj gordijski čvor jer nisu ni do sada pokušali; njima je stalo samo do vlasti i do ničega drugog. SDP i njen kandidat i izborni pobjednik Josipović profitirali su zbog korupcije kojoj su sami pridonijeli i koju su generirali ili pokrivanjem korupcije ili nečinjenjem, tijesno surađujući još dok je bio Račan sa Franjom Tuđmanom i vladajućom strankom HDZ devedesetih i poslije sa Sanaderovom koalicijom.

SDP je također pridonio stvaranju lažne desnice kako bi sebe postavio u politički lijevi centar gdje nikako ne pripada. Mnogi njegovi članovi i nisu srdačni socijaldemokrati nego ekstremisti (titoisti) i jugo-nostalgičari sa deformiranim moralom. SDP ima takvu fanatičnu omladinu da se normalnom čovjeku ledi krv u žilama. Tko je takvu omladinu u posljednjih 19 godina odgojio? Ivica Račan i njegovi najuži suradnici. Nije se slučajno na Iblerovu trgu u noći parlamentarnih izbora 2007. pjevalo “Od Vardara pa do Triglava“ i plesalo “kozaračko kolo“. Za to stanje kriv je i HDZ koji je okretao glavu od takvih pojava, ne imajući vremena za demokraciju zbog koncentracije na silnu pljačku što počiniše ovi umišljeni lažnjaci hadezeovci uz potporu lažne oporbe zvana SDP, i da bude jasno, esdepeovci nisu ništa manje umišljeni od hadezeovaca. Velika koalicija HDZ – SDP uopće nije nerealna, a neslužbeno ove dvije partije surađuju od 1990. godine, zahvaljujući otimanju Hrvatske stranke prava i stvaranju lažnih pravaša i satelitskih stranaka sa pravaškim predznakom!

SDP i Ivo Josipović su lažna ljevica jer ne zastupaju socijalnu demokraciju niti socijalu nego krupni kapital, što su već dokazali za vrijeme Račanove koalicije koja je vodila liberalnu, a ne socijaldemokratsku i nacionalnu politiku. Novoizabrani predsjednik Republike Josipović ima podršku i od drugih grana lažne ljevice, od deklariranih titoista kao što su i oni sami, naime od Vesne Pusić i njene stranke koja je tipična liberalna stranka bez ikakve nacionalne politike, naprotiv, to je stranka krupnoga kapitala, bez ikakve zaštite radničkih prava. I jedni i drugi su ideološki fanatici (titoisti), ali na uzdi, poput marioneta, zapadnih kapitalista.

Novoizabranoga predsjednika, inače, podupiru najgori kadrovi bivše Ozne, Udbe i KOS-a, dakle, najzloglasnijih totalitarnih anti-humanističkih i protuhrvatskih organizacija u Europi i 20. stoljeću.

Manje zlo, Bandić, podleglo je većem zlu, ali u konačnici bi pobijedilo zlo čak i da je manje zlo pobijedilo jer i manje zlo ne predstavlja svjetlo nego tamu. U ovom slučaju pobijedila je tama, a ne svjetlo! “PravDA“ i “pravednost“ su za SDP pojmovi isto kao za bivši SK “demokratski centralizam“, “socijalizam s ljudskim likom“ i slične marksističke dijalektičke akrobacije. Dakle, ne očekujte niti pravdu niti pravednost, očekujte suprotno od toga!

Demokracija je doživjela poraz, ne samo zbog više od polovice birača koja je apstinirala (49, 84% uz 1,3% nevažećih listića točno relativnu većinu od 50,16% koja nije glas dala niti jednom od dvojice predizbornih kandidata), nego zbog predselekcije kandidata prije same predizborne kampanje, a to je medijska cenzura i protuustavna lustracija svih onih koji nisu bivši komunisti, i koji nisu titoisti; demokracija je doživjela poraz i zbog predizbornih programa kandidata koji neće biti ispunjeni jer na to utječe profil kandidata i izbornoga pobjednika.

