Pregled posta

BARBARSKA VLADAVINA UDBO MAFIJE U HRVATSKOJ

Zlo vlada u Hrvatskoj. To je moj zaključak na osnovi zapažanja u društvu Hrvatske. Ne radi se samo o klasičnom uličnom kriminalu koji je u porastu nego o zapanjujućoj situaciji da je čovjek čovjeku postao vuk. Ubojstva se događaju uzduž i poprijeko kroz generacije i između istih generacija. U životinjskom svijetu neće vuk požderat vuka, morski pas morskog psa, ali čovjek čovjeka da. Ubiti čovjeka danas je u Hrvatskoj postala svakodnevne i normalna pojava. Jučer čovjek šeće svog kućnog ljubimca u parku kvarta u kojem živi (Prečko-Zagreb), naiđe na klošara koji mu u prvom kadru nešto dobaci, u drugom kadru izvlači nož, u trećem mu ga zabija u leđa, i čovjek, nedužan, mrtav leži usred zagrebačkog nedjeljnog sunčanog popodneva. Strašno!

Sjetio sam se jednog radnog dana i odlaska u kino, u centru Zagreba. Srednjoškolac, u pripitom stanju oko 18 sati popodne, dobaci mi onu foru: „Stari, imaš cigaretu?!“ Nisam reagirao nego prošao dalje ali mi je počeo drsko i izuzetno uvredljivo dobacivati na što sam se okrenuo i rekao da imam cigaretu ali da mu je neću dati. To je bila moja greška, jer tek tada sam tog pripitog maloljetnika, iz čijih usta je bazdilo jeftino vino, izgleda isprovocirao. Kao pantera je doskočio do mene iako sam valjda jedno pet, šest metara bio prošao kraj njega, uhvatio me za jaknu i odvukao do zida zgrade, na križanju Tomislavova trga i Branimirove ulice u Zagrebu. Oko nas mnoštvo ljudi. Uzdignutom šakom uperenom meni u glavu počeo se derati, i stalno ponavljati je li hoću da me udari. Odgovorio sam da to njemu prepuštam. Njegov prijatelj, frend, nešto manje pripit, odgurnuo ga je od mene, očito vidjevši da ništa u svemu tome nema smisla. Kako ga je odgurnuo tako je drskom nasilniku iz džepa njegove jakne ispala puna kutija cigareta. Nisam mogao odoljeti, pa sam mu predbacio da je još i licemjeran. Počeo je opet divljati ali frand ga je odvukao s mjesta događaja. No, poslije sam procijenio da sam u oba navrata krivo reagirao. Nisam ništa trebao reći, samo sam trebao dalje odšetati. Nema smisla se raspravljat s onima koje vlast i novinarska javnost cinično naziva „gubitnicima tranzicije“. Zasigurno, jedan Denis Latin ili Davor Butković koji relativiziraju istinu, pogotovo kad je u pitanju istina o Titu ili komunističkom anifašizmu, zarađuju mjesečno na desetke tisuća kuna, jednog od njih dvojice vozi vozač, i još nam drže lekcije o dobru i zlu. Ne samo oni. Ja ne osuđujem dečka koji me iz čista mira htio premlatit. Ja osuđujem vlast koja je društvo dovela u situaciju da se ponaša kao čopor vukova.

A kako se ponaša vlast prema građanima svoje zemlje? Kao čopor vukova prema ovcama. Jesu li građani u pravilu ovce? Jesu. Zašto? Zato što biraju uvijek jedne te iste, trpe takvu lošu vlast, a kad kažem vlast mislim na sve one likove koji se stalno rotiraju – malo na vlasti, malo u oporbi i tako circus maximus ide već 18 godina u Lijepoj (silovanoj i opljačkanoj) našoj, bez naznake za poboljšanje, dapače, sve je gore i gore. Nažalost, htio bih govoriti o lijepim stvarima u životu ali dok se događaju tako ružne stvari nemam volje govorit o onim lijepim jer ove ružne nam svakodnevno ne samo zagorčavaju život nego i uništavaju naš duh, a mnogima i živote. Radije ću govoriti o uzrocima zla kako bi se društvo moglo početi „liječiti“.

