Tebe tražim...

petak, 31.12.2004.

JOŠ O MOM BOGU...

Moj Bog je skroman, ali se ne zadovoljava bilo čime.
On i od mene kao i od svakoga čovjeka iščekuje jasan životni odgovor - moje »da« ili »ne«.

I ne požuruje me u tome.

Čitav život je vrijeme koje mi je darovao da se odlučim.

Čitav moj život otkriva mu pravi odgovor.

srijeda, 29.12.2004.

MOJ BOG

Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.

nedjelja, 26.12.2004.

MOLITVA BETLEHEMSKOG MAGARCA

Gospode Bože,
već sam ti dosadio svojim zahtjevima
da me oslobodiš ovog glupog magarećeg života
u malom provincijskom mjestu u Palestini.


Koliko sam samo puta poželio
biti opasan ili otrovan poput tolikih životinja,
tek toliko da prisilim ljude da budu prema meni obazriviji,
a ti si to jednostavno prečuo.

Tvrdoglavo sam čeznuo za onim dahom slobode,
ali nisam mogao pobjeći od sve nepodnošljivijeg tereta
koji su drugi tovarili na moja leđa,
bez pitanja i bez suglasnosti,
premda su mi koljena klecala.

Tražio sam da barem otkloniš tvrdu šibu moga goniča,
koja se na me obrušavala
pri svakom pokušaju da dignem glavu.
Nisam znao niti kako izgleda sunce,
čiju sam toplinu osjećao na leđima.

Ljepota mjeseca i zvijezda,
koji noću obasjavaju pute,
bila mi je nepoznanica.

Ipak, hvala za onu milosnu večer,
koja je trebala biti tegobna i tamna poput tolikih drugih,
a promijenila je sadržaj mojih razmišljanja
i tijek moga života.

Muškarac i žena koje si poslao u moju štalu
nisu došli sa silom i batinom,
nisu bučali niti prijetili.
Ušli su tiho, smjerno i skromno.
U najmrklijem trenutku noći vidio sam Sunce
za kojim sam čeznuo cijeloga svog života.
U gluho doba noći,
oko Dječaka položena u moje jasle,
čuo sam pjesmu:

„Rodio se Bog i čovjek usred štalice.“

Prvi put sam se osjetio da nisam ništa manji od anđela.
Pred njima i preda mnom stajalo je isto otajstvo.
Ništa manje nije bilo njihovo divljenje od mojega
pred čudom koje se dogodilo.

Upravo kad sam pokleknuo pred tim Otajstvom,
osnažio si moje klecavo koljeno
nekom čudnom snagom koja je izbijala iz njega.

Hvala što si me oslobodio
na način na koji te nisam molio.

Nisi mi dao drugi život,
ali si mi ovaj ispunio smislom.
Nisi prokleo tamu koja me obavijala,
nego si mi dao upoznati svjetlo.

Kad nisam mogao ni znao podići glavu,
ti si se prignuo k meni da te vidim.
Nisi otklonio križ s mojih leđa,
ali si me naučio nositi ga.

Vratio si mi ponos kad sam saznao
da je krijeposno nositi terete drugima.
Otvorio si mi vrata spoznaje kad si me uvjerio
da je tvoj jaram sladak i breme lako.

Sad znaš zašto sam s radošću,
premda izlažući se naporu i opasnosti,
prihvatio dodatni teret
i ponudio se za put u Egipat.

Hvala što si izabrao mene i moj rod
da služimo tvojoj obitelji.
Zbunjivalo me samo kad su mi ime promijenili,
ali sad tek vidim kako to gordo zvuči

kad te zovu - Kristofor.

subota, 25.12.2004.

BLAGDAN

Moj Bog
Našao sam ga i on je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog
i našao sam ga u sebi
jer živi u meni i za me
i ja se njemu radujem
Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.
(Josip Pupačić)


"Bog je došao.
On je tu.
I stoga je sve drukčije nego što mi mislimo.
Vrijeme se iz vječnog tečenja dalje pretvorilo u jedan događaj koji vodi posve određenom završetku da mi i svijet možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem.
Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu.
A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!"

četvrtak, 23.12.2004.

GDJE BOG STANUJE

Božić je iskorak Boga, iskorak Ljubavi u ovaj svijet koji je tako mračan i hladan, sve tamo do ljudskog srca.

U ovim božićnim danima može svatko preuzeti na sebe dobrotu i ljubav. Možeš ih preuzeti i ti, pa ne znam kako siromašan, isprazan i hladan.
Takve su bile i jaslice. Imale su samo jednu prednost: bile su na raspolaganje. A to je u biti sve što se od tebe zahtijeva u ovim božićnom danima: biti otvoren !

Svaka zatvorenost je neki oblik mržnje, neki oblik čovjekova neprihvaćanja. Bog ne dolazi s mržnjom, prepirkom i svađom, sa zanovijetanjem, ne dolazi sa zavišću i ogorčenjem.

Bog stanuje jedino u dobroti koju iskazuje čovjek čovjeku, u opraštanju, u pomirenju, međusobnom razumijevanju, u prijateljstvu i obazrivosti.

Bog je ljubav, Bog stanuje u tebi...

Stanuje li... ?

srijeda, 22.12.2004.

CONECTING ...

