Pregled posta

Kada će Hrvati odbaciti sjajni prsten zla?

Iako spin-doktorskom manipulacijom glume državničku odlučnost nakon likvidacije frontmana tjednika Nacional, proglašavani takvim odlučnima i od nekih novinara-ulizica, vidi se da se državnom vrhu tresu gaće.

Sijanjem zla sjemena proteklih godina sigurno da državni vrh ne može očekivati dobre plodove svog nemara, i toleriranja mafije. Nakon tužne i brutalne epizode u Hatzovoj, i sada u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, zlo je pokucalo na vrata svog brata blizanca – na vrata Banskih dvora i Pantovčaka.



Inače, a i u filmovima i bajkama smo učili, pa i na primjeru drugih zemalja se osvjedočili da se dobro bori protiv zla i da je moguća pobjeda dobra protiv zla. Trilogija Gospodar prstenova na tom je tragu: dobro je nadvladalo zlo:-) Takve priče sigurno ne pišu glupi pisci i režiseri, koliko god fantastično izgledao scenarij, nego služe društvu za neizravnu edukaciju o borbi protiv zla. I u vlastitoj zemlji smo se osvjedočili da dobro, a to je hrvatsko državno pravo, koje nam je u nasljedstvo ostavio dobar gospodin i još bolji političar i filozof dr. Ante Starčević, može pobijediti zlo velikosrpske ideologije i agresije. Doduše, skoro smo i tu kiksali zbog loše prethodnice ove loše vlasti ali provukli smo se kroz ušicu igle, prije svega zahvaljujući srčanosti hrvatskih branitelja na frontu, i demokratskoj oporbi koja je tada postojala. Danas nema oporbe u Hrvatskoj, a kamoli demokratske oporbe koja bi artikulirala alternativu lošim gospodarima naših sudbina. Zlo je usred rata uništilo dobru oporbu i od tada počinju i ozbiljni problemi ove zemlje. Demagoška piskarala koja su zborila otrovne filipike (huškačke tirade) protiv te oporbe, danas opet prodaju maglu. Serviraju nam Tomislava Karamarka kao spasitelja ove zemlje, kao Mojsiju, iako društvo u Republici Hrvatskoj uopće ne zna njegovu stvarnu biografiju.

Karamarkov lik i djelo nam već godinama prezentira novinar i bloger Željko Peratović ali koga to od odgovornih čimbenika u ovoj zemlji briga? Jedan blog još nikad nije uspio informirati naciju nego samo blogere, i to dio blogera. Ako nema potpore mas-medija, onda i informacija s bloga ostaje kapljica u moru na kraće staze, a na dulje staze sigurno da prave kritičke informacije imaju razarajuće djelovanje na vlast koja gradi Potemkinova sela kao Mesić-Sanaderova. No, nama kao društvu gori pod petama, ako sam dobro skužio.

Napadnuto društvo naše zemlje želi međutim promjene nabolje odmah, trenutno djelovanje protiv zla, ali želja će ostati još neko vrijeme, a može se radit i o godinama, samo želja jer ne može se u jednom trenu uništiti nepoštenje, taloženo godinama.

Dobro pobjeđuje zlo, tako piše i u Bibliji. I to je točno. Ali ako u nas dobro nije dobro nego zlo, kako onda zlo može pobijedit zlo? Ako je Tomislav Karamarko predsjednikov „čovjek“, kako jedan pristrani čovjek može depolitizirati policiju, kao preduvjet za borbu protiv mafije, organiziranog kriminala? Država se može uspješno boriti protiv mafije jedino ako se protiv organiziranog kriminala bori pravna država. Međutim, ako su predstavnici vlasti godinama glumili reformu pravosuđa, onda trenutno i nemamo pravnu državu, funkcionirajuću, i djelotvornu za suzbijanje zla kriminala. Ako je pravna država k tome ideologizirana, kao što je naša s lažnim antifašizmom (komunističkim antifašizmom i drugom Titom) onda je pravna država pravna samo na papiru. Borba protiv mafije treba učvrstit demokraciju i slobode u Hrvatskoj. Kako će, međutim, demokraciju učvrstiti Karamarko ako je prošle godine namjestio uhićenje novinara i kolege blogera Željka Peratovića? Je li netko razmišlja u tom pravcu ili smo opijeni s medijskom viješću koju su nam sada servirali da je sada došao pravi „stručnjak“ na čelo MUP-a. Ha, ha, ha. Hahaha.