Nedavno skupina mladića ubila svog vršnjaka – Luku Ritza. Ne samo da policija nije uhvatila ubojicu i napadače nego tko zna kada će. Možda nikad, iako je takav slučaj rutinski posao za prosječnu kriminalističku policiju bilo kojeg manjeg austrijskog grada ili sela. Vlast je stvorila duhovno ozračje da ništa u društvu ne funkcionira. Prošle godine izgorilo 12 vatrogasaca, i nikome ništa. Psi laju, karavane prolaze. Ima kriminala i u drugim zemljama, i u onim s puno duljom demokratskom tradicijom od Hrvatske koja uopće nema takvu tradiciju ali ipak nije to ista duhovna pojava kriminala kao u nas. Bio sam ja u stranim gradovima veličine Zagreba i onima sa dva, tri, četiri milijuna, pa i u metropolama sa po 10 milijuna stanovnika ali nitko mi u njima ništa nije dobacivao, ujutro, u podne, popodne, navečer, po noći, ništa. U Zagrebu usred bijela dana događaju se ubojstva posred ulica, parkova, avenija. Nije samo kriv klošar koji sakuplja boce za sendvič i pivo. Krivo je društvo, kriva je vlast koja je toga čovjeka i pretvorila u klošara. Prije 10 godina taj čovjek sigurno nije bio socijalno siromašan. Nije čovjek nesposoban za rad nego mu vlast ne da radit. Vlast je narodno gospodarstvo rasprodala eks-komunističkim bitangama, nekadašnjim direktorima socijalističkih poduzeća koji su devedesetih dobivali tzv. menadžerske kredite koje nekomunistički građani nisu mogli dobit, većina građana bila je isključena iz tzv. privatizacije. U međuvremenu su te bitange otete tvrtke prodali strancima Uz to, nijedna od nekadašnjeg titoističkog režima oduzeta i opljačkana privatna imovina nije nijednom građaninu ili nasljedniku u Hrvatskoj vraćena. To je činjenica. Niti će biti vraćena, jer vlada udbo-mafija. Hrvatska neće postati (funkcionirajuća) pravna država jer vlada udbo-mafija. Jedino udbo-mafiji ne odgovara pravna država. Zato nema zakona o lustraciji jer bi eks-komunistička bogataška kapitalistička parazitska elita u Hrvatskoj ostala bez svoga bogatstva, a ne samo bez (javnog) položaja i umjetnog ugleda u društvu.

Zabrinjavaju masovna ubojstva hrvatskih branitelja – do danas ih se ubilo preko 1700. Međutim, to vlast ne brine. Dojam je da joj odgovara jer je vlast na putu da ukine hrvatski suverenitet ulaskom u Europsku uniju i NATO pa joj ne trebaju oni koji su ga obranili. Da smo na dan velikosrpske pobune 17. kolovoza 1990. imali toliko hrvatskih vojnika koliko danas imamo branitelja koji su digli ruku na sebe, gdje bi nam bile granice? Tko je odgovoran za samoubojstva hrvatskih branitelja? Vođe političkih parlamentarnih stranaka, premijeri, ministri i ministrice, predsjednici Republike, sutkinje i suci, državni odvjetnici i pravni odvjetnici (u pravilu, čast iznimkama) koji su građanima ove zemlje zagorčali život, i izručili ih drskoj i gramzljivoj državnoj i lokalnoj birokraciji, i uličnoj mafiji – na milost i nemilost. Ali još lako za uličnu mafiju. Problem je udbo-mafija koja instrumentalizira državne institucije i predstavnike naroda, korumpirane političare i političarke, pokvarene državne dužnosnike i lokalne samuraje koji svojim ponašanjem čine talog Balkana. Dno dna!

