CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 25.10.2008.

LIKVIDIRAN PUKANIĆ - DRŽAVNOM VRHU SE TRESU GAĆE!?

Kada će Hrvati odbaciti sjajni prsten zla?

Iako spin-doktorskom manipulacijom glume državničku odlučnost nakon likvidacije frontmana tjednika Nacional, proglašavani takvim odlučnima i od nekih novinara-ulizica, vidi se da se državnom vrhu tresu gaće.

Sijanjem zla sjemena proteklih godina sigurno da državni vrh ne može očekivati dobre plodove svog nemara, i toleriranja mafije. Nakon tužne i brutalne epizode u Hatzovoj, i sada u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, zlo je pokucalo na vrata svog brata blizanca – na vrata Banskih dvora i Pantovčaka.



Inače, a i u filmovima i bajkama smo učili, pa i na primjeru drugih zemalja se osvjedočili da se dobro bori protiv zla i da je moguća pobjeda dobra protiv zla. Trilogija Gospodar prstenova na tom je tragu: dobro je nadvladalo zlo:-) Takve priče sigurno ne pišu glupi pisci i režiseri, koliko god fantastično izgledao scenarij, nego služe društvu za neizravnu edukaciju o borbi protiv zla. I u vlastitoj zemlji smo se osvjedočili da dobro, a to je hrvatsko državno pravo, koje nam je u nasljedstvo ostavio dobar gospodin i još bolji političar i filozof dr. Ante Starčević, može pobijediti zlo velikosrpske ideologije i agresije. Doduše, skoro smo i tu kiksali zbog loše prethodnice ove loše vlasti ali provukli smo se kroz ušicu igle, prije svega zahvaljujući srčanosti hrvatskih branitelja na frontu, i demokratskoj oporbi koja je tada postojala. Danas nema oporbe u Hrvatskoj, a kamoli demokratske oporbe koja bi artikulirala alternativu lošim gospodarima naših sudbina. Zlo je usred rata uništilo dobru oporbu i od tada počinju i ozbiljni problemi ove zemlje. Demagoška piskarala koja su zborila otrovne filipike (huškačke tirade) protiv te oporbe, danas opet prodaju maglu. Serviraju nam Tomislava Karamarka kao spasitelja ove zemlje, kao Mojsiju, iako društvo u Republici Hrvatskoj uopće ne zna njegovu stvarnu biografiju.

Karamarkov lik i djelo nam već godinama prezentira novinar i bloger Željko Peratović ali koga to od odgovornih čimbenika u ovoj zemlji briga? Jedan blog još nikad nije uspio informirati naciju nego samo blogere, i to dio blogera. Ako nema potpore mas-medija, onda i informacija s bloga ostaje kapljica u moru na kraće staze, a na dulje staze sigurno da prave kritičke informacije imaju razarajuće djelovanje na vlast koja gradi Potemkinova sela kao Mesić-Sanaderova. No, nama kao društvu gori pod petama, ako sam dobro skužio.

Napadnuto društvo naše zemlje želi međutim promjene nabolje odmah, trenutno djelovanje protiv zla, ali želja će ostati još neko vrijeme, a može se radit i o godinama, samo želja jer ne može se u jednom trenu uništiti nepoštenje, taloženo godinama.

Dobro pobjeđuje zlo, tako piše i u Bibliji. I to je točno. Ali ako u nas dobro nije dobro nego zlo, kako onda zlo može pobijedit zlo? Ako je Tomislav Karamarko predsjednikov „čovjek“, kako jedan pristrani čovjek može depolitizirati policiju, kao preduvjet za borbu protiv mafije, organiziranog kriminala? Država se može uspješno boriti protiv mafije jedino ako se protiv organiziranog kriminala bori pravna država. Međutim, ako su predstavnici vlasti godinama glumili reformu pravosuđa, onda trenutno i nemamo pravnu državu, funkcionirajuću, i djelotvornu za suzbijanje zla kriminala. Ako je pravna država k tome ideologizirana, kao što je naša s lažnim antifašizmom (komunističkim antifašizmom i drugom Titom) onda je pravna država pravna samo na papiru. Borba protiv mafije treba učvrstit demokraciju i slobode u Hrvatskoj. Kako će, međutim, demokraciju učvrstiti Karamarko ako je prošle godine namjestio uhićenje novinara i kolege blogera Željka Peratovića? Je li netko razmišlja u tom pravcu ili smo opijeni s medijskom viješću koju su nam sada servirali da je sada došao pravi „stručnjak“ na čelo MUP-a. Ha, ha, ha. Hahaha.

Neki mediji idu čak toliko daleko da ismijavaju zanimanja prethodnih nekoliko ministara unutarnjih poslova u odnosu na Crnogmarka, pa je tako pokojni Mlinarić bio nesposoban jer je kirurg. Zamislite, a Karamarko je po zanimanju povjesničar, sa zadarskog Filozofskog fakulteta. MUP može dobro vodit osoba s bilo kojim zanimanjem ako ima organizacijskih sposobnosti, i ako ne postoji politička podobnost i servilnost vladajućoj politici i ideologiji. Kad čujem da je netko nečiji „čovjek“ u ovoj zemlji, diže mi se kosa na glavi. Zbog takvih veza i vezica pošteni ljudi u ovoj zemlji su doživjeli poraz. Oni koji su građanima ove zemlje, političkom narodu, priuštili poraz, doživjeli su moralni poraz. Vlast je dakle doživjela moralni poraz i ona je u biti luzer, ali predstavnici državne vlasti ne gledaju tako na to, oni kažu: naš poraz je izazov za nas! Zamislite dragi blogeri, oni dožive poraz i sada je to za njih izazov!? Da smo pravi, odlučni i da nam je naša sudbina važna, već bismo davno jednom velikom šibom tog magarca istjerali iz kupusa. Ovako nas taj magarac vodi za nos.


Ovo je Karamarko?

Karamarko je proteklih godina, od „comebacka“ Račana i Mesića na vlast bio šef obavještajne službe. Za to vrijeme je u tajnoj službi zaposlio kćer od svog kolege Damira Lončarića iz bivše obavještajne službe HIS, koja je prije toga radila u jednoj Petračevoj veletrgovini, a Damir Lončarić je pak kum od Hrvoja Petrača, a u jednom njegovom stanu je Karamarko bio jedno vrijeme podstanar. Karamarko je imao dva uspješna i jedan neuspješni podvig na tom položaju: lov na generala Gotovinu, uhićenje novinara Želja Peratovića, i tajni pregovori sa Đapićem (završili neuspješno). Za lov na generala Gotovinu je Europska unija preko naših domaćih pripuzica nagradila i njega i Mladena Bajića. Pri tome nam je iz EU, i iz Banskih dvora i s Pantovčaka rečeno da kad general Gotovina bude u haaškom pritvoru, da će sve u Hrvatskoj biti bolje. Hoću reći, uzroci naše krize nalaze se u Bruxellesu, ne samo u Zagrebu. Međutim, uzrocima se ovo društvo, i hrvatska politika ne bavi. Zato se bavimo sami sa sobom, i tako će još dugo vremena biti tako, s tim da se duljina tog iščekivanja možda bude skratila implozijom ove demagoške vlasti, dakle, njenim urušavanjem, slično kao što se urušila Kupska ulica u Zagrebu.