Za Josipovića je od 4,5 milijuna birača glasovalo 1.300.000 odnosno manje od jedne trećine ili manje od 30 posto od sveukupnoga broja hrvatskih birača/punoljetnih hrvatskih državljana.
Na izbore je izašlo točno 51, 2% birača i glasača, od toga broja je Josipović dobio cca. 60%, a Bandić cca. 40%, s tim da postoji 1,36% nevažećih listića, što znači da je na izbore izašla relativna manjina glasača dok je relativna većina glasača bojkotirala izbore, a što opet znači da će novoizabrani predsjednik vladati kao manjinski predsjednik, ili drugim riječima, s potporom relativne manjine (cca. 60% glasova od 49, 84% birača koji su se odazvali glasovanju), a ne s potporom većine hrvatskih birača.
Inača, lako je pobjeđivati sa takvim izbornim zakonom iz 1992. godine, i uz takve nepoštene opće, pa i medijske uvjete (cenzura) za demokratsku oporbu.

Ponavljam, ne radi se o nikakvom “festivalu demokracije“ jer je demokracija u Hrvatskoj davno doživjela poraz zbog politike Franje Tuđmana, i nikada istinski nije do danas zaživjela. “Program nove pravednosti“ je u stvarnosti program nastavka nepravde jer niti jedna nepravda koja je nastala posljednjih 19 godina neće biti ispravljena! A repriza takvoga stanja, nažalost, realno je moguća i za pet godina, stoga, Hrvati, probudite se!

Na kraju, treba poštivati instituciju predsjednika Republike, ali predsjednikov program nije program za hrvatski narod nego za strane kapitaliste i centre moći, istinske gospodare nad ovom, u međuvremenom nehrvatskom Hrvatskom umjesto hrvatske Hrvatske!

Nikakva “Europska Hrvatska“ nije pobijedila jer europska Hrvatska postoji već preko 1000 godina, i njeni branitelji i moralni pobjednici su Hrvati od stoljeća sedmog, i to se neće promijeniti ni da vladajući vladaju još 1000 godina, a vjerujte, oni su svoju vladavinu isprogramirali upravo za toliko! Povijest takve u konačnici uvijek demantira, znatno, znatno ranije nego što su si zamislili. Sjetimo se Samo Hitlerova “tisućugodišnjeg“Reicha koje je propalo nakon 12 godina :-)

Oni koji se pozivaju na Tita (Josipović i društvo), isto kao bivša jugo-komunistička partija, nemaju iza sebe većinu niti bianco-cheques hrvatskog naroda! To je ono o čemu i oni i mi moramo voditi računa i ne zaboraviti današnje činjenično stanje u hrvatskoj politici u kojemu pirovi pobjednici vladaju samo sa trećinom, i čak sa nešto manje od toga, glasova hrvatskog biračkog tijela!

CBK

utorak, 05.01.2010.

"Ja sam svjetlo - svi zamnom!" (O predsjedničkim izborima u "crvenoj" Hrvatskoj)

Ispravno je kolega Pravaš u svom postu na koncu 1. kruga predsjedničkih izbora rezignirano konstatirao da imamo crvenu Hrvatsku jer su oba preostala kandidata bivši komunisti.

Još pet dana do predsjedničkih izbora, i slijedeće nedjelje u 24.00 sati sve će svima biti jasno tko će nas na položaju šefa države voditi. Samo je pitanje, kamo će nas odvesti?

Meni je sve bilo jasno još davno, onog časa kad je prvi predsjednik Franjo Tuđman (HDZ), koji je na prvim višestranačkim izborima u ondašnjoj jugoslavenskoj republici SRH, pobijedio ondašnje Račanove komuniste, nakon čega je iste te komuniste pozvao u vladajuću koaliciju, naime, pozvao je Dušana Bilandžića iz poražene komunističke partije SKH-SDP, kako se tada zvala, u Predsjedništvo SRH da bude član Predsjedništva, ali nije pozvao svoje ondašnje koalicijske partnere iz Hrvatskog bloka, iz Hrvatske seljačke stranke, i Hrvatske stranke prava; meni je, dakle, već tada bilo jasno da nas je Francek gadno zaveo i prevario.