Neki mediji idu čak toliko daleko da ismijavaju zanimanja prethodnih nekoliko ministara unutarnjih poslova u odnosu na Crnogmarka, pa je tako pokojni Mlinarić bio nesposoban jer je kirurg. Zamislite, a Karamarko je po zanimanju povjesničar, sa zadarskog Filozofskog fakulteta. MUP može dobro vodit osoba s bilo kojim zanimanjem ako ima organizacijskih sposobnosti, i ako ne postoji politička podobnost i servilnost vladajućoj politici i ideologiji. Kad čujem da je netko nečiji „čovjek“ u ovoj zemlji, diže mi se kosa na glavi. Zbog takvih veza i vezica pošteni ljudi u ovoj zemlji su doživjeli poraz. Oni koji su građanima ove zemlje, političkom narodu, priuštili poraz, doživjeli su moralni poraz. Vlast je dakle doživjela moralni poraz i ona je u biti luzer, ali predstavnici državne vlasti ne gledaju tako na to, oni kažu: naš poraz je izazov za nas! Zamislite dragi blogeri, oni dožive poraz i sada je to za njih izazov!? Da smo pravi, odlučni i da nam je naša sudbina važna, već bismo davno jednom velikom šibom tog magarca istjerali iz kupusa. Ovako nas taj magarac vodi za nos.


Ovo je Karamarko?

Karamarko je proteklih godina, od „comebacka“ Račana i Mesića na vlast bio šef obavještajne službe. Za to vrijeme je u tajnoj službi zaposlio kćer od svog kolege Damira Lončarića iz bivše obavještajne službe HIS, koja je prije toga radila u jednoj Petračevoj veletrgovini, a Damir Lončarić je pak kum od Hrvoja Petrača, a u jednom njegovom stanu je Karamarko bio jedno vrijeme podstanar. Karamarko je imao dva uspješna i jedan neuspješni podvig na tom položaju: lov na generala Gotovinu, uhićenje novinara Želja Peratovića, i tajni pregovori sa Đapićem (završili neuspješno). Za lov na generala Gotovinu je Europska unija preko naših domaćih pripuzica nagradila i njega i Mladena Bajića. Pri tome nam je iz EU, i iz Banskih dvora i s Pantovčaka rečeno da kad general Gotovina bude u haaškom pritvoru, da će sve u Hrvatskoj biti bolje. Hoću reći, uzroci naše krize nalaze se u Bruxellesu, ne samo u Zagrebu. Međutim, uzrocima se ovo društvo, i hrvatska politika ne bavi. Zato se bavimo sami sa sobom, i tako će još dugo vremena biti tako, s tim da se duljina tog iščekivanja možda bude skratila implozijom ove demagoške vlasti, dakle, njenim urušavanjem, slično kao što se urušila Kupska ulica u Zagrebu.


Orksi - balkanska mafija

Kad je u Srbiji ubijen premijer Đinđić, a njegovi kolege iz vlade Srbije proglasili tromjesečno izvanredno stanje i (djelomično) obračunali s mafijom kao malo tko u Europi, odmah je došlo upozorenje iz Europske unije da se tromjesečno izvanredno stanje nikako ne smije produljiti, demokracije radi. Međutim, Srbiji je trebalo samo još tri mjeseca izvanrednog stanja i mafija, ukljućujući Miloševićevu mafiju, bila bi zbrisana s lica zemlje. Danas je stanje u Srbiji varljivo. Beogradom doduše sada već neko vrijeme ne odjekuju u vremenskom taktu bombaške eksplozije i metci u atentatima i likvidacijama kao u Zagrebu, ali sutra tamo može biti i tri puta gore nego kod nas, nažalost, jer bolje bi bilo da imamo mirnog susjeda nego zemlju koja sjedi na balkanskom buretu baruta. Trenutno je, međutim, fitilj zapaljen na hrvatskom buretu baruta. U Srbiji je na preporuku Bruxellesa, bivša stranka Slobodana Miloševića, Socijalistička partija Srbije, koja je i prouzročila rat na prostorima bivše Jugoslavije, i koja je osnovano osumnjičena da je naručila dva smrtonosna politička atentata, jednog na premijera Đinđića, a drugi na bivšeg srpskog predsjednika Ivana Stambolića, dakle, ta Miloševićeva partija je ove godine postala službeni koalicijski partner Đinđićeve demokratske partije. Dakle, Bruxelles je nagovorio žrtve da uđu u koaliciju sa počiniteljima. To je na tragu politike Bruxellesa da ratne žrtve žive zajedno sa počiniteljima ratnih zločina, kao što je primjer s hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije koje su prinuđene živjeti zajedno s odmetnutim i pobunjenim Srbima, bez da su odmetnici i pobunjenici kažnjeni, i bez da su prošli lustraciju i denacifikaciju. Bruxelles je i na našim prostorima zagovarao politiku divide et impera: hrvatske žrtve komunizma moraju živjeti zajedno s komunističkim ubojicama, i k tome ih te ubojice i njihovi simpatizeri još i vrijeđaju i ponižavaju, kao što četnici i dan danas u hrvatskom Podunavlju i Vukovaru ponižavaju Hrvate. State Department je ove godine pohvalio hrvatsku vladu samo i isključivo zbog jedne činjenice – što je Sanader u vladu kao koalicijskog partnera primio Milorada Pupovca čiji su neki članovi njegove stranke sjedili za vrijeme rata u vladi tako zvane „Krajine“, a poslije rata postali saborski zastupnici.

