CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

subota, 25.10.2008.

LIKVIDIRAN PUKANIĆ - DRŽAVNOM VRHU SE TRESU GAĆE!?

Photobucket
Kada će Hrvati odbaciti sjajni prsten zla?

Iako spin-doktorskom manipulacijom glume državničku odlučnost nakon likvidacije frontmana tjednika Nacional, proglašavani takvim odlučnima i od nekih novinara-ulizica, vidi se da se državnom vrhu tresu gaće.

Sijanjem zla sjemena proteklih godina sigurno da državni vrh ne može očekivati dobre plodove svog nemara, i toleriranja mafije. Nakon tužne i brutalne epizode u Hatzovoj, i sada u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, zlo je pokucalo na vrata svog brata blizanca – na vrata Banskih dvora i Pantovčaka.

Photobucket

Inače, a i u filmovima i bajkama smo učili, pa i na primjeru drugih zemalja se osvjedočili da se dobro bori protiv zla i da je moguća pobjeda dobra protiv zla. Trilogija Gospodar prstenova na tom je tragu: dobro je nadvladalo zlo:-) Takve priče sigurno ne pišu glupi pisci i režiseri, koliko god fantastično izgledao scenarij, nego služe društvu za neizravnu edukaciju o borbi protiv zla. I u vlastitoj zemlji smo se osvjedočili da dobro, a to je hrvatsko državno pravo, koje nam je u nasljedstvo ostavio dobar gospodin i još bolji političar i filozof dr. Ante Starčević, može pobijediti zlo velikosrpske ideologije i agresije. Doduše, skoro smo i tu kiksali zbog loše prethodnice ove loše vlasti ali provukli smo se kroz ušicu igle, prije svega zahvaljujući srčanosti hrvatskih branitelja na frontu, i demokratskoj oporbi koja je tada postojala. Danas nema oporbe u Hrvatskoj, a kamoli demokratske oporbe koja bi artikulirala alternativu lošim gospodarima naših sudbina. Zlo je usred rata uništilo dobru oporbu i od tada počinju i ozbiljni problemi ove zemlje. Demagoška piskarala koja su zborila otrovne filipike (huškačke tirade) protiv te oporbe, danas opet prodaju maglu. Serviraju nam Tomislava Karamarka kao spasitelja ove zemlje, kao Mojsiju, iako društvo u Republici Hrvatskoj uopće ne zna njegovu stvarnu biografiju.

Karamarkov lik i djelo nam već godinama prezentira novinar i bloger Željko Peratović ali koga to od odgovornih čimbenika u ovoj zemlji briga? Jedan blog još nikad nije uspio informirati naciju nego samo blogere, i to dio blogera. Ako nema potpore mas-medija, onda i informacija s bloga ostaje kapljica u moru na kraće staze, a na dulje staze sigurno da prave kritičke informacije imaju razarajuće djelovanje na vlast koja gradi Potemkinova sela kao Mesić-Sanaderova. No, nama kao društvu gori pod petama, ako sam dobro skužio.

Napadnuto društvo naše zemlje želi međutim promjene nabolje odmah, trenutno djelovanje protiv zla, ali želja će ostati još neko vrijeme, a može se radit i o godinama, samo želja jer ne može se u jednom trenu uništiti nepoštenje, taloženo godinama.

Dobro pobjeđuje zlo, tako piše i u Bibliji. I to je točno. Ali ako u nas dobro nije dobro nego zlo, kako onda zlo može pobijedit zlo? Ako je Tomislav Karamarko predsjednikov „čovjek“, kako jedan pristrani čovjek može depolitizirati policiju, kao preduvjet za borbu protiv mafije, organiziranog kriminala? Država se može uspješno boriti protiv mafije jedino ako se protiv organiziranog kriminala bori pravna država. Međutim, ako su predstavnici vlasti godinama glumili reformu pravosuđa, onda trenutno i nemamo pravnu državu, funkcionirajuću, i djelotvornu za suzbijanje zla kriminala. Ako je pravna država k tome ideologizirana, kao što je naša s lažnim antifašizmom (komunističkim antifašizmom i drugom Titom) onda je pravna država pravna samo na papiru. Borba protiv mafije treba učvrstit demokraciju i slobode u Hrvatskoj. Kako će, međutim, demokraciju učvrstiti Karamarko ako je prošle godine namjestio uhićenje novinara i kolege blogera Željka Peratovića? Je li netko razmišlja u tom pravcu ili smo opijeni s medijskom viješću koju su nam sada servirali da je sada došao pravi „stručnjak“ na čelo MUP-a. Ha, ha, ha. Hahaha.

