crniblogkomunizma

ponedjeljak, 11.01.2010.

PIROVA POBJEDA LAŽNE LJEVICE I DVOSTRUKI PORAZ LAŽNE DESNICE (O 2. krugu predsjedničkih izbora)

Poznam tvoja djela: niti si studen, niti vruć! Oh, kad bi bio studen ili vruć, ali, jer si mlak - ni vruć ni studen - izbacit ću te iz usta svojih! (Sv. Ivan, Apokalipsa)

Toliko za početak o novoizabranome predsjedniku, s obzirom na izjavu udbaša Budimira Lončara - Bude, aktualnog Mesićeva savjetnika i Josipovićeva podupiratelja, koji reče da je Josipovićev izbor Božji dar za Hrvate!?

Pošto ne treba gubiti optimizam u životu, prvo o dobroj vijesti, poslije o lošoj.

Lažna desnica doživjela je na predsjedničkim izborima dvostruki poraz. Prvo su iz utrke za Pantovčak ispali brojni kandidati tako zvane desnice koja u stvarnosti nije legalna i legitimina desnica, politika desnoga centra, konzervativna, demokrašćanska i pravaška državotvorna desnica, o čemu sam pisao u brojnim postovima zašto ona politička snaga koja u mas-medijima biva preko 15 posljednjh godina predstavljena kao “desnica“ nije desnica, a drugo, sada je i posljednji adut lažne desnice doživio konačni poraz. U konačnici, lažna desnica doživjela je poraz, a hoće li to biti i njen konačni poraz, pokazati će vrijeme, i sposobnost hrvatskih birača da počnu razlikovati dobro od zla, i odvojiti žito od kukolja! Tko u to nije vjerovao, da službena “desnica“ nije desnica, povjerovao je na ovim posljednjim izborima za predsjednika Republike Hrvatske jer valjda ne bi u tom slučaju u finale predsjedničkih izbora ušla dva bivša komunista. Tko ni sada ne razlikuje iluziju od stvarnosti, teško da će ikada progledati, iako nada umire posljednja! Poraz lažne desnice može otvoriti vrata povratku konzervativnoj državotvornoj desnici političkog centra odnosno desnici, iako, a to je moje osobno mišljenje, hrvatsko društvo koje je zaboravilo one koji su se za njegovu dobrobit žrtvovali, nije možda ni zaslužilo da ga iz govana vade pošteni, hrabri i nepokolebivi.

Katolička Crkva si je sama kriva što je neizravno podržala bivšega komunista, i titoista, Milana Bandića, za predsjedničkoga kandidata. Naime, nije sve zlato što sja!

Na Crkvi u Hrvata je da iz ovoga izvuče pouku, ne u smislu da se zavuče u mišju rupu, naprotiv, socijalno osjetljiva Crkva na tragu socijalnih enciklika papa, Crkva dušebrižništva, čuvarica obiteljskih vrijednosti, poticateljica obrazovanja i temeljne njene zadaće - svjedočenje istine i promicanje kršćanskih vrijednosti općenito, i vjere u Boga i Bogočovjeka Isusa Krista, kao i Stepinčeva vjera i njegovo hrvatsko domoljublje i čovjekoljublje svrstava i svrstavati će Crkvu u središnju instituciju hrvatskog naroda koja je u njemu utjelovljena preko 1000 godina!
Crkvu čine osobe, vjernici, laici, ljudi od krvi i mesa, tako i njeni svećenici, biskupi, nadbiskupi i njeni kardinali, i svi oni mogu počiniti pogreške, zapustiti možda i osnovni ispravni pravac njena djelovanja, posredovanja u Božjim vrijednostima kao što su ljubav, mir i pravednost, okrenuti se nakon polustoljetnoga totalitarnog komunizma u kojemu je stradala, materijalizmu radi njezina oporavka kao institucije, ali Crkva nije poduzeće ili dioničko društvo koje propada u vrijeme krize, ona je stijena na kojoj ju je sveti Petar apostol izgradio, i Crkva u Hrvata nije samo Hrvatima nada nego realna snaga koja uz svoj vjernički narod piše povijest, tako će biti i ubuduće, a Partije danas jesu, sutra nisu!