Kriminal se uvukao u vlast i zarazio demokratski sustav koji odumire svakim danom u svakom pogledu sve više i više. Anarhija je počela vladati. Ubojstva i pljačke na sve strane. Od vrha do dna društva. Svatko nastoji preživjeti. Još malo pa čemo kućne pragove braniti automatskim oružjem, i ljudi, usput rečeno, nikako nemojte oružje predati u ruke policiji. To je prevara vlasti koja ljude hoće skroz razoružati i onda jednog po jednog slomiti. Kao što Staljin reče, a ovi naši vladajući balkanci iz udbo-mafije su njegovi šegrti, „ako je čovjek problem, onda ako nema čovjeka nema ni problema“.

Rekao je jučer bivši Glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski da su predsjednik Mesić i nekadašnji premijer Račan bile one karike u lancu vlasti koje su sprečavali da pravna država profunkcionira. Nije nakon Tuđmanove smrti bilo političke volje obračunati se s mafijom jer onda bi u opasnost došla i pozicija udbo-mafije, a to je u Hrvatskoj jača mafija od klasične mafije. To je ona mafija koja utječe na hrvatsko pravosuđe tako da svi građani ove zemlje nisu ravnopravni jer netko može biti procesuiran, a netko tko je ratni zločinac i odgovoran za likvidaciju, na pr. 12 tisuća ratnih zarobljenika 1945. u maceljskoj šumi, neće biti procesuiran, i to zato što je titoist.

Grmi premijer Sanader sa tiskovne da je dosta ustaškom skandiranju po stadionima !!! Međutim, licemjerje je glasnije pa i opasnije od skandiranja „Za dom spremni“. Naravno, kad su hrvatski bojovnici ginuli u Vukovaru, na Srđu i drugdje u obrani od velikosrpske agresije s pokličem „Za dom spremni“, onda su mogli ginuti da bi oni koji su tada svoje zadnjice grijali na toplom i u sigurnosti danas osuđivali to kao „ustaški poklič“. Dobro, onda zašto imamo „ustašku kunu“? Zašto imamo „ustaški jezik“. Naime, hrvatski jezik je u vrijeme komunizma posprdno nazivan od titoista „ustaškim jezikom“ dok je onaj „pravi“ jezik bio umjetni balkansko jugoslavenski „srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski“. Današnji predsjednik Mesić, grlati komunistički antifašist, i jedan od većih licemjera u ovoj zemlji, grmio je 1967. sa saborske govornice, gdje je kao aparatčik Savez akomunista Jugoslavije bio delegat na socijalističlkoj skupštini „radnog naroda“, i zahtijevao je zatvorske kazne za one „ustaše“ koji su ispred raznoraznih kulturnih institucija tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske donijeli Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Možda su dečkima koji na stadionima kliču „Za dom spremni“ Sanader i Mesić njihovim roditeljima oduzeli radna mjesta, bacili njihove obitelji u siromaštvo, beznađe, njima ukrali budućnost, pa su revoltirani, i k tome još izazvani Mesićevim partizanskim dernecima na kojima se pjene komunistički titoistički usklici, vijore se zastave Saveza komunista Jugoslavije, kao u pulskoj areni u rujnu 2006. godine, drže se govori pod bistom masovnog ubojice Josipa Broza „Tita“, i vrijeđa se hrvatske žrtve komunizma.

Živimo u vrijeme vladavine barbarske udbo-mafije !!!

Obavještajni sustav ove zemlje godinama su vodili pravi zločinci iz doba jugoslavenskog socijalizma. Zdravko Mustač bio je načelnik kabineta dokazanog udbaša Josipa Manolića, postavljen 1990. na taj položaj u hrvatskoj obavještajnoj zajednici. Deset godina prije toga je drug Mustač kao šef udbaške istrage nad Ernestom Brajderom osnovano osumnjičen da je bio odgovoran za njegovo ubojstvo. „Krivnja“ Ernesta Brajdera je bila što je sa Dobroslavom Paragom sakupljao peticiju za amnestiju političkih zatvorenika savjesti. Josip Manolić je također osnovano osumnjičen da je bio odgovoran za smrt zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca ali to mu nije bila prepreka da u Hrvatskoj bude uvaženi član društva, javnosti, medijska ličnost. Javno je u zagrebačkom tisku prije koju godinu priznao da je nakon Drugog svjetskog rata kao partizanski prvoborac likvidirao 1945. ratne zarobljenike ali i dalje je uvaženi član društva i javnosti.

