Tebe tražim...

utorak, 30.11.2004.

Ima suza koliko hočeš...

Danas samo malo od mene ...

pročitah negdje... ne znam gdje ...otprilike ovako:





DVA RUPČIĆA

Neki je dječačić u vrtiću uvijek nosio dva rupčića.

Jednom ga teta u vrtiću upita zašto nosi dva rupčića.

"Jedan da obrišem svoj nos, a drugi da obrišem suze onih koji plaču".


A ti, imaš li i ti dva rupčića?

ponedjeljak, 29.11.2004.

Živi svoj trenutak...

NJEŽNOST

Budući da nježnost nije nemoguće ostvariti, nitko ne bi smio živjeti bez nje.
Svakoga dana bar malo međusobno razgovarajte.
Rastite zajedno bez prestanka.
Drži do sebe. Samo oni koji imaju prljave cipele znaju cijeniti otirač.
Budi milosrdan.
Budi uljudan. Ljubav ne dopušta loše ponašanje.
Otkrij dobru i lijepu stranu i kod ljudi koji čine sve da je sakriju.
Ne boj se neslaganja i prepirki:
Samo mrtvi i ravnodušni nikada se ne svađaju.
Ne dopusti da te uvuku u svakodnevne male svađe i grubosti.
Smij se što više. Smijeh jača srce i čuva od srčanih smetnji.

__________________________________________________________
Posuđeno od: http://www.pleskina.com/sanja/price.html#KOJE%20RIJEČI
**************************************************************************************************************************************

Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega.
Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu…
... ostave lijepe tragove u našim srcima.

I nikada više nismo isti kao što smo prije bili jer smo upoznali dobrog prijatelja.

Jučer je povijest.

Sutra je zagonetka.

Danas je poklon.

Život je nešto posebno …

.... živi i uživaj u svakom trenutku...

****************************************************************************************************************************************

nedjelja, 28.11.2004.

Zornica

PRIJE NEGO POĐEM NA ZORNICU...
razmišljam...

Zašto adventske zornice imaju neku posebnu draž ?

Prvi kršćani su povezivali materijalnu noć i noć duše. Noću su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doživjeli zoru svojih osjećaja, savjesti i duše, a onda izlazeći sa sastanka doživjeli i kraj noći.
Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi: srca gore, evo zore, podignite glave, približilo se vaše otkupljenje. Noć je poodmakla, dan se približio. Kraj je patnji dolazi oslobođenje. Kraj je grižnji savjesti, dolazi oproštenje i otkupljenje.Kraj je preziru, dolazi sloboda i ljubav.....

Mnogim ljudima su noći duge...
Ovisnicima je noć beznadna, a napušteni nemaju nade da će opet biti prihvaćeni. Ovisnik o svojim zločinima ne nada se da će opet biti častan čovjek.
Čovjek stisnut grijehom ne vidi više nade.

A svima njima zornice žele reći da će zora sigurno stići!

Svaki advent obnavlja tu nadu!

Crkva čovječanstvu dovikuje da se nada, ona želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive.
Zora već sviće, dolazi dan...
... i kraj tvojih muka.

Ustani danas ranije, pomoli se i zavapi Bogu.
Sjeti se da te on voli, to više što si patnik.
Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke.
Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom.

Nemoj očajavati jer dan se bliži!

Objesi svoje kišne oblake da se osuše na suncu.

... ako si danas i propustio zornicu... ne brini: ADVENT JE TEK POČEO ...

subota, 27.11.2004.

Još malo za došašće....

Poruka adventske svijeće



- Baš sam sretna da konačno gorim!

- … ?

- Zapalili ste me i sad gledate u moje svjetlo. Možda vas to i raduje? Radosna sam što gorim. I druge tri svijeće na adventskom vijencu vesele su. Kad ne bismo ovdje bile i gorijele, ležale bismo još u kutiji zamotane. Do jučer poslije podne bile smo u kutiji složene. Ne možete si nešto tako dosadno ni zamisliti. U kutiji nismo znale zašto uopće i postojimo. Jedna od nas u kutiji je rekla: “Sigurne smo. Ovdje nam se ništa ne može dogoditi. Ništa nećemo izgubiti”.

- Kao da je to najvažnije!

- … ?

- Svijeće imaju smisao samo kad gore. A ja sad upravo gorim. Od kad gorim, postala sam manja. To je, istina, šteta. i mogu već sad izračunati, kad će od mene ostati samo mali komadičak. Ali tako je to! Postoje dakle dvije mogućnosti: ili ostati u kutiji cijela i neprimjećena – tada neću biti kraća niti ću što izgubiti – ali tada zapravo ne znam što sam. Ili da goreći dajem svjetlo i toplinu – tada znam svoj smisao postojanja. Ali u tom slučaju moram nešto dati od sebe same, zapravo samu sebe. To je ljepše nego hladno i besmisleno ležiati u kutiji.