Na Crkvi koja ima cijeli niz visokoobrazovanih svojih službenika je, da sagleda situaciju, odvoji iluzije od stvarnosti, i ubuduće podrži isključivo one političare u Hrvatskoj koji istinski žive one vrijednosti za koje se i Crkva zalaže, dakle, nisu više na cijeni riječi, nego isključivo (pozitivna) djela zbog kojih bi neaka političarka ili neki političar u Hrvatskoj trebali za Crkvu biti relevantni čimbenici, i zaboraviti na sve one lažnjake u hrvatskoj politici koji samo glume katolike, glume vjernika općenito (oltarolisci), koji samo glume hrvatstvo i brigu za nacionalne interese, koji gledaju samo vlastiti džep umjesto javni interes.
I pametno bi bilo da Crkva napravi jedan sažetak hrvatske politike posljednjih 20 godina, ustanovi realno činjenično stanje i vidi one hrvatske političare koji su u prošlosti se dokazali svojim djelima, a nisu glumili vukove u janjećoj koži, i carinika Savla do pravednika Pavla, od Franje Tuđmana na dalje. Crkva u Hrvata sa svojom bogatom prošlošću, i važnim poslanjem, sama mora biti u stanju razlikovati dobro od zla, poput pokojnog cijenjenoga pape Ivana Pavla II i aktualnog cijenjenoga pape Benedikta XVI priznati pogreške iz prošlosti, kao što je pogreška, na primjer, podupiranje bivših komunista na položaju, navodno preobraćenih, i okrenuti se svojim istinskim vjernicima, jer Crkva sa svojim vjernicima i Božjim poslanjem predstavlja svjetlo, a lažnjaci predstavljaju tamu! I da bude jasno, Crkva u Hrvata nije lažna desnica nego središnja narodna snaga i uporište kojoj su ekstremizmi, bili lijevi ili desni, strani jer je u njenome središtu čovjek, a ne ideologija i stranka. Crkva nije jedna stranka u društvu, ona je srž hrvatskoga društva, što naravno dijalektički marksisti ne shvaćaju jer po njima povijest počinje s njima.

Milan Bandić kao kandidat lažne desnice je propao zato što nije vjerodostojan, on nije ona osoba za koju se u kampanji predstavljao, tako da gotovo polovica birača odnosno hrvatskih državljana nije glasovala jer lažne desničare nije prepoznala kao svoje kandidate, što je odlično, iako je upravo većina biračkoga tijela okrenuta desnici, samo je problem bio u tome što su određene političke snage, vladajuće strukture u samostalnoj Hrvatskoj, kadrovirane iz rezervoara bivših komunista, uspjele, uz pomoć struktura bivše komunističke tajne službe, kroz medijsku cenzuru i raznorazne nepravedne i nedemokratske postupke bivšu ekstremnu ljevicu u Hrvatskoj pozicionirati u centar, i podijeliti je na “lijevi i desni centar“. To se nije dogodilo samo u Hrvatskoj, takva pojava se dogodila i u drugim nekadašnjim socijalističkim zemljama u Europi u kojima je pola stoljeća vladala komunistička diktatura. Naime, nikada jugoslavenska komunistička partija i KPH nisu podastrijele dokaz da su ikada i u jednome trenutku imale iza sebe masu ili većinu (ili manjinu) hrvatskog naroda. Takvi dokazi u povijesti ne postoje! Komunisti su autoritarno vladali kao manjina društva nad većinom onosno nad narodom kojeg su ugnjetavali! Njihovi pravni i ideološki nasljednici također.

Na banani politike lažne desnice, koju je osmislio i vodio prvi predsjednik HDZ-a i Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, poskliznuo se i Generalski zbor, i mnogobrojne udruge hrvatskih branitelja, koje, međutim, i srećom, nisu Bandićevim porazom, nikako doživjeli poraz, jer Milan Bandić naprosto nije predstavljao niti predstavlja pobjedu u Domovinskom ratu, u ratu za hrvatsku nezavisnost i slobodu koju su hrvatski branitelji i njihovi generali ostvarili, i tu pobjedu, koja nije pirova nego prava i istinska povijesna pobjeda, im nitko na ovome svijetu, srećom, ne može uzeti. (Milan Bandić nije ni branitelj stečevina Domovinskog rata, jer ta pozitivna stečevina se ne brani riječima u predizbornoj kampanji nego djelima kroz protekle i buduće godine i generacije !!!)

