crniblogkomunizma

četvrtak, 14.01.2010.

HRVATSKI PRIORITETI?

Podsjećamo se obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske od 15. siječnja 1992. godine kada su zemlje-članice Europske unije priznale državnu nezavisnost Republike Hrvatske ili hrvatsko državno pravo.

Island je bio prva nezavisna država koja je priznala hrvatsku samostalnost i nezavisnost, a konačni proboj u međunarodnome priznanju izvršila je Sveta Stolica (Vatican-Grad-Država), 13. siječnja 1992. godine, s najavom priznanja od 20. prosinca 1991. godine kada je i Njemačka najavila da će priznat hrvatsku nezavisnost.

Za međunarodno priznanje najzaslužniji je hrvatski narod, s naglaskom na hrvatskim braniteljima u Vukovaru, hrvatskim dragovoljcima, policajcima i gardistima (ZNG), bojovnicima Hrvatskih obrambenih snaga, i Vukovarcima, koji su obranom svoga grada-heroja branili i obranili teritorijalnu cjelovitost i opstojnost Republike Hrvatske u velikosrpskoj agresiji SFR Jugoslavije, Srbije, tzv. JNA, četničkih paravojnih jedinica i srpskih pobunjenika iz Hrvatske koje je predvodio komunistički diktator i vođa /srp. vožd/ Socijalističke Republike Srbije, de facto ratni zločinac Slobodan Milošević.

Za hrvatsku nezavisnost izborili su se hrvatski branitelji Domovinskog rata (rata za nezavisnost Hrvatske i slobodu hrvatskog naroda), a za hrvatski suverenitet i međunarodno priznanje Hrvatske zalagao se lobbyranjem po svijetu i organizacijom, osnivanjem i naoružavanjem Hrvatskih obrambenih snaga, g. Dobroslav Paraga, predsjednik (tada oporbene) Hrvatske stranke prava, a na čelu hrvatskih vlasti koja je u konačnici zatražila međunarodno priznanje stajao je predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.

Od stranih državnika, najzaslužniji za međunarodno priznanje je predsjednik njemačke vlade, kancelar dr. Helmut Kohl (katolik i predsjednik njemačke demokršćanske stranke CDU), zatim, ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Hans-Dietrich Genscher (liberal) kojemu je dr Kohl dao zadatak da pripremi teren za priznavanje Hrvatske, te austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock (demokrašćanin), i (poljski) papa Ivan Pavao II Veliki (Karol Wojtyla).

Protiv međunarodnog priznanja bili su francuski predsjednik Francoisa Mitterand (ljevičar, predsjednik Socijalističke stranke, u Drugom svjetskom ratu kolaborant njemačkih nacista i okupatora), zatim, britanski premijer John Major (konzervativac/torijevac, desničar) i austrijski kancelar Vranitzky (ljevičar, predsjednik Socijaldemokratske stranke), kao i američki predsjednik George Bush (Senior, konzervativac, desničar). Protivnik međunarodnog priznanja Hrvatske bio je i posljednji ministar vanjskih poslova Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, boljševik i oficir zloglasne jugo-komunističke tajne policije Ozne, Budimir Lončar – Buda, koji je u rujnu 1991. u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda zahtijevao uvođenje embarga na izvoz oružja u SFRJ, dakle, tada i u Republiku Hrvatsku, kako bi do zuba naoružana JNA osvojila razoružanu Republiku Hrvatsku. (Račanov SKH-SDP je 1990. odstupio oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske, oko 200 tisuća pušaka i strojnica etc., posrbljenoj i protunarodnoj takozvanoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji i Titovim generalima u Beogradu, Veljku Kadijeviću i Blagoju Adžiću, koji su poslije predvodili napad na Vukovar i njegovo razaranje.) Budimir Lončar postao je 2000. godine savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Republike, Stjepana Mesića, a SDP, koji je prilikom proglašenja hrvatske nezavisnosti od 25. lipnja 1991. iz protesta napustio plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora, preuzeo je 2000. vlast u samostalnoj Republici Hrvatskoj, a danas postavlja novoizabranog predsjednika Republike Hrvatske.

U trenutku proglašenja hrvatske nezavisnosti od 25. 6. 1991. niti jedna zemlja na svijetu nije pozitivno odgovorila na apel Sabora Republike Hrvatske za priznanjem nezavisnosti od bivše Titove Jugoslavije, tako da je doprinos hrvatskih branitelja u obrani Vukovara bio odlučujući da Republika Hrvatska nije pala i osvojena od strane srpskih osvajača.