Nedugo nakon pobjede na prvim demokratskim promjenama 1990. je Franjo Tuđman dao promijeniti izgled hrvatskog grba sa prvim bijelim poljem pod kojim je pobijedio na spomenutim travanjskim izborima, 1990. godine. Prvu promociju promijenjenoga grba sa prvim crvenim poljem, HDZ je organizirao prilikom vraćanja spomenika banu Jelačiću na istoimenom trgu kojega su partizani, među njima i Franjo Tuđman, nakon tzv. oslobođenja, preko noći uklonili sa trga, razrezali ga u staro željezo i bacili u jedan zagrebački podrum. Vjerojatno je ban Jelačić bio opasan jer se njegova hrvatska vojska borila protiv mađarskih tlačitelja pod geslom “Za dom spremni“. Tako su komunisti proglasili bana Jelačića “ustašom“ iako ustaša u 19. stoljeću kada je ban živio, i obnovio hrvatsku vojsku i bio prvi moderni predsjednik hrvatske vlade, nije bilo, jer, znamo da su se ustaše u revolucionarnom pokretu javili tek godinu dana nakon ubojstva vođe hrvatske demokratske oporbe u jugoslavenskoj skupštini od 20. lipnja 1928. godine, kada je velikosrpski kralj Aleksandar Karađorđević službeno zaveo krvavu diktaturu nad hrvatskim narodom (neslužbeno je krvava diktatura počela 5. prosinca 1918. godine, pet dana nakon osnivanja prve Jugoslavije, kada je rođeni predak od Vesne Pusić, bivši pravaš Grga Andjelinović, pobio hrvatske prosvjednike protiv Jugoslavije).

Crvena Hrvatska

Čitatelji bloga CBK mogli su u jednom od postova čitati o “Crvenoj Hrvatskoj“, pojam koji je objasnio povijesni istraživač Savić Marković Štedimlija u svojoj istoimenoj knjizi, u kojoj se bavio ovim povijesnim hrvatskim teritorijem, Crvenom Hrvatskom, koji je sezao od otprilike Neretve do Drača. Naime, ranosrednjovjekovna hrvatska država sastojala se od dva teritorija, od Bijele ili sjeverne i od Crvene ili južne Hrvatske, i oba dijela je kralj Tomislav ujedinio početkom 10. stoljeća u jednu, jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu od Mure i Drave do Jadranskog mora, i od Sutle do Drine, tako da su Hrvati tada graničili na istoku, ne sa Srbima nego sa Bugarima. Nakon što je Tomislavova Hrvatska početkom 12. stoljeća bila osvojena i okupirana od kraljevine Ugarske, Crvena Hrvatska je kao teritorij pod drugim imenom postojao sve do turskih osvajanja, i strani, primjerice, mletački izvori spominju postojanje povijesne Crvene Hrvatske, a pop Dukljanin je točno opisao opseg Crvene Hrvatske, i naveo je njene gradove i popis vladara toga područja, te podatak da su nasljednici Crvene Hrvatske, stanovnici Duklje, svjesni da su njihovu državu osnovali Hrvati, i da su oni i hrvatskoga podrijetla, dakle, današnji Crnogorci su također i hrvatskoga podrijetla. Danas je situacija malo drukčija, a nju je prošle godine slikovito opisao osnivač tjednika Globus i Nacional, kolumnist Denis Kuljiš, kada je Hrvatsku podijelio na crvenu (zapadnu), navodno naprednu Hrvatsku (pod vodstvom titoista), koja obuhvaća Zagreb i sjeveroistočnu Hrvatsku, te Rijeku i Istru, gdje njeni stanovnici idu na koncert modernog zapadnog glazbenog sastava U2, i na nazadnu, crnu (istočnu) Hrvatsku (tuđmanovci) u području istočne i jugo-istočne Hrvatske (Slavonije, Like, Dalmacije, i Hercegovine, kao rezervnog hrvatskog teritorija). U “zapadnoj“ Hrvatskoj pobjeđuje ljevica na čelu sa strankom SDP, u “istočnoj“, navodno primitivnoj Hrvatskoj pobjeđuje “desnica“, a njene birače je ovaj osebujni kolumnist opisao kao one koji posjećuju koncerte Marka Perkovića – Thompsona. Njih je nazvao nazadnim balkancima i “nacionalistima - ustašama“, a birače i posjetitelje koncerta Voxa Bona (U2) je nazvao prozapadnim naprednim i svjesnim građanima, koji znaju da je Tito “najveći državnik Europe“, kao što je poručio prvi predsjednik Franjo Tuđman.