Ostaje naravno gorak okus u ustima percepcija da su na predsjedničkim izborima hrvatski branitelji navodno doživjeli poraz jer su poduprijeli kandidata Bandića, ali taj “poraz“ je samo percepcija, nikako činjenično stanje, ali je zabrinjavajuće za hrvatsko društvo kada braniteljske udruge i generalski zbor podupiru nekog političara, ne iz razloga kojega navodi lažna ljevica, naime, radi nekakvog tobožnjeg državnog udara, nego jer su hrvatski branitelji i njihovi generali, koji su ratnu pobjedu osigurali cijelom narodu, dakle, i ljevici i desnici, zabrinuti za smjer u kojemu zemlja ide i za silne nepravde koje su se unutar zemlje dogodile, i zato su zbog te realne procjene, ucijenjeni od vladajućih političara koji su zemlju doveli u slijepu ulicu, se svrstali na jednu stranu na izborima, iz domoljubnoga razloga radi brige za Hrvatsku, misleći krivo, za što nisu krivi da takvu percepciju imaju, da Bandić predstavlja čimbenika stabilnosti nacionalnih interesa.

Lažni ljevičar lažne stranke ljevice Ivo Josipović pobjednik je predsjedničkih izbora 2010. godine, ali nema potrebe da mu se čestita jer je njegova pobjeda pirova pobjeda zbog cijeloga niza nedemokratskih poteza dosadašnjih vlastodržaca u Republici Hrvatskoj, a koje ni SDP ni Ivo Josipović nemaju namjeru prekinuti taj gordijski čvor jer nisu ni do sada pokušali; njima je stalo samo do vlasti i do ničega drugog. SDP i njen kandidat i izborni pobjednik Josipović profitirali su zbog korupcije kojoj su sami pridonijeli i koju su generirali ili pokrivanjem korupcije ili nečinjenjem, tijesno surađujući još dok je bio Račan sa Franjom Tuđmanom i vladajućom strankom HDZ devedesetih i poslije sa Sanaderovom koalicijom.

SDP je također pridonio stvaranju lažne desnice kako bi sebe postavio u politički lijevi centar gdje nikako ne pripada. Mnogi njegovi članovi i nisu srdačni socijaldemokrati nego ekstremisti (titoisti) i jugo-nostalgičari sa deformiranim moralom. SDP ima takvu fanatičnu omladinu da se normalnom čovjeku ledi krv u žilama. Tko je takvu omladinu u posljednjih 19 godina odgojio? Ivica Račan i njegovi najuži suradnici. Nije se slučajno na Iblerovu trgu u noći parlamentarnih izbora 2007. pjevalo “Od Vardara pa do Triglava“ i plesalo “kozaračko kolo“. Za to stanje kriv je i HDZ koji je okretao glavu od takvih pojava, ne imajući vremena za demokraciju zbog koncentracije na silnu pljačku što počiniše ovi umišljeni lažnjaci hadezeovci uz potporu lažne oporbe zvana SDP, i da bude jasno, esdepeovci nisu ništa manje umišljeni od hadezeovaca. Velika koalicija HDZ – SDP uopće nije nerealna, a neslužbeno ove dvije partije surađuju od 1990. godine, zahvaljujući otimanju Hrvatske stranke prava i stvaranju lažnih pravaša i satelitskih stranaka sa pravaškim predznakom!

SDP i Ivo Josipović su lažna ljevica jer ne zastupaju socijalnu demokraciju niti socijalu nego krupni kapital, što su već dokazali za vrijeme Račanove koalicije koja je vodila liberalnu, a ne socijaldemokratsku i nacionalnu politiku. Novoizabrani predsjednik Republike Josipović ima podršku i od drugih grana lažne ljevice, od deklariranih titoista kao što su i oni sami, naime od Vesne Pusić i njene stranke koja je tipična liberalna stranka bez ikakve nacionalne politike, naprotiv, to je stranka krupnoga kapitala, bez ikakve zaštite radničkih prava. I jedni i drugi su ideološki fanatici (titoisti), ali na uzdi, poput marioneta, zapadnih kapitalista.

Novoizabranoga predsjednika, inače, podupiru najgori kadrovi bivše Ozne, Udbe i KOS-a, dakle, najzloglasnijih totalitarnih anti-humanističkih i protuhrvatskih organizacija u Europi i 20. stoljeću.