Orksi - balkanska mafija

Kad je u Srbiji ubijen premijer Đinđić, a njegovi kolege iz vlade Srbije proglasili tromjesečno izvanredno stanje i (djelomično) obračunali s mafijom kao malo tko u Europi, odmah je došlo upozorenje iz Europske unije da se tromjesečno izvanredno stanje nikako ne smije produljiti, demokracije radi. Međutim, Srbiji je trebalo samo još tri mjeseca izvanrednog stanja i mafija, ukljućujući Miloševićevu mafiju, bila bi zbrisana s lica zemlje. Danas je stanje u Srbiji varljivo. Beogradom doduše sada već neko vrijeme ne odjekuju u vremenskom taktu bombaške eksplozije i metci u atentatima i likvidacijama kao u Zagrebu, ali sutra tamo može biti i tri puta gore nego kod nas, nažalost, jer bolje bi bilo da imamo mirnog susjeda nego zemlju koja sjedi na balkanskom buretu baruta. Trenutno je, međutim, fitilj zapaljen na hrvatskom buretu baruta. U Srbiji je na preporuku Bruxellesa, bivša stranka Slobodana Miloševića, Socijalistička partija Srbije, koja je i prouzročila rat na prostorima bivše Jugoslavije, i koja je osnovano osumnjičena da je naručila dva smrtonosna politička atentata, jednog na premijera Đinđića, a drugi na bivšeg srpskog predsjednika Ivana Stambolića, dakle, ta Miloševićeva partija je ove godine postala službeni koalicijski partner Đinđićeve demokratske partije. Dakle, Bruxelles je nagovorio žrtve da uđu u koaliciju sa počiniteljima. To je na tragu politike Bruxellesa da ratne žrtve žive zajedno sa počiniteljima ratnih zločina, kao što je primjer s hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije koje su prinuđene živjeti zajedno s odmetnutim i pobunjenim Srbima, bez da su odmetnici i pobunjenici kažnjeni, i bez da su prošli lustraciju i denacifikaciju. Bruxelles je i na našim prostorima zagovarao politiku divide et impera: hrvatske žrtve komunizma moraju živjeti zajedno s komunističkim ubojicama, i k tome ih te ubojice i njihovi simpatizeri još i vrijeđaju i ponižavaju, kao što četnici i dan danas u hrvatskom Podunavlju i Vukovaru ponižavaju Hrvate. State Department je ove godine pohvalio hrvatsku vladu samo i isključivo zbog jedne činjenice – što je Sanader u vladu kao koalicijskog partnera primio Milorada Pupovca čiji su neki članovi njegove stranke sjedili za vrijeme rata u vladi tako zvane „Krajine“, a poslije rata postali saborski zastupnici.

Jedan dan prije bombaškog napada na Pukanića je Sanader u Hrvatskom saboru govorio o opasnosti koje tobože prijeti od gesla „Za dom spremni“. Pazite, geslo „Za dom spremni“, pod kojim su Hrvatske obrambene snage (HOS) u Vukovaru slomile kičmu JNA, je opasno, dok je mafija sporedna stvar, isto kao i partizanski ratni i poratni zločini i zločini Udbe su sporedna stvar, nevažno za premijera Sanadera, novouskrslog Stipu Šuvara za kojeg je hrvatski nacionalizam opasan, čak umobolan, dok četništvo, titoizam i partizanština, kriptokomunizam, mafijaštvo i ratno profiterstvo su sporedne pojave? Nisam se još u ovom postu dotaknuo udbo-mafije ali biti će prilike. Međutim, ni 24 sata nakon premijerova sramotna govora u Saboru je dugobapskog mangupa sustigla stvarnost, realnost: mafijaške bombe koje su ga demantirale. Manipulatorskim spin-doktorskim metodama sada nas predsjednik Republike i premijer žele uvjeriti da je terorizam ušao u glavni grad Zagreb na velika vrata. Ma nemojte mi reći dragi moji vladari, pa zar je Al Kaidi na proputovanju prema Manhattanu ispala bombica u Palmotićevoj ulici?

Za Mesića i Sanadera je pitanje pravne države oduvijek bio sporedan problem. Iako je reforma pravne države i hrvatskog pravosuđa za Europsku uniju navodno najvažnije pitanje u vezi primanja RH u punopravno članstvo EU (uz pitanje povratka srpskih odmetnika i pobunjenika), Sanader je u prvom mandatu Ministarstvo pravosuđa prepustio svom koalicijskom partneru, tadašnjoj velikoj ljubavi Vesni Škare Ožbolt. Njen podvig se sastojao u tome što je dala staviti nove fasade na zgrade sudova i državnih odvjetništava, i počela je reformu gruntovnica, jer to je bio prioritetni zahtjev Bruxellesa, ali ne dragi moji blogeri da biste vi mogli brže sredit svoje vlasničke listove ako vam je nešto još ostalo od vaše imovine i nekretnina, nego da bi stranci što prije mogli počet kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Račan ih je pozvao da to mogu bez ograničenja već od slijedeće godine. Bio je to poziv tipa: izvolite dragi Europljani, samo naprijed, poslužite se, Hrvatska je velika samoposluga, sve je na sniženju! I tako smo ostali s gaćama na štapu, a ovakvom politikom sluganstva prema svijetu ostat ćemo i bez gaća na štapu, a na kraju će nam netko uzet i štap i još nas s njim dobro puknut po našim tikvarama. Tako će to izgledat!

Žao mi je jako žrtava koje stradaju nevine i usput, slučajno što su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu, ili ako su rodbinski vezane za mete mafijaških atentata, ali naše društvo u RH izgleda da mora proći kroz čistilište. Međutim, jako mi je drago što se Mesiću i Sanaderu tresu gaće. Neka i oni malo osjete kako je to kad je frka i prpa. Zaslužili su živjet u strahu jer su narod ostavili na cjedilu. Narod nije i ne može biti kriv jer narod poklanja nekome povjerenje, a druga je stvar što taj netko s tim povjerenjem koje je dobio uradi. Ipak ostaje mi gorak okus u ustima pri pomisli da se narod da nekoliko puta za redom nasanjkat. Zar je zlo tako snažno da narodna dobrota bude zarobljena, eutanizirana, da ljubav naroda ne može pobijedit zlo? Možda je problem u tome što su se vuci preobukli u janjeću kožu. Sjetimo se Đapića, to divno stvorenje, dobričina koji dlaku mijenja ali ćud nikada! Sjetimo se naivne Crvenkapice iz bajke. Bajke su realnost. No, upravo zato je moguće pobijedit zlo. Nećemo valjda kao društvo ići ispod razine Crvenkapičine pobjede na kraju bajke?

Sad malo opet o udbo-mafiji. Dakle, tu je priča o dijamantima, general Zagorec, Mesić, Pukanić, Sanader, Hrvoje Petrač, blablabla i etc. Sve to znamo, ali Mesić nam je nevjerojatno simpa, idemo s njim na kavu, nije namrgođen kao Franjo Tuđman, pravi viceve, udruge žena ga pozivaju na druženja, medijski djelatnici ga obožavaju, hvale ga kao predsjednika s nasmiješenim licem, kao dobricu. A što ako je vuk preobučen u baku od Crvenkapice?

Budimir Lončar, zvan Buda, predsjednikov je savjetnik za vanjsku politiku. Nekoć je Buda bio oficir totalitarne titoističke jugoslavenske tajne službe OZN-e. U vrijeme velikosrpske agresije bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije čija je armija razarala Vukovar. Drug Lončar Budimir je na Miloševićev prijedlog, koji je pred Vijećem sigurnosti OUN branio njegov ministar vnajskih poslova Jovanović, zahtijevao u rujnu 1991. od Vijeća sigurnosti uvođenje embarga na izvoz oružja u SFR Jugoslaviju. Kao as na desetku do zuba naoružanoj „Jugoslovenskoj narodnoj armiji“, i kao štrik oko vrata tada razoružanom hrvatskom narodu i pod agresijom se nalazećoj Republici Hrvatskoj. Uvoz oružja u Hrvatsku morao je ići tajnim kanalima. Tako je naoružan i Paragin HOS (ali bez ijedne afere oko novca za nabavku oružja), a poslije je i predsjednik Tuđman tako naoružavao Hrvatsku, doduše kasno i s velikim zakašnjenjem ali ipak je bilo počelo naoružavanje. Međutim, velika novčana sredstva od hrvatskog iseljeništva, preko jedna (1) milijarda US$, je u te svrhe potrošeno većinom nenamjenski, znači u druge svrhe. Tako je nastalo ratno profiterstvo, a iz toga i mafija.