“SVI ZAMNOM!“

Na ovome mjestu napraviti ću mali intermezzo, i ispričati jednu priču o čudesnom čovjeku i njegovoj fruli:

Bio jednom, tako barem kaže legenda (legende uvijek sadrže djelomično istinu), jedan osebujni, čudesni čovjek u odijelu šarenih boja koji se 1284. godine pojavio u njemačkom gradu Hameln na rijeci Weser, i to u vrijeme kada je grad mučila jedna velika pošast, naime, pošast štakora i miševa koja je sijala bolesti, jad i bijedu. Stanovnici toga pitomoga grada nisu mogli izać na kraj sa tom počašću, i čudesan stranac, pun topline, kao da je domaći čovjek, ponudio im je jedan dar da će ih za vjernost i novac osloboditi pošasti. Stanovnici u slijepoj ulici prihvatili su ponudu, a čudak izvadi svoju frulu, zasvira, i odjednom se iz svih mišjih rupa pojaviše štakori i miševi, očarani zvucima, i pođoše za zavoditeljem koji ih povede do rijeke gdje se svi utopiše. Nakon toga čudak dođe po svoju plaću, ali stanovnici odbiše ga isplatiti, procjenjujući da ipak previše zahtijeva. Sav ljut, čudak ode. Međutim, jednog dana, kako gradska kronika bilježi, 26. lipnja 1284. godine, a tako nas izvješćuju i braća Grimm i Johann Wolfgang Goethe, čudak se vrati u grad Hameln, ali ovaj puta ne više u šarenom odijelu nego obučen u tamne krpe kao lovac, s velikim crvenim šeširom na glavi, i mrka lica. Nitko nije znao da je stigao jer sve duše, kao dobri vjernici, nalaziše se u crkvi na svetoj misi. Osvetnik izvadi svoju frulu, i sva dječica grada pohrliše k njemu, i on ih odvede u nepoznato. Cijeli grad ostao je toga časa bez svoje djece. Vratiše se samo dvoje, jedno koje bijaše gluho, drugo koje bijaše slijepo, a jedan dječak nije ni otišao jer se vratio po svoje igračke, tako da nitko nije znao gdje su oteta djeca, koja se nikada više nisu vratila, odvedena.

To je, dakle, po legendi, priča o lažima, osveti i zavođenju!

Mišljenja sam, a to se moglo u mojim brojnim postovima i pročitati, da su vlastodršci u Lijepoj našoj izgradili svoje pozicije na velikim lažima, i da su komunisti majstori u zavođenju, laganju i osvećivanju, što dokazuju povijesne činjenice iz 20. stoljeća i iz ranoga doba utemeljenja neovisne i samostalne Republike Hrvatske, iz devedesetih godina naovamo.

Zar nije još Tito bio veliki zavodnik u zavođenju narodnih masa? Zar nije i Franjo Tuđman bio veliki majstor u zavođenju? Zar nije Stjepan Mesić zaveo iste one koje je zaveo i njegov prethodnik? Zar nisu raznorazne koalicije, od Račanove do Sanaderove, zavele milijune Hrvata?

Danas opet živimo u vrijeme zavođenja. Otpali predsjednički kandidat Damir Kajin, koji otvoreno zaziva otvaranje logora na Golom otoku (zamislite da netko zaziva ponovno otvaranje logora u Jasenovcu ???!) imao je predizborno geslo “Svi zamnom!“.