Što je novi ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko učinio dok je bio šef hrvatske obavještajne službe posljednjih godina? Ništa u borbi protiv kriminala, naprotiv, kriminal se uvukao u svaku poru društva. To će ovo društvo stajati više žrtava nego u Domovinskom ratu! To će ovu zemlju stajati više nego u Domovinskom ratu! Kad već četnici nisu uništili Republiku Hrvatsku, uništava je udbo-mafija. Zlo je zavladalo u Hrvatskoj! S Franjom Tuđmanom su na vlast u Hrvatskoj došli opet udbaši. I ostali su i nakon Tuđmana, dok ova vlast licemjerno tvrdi da treba detuđmanizacija. To se valjda odnosi na rušenje hrvatskog suvereniteta, a ne na raskid s totalitarnim naslijeđem i korupcijom bivše Titove Jugoslavije. Josip Perković, alfa i omega jugoslavenske Udbe u Osijeku i Zagrebu, glavna je faca u Republici Hrvatskoj devedesetih, i danas. Njegov sin je savjetnik šefa države, i to ni manje ni više nego za nacionalnu sigurnost. Politička ubojstva Ante Paradžika, Blaža Kraljevića, atentati na Dobroslava Paragu, i cijeli niz političkih ubojstava nad neistomišljenicima, kažu, a postoji osnovana sumnja, da idu na račun Josipa Perkovića, na račun tog čovjeka koji se nalazi na tjeralici Interpola, i pod zaštitom predsjednika Republike i premijera.

Je li tko zna nabrojati 14 od 140 aktualnih saborskih zastupnika, 7 od 15 ministara, njihova imena, i što su učinili za ovu zemlju? Je li tko može imenovati 5 saborskih zastupnika? Toliko su bezlični, beznačajni da nitko ni njihova imena ne zna, niti će biti upamćeni u povijesti osim po zlu! Čuli smo nekadašnjeg Glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog koji je 2002. bio poveo rat protiv mafije. Pitao je saborske zastupnike 2004. je li ih što zanima o borbi protiv mafije? Nikoga nije zanimalo. Smijenili su ga jer se počeo boriti protiv mafije. Današnji Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić smijenio je po istoj fori državne odvjetnike po državi koji su se borili protiv kriminala. Taka na pr. i splitskog općinskog državnog odvjetnika koji je sa splitskih ulica pomeo dilere, a iz finih ureda pljaškaše društvene imovine, te je bio optužio i Đapića zbog plagirane magistarske radnje. Đapić oslobođen, drugi kriminalci također, a državni odvjetnik smijenjen, ali ne zato što optužnice nisu imale dokaze nego su u korumpiranom pravosuđu minirane. Hoće li ovce od građana ove zemlje zapamtiti što je Ortynski rekao tko ga je spriječio u borbi protiv mafije? Sumnjam. Izmišljat će i ponavljati laži da to nije istina da su predsjednik Mesić i bivši premijer Račan spriječili Glavnog državnog odvjetnika u obračunu s mafijom.. Ortynski je na svom odlasku 2004. godine u Saboru rekao da će stanje opće sigurnosti i kriminaliteta drastično se pogoršati. I bio je u pravu. Dokaz je ubojstvo Ivane Hodak. To je ubojstvo tipično za udbo-mafiju. Ortynski nije bio politički podoban, između ostalog zato što mu je otac bio žrtva na Križnom putu 1945. godine, žrtva barbarskog partizanstva i komunizma. Ako k tome nije oportunist, nema šanse da će doboti zaposlenje u ovoj zemlji. Glavno da premijera smeta „ustaški“ poklič na stadionima ali ga ne smeta institucionalni neokomunizam i restauracija titoizma u hrvatskom javnom životu.