U trenutku međunarodnog priznanja Republike Hrvatske je trećina hrvatskog teritorija bila pod srpskom okupacijom.

Britanska vlada je priznanje Hrvatske uvjetovala dolaskom međunarodnih snaga iz OUN, zvane UNPROFOR, sa ciljem osiguranja srpskih osvajanja u Hrvatskoj, te je hrvatsko vrhovništvo pod ucjenom Engleza i njihovih saveznika pristalo na dolazak Unoprofora u zamjenu za međunarodno priznanje.

Programska deklaracija Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) iz 1989. nije sadržavala program o hrvatskoj nezavisnost nego program o stvaranju jugoslavenske konfederacije za koju se predsjednik Tuđman zalagao, uz podjelu Bosne i Hercegovine sa Srbijom, dok je program Hrvatske stranke prava sadržavao ideju hrvatske nezavisnosti za koju se zalagao Dobroslav Paraga, i od Sabora Republike Hrvatske, govorom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 21. 12. 1990., zahtijevao proglašenje hrvatske državne nezavisnosti!

Danas, 18 godina nakon međunarodnoga priznanja Hrvatske je naša zemlja, Srednjoeuropska i jadranska Hrvatska, članica Sjevernoatlantskog vojno-političkog saveza NATO, zapadnobalkanskog ekonomsko-političkog saveza CEFT-a, i pred ulaskom u Europsku uniju na koju će, ukoliko do toga dođe, predati svoj, u velikosrpskoj agresiji krvljom stečeni, suverenitet i svoju slobodu. NATO nije branio Republiku Hrvatsku od velikosrpske agresije, niti će nas braniti ubuduće od moguće velikosrpske, pogotovo ako će Srbija postati također članica Natopakta.

Umjesto prosperiteta u samostalnoj i nezavisnoj Hrvatskoj, eks-komunistička vladajuća balkanska elita je Hrvatsku opljačkala, zadužila za preko 35 milijardi eura, i obezvrijedila stečevine Domovinskog rata.

Dok se spremao na smrt u srpskom zarobljeništvu, hrvatski junak i novinar Hrvatskog radio Vukovara, na Ovčari smaknuti Siniša Glavašević, poručio je iz opkoljenoga Vukovara i preko radio-valova u "Oporuci Vukovara" da je hrvatsko vrhovništvo izdalo Vukovar i Hrvatsku! Posljedice te nekažnjene veleizdaje vide se i osjećaju i danas u Hrvatskoj.

Hrvatsko društvo, nikada do kraja oporavljeno od rata, opljačkano od srpskog okupatora, ali i domaće vlasti, još je i dobro prošlo s obzirom na veleizdaju i agresiju, i bez sumnje bi se brzo oporavilo, s obzirom na visoki stupanj psihološkoga potencijala hrvatskog naroda, da vlastodršci nisu uništili demokraciju i pravni poredak, tako da je Hrvatska otprilike od 1990. do danas doživjela katastrofu slična prirodnoj katastrofi potresa od 7 stupnjeva po Richteru koji je prekjučer doživio siromašni narod nezavisne države Haiti na karipskom otoku Hispanioli.

Crnački narod Haitija bio je u robovlasničkom odnosu koji je prekinuo veliki državnik Napoleon Bonaparte, oslobodivši Haićane od ropstva, i pustivši Haiti 1804. godine iz statusa francuske kolonije u državnu nezavisnost. Od tada do danas Haiti biva od zapadnih vlada sustavno unazađivan i iskorištavan, a narod izrabljivan i osiromašivan. Čak je crnački narod Haitija bolje prošao od Hrvata koji 1804. nisu dobili nacionalni souverainitet i državnu nezavisnost nego tek 1992. godine za koji su se sami izborili (ako izuzmemo Drugi svjetski rat i NDH). Naime, cijelo 19. i 20. st. je hrvatski narod tlačen od strane zapadnih vladara (njemačkog cara iz Habsburške Monarhije), i poslije od velikosrpskoga kralja te na koncu od crvenog faraona i zločinca Tita u Jugoslaviji pod komunističkom diktaturom. Stoga je međunarodno priznanje Hrvatske od 15. 1. 1992. od prvorazrednoga značenja za hrvatsku povijest i budućnost, za hrvatski politički narod i njegovu slobodu.

U nastavku pročitajte kako unatoč destruktivnoj političkoj vrhušci u Republici Hrvatskoj ipak postoje i pojedini pametni Hrvati koji žele dobro svome narodu, i koji imaju ideje kako ostvariti prosperitet za hrvatske građane. Međutim, ne zaboravimo, dobre ideje imao je i Otac domovine Ante Starčević, i Nikola Tesla, pa su Hrvati obojicu protjerali iz svoje javnosti:

KAKVO DRUŠTVO STVARATI ? NEOLIBERALNO I POTROŠAČKO ILI DRUŠTVO ZNANJA?