Cijenjena gospođa i spisateljica Julienne Bušić spomenula je u svojoj kolumni na portalu vijesti Javno.hr Kajinovo geslo i priču o Hemelnu, i o onome koji je u predsjedničkoj kampanji poručio: “Svi zamnom!“. Njen suprug je, inače, nesuđeni dobitnik Nobelove nagrade za mir, nedavno pušten sa robije u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je zbog terorističke djelatnosti otimanja američkoga zrakoplova početkom sedamdesetih godina, odležao kaznu koja je trajala nešto dulje od 30 godina; odležao je na robiji dulje nego njegov kolega i nekadašnji terorist Nelson Mandela koji je otvoreno priznao da je bio terorist, da je zagovarao nasilje, bombe i ubojstva u borbi protiv apartheida bjelačkog rasističkog režima u Južnoafričkoj Republici. I Zvonko Bušić, rođak od Udbe ubijenog Bruna Bušića, borio se za slobodu svog naroda, kao Nelson Mandela za slobodu svog naroda, ali Zvonko Bušić ima peh što je Hrvat, tako da je Nobel otpao, i neće poput Mandele postati predsjednikom svoje zemlje, uvažen od cijelog, licemjernog svijeta koji nije prvi puta bivšim teroristima i ratnim huškačima udijelio Nobelovu nagradu za mir; sjetimo se nekadašnjega terorista i nobelovca Jasera Arafata, ili arhitekta Jomkipurskog rata Henrya Kissingera, ili nedavno američkog predsjednika Baracka Obame koji je mirotvorac na način da u Afganistan šalje novih 30 tisuća američkih vojnika – mirotvoraca.

Predsjednički kandidat Ivo Josipović pozvao je sve birače da idu za njim, da biraju “svjetlo, a ne tamu“.

Nevjernik, agnostik Ivo Josipović, koji, dakle, nije kršćanin, židov ili musliman, koji, dakle, nije vjernik u Boga, poslužio se velikom manipulacijom, koristeći citat iz Biblije gdje Isus Krist govori da je on, sin Božji, svjetlo. Ivo Josipović se stavio na mjesto Isusa Krista i poručio da svi koji biraju njega biraju svjetlo, a svi koji biraju njegova protukandidata Milana Bandića, da navodno biraju tamu. Drugim riječima, oni koji biraju njega, Josipovića, nevjernika, navodno biraju svjetlo. Već dugo se nije dogodila takva gruba manipulacija u Hrvatskoj kao ova koju je izveo Ivo Josipović iz stranke SDP. Koliko se sjećam, Franjo Tuđman je na predsjedničkim izborima 1997. na svom predizbornom jumbo-plakatu sebe postavio kao velikog Oca domovine, a sve druge povijesne ličnosti iz hrvatskog političkog života, uključujući Oca domovine Antu Starčevića, posebno njega, prikazao je kao maloga patuljka.

Hrvatsko pravo online je iznijelo podatak da je otac od Ive Josipovića bio “narodni milicioner“ u komunističkoj Jugoslaviji, i komandant logora na Golom otoku, a njegov sin, danas predsjednički kandidat, upisao se u komunističku partiju na dan Titove smrti 1980. godine, vjerojatno iz solidarnosti prema maršalu i iz protesta što se diktator drznuo ipak umrijeti. U pravu je Bandić kada kaže da je Josipović dijete “elite“ kojoj je pripadao još u doba komunizma, studirajući pravo na marksističkom sveučilištu u Zagrebu, no, istina je da je i Milan studirao na tom istom marksističkom sveučilištu, i u pravu je Ivo kad kaže da Milan nikad nije radio ni jedan dan u nekom poduzeću nego mu je prvo radno mjesto odmah bila sinekura u sekretarijatu za “Narodnu obranu i društvenu samozaštitu“, a poslije i šef partije (komunističke, Saveza komunista Hrvatske) u zagrebačkoj Peščenici, 1989. godine. Istina je da su obojica bila privilegirana djeca komunizma jer su prihvatili klanjanje zlatnom teletu, komunističkom božanstvu. Obojica titoista danas su predsjednički kandidati, ne Hrvatske podijeljene na crvenu i onu drugu, nego kandidati crvene Hrvatske.

Ako ste primijetili transformaciju oba kandidata, Josipović je postao umiljati poštivatelj križa (postupa, dakle, taktički lukavije nego Mesić), a Bandić je preko noći postao nacionalna ikona koju je preuzeo od Thompsona, navodni spasitelj od crvene pošasti, od titoizma, komunizma i komunjara. Postao je vođa desnice, ali, sada pazite, vođa lažne “desnice“. Naime, još je prvi predsjednik Republike, Franjo Tuđman, izvršio u prvoj polovici devedesetih progon hrvatske desnice, i stvorio lažnu “desnicu“ kako bi ekstremne ljevičare, među koje je i on spadao kao nekadašnji partizanski prvoborac, očeličeni marksist, skojevac i komunist, kao partizanski major i poslije najmlađi Titov general JNA (tako visoke činove trebalo je zaslužit na Bleiburgu). Naime, kroz stvaranje ekstremne desnice na čelu sa otetom Hrvatskom strankom prava i Antom Đapićem, su se HDZ i SDP lukavo postavili u politički centar, kao navodno lijevi i desni centar. Pri tome je i jednoj i drugoj partiji zločinac Tito vrhunaravno božanstvo. Dakle, u svojoj srži su ostali ekstremisti (zamislimo da netko u nekoj demokratskoj zemlji slavi zločinca Hitlera ili Staljina ???!) ali glume demokrate, i umišljaju si da su hrvatski domoljubi, ali njihove riječi ne slijede djela!