Uvijek su me veze fascinirale. Kao nikada prije u povijesti, mi smo neobično dobro povezani. U svakom džepu je telefon, a tko bi sve nabrojio ostala pomagala koja ljudima pomažu održavati veze...
Ali uza sve to čini mi se da ljudi gube stvarnu povezanost sa svijetom oko sebe i da im snaga trenutka izmiče. Naši životi su sve brži, obaveze sve veće, planovi sve više komplicirani i tako odlazimo sve dalje od sebe.
...
Božić je blagdan povezanosti. Bog se povezao s nama, a mi jedni s drugima. Mi i Bog dijelimo istu sudbinu! Upućenost čovjeka na svijet oko sebe je bezuvjetna.
Ali sve naše povezanosti ovise o tome koliko smo povezani sa svojim izvorom, s izvorom koji nas o Božiću podsjeća kako je važno osjećati dubinu veze s ljudima, prirodom i svim živim oko sebe.
Stoga ovog Božića obnovite svoje veze. Stvorite nove! Veselite se trenucima umjesto planovima, ljudima umjesto stvarima. Božić je vrhunski blagdan povezanosti. Dijelimo darove, molimo zajedno i osjećajmo da pripadamo stvarnosti koja nadilazi našu običnu fizičku egzistenciju.
Budite sretni jer Božić je vaš blagdan!

utorak, 21.12.2004.

ŠTALICA U SRCU

Trebamo pripaziti da u brizi oko što ljepšeg izvanjskog uređenja i što svečanije proslave njegova rođenja, Isus toga dana ne produži radije u neku skromnu štalicu, nego u naš blistavo i lijepo sređeni dom s dvometarskim božićnim drvcem - jer u njemu, jednostavno više nema mjesta.
...
Lijepo je čuvati tradiciju, lijepo je vidjeti da je Božić blagdan koji obilježava cijeli svijet, vjernici i nevjernici - makar i onako površno. No Božić nikako ne smije postati samo navika. Prije svega drugoga trebamo očistiti, pripremiti i okititi naše srce, jer na njegova vrata će Isus pokucati. On želi doći u svako srce, bez obzira na to kakve su mogućnosti njegova "vlasnika". Tim više - što je srce više siromašnije i skromnije, pa zna da zapravo nema ništa za ponuditi, u njemu ima više mjesta za Svetu Obitelj da se skloni na Badnju večer i da od naše štalice napravi prebivalište Kralja.
...
Umjesto da razmišljamo što ćemo darovati sebi i drugima, bilo bi dobro da razmišljamo o tome kakav smo to svi mi dar dobili za Božić. Tek ako smo u stanju taj dar primiti, moći ćemo i drugima uistinu nešto vrijedno darovati - a to je ljubav!
Bez ljubavi svi drugi darovi gube svoj smisao.

ponedjeljak, 20.12.2004.

SVJETLOST I TOPLINA

... ne visi u kuglicama na božićnoj jelki...
... nema toga na božićnim sajmovima...
... ni u željama poklon paketa...
... ni u sentimentalnoj glazbi...

Potrebna ti je svjetlost u srcu da bi vidio smisao života, potrebna ti je toplina dragih ljudi koji te vole...

Želim ti u ovim danima puno svjetla u srcu, da bi u tmini koja te okružuje upalio pokoju zvijezdu...

... da bi što više ljudi spasio od hladnoće...

nedjelja, 19.12.2004.

O Anđelu, koji nije htio pjevati!

U Evanđelju sv. Luke stoji pisano: „I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”

Kada je zbor anđela ovu pjesmu isprobavao, da bi je pastirima pjevali, došo je do jedne scene. Jedan maleni anđelak nije htio pjevati iz protesta. Kada ga upitaše zašto ne pjeva skupa s njima on odgovori. Ja sam pjevao u početku. Slava na visinama Bogu, ali mir na zemlji nisam mogao pjevati s vama. Jer nije istina, da je na zemlji MIR među ljudima. Ja ne mogu pjevati nečemu u što ne vjerujem, što nije istina i stane onako tvrdoglavo sa strane izvan zbora anđeoskog. Nastane velika pometnja i svi se zamisliše nad tim problemom. Anđeli razgovaraše i vijećaše što učiniti da pomognu ovome malom anđelu da bude opet sretan i pjeva s njima.
Napokon progovori vođa zbora anđeoskog i reče mu: „Dobro, ti patiš zbog nepomirivosti između nebeskog mira i zemaljskog nemira. Ja ću ti pokušati objasniti taj misterij povezanosti neba i zemlje. Kada se ove svete noći djete Isus rodi, tada će se nebo i zemlja približiti jednom drugome, taj razdor i nesavladine visine bit će pobijeđene, jer Krist će donjeti zemlji mir. Mi u našem zboru pjevamo ovu pjesmu uvijek iznova, također i onda kada ljudi tajnu Božićne noći i njeno značenje još nisu razumjeli. „Pa dobro“ odgovori mali anđeo. Ako je tako pjevat ću rado sa Vama dalje cijelu pjesmu.
Ali tada zborovođa zanijeka glavom i reče mu: Ti nećeš više pjevati. Sada je na tebi druga obaveza, moraš postati anđeo mira. I kada mi drugi anđeli vratimo se opet u rajske visine, ti ćeš donositi Božiji mir ljudima na zemlji. Danju i noću bit ćeš među ljudima i kucati na vrata njihovih srca. Bit ćeš posrednik u nemiru vremena i uskovitlanih misli i djela, tako da kapljice tvoga mira mogu djelovati u moru ljudskih nemira.
Bit ćeš često istjerivan iz obitelji, naići na zatvorena vrata, ali češ morati stojati na pragu tako dugo dok prvi ljudi ne budu razumjeli tvoju poruku mira. Pri tomu nećeš imati lak put. Neće biti pjesme na tvojim usnama, plakat češ i očajavati zbog napora. Mali anđeo je malo pokušao protestirati, zbog teške zadaće koju mora ispuniti, ali mu ništa ne pomaže. Tada se anđeo mira spusti prvo na polja pred gradom Betlehemom, da najavi pastirima radosnu vijest. Otuda krenu po cijelom svijetu i poče izvršavati svoju tešku ulogu. Možda baš ovog trena dolazi k Tebi da te pozove da mir potražiš, nađeš i daruješ.
Pokušaj ga čuti... jako je tih...

subota, 18.12.2004.