Neki mediji idu čak toliko daleko da ismijavaju zanimanja prethodnih nekoliko ministara unutarnjih poslova u odnosu na Crnogmarka, pa je tako pokojni Mlinarić bio nesposoban jer je kirurg. Zamislite, a Karamarko je po zanimanju povjesničar, sa zadarskog Filozofskog fakulteta. MUP može dobro vodit osoba s bilo kojim zanimanjem ako ima organizacijskih sposobnosti, i ako ne postoji politička podobnost i servilnost vladajućoj politici i ideologiji. Kad čujem da je netko nečiji „čovjek“ u ovoj zemlji, diže mi se kosa na glavi. Zbog takvih veza i vezica pošteni ljudi u ovoj zemlji su doživjeli poraz. Oni koji su građanima ove zemlje, političkom narodu, priuštili poraz, doživjeli su moralni poraz. Vlast je dakle doživjela moralni poraz i ona je u biti luzer, ali predstavnici državne vlasti ne gledaju tako na to, oni kažu: naš poraz je izazov za nas! Zamislite dragi blogeri, oni dožive poraz i sada je to za njih izazov!? Da smo pravi, odlučni i da nam je naša sudbina važna, već bismo davno jednom velikom šibom tog magarca istjerali iz kupusa. Ovako nas taj magarac vodi za nos.

Photobucket
Ovo je Karamarko?

Karamarko je proteklih godina, od „comebacka“ Račana i Mesića na vlast bio šef obavještajne službe. Za to vrijeme je u tajnoj službi zaposlio kćer od svog kolege Damira Lončarića iz bivše obavještajne službe HIS, koja je prije toga radila u jednoj Petračevoj veletrgovini, a Damir Lončarić je pak kum od Hrvoja Petrača, a u jednom njegovom stanu je Karamarko bio jedno vrijeme podstanar. Karamarko je imao dva uspješna i jedan neuspješni podvig na tom položaju: lov na generala Gotovinu, uhićenje novinara Želja Peratovića, i tajni pregovori sa Đapićem (završili neuspješno). Za lov na generala Gotovinu je Europska unija preko naših domaćih pripuzica nagradila i njega i Mladena Bajića. Pri tome nam je iz EU, i iz Banskih dvora i s Pantovčaka rečeno da kad general Gotovina bude u haaškom pritvoru, da će sve u Hrvatskoj biti bolje. Hoću reći, uzroci naše krize nalaze se u Bruxellesu, ne samo u Zagrebu. Međutim, uzrocima se ovo društvo, i hrvatska politika ne bavi. Zato se bavimo sami sa sobom, i tako će još dugo vremena biti tako, s tim da se duljina tog iščekivanja možda bude skratila implozijom ove demagoške vlasti, dakle, njenim urušavanjem, slično kao što se urušila Kupska ulica u Zagrebu.

Photobucket
Orksi - balkanska mafija

Kad je u Srbiji ubijen premijer Đinđić, a njegovi kolege iz vlade Srbije proglasili tromjesečno izvanredno stanje i (djelomično) obračunali s mafijom kao malo tko u Europi, odmah je došlo upozorenje iz Europske unije da se tromjesečno izvanredno stanje nikako ne smije produljiti, demokracije radi. Međutim, Srbiji je trebalo samo još tri mjeseca izvanrednog stanja i mafija, ukljućujući Miloševićevu mafiju, bila bi zbrisana s lica zemlje. Danas je stanje u Srbiji varljivo. Beogradom doduše sada već neko vrijeme ne odjekuju u vremenskom taktu bombaške eksplozije i metci u atentatima i likvidacijama kao u Zagrebu, ali sutra tamo može biti i tri puta gore nego kod nas, nažalost, jer bolje bi bilo da imamo mirnog susjeda nego zemlju koja sjedi na balkanskom buretu baruta. Trenutno je, međutim, fitilj zapaljen na hrvatskom buretu baruta. U Srbiji je na preporuku Bruxellesa, bivša stranka Slobodana Miloševića, Socijalistička partija Srbije, koja je i prouzročila rat na prostorima bivše Jugoslavije, i koja je osnovano osumnjičena da je naručila dva smrtonosna politička atentata, jednog na premijera Đinđića, a drugi na bivšeg srpskog predsjednika Ivana Stambolića, dakle, ta Miloševićeva partija je ove godine postala službeni koalicijski partner Đinđićeve demokratske partije. Dakle, Bruxelles je nagovorio žrtve da uđu u koaliciju sa počiniteljima. To je na tragu politike Bruxellesa da ratne žrtve žive zajedno sa počiniteljima ratnih zločina, kao što je primjer s hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije koje su prinuđene živjeti zajedno s odmetnutim i pobunjenim Srbima, bez da su odmetnici i pobunjenici kažnjeni, i bez da su prošli lustraciju i denacifikaciju. Bruxelles je i na našim prostorima zagovarao politiku divide et impera: hrvatske žrtve komunizma moraju živjeti zajedno s komunističkim ubojicama, i k tome ih te ubojice i njihovi simpatizeri još i vrijeđaju i ponižavaju, kao što četnici i dan danas u hrvatskom Podunavlju i Vukovaru ponižavaju Hrvate. State Department je ove godine pohvalio hrvatsku vladu samo i isključivo zbog jedne činjenice – što je Sanader u vladu kao koalicijskog partnera primio Milorada Pupovca čiji su neki članovi njegove stranke sjedili za vrijeme rata u vladi tako zvane „Krajine“, a poslije rata postali saborski zastupnici.