Eto, sad smo apsolvirali jedan od uzroka današnje mafije, a ima ih još, ali drugom zgodom. U svakoj nesreći se rađa i sreća pa valjda i našu zemlju neće fortuna zaobići, iako možda sreću nismo zaslužili. Prije nego je Bog dao razoriti Sodomu i Gomoru zbog bluda i grijeha, kako piše u Bibliji, jedan čovjek zamolio je Boga da ipak poštedi ove gradove, ako ništa zbog poštenih u njima. Bog je rekao, okey, ako ima ijednog poštenog, biti će pošteđeni. Kao što znamo, čovjek nije mogao Bogu dokazati postojanje ijednog poštenog stanovnika, bilo Sodome, bilo Gomore. Inače, postoje naznake da su i Sodoma i Gomora uništeni termo-nuklearnim (atomskim) oružjem, ali i to je onda na tragu biblijske priče jer Bog ako hoće ljude kaznit, instrumentalzira jednu skupinu zlih protiv druge skupine, kao kad se dva mafijaška klana međusobno istrijebe. Pozdrav, pancirke obuč i zaštitne šljemove na glave, pa do slijedećeg čitanja, da ne kažem, do slijedećeg mafijaškog ubojstva! Vaš CBK


Dobri Hobit

PS: Odbacimo taj sjajući prsten zla veće jednom! Pogledajte kako to rade mali simpatični, srdačni i hrabri Hobiti u Gospodaru prstenova.

ponedjeljak, 20.10.2008.

BARBARSKA VLADAVINA UDBO MAFIJE U HRVATSKOJ

Zlo vlada u Hrvatskoj. To je moj zaključak na osnovi zapažanja u društvu Hrvatske. Ne radi se samo o klasičnom uličnom kriminalu koji je u porastu nego o zapanjujućoj situaciji da je čovjek čovjeku postao vuk. Ubojstva se događaju uzduž i poprijeko kroz generacije i između istih generacija. U životinjskom svijetu neće vuk požderat vuka, morski pas morskog psa, ali čovjek čovjeka da. Ubiti čovjeka danas je u Hrvatskoj postala svakodnevne i normalna pojava. Jučer čovjek šeće svog kućnog ljubimca u parku kvarta u kojem živi (Prečko-Zagreb), naiđe na klošara koji mu u prvom kadru nešto dobaci, u drugom kadru izvlači nož, u trećem mu ga zabija u leđa, i čovjek, nedužan, mrtav leži usred zagrebačkog nedjeljnog sunčanog popodneva. Strašno!

Sjetio sam se jednog radnog dana i odlaska u kino, u centru Zagreba. Srednjoškolac, u pripitom stanju oko 18 sati popodne, dobaci mi onu foru: „Stari, imaš cigaretu?!“ Nisam reagirao nego prošao dalje ali mi je počeo drsko i izuzetno uvredljivo dobacivati na što sam se okrenuo i rekao da imam cigaretu ali da mu je neću dati. To je bila moja greška, jer tek tada sam tog pripitog maloljetnika, iz čijih usta je bazdilo jeftino vino, izgleda isprovocirao. Kao pantera je doskočio do mene iako sam valjda jedno pet, šest metara bio prošao kraj njega, uhvatio me za jaknu i odvukao do zida zgrade, na križanju Tomislavova trga i Branimirove ulice u Zagrebu. Oko nas mnoštvo ljudi. Uzdignutom šakom uperenom meni u glavu počeo se derati, i stalno ponavljati je li hoću da me udari. Odgovorio sam da to njemu prepuštam. Njegov prijatelj, frend, nešto manje pripit, odgurnuo ga je od mene, očito vidjevši da ništa u svemu tome nema smisla. Kako ga je odgurnuo tako je drskom nasilniku iz džepa njegove jakne ispala puna kutija cigareta. Nisam mogao odoljeti, pa sam mu predbacio da je još i licemjeran. Počeo je opet divljati ali frand ga je odvukao s mjesta događaja. No, poslije sam procijenio da sam u oba navrata krivo reagirao. Nisam ništa trebao reći, samo sam trebao dalje odšetati. Nema smisla se raspravljat s onima koje vlast i novinarska javnost cinično naziva „gubitnicima tranzicije“. Zasigurno, jedan Denis Latin ili Davor Butković koji relativiziraju istinu, pogotovo kad je u pitanju istina o Titu ili komunističkom anifašizmu, zarađuju mjesečno na desetke tisuća kuna, jednog od njih dvojice vozi vozač, i još nam drže lekcije o dobru i zlu. Ne samo oni. Ja ne osuđujem dečka koji me iz čista mira htio premlatit. Ja osuđujem vlast koja je društvo dovela u situaciju da se ponaša kao čopor vukova.

A kako se ponaša vlast prema građanima svoje zemlje? Kao čopor vukova prema ovcama. Jesu li građani u pravilu ovce? Jesu. Zašto? Zato što biraju uvijek jedne te iste, trpe takvu lošu vlast, a kad kažem vlast mislim na sve one likove koji se stalno rotiraju – malo na vlasti, malo u oporbi i tako circus maximus ide već 18 godina u Lijepoj (silovanoj i opljačkanoj) našoj, bez naznake za poboljšanje, dapače, sve je gore i gore. Nažalost, htio bih govoriti o lijepim stvarima u životu ali dok se događaju tako ružne stvari nemam volje govorit o onim lijepim jer ove ružne nam svakodnevno ne samo zagorčavaju život nego i uništavaju naš duh, a mnogima i živote. Radije ću govoriti o uzrocima zla kako bi se društvo moglo početi „liječiti“.

Nedavno skupina mladića ubila svog vršnjaka – Luku Ritza. Ne samo da policija nije uhvatila ubojicu i napadače nego tko zna kada će. Možda nikad, iako je takav slučaj rutinski posao za prosječnu kriminalističku policiju bilo kojeg manjeg austrijskog grada ili sela. Vlast je stvorila duhovno ozračje da ništa u društvu ne funkcionira. Prošle godine izgorilo 12 vatrogasaca, i nikome ništa. Psi laju, karavane prolaze. Ima kriminala i u drugim zemljama, i u onim s puno duljom demokratskom tradicijom od Hrvatske koja uopće nema takvu tradiciju ali ipak nije to ista duhovna pojava kriminala kao u nas. Bio sam ja u stranim gradovima veličine Zagreba i onima sa dva, tri, četiri milijuna, pa i u metropolama sa po 10 milijuna stanovnika ali nitko mi u njima ništa nije dobacivao, ujutro, u podne, popodne, navečer, po noći, ništa. U Zagrebu usred bijela dana događaju se ubojstva posred ulica, parkova, avenija. Nije samo kriv klošar koji sakuplja boce za sendvič i pivo. Krivo je društvo, kriva je vlast koja je toga čovjeka i pretvorila u klošara. Prije 10 godina taj čovjek sigurno nije bio socijalno siromašan. Nije čovjek nesposoban za rad nego mu vlast ne da radit. Vlast je narodno gospodarstvo rasprodala eks-komunističkim bitangama, nekadašnjim direktorima socijalističkih poduzeća koji su devedesetih dobivali tzv. menadžerske kredite koje nekomunistički građani nisu mogli dobit, većina građana bila je isključena iz tzv. privatizacije. U međuvremenu su te bitange otete tvrtke prodali strancima Uz to, nijedna od nekadašnjeg titoističkog režima oduzeta i opljačkana privatna imovina nije nijednom građaninu ili nasljedniku u Hrvatskoj vraćena. To je činjenica. Niti će biti vraćena, jer vlada udbo-mafija. Hrvatska neće postati (funkcionirajuća) pravna država jer vlada udbo-mafija. Jedino udbo-mafiji ne odgovara pravna država. Zato nema zakona o lustraciji jer bi eks-komunistička bogataška kapitalistička parazitska elita u Hrvatskoj ostala bez svoga bogatstva, a ne samo bez (javnog) položaja i umjetnog ugleda u društvu.