Let`s go...

Idemo u Goričan
DANAS/VEČERAS
(18. prosinca 2004)
u 18,30 sati


jer tamo je:

ČETVRTI SUSRET MLADIH DONJOMEĐIMURSKOG DEKANATA

TEMA: ovog predbožićnog susreta će biti "Dođi, Gospodine Isuse" (Otk 22,20).

Susret priređuju animatori župnih zajednica mladih, a svima će se obratiti i domaći župnik vlč. Antun Hoblaj.
Na susret su pozvani i mladi Hrvati iz susjedne Republike Mađarske.
Također, ovim će susretom ujedno započeti tjedni program "Božić u Goričanu", koji će, između ostalog, obuhvatiti i koncert duhovne glazbe, te već tradicionalno scensko-kostimirani nastup "živih" jaslica.

Javite se Ivani Čurila

Polazak u 18,30 – ispred crkve u Orehovici...

petak, 17.12.2004.

PREDNOST PRAZNIH JASLICA

Potrošački svijet je Djetešce Božić u jaslicama zamijenio Djedom Božićnjakom, natovarenim raznoraznim poklonima. On je u naše prebogato društvo blagostanja uvezen zato što se u tom društvu djetešce Božić više nije osjećalo kod kuće.

Djetešce Božić rodilo se u siromaštvu i neimaštini. U prenoćištima nije bilo mjesta za njega. Ali zato se pojavila zvijezda, pronađene su jaslice koje su imale tu prednost da su bile prazne, te se u njema našlo mjesta za Djetešce. U blizini se zateklo nekoliko pastira, sumnjivih tipova na koje su ljudi u gradu gledali s prezirom. Dakle, to je bilo okruženje u kojem se dogodila objava, objava mira, nade, ljubavi za ljude dobre volje.

Djed Božićnjak može znatno doprinijeti dobrim poslovnim rezultatima, može ukrasiti božićnu jelku, može se pobrinuti za slatkiše i razne dražesne poklone. I to je sve. Djetešce Božić nosi poruku koja nam daje podstreka za stvaranje boljeg svijeta i koja naša srca ispunja naklonošću prema siromasima, malenima, beskućnicima.

Ovi božićni dani žaloste me zato jer ima tako mnogo poklona a tako malo međusobnog razumijevanja. Ljudi na ovome svijetu su tako okrutni jedni prema drugima, radost nad božićnom tajnom njima je gotovo nedostupna.

Želim ti da nađeš put do te tajne, jer je to tajna nade vjere i ljubavi, tajna svjetla u našoj tmini.

četvrtak, 16.12.2004.

ISKORAK U AVANTURU

Nedavno me prijatelj upozorio na sličnost njemačke riječi «advent» i engleske riječi «adventure» koja znači «Abenteuer» (avanturu, pustolovinu). Ne znam je li doista riječ o istom korijenu iz kojega su u stanovito vrijeme nastale te dvije izvedenice – ali mi je ta usporedba dala misliti.

Promišljanjem o adventu i avanturi dođoh do zaključnog pitanja: zašto ne bismo govorili o avanturi adventa, odnosno došašća ?
Avantura – pod tom riječi podrazumijevam iskorak, smjelost, hrabrost. Podrazumijevam trenutak kada se netko izdvoji, napusti sve poznato i provjereno, te krene na put u nepoznato. Kad se poduzima neka radnja čiji je ishod nepoznat. Kad se ne sjedi u toploj sobi, već se u čovjeku nešto pokreće, nešto se događa. Katkad može to biti vrlo opasno. Možda upravo u tome leži sva draž avanture, sav njen zanos.

Došašće je poziv na život.
Bog se pridružio nama ljudima da s nama krene novim putem.
Poziva i nas da krenemo novim putem.
Možda On unosi i nemir u moj uobičajeni tijek svakodnevice.

Pozvan sam na avanturu življenja – i u tom iskoraku valja mi potražiti svoje mjesto.

Siguran sam da On ide sa mnom... i ne povlači se i u najcrnijim časovima.

srijeda, 15.12.2004.

... ne zaboravi ružu...

Usredotoči svoju pažnju na nutarnji život,
na svoju bit.
U ovim uglavnom tmurnim danima, «napolju» se zbiva vrlo malo «vidljivih» stvari...
Neka razni dojmovi iz vanjskog potrošačkog svijeta u tebi zauzmu što manje prostora...

Uspori život...

Vrijeme došašća je najpovoljnije vrijeme u kojem se, prema riječima Saint-Exuperya, «srcem dobro vidi»...

To što se promidžba i gospodarstvo služe došašćem u svoju korist, njihova je stvar i ne može im se zbog toga baš ništa predbaciti, jer znaju iskoristiti vrijeme...

Predaj se čarima ovih dana...

... i molim te ne zaboravi na radikalnost i egzistencijalnost poruke došašća ...

utorak, 14.12.2004.

Čar došašća...

U tjednima došašća često imam dojam da živim u nekoj uzvišenijoj osjećajnosti, da živim mnogo nježnije. Čini mi se da imam razvijeniji osjećaj za mirise, da drukčije čujem, da sve promatram iz nekog drugog ugla, da bivam opreznijim, da drukčije opažam, da sam otvoreniji za znakove i simbole.