- Tako je to i kod vas ljudi. Baš isto tako! Ili živite za se, tada ništa ne gubite, ali u tom slučaju ne znate zašto ste na svijetu. Onda ste slični svijećama u kutiji. ili širite oko sebe svjetlost i toplinu. Vi ljudi imate za ovo tako lijepu riječ : ljubav. Ako zračite oko sebe LJUBAV, to jest svjetlost i toplinu imate svoj smisao postojanja. Vaša okolina će se radovati da ste tu, da postojite. Ali u tom slučaju morate nešto dati od samih sebe, od svega što je u vama: od svoje radosti i srdačnosti, od svoje vjernosti i smješka, od svoje brige i žalosti, od svojih strahova i čežnji, od svega što je u vama. Nemojte se bojati ako pritom budete nešto i gubili. To će se samo izvana događati: iznutra ćete postajati sve svjetliji.

- Kad budete promatrali goruću svijeću mislite na to da ste i vi sami takva svijeća. Ja sam samo mala pojedinačna svijeća. Kad sama gorim moje svjetlo nije veliko i toplina koju dajem je mala. Ja sama – to nije puno. Ali s drugim svijećama zajedno, naše svjetlo je veliko i toplina jaka. To je tako jednostavno.

- I kod vas ljudi je isto tako. Pojedinačno svaki za sebe nema veliko svjetlo i toplinu. Ali zajedno s drugima jači ste.

- Svjetlo je zarazno.

- Ne zaboravite: i jedno svjetlo koje gori jače je od tame!

- Ohrabrite se, dakle, i počnite sami paliti svjetlo u svojoj sredini. Zapalite se ljubavlju i gorite i širite toplinu oko sebe. Prestanite s optužbama drugih! Zračiti oko sebe ljubav, toplinu i mir, to je smisao vašega života, kao što je smisao jedne svijeće da gori i širi toplinu oko sebe.

- Ako sumnjate u ovu moju poruku tada zapalite svijeću i gledajte u njezin živi plamen i shvatite ovu usporedbu!



štef

Početak došašća...1. nedjelja - 28. XI. 2004.

Želim s tobom podijeliti nekoliko misli na početku nove crkvene godine.

Posudio sam ih od A. Grubera:




"Vrijeme je već"


Kao što se prije putovanja čovjek mora propitati o putu i o cilju, isto se tako čovjek mora jasno orijentirati i na početku nove crkvene godine. Treba se upitati: Gdje sam? O čemu se radi i koji ću cilj sebi postaviti? Ulazni stih u misli prve nedjelje došašća potiče nas da hrabro i čilo počnemo moliti: "K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju, u Tebe se uzdam, Bože moj!" Zborna molitva uči nas moliti: "Pomozi nam, Gospodine, da čineći dobra djela, idemo u susret Kristu koji dolazi!" Ne želimo, dakle, pospani započeti ovo vrijeme, nego budni, kako nas uči Pavao: "Shvatite, vrijeme je već da se od sna prenemo!"

Pritom ne treba strahovati da ćemo se možda namučiti tražeći put u tami: "Noć odmiče, dan se približava." Dok putujemo kroz crkvenu godinu, nismo sami: nakon što se u Betlehemu pojavio, Gospodin nas prati i blizu nam je kao naše vlastito odjelo: "Zaodjenimo se Isusom Kristom!" Kao ljudi svjetla i nade, "odložit ćemo djela tame i zaodjenut se oružjem svjetla." Pavao je vrlo jasan dok govori o onome što ne odgovara svjetlu koje nas obasjava: "Ne u pijankama i gozbama, ne u bludu i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru!" Kroz novi, poklonjeni nam dan, ne možemo putovati daleko od Boga. Ovim putem ne možemo ići sami nego u zajedništvu vjere: sa svojom braćom i sestrama. Tako i ovdje onda vrijedi: "Vrijeme je već" da svoje obitelji pretvorimo u prave zajednice pružajući ruke pomirenja i opraštanja, da pokapamo neprijateljstva, živeći međusobno "bez svađe i ljubomora", te da, kako nas zborna molitva uči, "čineći dobra djela, idemo u susret Gospodinu koji dolazi." Naša karitativna djelatnost (Caritas, "Adveniat") jest jedna od mogućnosti da pružimo ruke braći što trpe daleko od naših granica, kako bismo darovima ljubavi napunili prazne ruke.