Zabrinjavaju masovna ubojstva hrvatskih branitelja – do danas ih se ubilo preko 1700. Međutim, to vlast ne brine. Dojam je da joj odgovara jer je vlast na putu da ukine hrvatski suverenitet ulaskom u Europsku uniju i NATO pa joj ne trebaju oni koji su ga obranili. Da smo na dan velikosrpske pobune 17. kolovoza 1990. imali toliko hrvatskih vojnika koliko danas imamo branitelja koji su digli ruku na sebe, gdje bi nam bile granice? Tko je odgovoran za samoubojstva hrvatskih branitelja? Vođe političkih parlamentarnih stranaka, premijeri, ministri i ministrice, predsjednici Republike, sutkinje i suci, državni odvjetnici i pravni odvjetnici (u pravilu, čast iznimkama) koji su građanima ove zemlje zagorčali život, i izručili ih drskoj i gramzljivoj državnoj i lokalnoj birokraciji, i uličnoj mafiji – na milost i nemilost. Ali još lako za uličnu mafiju. Problem je udbo-mafija koja instrumentalizira državne institucije i predstavnike naroda, korumpirane političare i političarke, pokvarene državne dužnosnike i lokalne samuraje koji svojim ponašanjem čine talog Balkana. Dno dna!

Kriminal se uvukao u vlast i zarazio demokratski sustav koji odumire svakim danom u svakom pogledu sve više i više. Anarhija je počela vladati. Ubojstva i pljačke na sve strane. Od vrha do dna društva. Svatko nastoji preživjeti. Još malo pa čemo kućne pragove braniti automatskim oružjem, i ljudi, usput rečeno, nikako nemojte oružje predati u ruke policiji. To je prevara vlasti koja ljude hoće skroz razoružati i onda jednog po jednog slomiti. Kao što Staljin reče, a ovi naši vladajući balkanci iz udbo-mafije su njegovi šegrti, „ako je čovjek problem, onda ako nema čovjeka nema ni problema“.

Rekao je jučer bivši Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski da su predsjednik Mesić i nekadašnji premijer Račan bile one karike u lancu vlasti koje su sprečavali da pravna država profunkcionira. Nije nakon Tuđmanove smrti bilo političke volje obračunati se s mafijom jer onda bi u opasnost došla i pozicija udbo-mafije, a to je u Hrvatskoj jača mafija od klasične mafije. To je ona mafija koja utječe na hrvatsko pravosuđe tako da svi građani ove zemlje nisu ravnopravni jer netko može biti procesuiran, a netko tko je ratni zločinac i odgovoran za likvidaciju, na pr. 12 tisuća ratnih zarobljenika 1945. u maceljskoj šumi, neće biti procesuiran, i to zato što je titoist.

Grmi premijer Sanader sa tiskovne da je dosta ustaškom skandiranju po stadionima !!! Međutim, licemjerje je glasnije pa i opasnije od skandiranja „Za dom spremni“. Naravno, kad su hrvatski bojovnici ginuli u Vukovaru, na Srđu i drugdje u obrani od velikosrpske agresije s pokličem „Za dom spremni“, onda su mogli ginuti da bi oni koji su tada svoje zadnjice grijali na toplom i u sigurnosti danas osuđivali to kao „ustaški poklič“. Dobro, onda zašto imamo „ustašku kunu“? Zašto imamo „ustaški jezik“. Naime, hrvatski jezik je u vrijeme komunizma posprdno nazivan od titoista „ustaškim jezikom“ dok je onaj „pravi“ jezik bio umjetni balkansko jugoslavenski „srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski“. Današnji predsjednik Mesić, grlati komunistički antifašist, i jedan od većih licemjera u ovoj zemlji, grmio je 1967. sa saborske govornice, gdje je kao aparatčik Savez akomunista Jugoslavije bio delegat na socijalističlkoj skupštini „radnog naroda“, i zahtijevao je zatvorske kazne za one „ustaše“ koji su ispred raznoraznih kulturnih institucija tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske donijeli Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Možda su dečkima koji na stadionima kliču „Za dom spremni“ Sanader i Mesić njihovim roditeljima oduzeli radna mjesta, bacili njihove obitelji u siromaštvo, beznađe, njima ukrali budućnost, pa su revoltirani, i k tome još izazvani Mesićevim partizanskim dernecima na kojima se pjene komunistički titoistički usklici, vijore se zastave Saveza komunista Jugoslavije, kao u pulskoj areni u rujnu 2006. godine, drže se govori pod bistom masovnog ubojice Josipa Broza „Tita“, i vrijeđa se hrvatske žrtve komunizma.

Živimo u vrijeme vladavine barbarske udbo-mafije !!!

Obavještajni sustav ove zemlje godinama su vodili pravi zločinci iz doba jugoslavenskog socijalizma. Zdravko Mustač bio je načelnik kabineta dokazanog udbaša Josipa Manolića, postavljen 1990. na taj položaj u hrvatskoj obavještajnoj zajednici. Deset godina prije toga je drug Mustač kao šef udbaške istrage nad Ernestom Brajderom osnovano osumnjičen da je bio odgovoran za njegovo ubojstvo. „Krivnja“ Ernesta Brajdera je bila što je sa Dobroslavom Paragom sakupljao peticiju za amnestiju političkih zatvorenika savjesti. Josip Manolić je također osnovano osumnjičen da je bio odgovoran za smrt zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca ali to mu nije bila prepreka da u Hrvatskoj bude uvaženi član društva, javnosti, medijska ličnost. Javno je u zagrebačkom tisku prije koju godinu priznao da je nakon Drugog svjetskog rata kao partizanski prvoborac likvidirao 1945. ratne zarobljenike ali i dalje je uvaženi član društva i javnosti.

Što je novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko učinio dok je bio šef hrvatske obavještajne službe posljednjih godina? Ništa u borbi protiv kriminala, naprotiv, kriminal se uvukao u svaku poru društva. To će ovo društvo stajati više žrtava nego u Domovinskom ratu! To će ovu zemlju stajati više nego u Domovinskom ratu! Kad već četnici nisu uništili Republiku Hrvatsku, uništava je udbo-mafija. Zlo je zavladalo u Hrvatskoj! S Franjom Tuđmanom su na vlast u Hrvatskoj došli opet udbaši. I ostali su i nakon Tuđmana, dok ova vlast licemjerno tvrdi da treba detuđmanizacija. To se valjda odnosi na rušenje hrvatskog suvereniteta, a ne na raskid s totalitarnim naslijeđem i korupcijom bivše Titove Jugoslavije. Josip Perković, alfa i omega jugoslavenske Udbe u Osijeku i Zagrebu, glavna je faca u Republici Hrvatskoj devedesetih, i danas. Njegov sin je savjetnik šefa države, i to ni manje ni više nego za nacionalnu sigurnost. Politička ubojstva Ante Paradžika, Blaža Kraljevića, atentati na Dobroslava Paragu, i cijeli niz političkih ubojstava nad neistomišljenicima, kažu, a postoji osnovana sumnja, da idu na račun Josipa Perkovića, na račun tog čovjeka koji se nalazi na tjeralici Interpola, i pod zaštitom predsjednika Republike i premijera.