Jedan dan prije bombaškog napada na Pukanića je Sanader u Hrvatskom saboru govorio o opasnosti koje tobože prijeti od gesla „Za dom spremni“. Pazite, geslo „Za dom spremni“, pod kojim su Hrvatske obrambene snage (HOS) u Vukovaru slomile kičmu JNA, je opasno, dok je mafija sporedna stvar, isto kao i partizanski ratni i poratni zločini i zločini Udbe su sporedna stvar, nevažno za premijera Sanadera, novouskrslog Stipu Šuvara za kojeg je hrvatski nacionalizam opasan, čak umobolan, dok četništvo, titoizam i partizanština, kriptokomunizam, mafijaštvo i ratno profiterstvo su sporedne pojave? Nisam se još u ovom postu dotaknuo udbo-mafije ali biti će prilike. Međutim, ni 24 sata nakon premijerova sramotna govora u Saboru je dugobapskog mangupa sustigla stvarnost, realnost: mafijaške bombe koje su ga demantirale. Manipulatorskim spin-doktorskim metodama sada nas predsjednik Republike i premijer žele uvjeriti da je terorizam ušao u glavni grad Zagreb na velika vrata. Ma nemojte mi reći dragi moji vladari, pa zar je Al Kaidi na proputovanju prema Manhattanu ispala bombica u Palmotićevoj ulici?

Za Mesića i Sanadera je pitanje pravne države oduvijek bio sporedan problem. Iako je reforma pravne države i hrvatskog pravosuđa za Europsku uniju navodno najvažnije pitanje u vezi primanja RH u punopravno članstvo EU (uz pitanje povratka srpskih odmetnika i pobunjenika), Sanader je u prvom mandatu Ministarstvo pravosuđa prepustio svom koalicijskom partneru, tadašnjoj velikoj ljubavi Vesni Škare Ožbolt. Njen podvig se sastojao u tome što je dala staviti nove fasade na zgrade sudova i državnih odvjetništava, i počela je reformu gruntovnica, jer to je bio prioritetni zahtjev Bruxellesa, ali ne dragi moji blogeri da biste vi mogli brže sredit svoje vlasničke listove ako vam je nešto još ostalo od vaše imovine i nekretnina, nego da bi stranci što prije mogli počet kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Račan ih je pozvao da to mogu bez ograničenja već od slijedeće godine. Bio je to poziv tipa: izvolite dragi Europljani, samo naprijed, poslužite se, Hrvatska je velika samoposluga, sve je na sniženju! I tako smo ostali s gaćama na štapu, a ovakvom politikom sluganstva prema svijetu ostat ćemo i bez gaća na štapu, a na kraju će nam netko uzet i štap i još nas s njim dobro puknut po našim tikvarama. Tako će to izgledat!