Razlog tome leži u posebnom čaru tih predbožićnih tjedana, čaru kojega ne može narušiti nikakva gruba i okrutna stvarnost – naprotiv, ponekad mi se čini da taj čar obuhvaća i mijenja najbrutalniju stvarnost. Čini se da ti dani i tjedni nose u sebi nešto što «smekšava» i najokorjelija srca.

A možda to ipak samo duge zimske noći bude u meni čežnju za svjetlom ?

U svakom slučaju, ja ne znam zašto i čemu takav dojam u meni, ali jedno je sigurno: tjedni došašća u mojoj svijesti za mene u svakom pogledu su drukčiji.
U meni, negdje duboko odzvanja neka tiha melodija koja očarava i čini me ponovo djetetom, uči me divljenju, otvorenom doživljavanju...

I tebi želim da čuješ, osjetiš i u sebi opet probudiš dijete...

ponedjeljak, 13.12.2004.

UPRAVO SADA

Zaustavi se na trenutak i uspokoji svoje misli.
Oslobodi se tjeskoba i pogledaj oko sebe.
Što vidiš?
Vidiš svijet ispunjen ljepotom.
Vidiš život ispunjen mogućnostima.
Vidiš snove koji se rađaju,
njeguju i ostvaruju.
Da, postoje izazovi.
Da, postoji tuga.
Da, postoji nasilje i mržnja.
Ali još više postoji ljubav,
dobrota, radost.
Budućnost je neizvjesna.
A to znači da nema ograničenja
koliko je lijepom i radosnom možeš učiniti.
Ono što imaš jest sadašnji trenutak.
I on je potpun, onakav kakav treba biti.
To je tvoje vrijeme za život.
Razmišljaj o dragocjenosti svoga života
i o tome kako si blagoslovljen jer si ga iskusio.
Sada je svaka tjeskoba oko budućnosti
samo iluzija.
Oslobodi je se.
Neka izblijedi, nestane.
Najbolje što možeš učiniti za budućnost
jest živjeti sa svime što imaš u sadašnjosti.
Sada si u poziciji da stvaraš stvarne i
trajne pozitivne vrijednosti za svijet u kojem živiš.
Kako?
Slijedeći svoje srce.
Bivajući ono što uistinu jesi.
Možda si odlutao od sebe.
Sad je vrijeme da se vratiš kući.
U svome srcu znaš da si ovdje s razlogom.
Bol koji osjećaš jest ta svrha, razlog življenja,
Življenja koje čezne da se bolu istrgne.
Kad to uspije, bit ćeš više živ
nego si ikad mogao zamisliti.
Diši u ljepoti koja te okružuje,
ljepoti i bogatstvu života.
To je tvoj dar.
To je tvoja sreća.
To je tvoj blagoslov.
Tvoje je da živiš, iskusiš, ispuniš.
Upravo sada.

nedjelja, 12.12.2004.

...IZBOR...

... razmišljam o poruci treće nedjelje došašća...



...



U predbožićno vrijeme je očitije nego u drugo doba godine da nam valja birati i opredjeljivati se.
Božić je godišnja svetkovina Isusova rođenja, dramatičnog i ponižavajućeg događaja kojim je započeto čovjekovo oslobađanje od poniženja.
Prihvatiti Božje utjelovljenje koje se dogodilo na takav način u bijedi, hladnoći, odbačenosti, neljudskim uvjetima, jedan je od većih napora kršćanske vjere.
Jer prihvaćanje te činjenice obvezuje. Obvezuje na promjenu stavova i ljestvice vrednota. Obvezuje na promjenu vlastitoga života.
Puno lakše je pobjeći u površnost i smatrati da je Božić prilika da se rastrošno ponašamo, da se razbacujemo treptajućim svjetlima i kičem. Puno lakše je Božić svesti na domjenke, izmjene poklona, pucnjavu...
Isusovo rođenje nije romantika prepuna umanjenica, nego surova istina o hladnoći grijeha i toplini ljubavi.
...
U predbožićno vrijeme smo pozvani opredijeliti se.

Blagdan Božića pomaže nam shvatiti način Božje prisutnosti u svijetu i stil njegova djelovanja. Pomaže nam shvatiti da se Bog javlja u skromnosti. Njegovi proroci propovijedaju u pustinji.
A oni u sjajnoj odjeći i raskoši nalaze se u kraljevskim dvorima. A u te dvore proroke dovode samo da bi im, poput Ivana Preteče, odrubili glavu, ili da bi ih, poput Isusa Nazarećanina koji je Krist, osudili na smrt, pomno pazeći na čistoću vlastitih ruku...

subota, 11.12.2004.

Tebe tražim

TEBE TRAŽIM




Tebe tražim, tebe ištem, ruke pružam za tobom.
Kroz tjeskobe i nevolje tebe tražim, Bože moj !

Cvijet mi kaže da si nježan,
Lahor jutrom širi glas,
zvijezde kažu da si moćan
i da misliš na sve nas.

Tebe zovem posvud tražim, put što vodi do tebe.
U sumnjama, u noćima tebe tražim, Bože moj !

Kad te nađem, ti me griješ,
Snagom vječne ljubavi,
Tebe hvalim, tebi pjevam,
Cijelim bićem, Bože moj.

petak, 10.12.2004.

LICE

Tebi sam napisao ove misli, i sebi...





Biblija,
knjiga za čovjeka,
posvećuje vidnu pažnju licu.
Govori o Božjem licu. Upućuje Bogu molitvu: «Obasjaj nas licem svojim».
Pavao pak je naslovnicima jednog svog pisma prisno napisao: «Čeznem za vašim licima».
...
Bog nam je dao na putu lica, voljena lica i zato da bismo se osposobili za voljenje Božjeg lica.
A naše lice, napravljeno na sliku i sličnost Božju, treba biti takovo da preko njega Bog obasjava druge svojim licem...
...
Lice je svjetiljka kojom osvjetljujemo stazu sebi i jedan drugome.
Lice je čežnja za neizrecivim.
Lice je crtež srca...