Je li tko zna nabrojati 14 od 140 aktualnih saborskih zastupnika, 7 od 15 ministara, njihova imena, i što su učinili za ovu zemlju? Je li tko može imenovati 5 saborskih zastupnika? Toliko su bezlični, beznačajni da nitko ni njihova imena ne zna, niti će biti upamćeni u povijesti osim po zlu! Čuli smo nekadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog koji je 2002. bio poveo rat protiv mafije. Pitao je saborske zastupnike 2004. je li ih što zanima o borbi protiv mafije? Nikoga nije zanimalo. Smijenili su ga jer se počeo boriti protiv mafije. Današnji Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić smijenio je po istoj fori državne odvjetnike po državi koji su se borili protiv kriminala. Taka na pr. i splitskog općinskog državnog odvjetnika koji je sa splitskih ulica pomeo dilere, a iz finih ureda pljaškaše društvene imovine, te je bio optužio i Đapića zbog plagirane magistarske radnje. Đapić oslobođen, drugi kriminalci također, a državni odvjetnik smijenjen, ali ne zato što optužnice nisu imale dokaze nego su u korumpiranom pravosuđu minirane. Hoće li ovce od građana ove zemlje zapamtiti što je Ortynski rekao tko ga je spriječio u borbi protiv mafije? Sumnjam. Izmišljat će i ponavljati laži da to nije istina da su predsjednik Mesić i bivši premijer Račan spriječili Glavnog državnog odvjetnika u obračunu s mafijom.. Ortynski je na svom odlasku 2004. godine u Saboru rekao da će stanje opće sigurnosti i kriminaliteta drastično se pogoršati. I bio je u pravu. Dokaz je ubojstvo Ivane Hodak. To je ubojstvo tipično za udbo-mafiju. Ortynski nije bio politički podoban, između ostalog zato što mu je otac bio žrtva na Križnom putu 1945. godine, žrtva barbarskog partizanstva i komunizma. Ako k tome nije oportunist, nema šanse da će doboti zaposlenje u ovoj zemlji. Glavno da premijera smeta „ustaški“ poklič na stadionima ali ga ne smeta institucionalni neokomunizam i restauracija titoizma u hrvatskom javnom životu.


Svaka sličnost s
Mesićem, Sanaderom, Manolićem,
sasvim je slučajna

Josip Manolić se u godini obljetnice Stepinčeve beatifikacije drznuo u Glasu Slavonije ustvrditi da blaženi Stepinac nije otrovan u jugoslavenskom komunizmu, da nije ubijen, likvidiran. Umjesto premijera Sanadera, pa i umjesto predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, odgovorio je Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, da je Stepinac otrovan (članak u Glasu Slavonije od 18. srpnja 2008. pod naslovom

„Motiv ubojstva A. Stepinca bio je srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske“,

Premijer nije demantirao Manolića, a u Crkvi vjerojatno ima kukavica koje ne žele demantirati. Zato je objavljen demanti ove nevladine organizacije.

Inače, Vatikanska kongregacija za kauze svetaca utvrdila je u točki 4. izjave o beatifikaciji kardinala Stepinca iz 1998. da je tijekom izdržavanja zatvorske kazne bio sustavno trovan, što je imalo za posljedicu njegovu preranu smrt. I iako je dokazano da je kardinal Stepinac ubijen, i da je nalogodavac ubojstva Josip Broz Tito, Sanader i Mesić nemaju potrebu se zalagati da se preimenuje zagrebački trg po ubojici maršalu Titu. Krasno društvo, Mesić, Tito, Sanader, Račan, Franjo Tuđman. Bravo. I bravo Hrvati što ste ih birali! Aplauz! Hvala što živimo u shizofrenom društvu! Račan je drmao ovom zemljom u vrijeme komunizma i u vrijeme demokracije. Super, upravo takve trebamo birati jer inače ne bismo mogli biti nenormalni. Reče unuk slavnog kipara Ivana Meštrovića, Stjepan Meštrović, da je jugoslavensko društvo bilo narcisoidno. Pametni ljudi gubili su glave, a narcisi su napredovali. Bome, ništa drugačije nije ni danas. Vlast i parlamentarna oporba je puna narcisoidnih balkanaca, moralnih nula, ali zato prvaka hipkrizije.

Neće nikakvi zakoni riješiti gesla „Za dom spremni“ nego samo lustracijski zakon koji će pomesti udbaše, mafijaše i eks-komunjare, neotitoiste koji stvaranjem „neofašističke“ histerije u Hrvatskoj promoviraju masovne ubojice tipa Tita ili osnovano osumnjičene ratne zločince tipa Milke Planinc. Naravno, premijerovi ministri odlaze na koncerte i stadione na kojima se kliče „Za dom spremni“, da bi HDZ pokupio glasove biračkog tijela tzv. desnice, a s govornice ex catedra osuđuje teoretičare koji su Za dom spremni. A za što je spreman Sanader? Za rasprodaju Hrvatske i ukidanje hrvatskog suvereniteta? Za što je spreman Mesić? Za isto kao i Sanader? Tko onda predstavlja opasnost? Dečki sa sjeverne i zapadne tribine ili oni s Pantovčaka? Huliganstvo treba suzbijati i ne tolerirati, ali uvoditi verbalni delikt, i pri tome biti licemjeran i ne kažnjavati bukače titoističkih gesla, vodi u anarhiju. To možda vlastodršci i žele jer samo u mutnome mogu dobro lovit – profit.

Evo, nadajmo se mi normalni građani i svi oni koji imaju soli u glavi, da će 4. studenog ove godine pobijedit Barack Obama, i da bude malo prodrmao, ne samo svoju moralno posrnulu Ameriku nego i hipokrizijsku Europsku uniju i njenu balkansku filijalu - naše naglo pečene liberalne demokrate odnosno bivše komunjare i udbaše.

P.S.: Još koji tjedan i obljetnica je pada Vukovara i pirove pobjede srpske soldateske i zločinačke JNA. Prilikom toga se možemo prisjetiti saborskog izvješća o uzrocima pada Vukovara koje je po Tuđmanovom nalogu Josip Manolić krivotvorio, i za pad Vukovara optužio one koji su mu pritkeli u pomoć, Dobroslava Paragu i Dedakovića „Jastreba“ kojeg su dečki od Josipa Perkovića na gotovo mrtvo ime premlatili. I nikome ništa. Predsjedik Mesić je Manoliću nedavno dodijelio visoko hrvatskog državno odličje. Bravo druže predsjedniče!

ponedjeljak, 13.10.2008.

BREAKING NEWS: OSUDA MESIĆEVE PODRŠKE KAZNENO PRIJAVLJENIM PARTIZANIMA

Na pravom mjestu, u kazalištu, održana je 11. listopada ove godine u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) jedna "predstava" u kojoj je glavni glumac bio drug Stjepan Mesić, još uvijek od Ustavnog suda Republike Hrvatske neopozvani predsjednik Republike Hrvatske. Priča u toj predstavi je "VIII. dalmatinski korpus" Jugoslavenske armije maršala Tita, armija koja je 1991. razorila Vukovar. Hvali predsjednik jedinicu te armije, hvali Tita i komunističku partiju, kao da živimo usred jugoslavenskog socijalizma, negdje pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih ili osamdesetih godina 20. stoljeća. No, ljuti predsjednik kudi Ministarstvo obrazovanja jer da u školskim povijesnim udžbenicima ima krivotvorenih povijesnih podataka u vezi partizanske borbe odnosno borbe njegova pokojnog oca partizana pod nadimkom "Tovariš" i njegovih drugarica i drugova. Pod svoju zaštitu uzeo je predsjednik hrvatske države bivšu predsjednicu vlade ("Saveznog izvršnog vijeća) bivše SFR Jugoslavije, i nekadašnju boljševičku politkomesarku Milku Planinc koja je stara i onemoćala, kako su se neki mediji žalili kad je protiv nje podnijeta kaznena prijava zbog ratnog zločina, živahno posjetila Split radi prisjećanja slavnih dana revolucije. Na takvim partizanskim skupovima koji se od organizatora predstavljalju kao antifašistički skupovi veliča se totalitarni socijalizam, veličaju se boljševici, a imena boljševičkih vođa poput Lenjina, Staljina ili Tita izgovaraju se s velikim strahopoštovanjem, ozarenoga lica, drhtajućim glasom i ukočenoga stasa pod geslom "Smrt fašizmu - Sloboda narodu", što u prijevodu znači smrt demokraciji, višestranačkom sustavu i narodu i slobodi. Kad je riječ o povijesim udžbenicima za obrazovanje i prosvjećivanje učenika, mladeži i studenata i hrvatske javnosti, zaista bi trebalo napraviti jednu reviziju, jer nedostaje na pr. činjenica što je jugoslavenski partizanski "8. dalmatinski korpus" radio nakon tako zvanog oslobođenja Dalmacije u Dalmaciji od 1944. do 1945. godine. Na primjer u Vodicama, Tribunju, Pirovcu, Tisnome (mjesta otkud su i stradali vatrogasci), Dazlinama, Čistoj Velikoj i drugim dalmatinskim mjestima?