Žao mi je jako žrtava koje stradaju nevine i usput, slučajno što su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu, ili ako su rodbinski vezane za mete mafijaških atentata, ali naše društvo u RH izgleda da mora proći kroz čistilište. Međutim, jako mi je drago što se Mesiću i Sanaderu tresu gaće. Neka i oni malo osjete kako je to kad je frka i prpa. Zaslužili su živjet u strahu jer su narod ostavili na cjedilu. Narod nije i ne može biti kriv jer narod poklanja nekome povjerenje, a druga je stvar što taj netko s tim povjerenjem koje je dobio uradi. Ipak ostaje mi gorak okus u ustima pri pomisli da se narod da nekoliko puta za redom nasanjkat. Zar je zlo tako snažno da narodna dobrota bude zarobljena, eutanizirana, da ljubav naroda ne može pobijedit zlo? Možda je problem u tome što su se vuci preobukli u janjeću kožu. Sjetimo se Đapića, to divno stvorenje, dobričina koji dlaku mijenja ali ćud nikada! Sjetimo se naivne Crvenkapice iz bajke. Bajke su realnost. No, upravo zato je moguće pobijedit zlo. Nećemo valjda kao društvo ići ispod razine Crvenkapičine pobjede na kraju bajke?

Sad malo opet o udbo-mafiji. Dakle, tu je priča o dijamantima, general Zagorec, Mesić, Pukanić, Sanader, Hrvoje Petrač, blablabla i etc. Sve to znamo, ali Mesić nam je nevjerojatno simpa, idemo s njim na kavu, nije namrgođen kao Franjo Tuđman, pravi viceve, udruge žena ga pozivaju na druženja, medijski djelatnici ga obožavaju, hvale ga kao predsjednika s nasmiješenim licem, kao dobricu. A što ako je vuk preobučen u baku od Crvenkapice?

Budimir Lončar, zvan Buda, predsjednikov je savjetnik za vanjsku politiku. Nekoć je Buda bio oficir totalitarne titoističke jugoslavenske tajne službe OZN-e. U vrijeme velikosrpske agresije bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije čija je armija razarala Vukovar. Drug Lončar Budimir je na Miloševićev prijedlog, koji je pred Vijećem sigurnosti OUN branio njegov ministar vnajskih poslova Jovanović, zahtijevao u rujnu 1991. od Vijeća sigurnosti uvođenje embarga na izvoz oružja u SFR Jugoslaviju. Kao as na desetku do zuba naoružanoj „Jugoslovenskoj narodnoj armiji“, i kao štrik oko vrata tada razoružanom hrvatskom narodu i pod agresijom se nalazećoj Republici Hrvatskoj. Uvoz oružja u Hrvatsku morao je ići tajnim kanalima. Tako je naoružan i Paragin HOS (ali bez ijedne afere oko novca za nabavku oružja), a poslije je i predsjednik Tuđman tako naoružavao Hrvatsku, doduše kasno i s velikim zakašnjenjem ali ipak je bilo počelo naoružavanje. Međutim, velika novčana sredstva od hrvatskog iseljeništva, preko jedna (1) milijarda US$, je u te svrhe potrošeno većinom nenamjenski, znači u druge svrhe. Tako je nastalo ratno profiterstvo, a iz toga i mafija.

Eto, sad smo apsolvirali jedan od uzroka današnje mafije, a ima ih još, ali drugom zgodom. U svakoj nesreći se rađa i sreća pa valjda i našu zemlju neće fortuna zaobići, iako možda sreću nismo zaslužili. Prije nego je Bog dao razoriti Sodomu i Gomoru zbog bluda i grijeha, kako piše u Bibliji, jedan čovjek zamolio je Boga da ipak poštedi ove gradove, ako ništa zbog poštenih u njima. Bog je rekao, okey, ako ima ijednog poštenog, biti će pošteđeni. Kao što znamo, čovjek nije mogao Bogu dokazati postojanje ijednog poštenog stanovnika, bilo Sodome, bilo Gomore. Inače, postoje naznake da su i Sodoma i Gomora uništeni termo-nuklearnim (atomskim) oružjem, ali i to je onda na tragu biblijske priče jer Bog ako hoće ljude kaznit, instrumentalzira jednu skupinu zlih protiv druge skupine, kao kad se dva mafijaška klana međusobno istrijebe. Pozdrav, pancirke obuč i zaštitne šljemove na glave, pa do slijedećeg čitanja, da ne kažem, do slijedećeg mafijaškog ubojstva! Vaš CBK

Photobucket
Dobri Hobit

PS: Odbacimo taj sjajući prsten zla veće jednom! Pogledajte kako to rade mali simpatični, srdačni i hrabri Hobiti u Gospodaru prstenova.

25.10.2008. u 18:47 • 65 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

0


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)


„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

Photobucket
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Photobucket
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

Photobucket

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.