četvrtak, 09.12.2004.

(Božidar) Marko, Boštjan i Ciril...

Kako smo postavljali orgulje...






...mi smo svoje napravili...

... prospekt...

... ovako to izgleda kad je gotovo...

... svirale...

...ima nas 522, ali smo još neusklađene...

... svirale...

... kamo ide ova svirala...

... trojica smo...

... ide to nama...

... ima me pa me nema...

... treba i leći...

... Ciril ...

... tako se to radi...

... sviraonik je težak...

...ali tu su... (Ciril, Boštjan, Roman...)

OVAKO JE POČELO U OREHOVICI...

... sviralu po sviralu Ciril pruža...

NOS

Narod ima dvije uzrečice o nosu, jednu u dobrom a drugu u lošem smislu.
U dobrom smislu se kaže: imati nosa za nešto tj. osjetiti ono pravo.
U lošem smislu: gurati nos svuda tj. nametljivo se u svašta upuštati.
Biblija kaže kako je Bogu ugodan miris tamjana i žrtava, no najdraži mu je miris dobrih djela....

...zanimljivo...

srijeda, 08.12.2004.

...

... a ovo je MIrko...

... Opet o Emilu i Mirku...

Ovo je Emil...


Emil i Mirko ugađaju orgulje...
S puno strpljivosti, elegantno, mirno i predano obavljaju svoj posao.
Čuju se prvi zvuci novih orgulja.
Tek jedan registar, nekoliko tonova i onda akord, pa razmišljanje: nisu li malo preglasne , smanjit ćemo zvuk.
I opet u ruci Emilu po tko zna koji put iste svirale, strpljivo, s puno ljubavi...
A Mirko za sviraonikom sluša naredbe: C, cis, D, dis, E...
Koja glazba...

Možda ugodimo Principal pa ćete u nedjelju moći isprobati barem taj registar...
Mislim si bilo bi lijepo malo čuti.
I ljudi su vjerujem znatiželjni.
Zovem Krunu – hitro stiže – par riječi: Emil i Kruno sviraju i saksafone...
Razmišljam kako bi zvučalo: orgulje i saksafon...
Smanjen je ton. Oplemenjen zvuk. Oktava je ugođena.
Za danas je dosta...
Zbrajam: 14 tonova 1 registar, 14 svirala je ugođeno – ništa od glazbe u nedjelju... Kako li se osjeća ostalih 508 svirala.
Nisu li zavidne onima koje skladno zvuče...
Bilo bi lijepo kad bi se ljude moglo tako ugoditi da šire ugodne zvuke.
A posao je to...

Treba puno Emila...

UHO

Tebi sam napisao ove misli... i sebi...






Biblija često govori o Bogu koji govori.
Ali uočio sam da ona govori i o Bogu koji sluša.
Kazuje kako Bog priklanja, zapravo poklanja svoje uho čovjeku.

Uho se dovodi u vezu sa srcem.
Uhom srce zapravo sluša...
Slušati znači prihvaćati, a prihvaćati drugoga znači voljeti ga.

Rekao bih da je jedan od osnovnih oblika ljubavi prema drugome upravo u tome da mu se pokloni uho.
« Ne prekidajte drugoga, ne upadajte mu u riječ, dajte mu da kaže svoje!»

Uho poklonjeno obogaćuje život.

Njegujte sluh za drugoga...
... a ponekad osluhnite i sebe...

... i bit ćete bogati...

utorak, 07.12.2004.

OKO

Tebi sam napisao ove misli... i sebi...






Biblija kao knjiga Velike Ljubavi (Bog je u njoj definiran kao ljubav), govori dosta o oku.
Za božje oko veli da ono počiva na sinovima ljudskim.
Ono nije klin zabijen u čovjekov potiljak, niti bič nad njegovim putem.
Ono počiva kao što počiva slikarevo oko nad platnom i kiparevo nad kamenom, seljakovo nad usjevima i očevo ili majčino na sinovima i kćerima...

...oko koje počiva, prati, potiče rast.

Upri svoje oko u Božje oko, s nadom i povjerenjem, iščekivanjem i čežnjom...

Vjera – to su oči u oči...
... onako kako se gledaju zaljubljeni...

Dobro je stoga govoriti:
Daj mi dobro oko,
Neka posvijetli mojoj i tuđoj stazi.

Daj mi toplo oko,
Neka otapa moj i tuđi led.


(prema: Ivan Golub, Čežnja za licem)

ponedjeljak, 06.12.2004.

Sveti Nikola, Djed Mraz, Djed Božićnjak i Coca cola...

Sv. Nikola, Djed Mraz, Djed Božićnjak, Santa Nicolas,( St Claus), Christkind, Kriskindl, Pére Noël, Father Christmas, La Befana, Jultomten, Sinterklaas Joulupukki, Knecht Ruprecht, Pelzebock, Krampus... i Coca Cola

Dragi moji...
... žao mi je ali moram Vam reći:

DJED MRAZ NE POSTOJI !!!