Jedan dan prije bombaškog napada na Pukanića je Sanader u Hrvatskom saboru govorio o opasnosti koje tobože prijeti od gesla „Za dom spremni“. Pazite, geslo „Za dom spremni“, pod kojim su Hrvatske obrambene snage (HOS) u Vukovaru slomile kičmu JNA, je opasno, dok je mafija sporedna stvar, isto kao i partizanski ratni i poratni zločini i zločini Udbe su sporedna stvar, nevažno za premijera Sanadera, novouskrslog Stipu Šuvara za kojeg je hrvatski nacionalizam opasan, čak umobolan, dok četništvo, titoizam i partizanština, kriptokomunizam, mafijaštvo i ratno profiterstvo su sporedne pojave? Nisam se još u ovom postu dotaknuo udbo-mafije ali biti će prilike. Međutim, ni 24 sata nakon premijerova sramotna govora u Saboru je dugobapskog mangupa sustigla stvarnost, realnost: mafijaške bombe koje su ga demantirale. Manipulatorskim spin-doktorskim metodama sada nas predsjednik Republike i premijer žele uvjeriti da je terorizam ušao u glavni grad Zagreb na velika vrata. Ma nemojte mi reći dragi moji vladari, pa zar je Al Kaidi na proputovanju prema Manhattanu ispala bombica u Palmotićevoj ulici?

Za Mesića i Sanadera je pitanje pravne države oduvijek bio sporedan problem. Iako je reforma pravne države i hrvatskog pravosuđa za Europsku uniju navodno najvažnije pitanje u vezi primanja RH u punopravno članstvo EU (uz pitanje povratka srpskih odmetnika i pobunjenika), Sanader je u prvom mandatu Ministarstvo pravosuđa prepustio svom koalicijskom partneru, tadašnjoj velikoj ljubavi Vesni Škare Ožbolt. Njen podvig se sastojao u tome što je dala staviti nove fasade na zgrade sudova i državnih odvjetništava, i počela je reformu gruntovnica, jer to je bio prioritetni zahtjev Bruxellesa, ali ne dragi moji blogeri da biste vi mogli brže sredit svoje vlasničke listove ako vam je nešto još ostalo od vaše imovine i nekretnina, nego da bi stranci što prije mogli počet kupovati nekretnine u Hrvatskoj. Račan ih je pozvao da to mogu bez ograničenja već od slijedeće godine. Bio je to poziv tipa: izvolite dragi Europljani, samo naprijed, poslužite se, Hrvatska je velika samoposluga, sve je na sniženju! I tako smo ostali s gaćama na štapu, a ovakvom politikom sluganstva prema svijetu ostat ćemo i bez gaća na štapu, a na kraju će nam netko uzet i štap i još nas s njim dobro puknut po našim tikvarama. Tako će to izgledat!

