Tek što su Ciril, Boštijan i Marko završili sklapanje – a trebalo im je četiri dana – pojaviše se Emil i Mirko.
Počeli su ugađati orgulje.
S puno strpljivosti, elegantno, mirno i predano obavljaju svoj posao.
Čuju se prvi zvuci novih orgulja.
Tek jedan registar, nekoliko tonova i onda akord, pa razmišljanje: nisu li malo preglasne , smanjit ćemo zvuk.
I opet u ruci Emilu po tko zna koji put iste svirale, strpljivo, s puno ljubavi...
A Mirko za sviraonikom sluša naredbe: C, cis, D, dis, E...
Koja glazba...
Možda ugodimo Principal pa ćete u nedjelju moći isprobati barem taj registar...
Mislim si bilo bi lijepo malo čuti.
I ljudi su vjerujem znatiželjni.
Zovem Krunu – hitro stiže – par riječi: Emil i Kruno sviraju i saksafone...
Razmišljam kako bi zvučalo: orgulje i saksafon...
Smanjen je ton. Oplemenjen zvuk. Oktava je ugođena.
Za danas je dosta...
Zbrajam: 14 tonova 1 registar, 14 svirala je ugođeno – ništa od glazbe u nedjelju... Kako li se osjeća ostalih 508 svirala.
Nisu li zavidne onima koje skladno zvuče...
Bilo bi lijepo kad bi se ljude moglo tako ugoditi da šire ugodne zvuke.
A posao je to...
Treba puno Emila...
Post je objavljen 04.12.2004. u 11:10 sati.