-----------------------------------------------------------------------------------------
Svake godine u prosincu svjedoci smo iste rasprave - kaže li se Djed Mraz (što zvuči nekako socijalistički) ili Djed Božićnjak (što zvuči nekako "novokomponirano")? A uz tu dilemu ponavlja se još nešto - čizmice tog Djeda (kako god ga zvali) pojavljuju se u neograničenim količinama na prodajnim štandovima, ali i u školama na dječjim radovima na satovima likovne kulture. Dvije stvari su zanimljive s tim čizmicama: prvo, što sve, svima i svugdje izgledaju identično (prikaz u profilu, crvene boje, oblik čarape - naime bez povišene pete i drugih osobina čizme, te bijeli obrub od vate); i drugo, što se te čizmice povezuju - pa i tako nazivaju - sa Sv. Nikolom.
Tako su se Sv. Nikola i Djed Mraz ili Božićnjak povezali; obojica (ili sva trojica) donose darove i ostavljaju ih noću u tu crvenu čizmicu. Međutim, Djed Mraz/Božićnjak se na engleskom jeziku naziva Santa Nicolas (Santa Claus). Odakle to povezivanje? Možda je napokon prilika da, onima koje to zanima dakako, pokažemo o čemu se ovdje radi i koje je porijeklo tih likova i naziva.

Pa evo...

Priča o Svetom Nikoli je uglavnom opće poznata. Rođen je u Maloj Aziji u 4.st., gdje je bio biskup u gradi Myri. Poznato je nekoliko priča o njegovu životu. Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale. Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem. Prema drugoj, oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso; odatle veza s djecom. Prema trećoj, smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao; time je postao i zaštitnikom mornara i putnika. Slavi se 6. prosinca, na slikama se prikazuje u biskupskoj odori sa zakrivljenim štapom i kapom, tzv. mitrom, te s tri vreće/kugle/jabuke.

Poznati prikaz Santa Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom, velikim trbuhom i crvenom nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931. godine Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bila tvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihova logotipa - malo bijele i mnogo crvene. A odakle Sundblomu inspiracija za Clausov izgled?

Europa je kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole. Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Kristkindl, čije se rođenje također slavilo u prosincu. Njegov pomagač je u Njemačkoj Weinachtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht, Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, trola, patuljka i vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđe krzno. U Francusko darove nosi Pére Noël; u Engleskoj je to Father Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijani imaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci Sinterklaas-a a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca Colinom znaku i zbog čega ga često zovu "pravi Djed Mraz".

Skandinavski likovi su utjecali na Američko poimanje onoga-koji-nosi-poklone. Prvo je nacrtan kao bucmast i veseo stari Nizozemac Sinterklaas od crtača Washington Irvinga u njegovom stripu "Povijest New Yorka" na početku 19.st. Ipak, kada se u Americi prvi puta pojavio lik imenom Santa Claus, nije se pojavio u ljudskom liku. U jeku Građanskog rata, 3. siječnja 1863. godine, u sjevernjačkim novinama "Harper's Weekly (A Journal of Civilization)", ilustrator Thomas Nast nacrtao je lik šiljatih ušiju i životinjske njuške (gnom ili vilenjak) obučen u sjevernjačku zastavu (jakna sa zvijezdama i prugaste hlače) kako dijeli poklone djeci i vojnicima. U pozadini je jasno čitljiv natpis: "Welcome Santa Claus". Tu je, dakle, Sveti Nikola prvi puta u Americi javno prikazan, i to ne u ljudskom obličju. Također ne u ljudskom obličju, Sveti Nikola je opisan još ranije u jednoj pjesmi. Napisao ju je Clement Clark Moore 1822. godine, a zove se "A Visit From St. Nicolas". Evo jednog stiha:
His eyes -- how they twinkled! his dimples how merry!
His cheeks were like roses, his nose like a cherry!
His droll little mouth was drawn up like a bow,
And the beard of his chin was as white as the snow.
...
He had a broad face and a little round belly,
That shook, when he laughed like a bowlful of jelly.

(Njegove oči-kako treperahu! njegove jamice kako vesele!
Njegovi obrazi bijahu kao ruže, njegov nos kao trešnja!
Njegova smiješna mala usta izvučena u luk,
A bradica mu bijela poput snijega.
...
Imao je široko lice i mali okrugao trbuh,
Koji se tresao, dok se smijao, kao zdjela želea.)

Malo dalje, međutim, pjesma se nastavlja:
He was chubby and plump, a right jolly old elf,
And I laughed when I saw him, in spite of myself.

Elf znači vilenjak. Pa ipak, upravo toj se pjesmi obratio Coca Colin ilustrator Haddon Sundblom 1931., nakon što je godinu dana prije naslikao ne-humanoidnog "St. Clausa" koji nije prihvaćen od tržišta. U drugom pokušaju njegov lik je postao čovjek, širokog lica s jamicama na obrazima, crvenog nosa, okruglog trbuha i bijele brade. Obučen je dakako u Coca Coline boje, širokog osmijeha i s obaveznom prepoznatljivom bocom u ruci. Ovog puta nije bilo greške: zvijezda je rođena.

U komercijalnom smislu, drugi svjetski rat je veoma pogodovao Coca Coli. "Gdje god je američki vojnik tu je i jeftina boca Coca Cole" bilo je geslo koje je proširilo to piće praktično cijelim svijetom, a s njim i crveni reklamni lik nazvan Santa Nicolas. Nakon rata, u komunističkom Sovjetskom savezu su prepoznali zgodnu priliku za zatiranje religioznog lika Svetog Nikole; zamijenjen je nazivom Otac (ili Djed) Mraz. Coca Colin reklamni lik je imalo jednu veliku prednost: bio je crven!