"Na prijelazu iz 2. u 3. tisućljeće nije se egzistencija niti samostojnost naroda izgrađivala sa tvrdnjama kako, mi Hrvati, imamo najljepšu zemljopisnu državu, najljepše more na svijetu, kako imamo kulturu i povijest od stoljeća sedmog, kako smo regionalna sila i tako redom. Sve to je istina, ali ne služi isključivo sadašnjosti i budućnosti.

Povijest o politici Hrvata, o njihovoj kulturi, gospodarstvu, društvu itd. može služiti kao znanje samo za sadašnjost, a više za budućnost samo onda, ako saznanje o znanosti povijesti svog naroda upotrijebimo kao pomoć za neponavljanje pogrešaka iz prošlosti i za efikasno stvaranje i upotrebu znanja, znanosti i kulture sada, u sadašnjosti!

Valja ulagati u znanje i kulturu znatno više novaca, osobnog truda i prije svega dobre volje i pametne ideje. Ako se ne ulaže u znanje i odgoj, u znanost i kulturu znatno više nego što se činilo u Hrvatskoj u 20. stoljeću, znači da kao narod nismo dovoljno svjesni ili imamo političku elitu koja gleda samo svoje uske (egoistične) materijalne interese ili koja namjerno sa predumišljajem izdaje nacionalni interes svoje domovine, države i naroda.

Hrvatska je bila kolonija 889 godina dugo (od 1101. do 1991.) S obzirom na to da smo bili stoljećima kolonija, niti jednoj državi koja je nama vladala nisu bili potrebni samosvojni obrazovani ljudi, već samo dobri činovnici. Hrvatska je zato imala školstvo za dobre i kreativne činovnike koji se i u svijetu, u tuđoj organizaciji, dobro snalaze. Danas to isto školstvo obrazuje i odgaja slabe činovnike jer nas gazi vrijeme, financiranje, stare spoznaje iz socijalizma i neprimjereni ljudi koji školstvo vode. U nas ne postoji suvremeni kvalitetni školski sustav.

Europska unija je nova država u našem susjedstvu i ne bi bilo dobro kada bi se obnovljena nova hrvatska država našla u situaciji Mexica pri stvaranju SAD. U hrvatskoj se stvara štetna anti-industrijska kultura. Govori se o strateškoj važnosti turizma i poljoprivrede, a ulazak u Svjetsku trgovačku organizaciju (WTO) tome bude velika zapreka koju nismo do kraja spoznali. Potrebna je javna rasprava u Hrvatskoj pod pitanjem: Od čega će Hrvatska živjeti? O tom problemu raspravljaju već sada bogata arapska društva koja razmišljaju od čega budu živjeli kada se koncem 21. ili 22. stoljeća iscrpe nalazišta nafte. Ne može 200.000 hrvatskih radnika hraniti pet milijuna stanovnika Hrvatske u uvjetima kada država djeluje samo kao ubiratelj poreza. Bez ograničenja koja nameće WTO u poljoprivredi i nekim drugim gospodarskim granama, a takve zapreke nameće i EU, Hrvatska može hraniti oko 50 milijuna ljudi. Hrvatska ima dragocjen geopolitički položaj, ima more, šume, plodna polja. Hrvatska sveučilišta su siromašna i nemaju autonomiju, teško mogu stvarati znanja, a jedva prenositi tehnička znanja. U vrijeme komunističke reforme školstva u Hrvatskoj (takozvane Šuvarova reforma) je reforma školstva razdvojila različite znanstvene discipline i zatvorila ih u ladice. Humanistička inteligencija na sve gleda s visoka, a tehnička inteligencija je školskom reformom iz sedamdesetih godina 20. stoljeća potpuno rascjepkana: svaki fakultet je postao sveučilište za sebe, neki vrlo razvijeni, a drugi gotovo na umoru. I studenti su žrtve profesora kojima zastarijeva znanje. Naša sveučilišta nemaju stvarno djelujuću autonomiju te shodno tome nemaju ni tijela koja ispituju rad sveučilišta i kvalitetu nastave, te javno objavljuju rezultate. Umjesto da se sveučilišta Hrvatske povežu s onima iz Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Australije, naši “mudraci” i sebičnjaci ustanoviše rektorski zbor koji vlada svim sveučilištima u Hrvatskoj. Visoko školstvo kod nas nije pridruženo znanosti. Gdje je obrazovanje za informacijsko društvo, ne budućnosti, nego sadašnjosti? Trebamo stvoriti sustav cjeloživotnog obrazovanja za sve struke!