Žao mi je jako žrtava koje stradaju nevine i usput, slučajno što su se našle u krivo vrijeme na krivom mjestu, ili ako su rodbinski vezane za mete mafijaških atentata, ali naše društvo u RH izgleda da mora proći kroz čistilište. Međutim, jako mi je drago što se Mesiću i Sanaderu tresu gaće. Neka i oni malo osjete kako je to kad je frka i prpa. Zaslužili su živjet u strahu jer su narod ostavili na cjedilu. Narod nije i ne može biti kriv jer narod poklanja nekome povjerenje, a druga je stvar što taj netko s tim povjerenjem koje je dobio uradi. Ipak ostaje mi gorak okus u ustima pri pomisli da se narod da nekoliko puta za redom nasanjkat. Zar je zlo tako snažno da narodna dobrota bude zarobljena, eutanizirana, da ljubav naroda ne može pobijedit zlo? Možda je problem u tome što su se vuci preobukli u janjeću kožu. Sjetimo se Đapića, to divno stvorenje, dobričina koji dlaku mijenja ali ćud nikada! Sjetimo se naivne Crvenkapice iz bajke. Bajke su realnost. No, upravo zato je moguće pobijedit zlo. Nećemo valjda kao društvo ići ispod razine Crvenkapičine pobjede na kraju bajke?

Sad malo opet o udbo-mafiji. Dakle, tu je priča o dijamantima, general Zagorec, Mesić, Pukanić, Sanader, Hrvoje Petrač, blablabla i etc. Sve to znamo, ali Mesić nam je nevjerojatno simpa, idemo s njim na kavu, nije namrgođen kao Franjo Tuđman, pravi viceve, udruge žena ga pozivaju na druženja, medijski djelatnici ga obožavaju, hvale ga kao predsjednika s nasmiješenim licem, kao dobricu. A što ako je vuk preobučen u baku od Crvenkapice?

Budimir Lončar, zvan Buda, predsjednikov je savjetnik za vanjsku politiku. Nekoć je Buda bio oficir totalitarne titoističke jugoslavenske tajne službe OZN-e. U vrijeme velikosrpske agresije bio je posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije čija je armija razarala Vukovar. Drug Lončar Budimir je na Miloševićev prijedlog, koji je pred Vijećem sigurnosti OUN branio njegov ministar vnajskih poslova Jovanović, zahtijevao u rujnu 1991. od Vijeća sigurnosti uvođenje embarga na izvoz oružja u SFR Jugoslaviju. Kao as na desetku do zuba naoružanoj „Jugoslovenskoj narodnoj armiji“, i kao štrik oko vrata tada razoružanom hrvatskom narodu i pod agresijom se nalazećoj Republici Hrvatskoj. Uvoz oružja u Hrvatsku morao je ići tajnim kanalima. Tako je naoružan i Paragin HOS (ali bez ijedne afere oko novca za nabavku oružja), a poslije je i predsjednik Tuđman tako naoružavao Hrvatsku, doduše kasno i s velikim zakašnjenjem ali ipak je bilo počelo naoružavanje. Međutim, velika novčana sredstva od hrvatskog iseljeništva, preko jedna (1) milijarda US$, je u te svrhe potrošeno većinom nenamjenski, znači u druge svrhe. Tako je nastalo ratno profiterstvo, a iz toga i mafija.

Eto, sad smo apsolvirali jedan od uzroka današnje mafije, a ima ih još, ali drugom zgodom. U svakoj nesreći se rađa i sreća pa valjda i našu zemlju neće fortuna zaobići, iako možda sreću nismo zaslužili. Prije nego je Bog dao razoriti Sodomu i Gomoru zbog bluda i grijeha, kako piše u Bibliji, jedan čovjek zamolio je Boga da ipak poštedi ove gradove, ako ništa zbog poštenih u njima. Bog je rekao, okey, ako ima ijednog poštenog, biti će pošteđeni. Kao što znamo, čovjek nije mogao Bogu dokazati postojanje ijednog poštenog stanovnika, bilo Sodome, bilo Gomore. Inače, postoje naznake da su i Sodoma i Gomora uništeni termo-nuklearnim (atomskim) oružjem, ali i to je onda na tragu biblijske priče jer Bog ako hoće ljude kaznit, instrumentalzira jednu skupinu zlih protiv druge skupine, kao kad se dva mafijaška klana međusobno istrijebe. Pozdrav, pancirke obuč i zaštitne šljemove na glave, pa do slijedećeg čitanja, da ne kažem, do slijedećeg mafijaškog ubojstva! Vaš CBK


Dobri Hobit

PS: Odbacimo taj sjajući prsten zla veće jednom! Pogledajte kako to rade mali simpatični, srdačni i hrabri Hobiti u Gospodaru prstenova.