Tako dolazimo i do naših dana.
Potrošačko društvo ima kratko pamćenje; političko je mnogo duže, zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mraz ruski izum a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta prema religijskom porijeklu običaja - Božićnjak bi trebao biti moralno prihvatljiviji. Ipak, on samo govori o tome kako nam je kolektivna svijest raspoloženija za političko obračunavanje nego za poštivanje običaja - jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus. Moralno - i komercijalno - osvješteni pojedinci ne bi smjeli imati problema s odgovorom na pitanje o postojanju Djeda Mraza ili Božićnjaka. On postoji onoliko koliko i naljepnica na boci Coca Cole.

nedjelja, 05.12.2004.

O KRAMPUSU...

Uoči sv. Nikole... zanima me KRAMPUS !






Biti ću Vam zahvalan za Vaše komentare !!!

Danas šutim...

********************************
Neki šute...

al´ imaju mnogo toga reći...

********************************



Prošao je prvi tjedan Došašća.
Sam nam naziv govori da nam netko dolazi.
Tko nam dolazi?
Čekamo li mi još koga?
Nadamo li se ikome?
Iščekujemo li išta?
Možda smo digli ruke od svega! Izgubili nadu.
Razumijem vas! Lako ju je u ovako užasnom vremenu izgubiti.

Uvijek sam volio Došašća. l ovo mi je drago, unatoč svemu. Volim Došašće jer u njemu prepoznajem život kao put, a još više jer mi ono sigurno donosi Božić. Ne mislim samo na blagdan, a osobito ne na onaj Ijepuškasti, šareni, kičasti, pompozni Božić kakav je u Europi.
U došašću očekujem više.
Očekujem istinski susret s Bogom.
Pitate se možda: «Da li je moguće u ovakvu vremenu susresti Boga? Zar Bog nije pobjegao iz ovako užasnog svijeta, iz ovog pakla ?».
Sigurno nije!
Ako je Bog u povijesti ikamo pobjegao, onda je pobjegao jedino k čovjeku. S nebeskih sretnih duhovnih visina zaputio se u našu ljudsku kaljužu.
Došašće me upravo vraća u tu stvarnost. Bog iz ljubavi polazi na put muke, k čovjeku. Da se nije dogodio taj Božji izlazak, ne bi se dogodio ni izlazak izabranog naroda iz ropstva u slobodu, niti bi se dogodio ikada ljudski izlazak iz muke i smrti u život. Nikada mi ne bismo uspjeli prekoračiti provaliju smrti.
Što je dakle činiti da bi se Boga susrelo?
Treba biti malen i ponajprije iskoraknuti iz sebe i reći mu: »Gospodine, dođi u moj dom, želim te, čekam te, moja su ti vrata otvorena!«

Tako veli Ante Grbeš, u knjizi "Urezan u Božji dlan".

subota, 04.12.2004.

O Emilu i Mirku, Kruni, orguljama, svijetu i ljudima...

Tek što su Ciril, Boštijan i Marko završili sklapanje – a trebalo im je četiri dana – pojaviše se Emil i Mirko.
Počeli su ugađati orgulje.
S puno strpljivosti, elegantno, mirno i predano obavljaju svoj posao.
Čuju se prvi zvuci novih orgulja.
Tek jedan registar, nekoliko tonova i onda akord, pa razmišljanje: nisu li malo preglasne , smanjit ćemo zvuk.
I opet u ruci Emilu po tko zna koji put iste svirale, strpljivo, s puno ljubavi...
A Mirko za sviraonikom sluša naredbe: C, cis, D, dis, E...
Koja glazba...

Možda ugodimo Principal pa ćete u nedjelju moći isprobati barem taj registar...
Mislim si bilo bi lijepo malo čuti.
I ljudi su vjerujem znatiželjni.
Zovem Krunu – hitro stiže – par riječi: Emil i Kruno sviraju i saksafone...
Razmišljam kako bi zvučalo: orgulje i saksafon...
Smanjen je ton. Oplemenjen zvuk. Oktava je ugođena.
Za danas je dosta...
Zbrajam: 14 tonova 1 registar, 14 svirala je ugođeno – ništa od glazbe u nedjelju... Kako li se osjeća ostalih 508 svirala.
Nisu li zavidne onima koje skladno zvuče...

Bilo bi lijepo kad bi se ljude moglo tako ugoditi da šire ugodne zvuke.
A posao je to...

Treba puno Emila...

petak, 03.12.2004.

O R G U L J E .....

Ovaj tjedan postavljaju se klasične mehaničke orgulje u župnu crkvu M. B. Fatimske u Orehovici.
Izrađene su ove godine u radionici
«Orglarstvo Škrabl» - SLO - Rogaška Slatina.
Sviraonik ima dva manuala, pedal, 8 registara i 522 svirale.

Stoga ukratko o orguljama ...

ORGULJE – «KRALJICA INSTRUMENATA»