Temeljno je pitanje: Trebamo li mi Hrvati vlast kako bismo vladali nad Hrvatima, ili kako bismo nešto pametno za Hrvate učinili?

Hrvatska likvidira brodogradilišta, a svaki brod je tvornica. U svijetu je težište na razvoju brze željeznice na struju jer se zna kako cijena nafte raste, a Hrvatska razvija samo ceste, i to vrlo, vrlo sporo, a potpuno zanemaruje Hrvatsku željeznicu.

Industrijsko društvo počelo se stvarati sa razvojem parnog stroja u drugoj polovici 18. stoljeća. Početkom osamdesetih godina 20. stoljeća bio je s razvojem micro-chipa prijelaz sa industrijskog na informacijsko društvo, a koncem 20. stoljeća te na početku 21. stoljeća se istodobno zbiva prijelaz na dva nova društva: u novom biotehnologijskom društvu je težište na novim znanjima sa područja biotehnologije. Temelj je završenje projekta snimanja genske slike čovjeka. Radi se o revoluciji u medicini. Drugo je nanotehnologijsko društvo oslonjeno na procese na molekularnoj razini. Srca računala su koncem 20. stoljeća već bila na toj razini. Čovjek će moći utjecati na molekule i stvarati tvorevine i procese koji mu budu pomogli u rješavanju danas nerješivih problema. Sve te promjene imaju veliki pozitivni utjecaj na kulturu. Prioritet hrvatskih vlasti treba biti znanstvena politika!"

Prof. dr. sc. Juraj Božičević, predsjednik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, u Zagrebu, 1999.

Do spoznaja o nedostacima znanja i znanosti došla je Akademija tehničkih znanosti Hrvatske s njenim predsjednikom, gospodinom prof. dr. Jurajem Božićevićem, 1999.godine. Gospodin Božićević je u vladi premijera Sanadera (HDZ) bio savjetnik u Ministarstvu obrazovanju i znanosti pod ministrom Primorcem, ali je ubrzo dao ostavku.

Hrvatski političari bi spoznaju g. Božičevića trebali percipirati, akceptirati i participirati u njoj te omogućiti nesmetani i nesputani razvoj znanja i znanosti, odgoja i obrazovanja te razvoja kulture, humanističke i tehničke kulture općenito. Političari trebaju znati kako su tehnika i znanost kultura isto kao i umjetnost.

Od objave gore navedenog (sažetog) teksta akademika Božičevića do danas, deset godina poslije, probleme u vezi znanosti i razvoja hrvatskog društva vladajući političari i (balkanska) elita Hrvatske nije riješila, naprotiv, problemi su se proširili, produbili i nagomilali; hrvatska poljoprivreda je propala, uništio ju je uvoz i korumpirani uvoznički lobby sa podrškom u politici vlastodržaca u Republici Hrvatskoj, zatim, hrvatska industrija je od strane vlasti RH masakrirana, hrvatsko bankarstvo je od strane vlade RH likvidirano i prodano strancima odnosno stranim državama, a hrvatska brodogradilišta su na rubu nestanka jer Europska komisija (vlada EU) zahtijeva praktički njihovu likvidaciju, s obzirom da predstavljaju konkurenciju brodogradilištima zemalja članica Europske unije, te je prodaja (čitaj: likvidacija) hrvatskih brodogradilišta postavljena početkom 2009. od strane Europske komisije kao uvjet za daljnje pregovore s Hrvatskom oko pristupanja u punopravno članstvo Europske unije, dok se u hrvatskom školsko-obrazovnom sustavu nešto promijenilo na bolje ali nedovoljno i sporo, a u visokom obrazovanju je iz Europske unije preslikan tzv. bolognski studij koji je u Hrvatskoj izazvao kontroverze i od studentske populacije prihvaćen s velikom rezervom, a hrvatska vlada je u primjenu tzv. bolonje uložila premalo novaca. Nešto je učinjenu u obrazovanju za informacijsko društvo u Hrvatskoj, ali opet nedovoljno, i nažalost, Hrvatska do danas nije stvorila društvo znanja, a hrvatski političari vladaju da bi vladali nad Hrvatima, a ne da bi za Hrvate nešto pametno učinili !!!

CBK

14.01.2010. u 20:14 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

četvrtak, 14.01.2010.

HRVATSKI PRIORITETI?

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link