CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

srijeda, 08.10.2008.

DAN NEOVISNOSTI BALKANSKE UDBO-MAFIJE

Photobucket

Nažalost, na godišnjicu utemeljenja i rođendan Crnog bloga komunizma ne treba više dvojiti oko toga ima li Hrvatska svoju mafiju ili mafija ima svoju državu jer okrutno smaknuće civilne ženske osobe, Ivane Hodak, usred bijela dana u centru Zagreba govori u prilog tvrdnji da mafija u Hrvatskoj ima svoju državu, a da su predstavnici vlasti njene marionete. Bivši ministar unutarnjih poslova Račanove koalicijske vlade, Šime Lučin, je još 2001. godine tvrdio da u Hrvatskoj nema mafije. Dvije godine prije toga odsjećena je cijela jedna grana mafije, nažalost, samo u svrhu predizborne kampanje Hrvatske demokratske zajednice kojoj ni to nije pomoglo da spriječi povijesni izbornih krah jer je građanima bilo dojadilo ratno profiterstvo, šverc-komerc-politika, pljačkaška privatizacija i opći lopovluk čiji su pipci sezali od vrha vlasti prema dole, sve do portira javnog toaleta. Krakovi udbo-mafijaškog oktopusa, uzgajan od vlasti, otrgnuo se kontroli, zahvatio vladare Hrvatske, i danas kontrolira cjelokupnu hrvatsku političku javnost, određene medije i novinarke i novinare, određene državne dužnosnike, jet-set i općenito politički „establishment“ u Zagrebu.

Premijer Sanader na tiskovnoj konferenciji u Banskim dvorima neuvjerljivo grmi kako je s posljednjim ubojstvom mlade žrtve mafije prelivena čaša strpljenja i da je kap prelila čašu. Nevjerojatno ali istinito, ispada da se čekao povod kako bi se nakon više od desetljeća nakon pojave mafije krenulo u obračun s organiziranim kriminalom. Mora se, međutim, postaviti pitanje misli li Sanaderova vlada ozbiljno krenuti u obračun s mafijom ili će se sve završiti s onim stupidnim geslom „IDEMO DALJE“ dok psi laju, karavane prolaze? Također se mora postaviti pitanje, kakva je uloga predsjednika Republike, Stjepana Mesića, u priči oko mafije, s jedne strane, i s druge strane, ako dr. Ivo Sanader na koncu iz moralno-političkih razloga bude morao snositi političku odgovornost i njegova vlada bude pala na ispitu zrelosti (rata protiv mafije i borbe protiv političke korupcije), ne može predsjednik Mesić ostati nepošteđen iste takve odgovornosti za stanje nacionalne sigurnosti u državi koja praktično ne postoji, ali ne od jučer nego od ohohoho godina unatrag tamo negdje kada je sve počelo, dakle, na Dan neovisnosti od 8. listopada 1991. godine. Idemo napravit kratki Flash Back pa ćemo se vratiti u sadašnje vrijeme kada je Zagreb postao Chicago tridesetih kada glavnu riječ nisu vodili predstavnici pravne države nego samoproglašeni bossovi različitih gangova i klanova:

Na veliki pritisak Europske komisije je predsjednik Tuđman 7. srpnja 1991. brijunskim sporazumom suspendirao saborsku deklaraciju o hrvatskoj nezavisnosti od 25. lipnja 1991. godine, te je proglašen tromjesečni moratorij na hrvatsku nezavisnost radi tobože „rješavanja jugoslavenske krize“. Prvom „hrvatskom“ predsjedniku je moratorij bio dobrodošao kako bi realizirao dogovor iz Karađorđeva o podjeli Bosne i Hercegovine sa srpskim „voždom“ koji je tu podjelu predložio na tajnom sastanku s Tuđmanom u Tikvešu, u travnju 1991. godine. Jugoslavenskoj tajnoj službi KOS bio je poznat Tuđmanov stav iz šezdesetih godina da je najbolje rješenje u rješavanju hrvatskog pitanja u Jugoslaviji podjela BiH sa Srbima. Koliko je suluda takva ideja potkrijepio je hrvatski povjesničar dr. Ivo Pilar u svom djelu „Južnoslavensko pitanje“ (Beč, 1918.) najavivši relativno brzi slom hrvatske države, kad jednom bude stvorena, ako Srbija pređe Drinu. (Pilar očito nije ukalkulirao mogućnost da mafija ima bolje metode od četnika kako slomiti jednu državu.) Kako bi srpski komunistički diktator Slobodan Milošević pridobio Franju Tuđmana „argumentima“ za podjelu BiH, KOS je u Hrvatskoj organizirao i inscenirao velikosrpsku pobunu i stvaranje tzv. „SAO Krajina“ odnosno pobunjeničke teritorije s pobunjeničkim srpskim režimom kao instrumentom pritiska na hrvatske vlasti, ali, „velikodušan“ kakav je Slobo bio, obećao je Tuđmanu u tikveđu rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj na način da pobunjene Srbe u Hrvatskoj ostavi na cjedilu onog trena kada podjela BiH bude realizirana. Taj trenutak je došao kad je 5. kolovoza 1995. počela hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena operacija „Oluja“ koja je obuhvatila okupirana područja Hrvatske osim istočne Slavonije i zapadnog Srijema odnosno Vukovara koji je po dogovoru na osnovi Erdutskog sporazuma postao neka vrsta nepisane srpske županije u Hrvatskoj, što Hrvati na tom području i te kako osjećaju na svojoj koži i dan danas. Nije premlaćivanje jednog hrvatskog učenika i sina od hrvatskog branitelja od strane četnički orijentiranog srpskog nastavnika Ležaje slučajno, niti je slučajno što nasilnik nije od hrvatske vlasti sankcioniran. Srpski fašizam na tom području se nesmetano širi, i ove je godine njegov plimni val pogodio Zagreb, dok u isto vrijeme određene protuhrvatske snage u hrvatskim vlastima šire propgandu o navodnom „hrvatskom neofašizmu“.

Kao izgovor za suspenziju hrvatske nezavisnosti je predsjednik Tuđman bio naveo interregnum navodno potreban za naoružavanje hrvatske policije i Zbora narodne garde. Međutim, povijesna analiza je pokazala da Tuđman uopće nije organizirano naoružavao Hrvatsku slijedeća dva mjeseca od Brijunskog sporazuma nego tek od negdje polovice rujna 1991.

Prisjetimo se, za vrijeme održavanja dvokružnih prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, u travnju 1990. godine, je zločinački vrh JNA, uz asistenciju Saveza komunista Hrvatske, razoružao Hrvatsku, otevši iz raznoraznih skladišta po Hrvatskoj 200 tisuća automatskih pušaka i drugoga oružja Teritorijalne obrane Hrvatske koje je jugoslavenska i srpska tajna služba otvoreno dijelila pobunjenim Srbima u Kninu, a glavna zvijezda toga patronata Srba u Hrvatskoj bio je zapovjednik kninskog korpusa JNA, Ratko Mladić, zločinac par excellence koji je u Srebrenici poslije pokazao kako se Srbi obračunavaju s „Turcima“ (čitaj: s nenaoružanim ratnim zarobljenicima i bosanskim izbjeglicama). I međunarodna zajednica Zapada se pokazala vrlo kooperativnom u obračunu sa žrtvama velikosrpske agresije.

Saznavši za dogovor Milošević – Tuđman iz Karađorđeva, i uvjerivši se da Franjo Tuđman ne naoružava Hrvatsku, vođa hrvatske oporbe Dobroslav Paraga osnovao je i, što je još važnije, naoružao dragovoljačke Hrvatske obrambene snage (HOS) koje su obranile Hrvatsku na ključnim točkama u Gospiću, Vukovaru i Dubrovniku, a bez te obrane, Hrvatska bi pala!