Kandidat Ivo Josipović tvrdi da je veliki hrvatski domoljub, bez obzira što je izjavio da je “odlazak Srba /uoči Oluje/ imao efekt etničkog čišćenja“, iako znamo da to nije istina jer nije bilo niti etničkog čišćenja, niti efekta etničkog čišćenja s hrvatske strane, naprotiv, srpski okupacijski režim je na okupiranim teritorijima izvršio etničko čišćenje Hrvata. (Slobodan Milošević je uoči Oluje organizirao auto-etničko čišćenje hrvatskih Srba kako bi poslije mogao Hrvatsku optužit za etničko čišćenje.)

Njega, velikog hrvatskog domoljuba, podržavaju manje, više svi oni koji ne kriju da im je hrvatska država mrska, koji ne kriju svoju jugo-nostalgiju, koji hvale zločinca Tita (sam Josipović je rekao da Tito spada u “naše“ povijesne velikane, samo nije rekao u čije to točno, je li u jugoslavenske ili u hrvatske?), i koji ne mare za hrvatsku nezavisnost koju što prije žele odstupiti umjetnoj tvorevini Europskoj uniji i na nju prenijet hrvatski souverainitet odnosno ukinuti hrvatsku nezavisnost i slobodu jer u EU teku med i mlijeko, i ubrzo će Hrvatska postati kao članica EU napredna i prosperitetna zemlja, a njeni stanovnici uzorni “liberalizirani“ građani, i pri tome nije važno što više neće biti narod nego građani svijeta, ili drugim riječima – nobody (nitko i ništa). Josipoviću su podršku dali Srpska demokratska samostalna stranka (SDSS), i stranka umirovljenika HSU koju su osnovali bivši komunisti (jedan umirovljeni bivši jugoslavenski diplomat i jedan bivši oficir JNA), zatim, Slavko Goldstein, Vesna Pusić i njezina liberalna (i korumpirana) stranka HNS, koja se uvrijedi kad joj se kaže da je Hrvatica odnosno nikada se o svojoj nacionalnosti ne izjašnjava, i naravno, aktualni predsjednik Stjepan Mesić, bivši zavodnik koji je prilikom zavođenja pjevao ustaške pjesme, a danas pjeva partizanske, i neki drugi, kao kontroverzni svećenik don Ivan Grubišić koji je u Crkvi ono što je kukavičje jaje u nekom ptičjem gnijezdu.

Kandidat Milan Bandić, koji je godinama odbijao promjenu naziva Trga maršala Tita, nazvan po jednom od 10 najvećih zločinaca u svijetu, i koji je time obezvređivao napore hrvatskih domoljuba i povijesne istine koji su organizirali nekoliko prosvjeda na tome trgu u Zagrebu, kaže da je veliki hrvatski domoljub, i da će štititi vrijednosti Domovinskog rata koje se nalaze ugrađene u temeljima Republike Hrvatske. Za Titov trg je rekao da ga nije imenovao pa da nije pozvan kao zagrebački gradonačelnik mijenjati mu ime, što bi bilo isto kao da šef Uskoka kaže da on nije stvorio korupciju te ju ne treba ni kriminalistički goniti.

Milan je bio član stranke SDP u vrijeme kad je ta stranka/partija (uz koalicijskoga partnera HSLS, IDS, HNS i HSS) prihvatila optužnicu haaškoga suda za Oluju odnosno da je haaški sud mjerodavan za istraživanje ove hrvatske oslobodilačke operacije kojom je oslobođeni najveći dio okupiranoga teritorija Hrvatske. Bio je to uvod u optužnicu protiv generala Gotovine, i kriminalizaciju Domovinskog rata, 2000./2001. godine.