Milka Planinc (rođ. Malada)

Uz Dan neovisnosti Republike Hrvatske je 8. listopada ov. g. održana komemoracija žrtvama komunizma, kako je izvijestio Jutarnji list od 9. listopada ov.g., i to nad jamom Golubinka na brdu Sopanj "...na kojem je odana počast žrtvama jugokomunističkog terora... partizani su tijekom Drugog svjetskog rata /WWII/ i poraća mučki ubili i u jamu bacili oko 250 civila". Taj jugokomunistički teror zapovijedila je ona partija (KPJ) koja se po Mesiću navodno borila u WWII za slobodu, a zapovijed su izvršile pojedine partizanske jedinice. Mesić bi kao specijalist za antifašizam trebao znati odgovoriti zašto je partizanski odred iz Vodica i zadarskih otoka napao hrvatske civile i izbjeglice u Udbini, 1941., a ne talijanskog fašističkog okupatora, i zašto su na koncu rata od strane partizanske vlasti ubijeni hrvatski civili iz Vodica? Zašto su komunisti i partizani potpisali 1941. u Otriću Sporazum o nenapadanju s talijanskim fašistima i okupatorom? Dok ne odgovori nesuvislo i argumentirano na osnovi povijesnih činjenica na ta pitanja, nema pravo drugima dijeliti povijesne lekcije.



Povodom totalitarnog mitinga u Splitu, oglasio se priopćenjem za tisak Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma koji je 8. rujna 2006. podnio protiv Milke Planinc i skupine drugih partizanskih zapovjednika i oficira kaznenu prijavu zbog osnovane sumnje u ratni zločin u Kočevskom rogu 1945. (oko 30. tisuća ubijenih ratnih zarobljenika i civila), i 9. listopada 2007. također protiv jednog partizana zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin nad ratnim zarobljenicima u šumi Tezno kod Maribora, nad protutenkovskim rovom, 1945. godine (između 15 tisuća i 20 tisuća ubijenih ratnih zarobljenika i ranjenika). Dok za ratni zločin u Teznom prijavljeni partizan živi i uživa na hrvatskom Jadranu, u Malom Lošinju, drugarica Milka slobodno i mirno živi i uživa u zagrebačkoj rezidencijalnoj gradskoj četvrti. Nijedna od dvije navedene kaznene prijave nisu odbačene, te su svi prijavljeni partizani kriminalistički obrađeni (zbog čega je Mesić početkom ove godine gunđao) osim osumnjićene Milke Planinc jer ona uživa specijalnu zaštitu od predsjednika Mesića. Za razliku od nje, mi svi ostali građani ove zemlje nemamo takav privilegij.


Sve što će ostat za pamćenje od Mesićeve politike stati će u dva sa jedan čtv. m

Evo što na sve to kaže Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma - glas žrtava:

srijeda, 08.10.2008.

DAN NEOVISNOSTI BALKANSKE UDBO-MAFIJE

Nažalost, na godišnjicu utemeljenja i rođendan Crnog bloga komunizma ne treba više dvojiti oko toga ima li Hrvatska svoju mafiju ili mafija ima svoju državu jer okrutno smaknuće civilne ženske osobe, Ivane Hodak, usred bijela dana u centru Zagreba govori u prilog tvrdnji da mafija u Hrvatskoj ima svoju državu, a da su predstavnici vlasti njene marionete. Bivši ministar unutarnjih poslova Račanove koalicijske vlade, Šime Lučin, je još 2001. godine tvrdio da u Hrvatskoj nema mafije. Dvije godine prije toga odsjećena je cijela jedna grana mafije, nažalost, samo u svrhu predizborne kampanje Hrvatske demokratske zajednice kojoj ni to nije pomoglo da spriječi povijesni izbornih krah jer je građanima bilo dojadilo ratno profiterstvo, šverc-komerc-politika, pljačkaška privatizacija i opći lopovluk čiji su pipci sezali od vrha vlasti prema dole, sve do portira javnog toaleta. Krakovi udbo-mafijaškog oktopusa, uzgajan od vlasti, otrgnuo se kontroli, zahvatio vladare Hrvatske, i danas kontrolira cjelokupnu hrvatsku političku javnost, određene medije i novinarke i novinare, određene državne dužnosnike, jet-set i općenito politički „establishment“ u Zagrebu.

Premijer Sanader na tiskovnoj konferenciji u Banskim dvorima neuvjerljivo grmi kako je s posljednjim ubojstvom mlade žrtve mafije prelivena čaša strpljenja i da je kap prelila čašu. Nevjerojatno ali istinito, ispada da se čekao povod kako bi se nakon više od desetljeća nakon pojave mafije krenulo u obračun s organiziranim kriminalom. Mora se, međutim, postaviti pitanje misli li Sanaderova vlada ozbiljno krenuti u obračun s mafijom ili će se sve završiti s onim stupidnim geslom „IDEMO DALJE“ dok psi laju, karavane prolaze? Također se mora postaviti pitanje, kakva je uloga predsjednika Republike, Stjepana Mesića, u priči oko mafije, s jedne strane, i s druge strane, ako dr. Ivo Sanader na koncu iz moralno-političkih razloga bude morao snositi političku odgovornost i njegova vlada bude pala na ispitu zrelosti (rata protiv mafije i borbe protiv političke korupcije), ne može predsjednik Mesić ostati nepošteđen iste takve odgovornosti za stanje nacionalne sigurnosti u državi koja praktično ne postoji, ali ne od jučer nego od ohohoho godina unatrag tamo negdje kada je sve počelo, dakle, na Dan neovisnosti od 8. listopada 1991. godine. Idemo napravit kratki Flash Back pa ćemo se vratiti u sadašnje vrijeme kada je Zagreb postao Chicago tridesetih kada glavnu riječ nisu vodili predstavnici pravne države nego samoproglašeni bossovi različitih gangova i klanova:

Na veliki pritisak Europske komisije je predsjednik Tuđman 7. srpnja 1991. brijunskim sporazumom suspendirao saborsku deklaraciju o hrvatskoj nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine, te je proglašen tromjesečni moratorij na hrvatsku nezavisnost radi tobože „rješavanja jugoslavenske krize“. Prvom „hrvatskom“ predsjedniku je moratorij bio dobrodošao kako bi realizirao dogovor iz Karađorđeva o podjeli Bosne i Hercegovine sa srpskim „voždom“ koji je tu podjelu predložio na tajnom sastanku s Tuđmanom u Tikvešu, u travnju 1991. godine. Jugoslavenskoj tajnoj službi KOS bio je poznat Tuđmanov stav iz šezdesetih godina da je najbolje rješenje u rješavanju hrvatskog pitanja u Jugoslaviji podjela BiH sa Srbima. Koliko je suluda takva ideja potkrijepio je hrvatski povjesničar dr. Ivo Pilar u svom djelu „Južnoslavensko pitanje“ (Beč, 1918.) najavivši relativno brzi slom hrvatske države, kad jednom bude stvorena, ako Srbija pređe Drinu. (Pilar očito nije ukalkulirao mogućnost da mafija ima bolje metode od četnika kako slomiti jednu državu.) Kako bi srpski komunistički diktator Slobodan Milošević pridobio Franju Tuđmana „argumentima“ za podjelu BiH, KOS je u Hrvatskoj organizirao i inscenirao velikosrpsku pobunu i stvaranje tzv. „SAO Krajina“ odnosno pobunjeničke teritorije s pobunjeničkim srpskim režimom kao instrumentom pritiska na hrvatske vlasti, ali, „velikodušan“ kakav je Slobo bio, obećao je Tuđmanu u tikveđu rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj na način da pobunjene Srbe u Hrvatskoj ostavi na cjedilu onog trena kada podjela BiH bude realizirana. Taj trenutak je došao kad je 5. kolovoza 1995. počela hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena operacija „Oluja“ koja je obuhvatila okupirana područja Hrvatske osim istočne Slavonije i zapadnog Srijema odnosno Vukovara koji je po dogovoru na osnovi Erdutskog sporazuma postao neka vrsta nepisane srpske županije u Hrvatskoj, što Hrvati na tom području i te kako osjećaju na svojoj koži i dan danas. Nije premlaćivanje jednog hrvatskog učenika i sina od hrvatskog branitelja od strane četnički orijentiranog srpskog nastavnika Ležaje slučajno, niti je slučajno što nasilnik nije od hrvatske vlasti sankcioniran. Srpski fašizam na tom području se nesmetano širi, i ove je godine njegov plimni val pogodio Zagreb, dok u isto vrijeme određene protuhrvatske snage u hrvatskim vlastima šire propgandu o navodnom „hrvatskom neofašizmu“.