Tuđmanova vlast (Franjo Tuđman, Josip Manolić i Stjepan Mesić), ne samo da hrvatskim građanima nije na referendumu 1991. omogućila izjašnjavanje o hrvatskoj nezavisnosti nego isključivo o jugoslavenskoj federaciji ili konfederaciji, nego je uz to hrvatske branitelje u Vukovaru tijekom opsade i agresije ostavila na cjedilu jer je vrhovnik to područje bio otpisao na Srbe. Umjesto Vukovara je Hrvatska dobila Grude, što je zaista impresivni podvig tvorca još impresivnije politike tako zvane „svehrvatske pomirbe“ koja je obuhvaćala princip da se hrvatske žrtve mire s komunističkim i udbaškim ubojicama i zločincima, tobože radi zajedničkog stvaranja hrvatske države. S obzirom da su notorni zločinci među bivšim komunistima i udbašima zaista i stvarali hrvatsku državu, danas imamo državu po njihovoj mjeri: državu sa zločinačkom klasičnom (balkanskom) mafijom pod kontrolom eks-komunističke jugoslavenske udbo-mafije! Kakav je Tito bio zločinac a ne antifašist, takvi su i današni vladari nad Hrvatskom „antifašistički“ zločinci.

Bojovnici HOS-a borili su se protiv velikosrpske agresije u Vukovaru pod geslom „Za dom spremni“, i od Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića bili proglašeni „fašistima“, a Dobroslav Paraga shodno tome vođom „neofašista“ (ustaša). Razlog takvom etiketiranju je bila ne samo najozbiljnija politička konkurencija koju je HDZ tada imao u borbi za vlast s Paraginom Hrvatskom strankom prava (HSP) nego i program Hrvatske stranke prava koji je sadržavao obaveznu hrvatsku državnu nezavisnost i otcjepljenje od Jugoslavije, a takav program nije imao ni Tuđmanov HDZ, ni Goldstein-Budišin HSLS, ni povijesni HSS, a još manje Račanov SDP. Pošto drukčije nije išlo, Tuđmanov režim i udbaška služba pribjegli su likvidacijama političara i vođa hrvatske demokratske oporbe i hrvatskih branitelja. Prva žrtva Tuđmanova režima postao je Ante Paradžik. Kako je gotovo cijela hrvatska javnost prešla preko tog politički motiviranog ubojstva, tako je nakon toga ispisana cijela jedna krvava linija ubojstava, sve do Ivane Hodak danas. I niti jedno političko ubojstvo u Hrvatskoj nije do danas sudski razjašnjeno. Za vrijeme Račanove vlasti likvidiran je Milan Levar, i nikome ništa. Na početku Domovinskog rata ubijen je od udbaške (jugoslavenske) ruke načelnik vinkovačke policijske postaje Reichl-Kir, i nikome ništa. Na kraju se sudi samo izvršitelju ubojstvu ali ne i nalogodavcima, što je dokaz da se to ubojstvo želi zataškati i zaštititi one na vrhu piramide. Na koncu je suđeno izvršitelju ubojstva Reichl Kira, ali samo zato što ubijeni potječe iz eks-komunističkog milijea, a da potječe iz nekomunističkog demokratskog milijea kao Ante Paradžik onda bi ubojice-izvršitelji bili abolirani kao što su Paradžikove ubojice pomilovani od prvog predsjednika Republike, a sudac koji ih je osudio je kažnjen.

Dolaskom na vlast, Franjo Tuđman i HDZ su u vrh hrvatske vlasti ubacili kompletnu udbo-mafiju iz bivše Jugoslavije. Spodobe koje su za vrijeme Tita i nakon Tita u vrijeme bivše Jugoslavije organizirali ubojstva hrvatskih emigranata, i održavale konc-logor na Golom otoku, organizirali su u Hrvatskoj sve likvidacije hrvatskih branitelja, oporbe i napade na novinare, općenito na političke neistomišljenike. Kao žrtveni jarci ove politike, i zadovoljavanja međunarodnih pritisaka i zahtjeva, proglašen je ratnim zločincem general Mirko Norac protiv kojega su na sudu svjedočili de facto ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata odnosno poraća Josip Manolić, i Josip Perković, kojega Interpol traži zbog osnovane sumnje u organizaciju ubojstava hrvatskih emigranata. Žrtvovan je general Ante Gotovina iako politički „establishment“ u Zagrebu zna da je nevin. Žrtvovan je na kraju hrvatski narod radi pohlepe, oportunizma i bahatosti zagrebačkog eks-komunističkog „establishmenta“. Kako je Vukovar ostavljen od hrvatskih vlasti na cjedilu 1991. godine, tako je poslije žrtvovana cijela Hrvatska, prepuštena mafiji! Na kraju će stranci opet rješavati stvari na Balkanu, tako i kod nas, i opet će Hrvati postati dobre sluge lošim stranim gospodarima, ukoliko se ne probude iz sna!