Manje zlo, Bandić, podleglo je većem zlu, ali u konačnici bi pobijedilo zlo čak i da je manje zlo pobijedilo jer i manje zlo ne predstavlja svjetlo nego tamu. U ovom slučaju pobijedila je tama, a ne svjetlo! “PravDA“ i “pravednost“ su za SDP pojmovi isto kao za bivši SK “demokratski centralizam“, “socijalizam s ljudskim likom“ i slične marksističke dijalektičke akrobacije. Dakle, ne očekujte niti pravdu niti pravednost, očekujte suprotno od toga!

Demokracija je doživjela poraz, ne samo zbog više od polovice birača koja je apstinirala (49, 84% uz 1,3% nevažećih listića točno relativnu većinu od 50,16% koja nije glas dala niti jednom od dvojice predizbornih kandidata), nego zbog predselekcije kandidata prije same predizborne kampanje, a to je medijska cenzura i protuustavna lustracija svih onih koji nisu bivši komunisti, i koji nisu titoisti; demokracija je doživjela poraz i zbog predizbornih programa kandidata koji neće biti ispunjeni jer na to utječe profil kandidata i izbornoga pobjednika.

Za Josipovića je od 4,5 milijuna birača glasovalo 1.300.000 odnosno manje od jedne trećine ili manje od 30 posto od sveukupnoga broja hrvatskih birača/punoljetnih hrvatskih državljana.
Na izbore je izašlo točno 51, 2% birača i glasača, od toga broja je Josipović dobio cca. 60%, a Bandić cca. 40%, s tim da postoji 1,36% nevažećih listića, što znači da je na izbore izašla relativna manjina glasača dok je relativna većina glasača bojkotirala izbore, a što opet znači da će novoizabrani predsjednik vladati kao manjinski predsjednik, ili drugim riječima, s potporom relativne manjine (cca. 60% glasova od 49, 84% birača koji su se odazvali glasovanju), a ne s potporom većine hrvatskih birača.
Inača, lako je pobjeđivati sa takvim izbornim zakonom iz 1992. godine, i uz takve nepoštene opće, pa i medijske uvjete (cenzura) za demokratsku oporbu.

Ponavljam, ne radi se o nikakvom “festivalu demokracije“ jer je demokracija u Hrvatskoj davno doživjela poraz zbog politike Franje Tuđmana, i nikada istinski nije do danas zaživjela. “Program nove pravednosti“ je u stvarnosti program nastavka nepravde jer niti jedna nepravda koja je nastala posljednjih 19 godina neće biti ispravljena! A repriza takvoga stanja, nažalost, realno je moguća i za pet godina, stoga, Hrvati, probudite se!

Na kraju, treba poštivati instituciju predsjednika Republike, ali predsjednikov program nije program za hrvatski narod nego za strane kapitaliste i centre moći, istinske gospodare nad ovom, u međuvremenom nehrvatskom Hrvatskom umjesto hrvatske Hrvatske!

Nikakva “Europska Hrvatska“ nije pobijedila jer europska Hrvatska postoji već preko 1000 godina, i njeni branitelji i moralni pobjednici su Hrvati od stoljeća sedmog, i to se neće promijeniti ni da vladajući vladaju još 1000 godina, a vjerujte, oni su svoju vladavinu isprogramirali upravo za toliko! Povijest takve u konačnici uvijek demantira, znatno, znatno ranije nego što su si zamislili. Sjetimo se Samo Hitlerova “tisućugodišnjeg“Reicha koje je propalo nakon 12 godina :-)

Oni koji se pozivaju na Tita (Josipović i društvo), isto kao bivša jugo-komunistička partija, nemaju iza sebe većinu niti bianco-cheques hrvatskog naroda! To je ono o čemu i oni i mi moramo voditi računa i ne zaboraviti današnje činjenično stanje u hrvatskoj politici u kojemu pirovi pobjednici vladaju samo sa trećinom, i čak sa nešto manje od toga, glasova hrvatskog biračkog tijela!

CBK

11.01.2010. u 01:16 • 65 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 11.01.2010.

PIROVA POBJEDA LAŽNE LJEVICE I DVOSTRUKI PORAZ LAŽNE DESNICE (O 2. krugu predsjedničkih izbora)

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link