Svaka sličnost s
Mesićem, Sanaderom, Manolićem,
sasvim je slučajna

Josip Manolić se u godini obljetnice Stepinčeve beatifikacije drznuo u Glasu Slavonije ustvrditi da blaženi Stepinac nije otrovan u jugoslavenskom komunizmu, da nije ubijen, likvidiran. Umjesto premijera Sanadera, pa i umjesto predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, odgovorio je Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, da je Stepinac otrovan (članak u Glasu Slavonije od 18. srpnja 2008. pod naslovom

„Motiv ubojstva A. Stepinca bio je srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske“,

Premijer nije demantirao Manolića, a u Crkvi vjerojatno ima kukavica koje ne žele demantirati. Zato je objavljen demanti ove nevladine organizacije.

Inače, Vatikanska kongregacija za kauze svetaca utvrdila je u točki 4. izjave o beatifikaciji kardinala Stepinca iz 1998. da je tijekom izdržavanja zatvorske kazne bio sustavno trovan, što je imalo za posljedicu njegovu preranu smrt. I iako je dokazano da je kardinal Stepinac ubijen, i da je nalogodavac ubojstva Josip Broz Tito, Sanader i Mesić nemaju potrebu se zalagati da se preimenuje zagrebački trg po ubojici maršalu Titu. Krasno društvo, Mesić, Tito, Sanader, Račan, Franjo Tuđman. Bravo. I bravo Hrvati što ste ih birali! Aplauz! Hvala što živimo u shizofrenom društvu! Račan je drmao ovom zemljom u vrijeme komunizma i u vrijeme demokracije. Super, upravo takve trebamo birati jer inače ne bismo mogli biti nenormalni. Reče unuk slavnog kipara Ivana Meštrovića, Stjepan Meštrović, da je jugoslavensko društvo bilo narcisoidno. Pametni ljudi gubili su glave, a narcisi su napredovali. Bome, ništa drugačije nije ni danas. Vlast i parlamentarna oporba je puna narcisoidnih balkanaca, moralnih nula, ali zato prvaka hipkrizije.

Neće nikakvi zakoni riješiti gesla „Za dom spremni“ nego samo lustracijski zakon koji će pomesti udbaše, mafijaše i eks-komunjare, neotitoiste koji stvaranjem „neofašističke“ histerije u Hrvatskoj promoviraju masovne ubojice tipa Tita ili osnovano osumnjičene ratne zločince tipa Milke Planinc. Naravno, premijerovi ministri odlaze na koncerte i stadione na kojima se kliče „Za dom spremni“, da bi HDZ pokupio glasove biračkog tijela tzv. desnice, a s govornice ex catedra osuđuje teoretičare koji su Za dom spremni. A za što je spreman Sanader? Za rasprodaju Hrvatske i ukidanje hrvatskog suvereniteta? Za što je spreman Mesić? Za isto kao i Sanader? Tko onda predstavlja opasnost? Dečki sa sjeverne i zapadne tribine ili oni s Pantovčaka? Huliganstvo treba suzbijati i ne tolerirati, ali uvoditi verbalni delikt, i pri tome biti licemjeran i ne kažnjavati bukače titoističkih gesla, vodi u anarhiju. To možda vlastodršci i žele jer samo u mutnome mogu dobro lovit – profit.

Evo, nadajmo se mi normalni građani i svi oni koji imaju soli u glavi, da će 4. studenog ove godine pobijedit Barack Obama, i da bude malo prodrmao, ne samo svoju moralno posrnulu Ameriku nego i hipokrizijsku Europsku uniju i njenu balkansku filijalu - naše naglo pečene liberalne demokrate odnosno bivše komunjare i udbaše.

P.S.: Još koji tjedan i obljetnica je pada Vukovara i pirove pobjede srpske soldateske i zločinačke JNA. Prilikom toga se možemo prisjetiti saborskog izvješća o uzrocima pada Vukovara koje je po Tuđmanovom nalogu Josip Manolić krivotvorio, i za pad Vukovara optužio one koji su mu pritkeli u pomoć, Dobroslava Paragu i Dedakovića „Jastreba“ kojeg su dečki od Josipa Perkovića na gotovo mrtvo ime premlatili. I nikome ništa. Predsjedik Mesić je Manoliću nedavno dodijelio visoko hrvatskog državno odličje. Bravo druže predsjedniče!

Post je objavljen 20.10.2008. u 22:15 sati.