Ivo Josipović kao mogući predsjednik predstavlja kontinuitet predsjednika Mesića koji je naveliko surađivao s haaškim tužiteljstvom, i obezvređivao Domovinski rat, proglašavajući velikosrpsku agresiju građanskim ratom i da su hrvatski branitelji i osloboditelji počinili ratne zločine, odnosno osnovna teza je da su sve zaraćene strane počinile zločine, i svi su krivi, svi su isti, iako znamo da su krivi Miloševićeva Srbija, paravojne četničke jedinice i JNA koje su izvršile velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, napale i okupirale hrvatske teritorije sa ciljem da ih priključe velikoj Srbiji.

Milan Bandić bi pak predstavljao kontinuitet predsjednika Franje Tuđmana čija je politika Hrvatsku i dovela danas tu gdje se nalazi – u slijepu ulicu – da Hrvati bivaju ucijenjeni birati između dvojice bivših komunista/titoista, takozvanih “antifašista“, poštapalica kao krinka za komunizam. Kako bi ispalo drukčije nego što jeste, Milan Bandić se transformirao u zaštitnika nacionalnih interesa i u Robina Hooda koji će, poput Keruma, oduzimati bogatima (izuzev od sebe) i davati siromašnima, a Ivo Josipović se transformirao u Isusa Krista koji će vjerničkom puku dijeliti pravdu, ljubav i mir – pod geslom “Mi smo Titovi – Tito je naš“.

A “hrvatski Arnold Schwarzenegger“, koji je prilikom bijega sa dužnosti hrvatskoga premijera poručio “I'll be back“, htio se vratiti, ali su mu iz njegove organizacije poručili: fuck off! I tako je dosadašnja ikona i ljubimac hrvatskih medija, za koju je i nekadašnja članica centralnog komiteta Saveza komunista, kolumnistica Jutarnjeg lista, Jelena Lovrić, svojedobno rekla da će za njega glasovat jer se zajedno sa svojom strankom HDZ “liberalizirao“ (po njenom shvaćanju, priklonio kao oportunist, i sin ustaše, titoistima). Sanader spada inače u one, poput Račana, koji su na životu održavali mit o hrvatskoj “desnici“, i s mjeračem visine kukuruza Antom Đapićem bili u koaliciji do posljednjeg daha.

Neću glasovat na predsjedničkim izborima jer se nedam ucjenjivat.

Pobjedom Milana Bandića nastavila bi se agonija života u iluziji zvana “imamo Hrvatsku“, a Josipovićevom pobjedom vlast preuzima jugo-komunistička opcija u hrvatskoj politici, bez dlake na jeziku i bez maske kao što je nosi HDZ, (Josipović ima podršku Mesićevih savjetnika Budimira Lončara – Bude, i Aleksandra – Saše Perkovića, “dokazanih hrvatskih domoljuba“ (tata od Saše nalazi se na tjeralici Interpola), i ako još padne Kosoričina vlada, ljevica u cijelosti preuzima vlast i odgovornost za svoju crvenu Hrvatsku koju će otpeljati pod suhu giljotinu, kao vjerna marioneta masonerije i liberalističkog Zapada. U biti, nepravedno je našu ekstremnu ljevicu optuživati za izdaju hrvatskih interesa kad ona nikada te interese nije iskreno ni zastupala. Pravo je reći da su SDP i HNS izdali ljevicu jer su postali produžena ruka krupnoga kapitala. Sjetimo se samo kako je ta “socijaldemokratska“ ljevica zdušno podržavala ukidanje neradne nedjelje, jednog neradnog dana u tjednu za koji se radnički pokret na barikadam u 19. i 20. st. krvavo izborio, počevši od sukoba sa policijom u Chicagu na osnovi čega je i nastao 1. svibanj u spomen na tu borbu.

Kažu neki da će radije birati manje zlo od većeg zla, dakle, Bandića umjesto Josipovića, ali i manje zlo je zlo!

Stoga, birači, pazite da nakon predsjedničkih izbora od 10. siječnja 2010. nakon toga ne ostanete bez svoje djece, jer oba kandidata su izvadili svoje frule, da ne kažem gusle!

CBK

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.