Prvi izrazitiji oblik orgulja javlja se u II. st. pr. Krista pod imenom hidrauličkih orgulja, kako to opisuje u svojem djelu Pneumatika Heron Aleksandrijski. Orgulje su građene na principu zgušćivanja zraka za svirale pomoću tlaka vode. Rimljani su ih koristili kao kućni instrument i kod gladijatorskih igara, a zvuk im je bio kričav i prodoran. To je bio, čini se, glavni razlog za kasno uvođenje orgulja u Crkvu. Hidrauličke orgulje su u IV. st. postupno zamijenjene orguljama s crpećim mjehovima od kože. U Zapadnu Crkvu orgulje su uvedene u VIII. st., nakon što je bizantski car Konstantin V. god. 757. poklonio neke male orgulje s olovnim sviralama franačkom kralju Pipinu Malom. Oko god. 800. francuski su se redovnici dali na gradnju orgulja i postigli velike uspjehe, a ubrzo zatim došli su na glas i njemački orguljari. U IX. st. papa Ivan VIII. traži od jednog bavarskog biskupa da mu pošalje orgulje i orguljaša, a u X. st. već su u Winchesteru (Engleska) postojale jedne velike orgulje. Na Zapadu su u XIII. st. sve veće crkve imale orgulje s više registara (do 12), a neke i pedal. Zagreb ih u našim krajevima ima najranije, već 1359. god. U to vrijeme građene su orgulje koje su se mogle prenositi i nazvane su portativ, a veće orgulje koje su bile smještene na stalnom mjestu, zvale su se pozitiv. Sredinom XV. st. dolazi do usavršavanja orgulja, a posebno konstrukcija zračnica s pomicaljkama (njem. Schleiflade). U XVI. st. već nalazimo orgulje s 3, 4, i 5 manuala, a svoje «zlatno doba» orgulje dostižu u XVII. i XVIII. st., posebice s izgradnjom baroknih orgulja.
Druga polovica XIX. i početak XX. st. donosi nove tehničke izume i pomagala (pneumatska i električna traktura, crescendo valjak, slobodne kombinacije…), ali i pretjerano oponašanje limenih i gudačkih orkestralnih instrumenata gdje prevladavaju 8' registri. Današnje moderne orgulje su sinteza baroknih i romantičnih orgulja, tako da je na njima moguće autentično izvesti cjelokupna djela orguljske literature: od renesanse, baroka, romantizma, kao i najnovija ostvarenja.
Orgulje su po veličini, snazi zvuka, kao i opsegu tonova najveći instrument. One su zapravo skupina većeg broja instrumenata. Slavni Mozart ih naziva «kraljicom instrumenata».

Najpoznatiji graditelji orgulja bili su: Albertus Magnus (1200.), F. Landino (1322.-1390.), C. Antegnati (1549.-1624.), A. Schnitger (1648.-1720.), Z. Hildebrand (1680.-1743.), Obitelj Silbermann (1683.-1753.), Gabler (1700.-1784.), F. H. Cliquott (1728.-1791.), F. Ladegast (1818.), K. G. Weigle (1810.-1882.), Ch. Barker (1806.-1879.), A. Cavaillé-Coll (1811.-1899.), E. F. Walcker (1794.-1872.), Gebrüder Rieger, Steinmayer, Sauer, Klais...
Od hrvatskih graditelja najpoznatiji je Petar Nakić (1694.-1770.), svećenik i osnivač venecijanske orguljske škole u 18. stoljeću. Za crkve u Italiji i Dalmaciji izradio je preko 500 orgulja.

Znameniti skladatelji za orgulje bili su: G. Frescobaldi (1583.-1644.), D. Buxtehude (1637.-1707.), Johann Sebastian Bach (1685.-1750.), F. Mendelssohn (1809.-1847.), F. Liszt (1811.-1886.), Max Reger (1873.-1916.), César Franck (1822.-1890.), Olivier Messiaen..., a od hrvatskih: F. Dugan (1874.-1948.), F. Lučić (1889.-1972), A. Klobučar (1931)...

Najveće orgulje na svijetu nalaze se u Americi (SAD) - Atlantic City, koje su smještene u velikoj Convention Hall (41000 mjesta). Izgrađene su 1929.-1932. od Midmer-Losh of Merrick, Long Island firme iz New Yorka. Glavni sviraonik ima 7 manuala na kojem je 1235 pločica koje označavaju registre, različite spojeve itd. Realnih (zvučnih) registara orgulje imaju 336 s 33114 cijevi (svirala).

Najveće crkvene orgulje na svijetu nalaze se u njemačkom gradu Passau (katedrala), a posjeduju 231 registar (pet orgulja spojenih s glavnim sviraonikom), 5 manuala, pedal i 17774 svirale. Za povezivanje svih pet orgulja bilo je potrebno preko 800 km kabla.
Najveće orgulje u Hrvatskoj su orgulje zagrebačke katedrale postavljene 1855., izradila ih je svjetski poznata njemačka tvrtka Walcker iz Ludwigsburga. Više puta su pregrađivane i proširivane, tako da danas imaju sviraonik s 4 manuala, pedal, 78 registara i 6068 svirala.

Preuzeto iz Katoličkog Tjednika.

četvrtak, 02.12.2004.

.............................

UTJEHA

posuđeno od:
http://www.pleskina.com/





Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jadnoj ženi tragično preminula osmogodišnja djevojčica.

"Zašto si išla tamo?" upita je otac.
"Da utješim susjedu!"
"A što si tako malena mogla učiniti da je utješiš?"
"Sjela sam joj u krilo i s njom plakala!"

Ako je u tvojoj blizini netko tko trpi, plači s njim!
Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njime!
Ljubav gleda i vidi, osluškuje i čuje.
Ljubav znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem.
Onaj tko ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i sućuti.
Mi smo anđeli sa samo jednim krilom: možemo letjeti jedino ako se zagrlimo.

****************
Hvala svima na lijepim željama za rođendan !!!

srijeda, 01.12.2004.

Baš je lijepo započeti četrdeset petu...

... i osjećati se još uvijek mlad....

Rođendan ....

Upišu datum ... nek se zna...
i čovjeka ograniče
između dva trenutka:
postanka i vječnosti.

Čemu granice
kad je sve bezgranično:
do rođenja i poslije smrti,
a ovo između - što život zovu - tek je trenutak
u kojem svoje postojanje potvrdimo
s nekoliko osmjeha - onima koje volimo
i kojom suzom koju poklonimo
u zamjenu za riječi.

Rođendan -
rodiš se i povezuješ niti ...
da život traje...
...
do novog rođenja
koje tek pravi Život daje ...

1. 12. 2004.

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?