Photobucket
Kad će se Hrvatska popet na vrh pravne države? Himalajsko gorje - nedostižno za establishment u Zagrebu

Mafija potječe u Hrvatskoj iz vremena rata kada je počelo ratno profiterstvo. Hrvatska, razoružana 1990. godine, i hrvatski narod goloruk na početku velikosrpske agresije, dobio je jedinu pomoć na svijetu od hrvatskog iseljeništva, koje neki mediji i novinari i dan danas etiketiraju „ustaškom emigracijom“. Hrvatsko iseljeništvo darovalo je hrvatskom narodu u domovini preko jedne (1) milijarde US$. Samo je dio tih sredstava bio usmjeren u kupovinu oružja na svjetskom crnom tržištu, odnosno samo je dio novca planski namijenjen hrvatskoj obrani od velikosrpske agresije dok je dobar dio opljačkan od hrvatskih eks-komunističkih dužnosnika i njihovih povjerenika. Ti isti eks-komunistički dužnosnici su iz bivše SFR Jugoslavije prenijeli na Republiku Hrvatsku svoj način vladanja i mentalitet političke korupcije jer je bivši titoistički režim bio u cijelosti korumpiran. Od ratnih profitera stvorili su se raznorazni klanovi pod patronatom vlasti, a od klanova nastale su grane mafije koje danas haraju hrvatskom državom.

Jedan od krivaca za uvođenje međunarodnog embarga na uvoz oružja u Hrvatsku bio je Budimir Lončar, tada, 1991. posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije koji je na prijedlog Miloševićeva ministra Jovanovića i na prijedlog britanske politike, u Vijeću sigurnosti OUN predložio uvođenje embarga koji je u rujnu 1991. izglasan od strane članica Vijeća sigurnosti, SAD, SSSR, Kine, Velike Britanije i Francuske, plus većine nestalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Time je Hrvatskoj bio stavljen štrik oko vrata. Danas je Budimir Lončar, taj nekadašnji visoki oficir totalitarne jugoslavenske tajne službe OZN-e, koja je 1945. strijeljala na „Bleiburgu i Križnom putu“ dobar dio hrvatskih ratnih zarobljenika, savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Mesića, a sin od onoga kojega traži Interpol, je savjetnik za nacionalnu sigurnost od predsjednika Mesića (Saša Perković). Za predloženog novog ravnatelja hrvatske policije objavljeni su transkripti da ga hvali onaj za kojega neki mediji navode da postoji osnovana sumnja da je šef mafije u Hrvatskoj, i vlasnik utjecajnog jednog hrvatskog političkgo tjednika. Kad taj želi obavijestiti hrvatsku javnost o nečemu, svi mediji prenose njegovo mišljenje kao da je šef države ili oporbe. Tomislav Karamarko je pak također Mesićev čovjek, a svoju je stručnost dokazao kada ga je predsjednik Mesić poslao 2000. godine u Hrvatski državni sabor na Trg svetog Marka u Zagrebu. Tada je kao novi šef hrvatske obavještajne službe dobio od predsjednika tajni zadatak da tadašnjeg vođu neofašista, i antisemita, Antu Đapića, zamoli da on i njegovi u Saboru ne glasuju za Račanov prijedlog ukidanja svih jakih predsjedničkih ovlasti jer je po tom prijedlogu trebao postati fikus. Međutim, Račan je Đapiću dao ponudu koju ovaj nije mogao odbiti, a to je bilo čvrsto obećanje da Dobroslav Paraga neće od Mnistarstva pravosuđa dobiti po pravu natrag otetu Hrvatsku stranku prava.