Kao izgovor za suspenziju hrvatske nezavisnosti je predsjednik Tuđman bio naveo interregnum navodno potreban za naoružavanje hrvatske policije i Zbora narodne garde. Međutim, povijesna analiza je pokazala da Tuđman uopće nije organizirano naoružavao Hrvatsku slijedeća dva mjeseca od Brijunskog sporazuma nego tek od negdje polovice rujna 1991.

Prisjetimo se, za vrijeme održavanja dvokružnih prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, u travnju 1990. godine, je zločinački vrh JNA, uz asistenciju Saveza komunista Hrvatske, razoružao Hrvatsku, otevši iz raznoraznih skladišta po Hrvatskoj 200 tisuća automatskih pušaka i drugoga oružja Teritorijalne obrane Hrvatske koje je jugoslavenska i srpska tajna služba otvoreno dijelila pobunjenim Srbima u Kninu, a glavna zvijezda toga patronata Srba u Hrvatskoj bio je zapovjednik kninskog korpusa JNA, Ratko Mladić, zločinac par excellence koji je u Srebrenici poslije pokazao kako se Srbi obračunavaju s „Turcima“ (čitaj: s nenaoružanim ratnim zarobljenicima i bosanskim izbjeglicama). I međunarodna zajednica Zapada se pokazala vrlo kooperativnom u obračunu sa žrtvama velikosrpske agresije.

Saznavši za dogovor Milošević – Tuđman iz Karađorđeva, i uvjerivši se da Franjo Tuđman ne naoružava Hrvatsku, vođa hrvatske oporbe Dobroslav Paraga osnovao je i, što je još važnije, naoružao dragovoljačke Hrvatske obrambene snage (HOS) koje su obranile Hrvatsku na ključnim točkama u Gospiću, Vukovaru i Dubrovniku, a bez te obrane, Hrvatska bi pala!

Tuđmanova vlast (Franjo Tuđman, Josip Manolić i Stjepan Mesić), ne samo da hrvatskim građanima nije na referendumu 1991. omogućila izjašnjavanje o hrvatskoj nezavisnosti nego isključivo o jugoslavenskoj federaciji ili konfederaciji, nego je uz to hrvatske branitelje u Vukovaru tijekom opsade i agresije ostavila na cjedilu jer je vrhovnik to područje bio otpisao na Srbe. Umjesto Vukovara je Hrvatska dobila Grude, što je zaista impresivni podvig tvorca još impresivnije politike tako zvane „svehrvatske pomirbe“ koja je obuhvaćala princip da se hrvatske žrtve mire s komunističkim i udbaškim ubojicama i zločincima, tobože radi zajedničkog stvaranja hrvatske države. S obzirom da su notorni zločinci među bivšim komunistima i udbašima zaista i stvarali hrvatsku državu, danas imamo državu po njihovoj mjeri: državu sa zločinačkom klasičnom (balkanskom) mafijom pod kontrolom eks-komunističke jugoslavenske udbo-mafije! Kakav je Tito bio zločinac a ne antifašist, takvi su i današni vladari nad Hrvatskom „antifašistički“ zločinci.

Bojovnici HOS-a borili su se protiv velikosrpske agresije u Vukovaru pod geslom „Za dom spremni“, i od Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića bili proglašeni „fašistima“, a Dobroslav Paraga shodno tome vođom „neofašista“ (ustaša). Razlog takvom etiketiranju je bila ne samo najozbiljnija politička konkurencija koju je HDZ tada imao u borbi za vlast s Paraginom Hrvatskom strankom prava (HSP) nego i program Hrvatske stranke prava koji je sadržavao obaveznu hrvatsku državnu nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije, a takav program nije imao ni Tuđmanov HDZ, ni Goldstein-Budišin HSLS, ni povijesni HSS, a još manje Račanov SDP. Pošto drukčije nije išlo, Tuđmanov režim i udbaška služba pribjegli su likvidacijama političara i vođa hrvatske demokratske oporbe i hrvatskih branitelja. Prva žrtva Tuđmanova režima postao je Ante Paradžik. Kako je gotovo cijela hrvatska javnost prešla preko tog politički motiviranog ubojstva, tako je nakon toga ispisana cijela jedna krvava linija ubojstava, sve do Ivane Hodak danas. I niti jedno političko ubojstvo u Hrvatskoj nije do danas sudski razjašnjeno. Za vrijeme Račanove vlasti likvidiran je Milan Levar, i nikome ništa. Na početku Domovinskog rata ubijen je od udbaške (jugoslavenske) ruke načelnik vinkovačke policijske postaje Reichl-Kir, i nikome ništa. Na kraju se sudi samo izvršitelju ubojstvu ali ne i nalogodavcima, što je dokaz da se to ubojstvo želi zataškati i zaštititi one na vrhu piramide. Na koncu je suđeno izvršitelju ubojstva Reichl Kira, ali samo zato što ubijeni potječe iz eks-komunističkog milijea, a da potječe iz nekomunističkog demokratskog milijea kao Ante Paradžik onda bi ubojice-izvršitelji bili abolirani kao što su Paradžikove ubojice pomilovani od prvog predsjednika Republike, a sudac koji ih je osudio je kažnjen.

Dolaskom na vlast, Franjo Tuđman i HDZ su u vrh hrvatske vlasti ubacili kompletnu udbo-mafiju iz bivše Jugoslavije. Spodobe koje su za vrijeme Tita i nakon Tita u vrijeme bivše Jugoslavije organizirali ubojstva hrvatskih emigranata, i održavale konc-logor na Golom otoku, organizirali su u Hrvatskoj sve likvidacije hrvatskih branitelja, oporbe i napade na novinare, općenito na političke neistomišljenike. Kao žrtveni jarci ove politike, i zadovoljavanja međunarodnih pritisaka i zahtjeva, proglašen je ratnim zločincem general Mirko Norac protiv kojega su na sudu svjedočili de facto ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata odnosno poraća Josip Manolić, i Josip Perković, kojega Interpol traži zbog osnovane sumnje u organizaciju ubojstava hrvatskih emigranata. Žrtvovan je general Ante Gotovina iako politički „establishment“ u Zagrebu zna da je nevin. Žrtvovan je na kraju hrvatski narod radi pohlepe, oportunizma i bahatosti zagrebačkog eks-komunističkog „establishmenta“. Kako je Vukovar ostavljen od hrvatskih vlasti na cjedilu 1991. godine, tako je poslije žrtvovana cijela Hrvatska, prepuštena mafiji! Na kraju će stranci opet rješavati stvari na Balkanu, tako i kod nas, i opet će Hrvati postati dobre sluge lošim stranim gospodarima, ukoliko se ne probude iz sna!