U biti, „rat protiv mafije“, svest će se u Hrvatskoj eventualno na obračun samo s jednim mafijaškim krakom dok će drugi ostati netaknut i pod zaštitom vlasti. Operacija obmane pod geslom „Rat protiv mafije“ odvijati će se po istom receptu kao u Srbiji nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića kada je likvidiran samo jedan krak mafije, tako zvani Zemunski klan dok je drugi klan ostao netaknut, i naravno da je danas zavladao Srbijom tako da je sasvim normalno da partija koja je prouzročila rat na prostoru bivše Jugoslavije, Socijalistička partija Srbije (SPS), postane od oporbe opet dio vlasti iako je trebala nakon Đinđićeva ubojstva biti zabranjena zakonom, zajedno sa Šešeljevim fašistima i četnicima Vojislava Koštunice. Nakon presude izvršiteljima ubojstva Zorana Đinđića je odvjetnik obitelji Đinđić izjavio njemačkom tjedniku „Der Spiegel“ da je Europska unija spriječila rasvjetljavanje nalogodavaca ubojstva srpskog premijera. Danas znamo da je to istina jer je stranka od bivšeg premijera Vojislava Koštunice postala (neki tvrde na preporuku Sanaderova HDZ-a) dio obitelji Europske narodne stranke (EPP-ED), a Europska komisija je dala zeleno svjetlo da bivša Miloševićeva socijalistička partija može ući u koalicijsku vladu sa strankom od ubijenog premijera Đinđića. U isto vrijeme kada Stjepan Mesić najavljuje „rat protiv mafije“ on i Sanader, a ponajviše predsjednik Mesić štiti sve osnovano osumnjićene nekadašnje partizanske komandante i politkomesare, kazneno prijavljene za ratni zločin, kao i komunističke i udbaške zločince, čak i one koje traži Interpol.

U demokraciji se, inače, mafija ne može iskorijenit jer je demokracija takav sustav koji sadrži ne samo narodno zastupničko načelo nego i ljudska prava, pa i prava mafijaša, koliko god to čudno zvučalo. Mafiju je u povijesti uspio suzbiti jedino fašistički režim Benita Musslinia koji je sredstvima diktature strpao sve mafijaške bossove sa Sicilije i iz Napulja u kućni pritvor a njihovu protuzakonito stečenu imovinu je dao zaplijeniti. Uoči iskrcavanja Savezničke vojske na Siciliji u ljeto 1943. godine je američka vlada dogovorila s bossovima američke Mafije da utječu na svoje rođake na Siciliji kako bi kvalitetno pripremili invaziju anglo-američke vojske. Nakon oslobođenja Sicilije od fašizma i njemačkih trupa je američki okupacijski režim pustio iz zatvora i kućnog pritvora sve mafijaške bossove koji su natrag dobili svu imovinu koju su nekoć opljačkali, i sve privilegije, uklučujući i političke funkcije gradonačelnika sicilijanskih gradova.

Međutim, u demokraciji se ipak može učinkovito boriti protiv mafije i skresati joj krila i utjecaj, ali onda vlast ne bi smjela biti povezana s mafijom jer je vlast, neovisna od mafije, prvi preduvjet za borbu protiv korupcije i rata protiv mafije. Mi smo još daleko od toga stanja. Stoga ljudi, građanke i građani ove zemlje, ne očekujte promjene na bolje nego obucite pancirke kad slijedeći put poželite proštetati zagrebačkim Zrinjevcem. Ili pak više nemojte birati eks-komuniste i eks-komunističke stranke i njihove titoističke predsjednike i korumpirane dužnosnike.

Odreknite se eks-komunista i udbaša, i živjet ćete sretno i zadovoljno u sigurnosti! „Hrvati, probudite se!“ To je geslo koje su Hrvati čuli još prije 10 godina ali su gluhi na svoje uši jer kao da žele pored zdravih ušiju biti gluhi, kao što su pored zdravih očiju slijepi. Suvišno je čestitati današnji hrvatski Dan neovisnosti kad je Hrvatska porobljena iznutra, a jedini koji su neovisni je balkanska udbo-mafija. Obistinile su se riječi Siniše Glavaševića da su saborski zastupnici gori od četnika!

08.10.2008. u 14:48 • 31 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

0


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Link

CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika


Tisak i portali vijesti:

HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS


www.crniblogkomunizma.blog.hr

e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)


„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

Photobucket
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Photobucket
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

Photobucket

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.