Kad će se Hrvatska popet na vrh pravne države? Himalajsko gorje - nedostižno za establishment u Zagrebu

Mafija potječe u Hrvatskoj iz vremena rata kada je počelo ratno profiterstvo. Hrvatska, razoružana 1990. godine, i hrvatski narod goloruk na početku velikosrpske agresije, dobio je jedinu pomoć na svijetu od hrvatskog iseljeništva, koje neki mediji i novinari i dan danas etiketiraju „ustaškom emigracijom“. Hrvatsko iseljeništvo darovalo je hrvatskom narodu u domovini preko jedne (1) milijarde US$. Samo je dio tih sredstava bio usmjeren u kupovinu oružja na svjetskom crnom tržištu, odnosno samo je dio novca planski namijenjen hrvatskoj obrani od velikosrpske agresije dok je dobar dio opljačkan od hrvatskih eks-komunističkih dužnosnika i njihovih povjerenika. Ti isti eks-komunistički dužnosnici su iz bivše SFR Jugoslavije prenijeli na Republiku Hrvatsku svoj način vladanja i mentalitet političke korupcije jer je bivši titoistički režim bio u cijelosti korumpiran. Od ratnih profitera stvorili su se raznorazni klanovi pod patronatom vlasti, a od klanova nastale su grane mafije koje danas haraju hrvatskom državom.

Jedan od krivaca za uvođenje međunarodnog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku bio je Budimir Lončar, tada, 1991. posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije koji je na prijedlog Miloševićeva ministra Jovanovića i na prijedlog britanske politike, u Vijeću sigurnosti OUN predložio uvođenje embarga koji je u rujnu 1991. izglasan od strane članica Vijeća sigurnosti, SAD, SSSR, Kine, Velike Britanije i Francuske, plus većine nestalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Time je Hrvatskoj bio stavljen štrik oko vrata. Danas je Budimir Lončar, taj nekadašnji visoki oficir totalitarne jugoslavenske tajne službe OZN-e, koja je 1945. strijeljala na „Bleiburgu i Križnom putu“ dobar dio hrvatskih ratnih zarobljenika, savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Mesića, a sin od onoga kojega traži Interpol, je savjetnik za nacionalnu sigurnost od predsjednika Mesića (Saša Perković). Za predloženog novog ravnatelja hrvatske policije objavljeni su transkripti da ga hvali onaj za kojega neki mediji navode da postoji osnovana sumnja da je šef mafije u Hrvatskoj, i vlasnik utjecajnog jednog hrvatskog političkgo tjednika. Kad taj želi obavijestiti hrvatsku javnost o nečemu, svi mediji prenose njegovo mišljenje kao da je šef države ili oporbe. Tomislav Karamarko je pak također Mesićev čovjek, a svoju je stručnost dokazao kada ga je predsjednik Mesić poslao 2000. godine u Hrvatski državni sabor na Trg svetog Marka u Zagrebu. Tada je kao novi šef hrvatske obavještajne službe dobio od predsjednika tajni zadatak da tadašnjeg vođu neofašista, i antisemita, Antu Đapića, zamoli da on i njegovi u Saboru ne glasuju za Račanov prijedlog ukidanja svih jakih predsjedničkih ovlasti jer je po tom prijedlogu trebao postati fikus. Međutim, Račan je Đapiću dao ponudu koju ovaj nije mogao odbiti, a to je bilo čvrsto obećanje da Dobroslav Paraga neće od Mnistarstva pravosuđa dobiti po pravu natrag otetu Hrvatsku stranku prava.

U biti, „rat protiv mafije“, svest će se u Hrvatskoj eventualno na obračun samo s jednim mafijaškim krakom dok će drugi ostati netaknut i pod zaštitom vlasti. Operacija obmane pod geslom „Rat protiv mafije“ odvijati će se po istom receptu kao u Srbiji nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića kada je likvidiran samo jedan krak mafije, tako zvani Zemunski klan dok je drugi klan ostao netaknut, i naravno da je danas zavladao Srbijom tako da je sasvim normalno da partija koja je prouzročila rat na prostoru bivše Jugoslavije, Socijalistička partija Srbije (SPS), postane od oporbe opet dio vlasti iako je trebala nakon Đinđićeva ubojstva biti zabranjena zakonom, zajedno sa Šešeljevim fašistima i četnicima Vojislava Koštunice. Nakon presude izvršiteljima ubojstva Zorana Đinđića je odvjetnik obitelji Đinđić izjavio njemačkom tjedniku „Der Spiegel“ da je Europska unija spriječila rasvjetljavanje nalogodavaca ubojstva srpskog premijera. Danas znamo da je to istina jer je stranka od bivšeg premijera Vojislava Koštunice postala (neki tvrde na preporuku Sanaderova HDZ-a) dio obitelji Europske narodne stranke (EPP-ED), a Europska komisija je dala zeleno svjetlo da bivša Miloševićeva socijalistička partija može ući u koalicijsku vladu sa strankom od ubijenog premijera Đinđića. U isto vrijeme kada Stjepan Mesić najavljuje „rat protiv mafije“ on i Sanader, a ponajviše predsjednik Mesić štiti sve osnovano osumnjićene nekadašnje partizanske komandante i politkomesare, kazneno prijavljene za ratni zločin, kao i komunističke i udbaške zločince, čak i one koje traži Interpol.

U demokraciji se, inače, mafija ne može iskorijenit jer je demokracija takav sustav koji sadrži ne samo narodno zastupničko načelo nego i ljudska prava, pa i prava mafijaša, koliko god to čudno zvučalo. Mafiju je u povijesti uspio suzbiti jedino fašistički režim Benita Musslinia koji je sredstvima diktature strpao sve mafijaške bossove sa Sicilije i iz Napulja u kućni pritvor a njihovu protuzakonito stečenu imovinu je dao zaplijeniti. Uoči iskrcavanja Savezničke vojske na Siciliji u ljeto 1943. godine je američka vlada dogovorila s bossovima američke Mafije da utječu na svoje rođake na Siciliji kako bi kvalitetno pripremili invaziju anglo-američke vojske. Nakon oslobođenja Sicilije od fašizma i njemačkih trupa je američki okupacijski režim pustio iz zatvora i kućnog pritvora sve mafijaške bossove koji su natrag dobili svu imovinu koju su nekoć opljačkali, i sve privilegije, uklučujući i političke funkcije gradonačelnika sicilijanskih gradova.

Međutim, u demokraciji se ipak može učinkovito boriti protiv mafije i skresati joj krila i utjecaj, ali onda vlast ne bi smjela biti povezana s mafijom jer je vlast, neovisna od mafije, prvi preduvjet za borbu protiv korupcije i rata protiv mafije. Mi smo još daleko od toga stanja. Stoga ljudi, građanke i građani ove zemlje, ne očekujte promjene na bolje nego obucite pancirke kad slijedeći put poželite proštetati zagrebačkim Zrinjevcem. Ili pak više nemojte birati eks-komuniste i eks-komunističke stranke i njihove titoističke predsjednike i korumpirane dužnosnike.

Odreknite se eks-komunista i udbaša, i živjet ćete sretno i zadovoljno u sigurnosti! „Hrvati, probudite se!“ To je geslo koje su Hrvati čuli još prije 10 godina ali su gluhi na svoje uši jer kao da žele pored zdravih ušiju biti gluhi, kao što su pored zdravih očiju slijepi. Suvišno je čestitati današnji hrvatski Dan neovisnosti kad je Hrvatska porobljena iznutra, a jedini koji su neovisni je balkanska udbo-mafija. Obistinile su se riječi Siniše Glavaševića da su saborski zastupnici gori od četnika!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma




"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)



„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com


HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga



"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)



„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)



„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.


Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)


Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!


Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:



"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.