Jasno je kamo ćemo krenuti. Kao djeca svjetla, želimo živjeti "kao po danu". Kao milosrdni ljudi, želimo ići putovima milosrđa na kojima ćemo susresti mnoge koji očekuju našu pomoć.

Jasno ćemo sebi predočiti cilj o kojemu govori evanđelje: "Doći će sud" i to iznenada i neočekivano, "u čas kad i ne mislite". "Bdijte i budite pripravni!" Ne radite kao ljudi u dane Noine: jeli su i pili i mišljahu da će tako ostati dok ne dođe potop, sve ih odnese i postavi pred sud Božji. Tako je bilo i pred francusku revoluciju: bogati su se rugali nevolji siromašnih, živjeli i dalje rugajući se Bogu, u "pijankama i pijančevanju, bludu i razvratnostima." Govorili su: "Potop će doći kasnije", dok taj potop provalio i u u krvi ih ugušio.

Probudimo se, dakle, od teškoga sna i od svojih navika! Adventski nam povik želi objaviti otvaranje novoga puta na kojemu ćemo susresti Gospodina o kojemu pjevamo da nam sa sobom "donosi spas i život". Taj nas poziv želi probuditi kako ne bismo prespavali veliku mogućnost što nam je Bog nudi: da krenemo iz noći u dan, iz tame u svijetlo, iz beznađa u veliku nadu.

Gospodin nas danas zove kao prijatelj i dobri pastir, već sutra bi se moglo dogoditi da nas pozove kao sudac. Poslušajmo njegov zov i otvorimo se njegovu pozivu. U tom slučaju neće biti strašan ni posljednji zov trube koji se ne može prečuti. Naprotiv, to će biti posljednja radosna vijest: "Podignite glave jer se približilo vaše otkupljenje" (Lk 21, 28)

Sretan ti put u novo došašće !!!

Stjepan

petak, 26.11.2004.

Izreke o prijateljstvu

Imam puno prijatelja...
možda i neprijatelja...
ali nema veze...


Ako želiš bit ću ti prijatelj....


IZREKE O PRIJATELJSTVU:

“Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;
i tko ga je stekao, našao je blago.


Pravom prijatelju nema cijene,
niti se može izmjeriti njegova vrijednost.

Pravi je prijatelj balsam života.” (Sirah 6,14-17)

“Prijatelj je potrebniji od vatre i vode.” (E.Roterdamski)

“Jedini način da imaš prijatelja jest biti prijatelj.” (R.W:Emerson)

“Lažan je prijatelj nalik na sjenu koja nas prati dok sunce sja.” (C.Dossi)

“Tek kad stane pucati led, znat ćeš tko ti je prijatelj.” (eskimska narodna poslovica)

“U nevolji nam je miliji pouzdan prijatelj nego mornaru mirno more poslije oluje.” (Euripid)

“Ne stječemo prijatelje time što primamo dobročinstva, nego zato što ih činimo.” (Tukidid)

“Prijatelja upoznamo tek kad ga izgubimo.” (talijanska narodna poslovica)

“Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojime se ne koraca” (autora neznam)

“Cvijetu je potrebno sunce, a čovjeku ljubav i prijateljstvo.”

“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.”
(Iv 15,13)

”Svi žele imati prijatelja, a malo ih je koji nastoji biti pravi prijatelj. Jedini način da imaš prijatelja jest ovaj: budi prijatelj!”

“Ne biti voljen to je nesreće, ne voljeti nikoga to je tragedija”.

“Prijatelj se voli onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti.”

“Nitko nije tako bogat da ne bi trebao drugoga, nitko nije tako siromašan da ne bi mogao obdariti drugoga.”

“Ako imaš prijatelja često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne
koraca.”

“Ne idi za mnom, ne mogu te voditi, ne idi ispred mene, ne mogu te slijediti, koračaj uz mene i budi mi prijatelj”.

Prvi pokušaj

Ovo je moj prvi pokušaj...


Budimo svjetlo svijeta i sol zemlje.
Pozvani smo da budemo djeca istine i sijači ljubavi.Dosta, zovemo se i jesmo djeca istine i pozvani smo na savršenstvo.Na savršenstvo kršćanske ljubavi.Mi jesmo djeca Gospodnja, već sada slična Ocu, a u posljednji dan, kako čvrsto vjerujemo, združeni u njegovo trojedinstvu gledajući ga licem u lice bit ćemo mu posve slični i s njim zauvjek združeni u vječnoj sreći.No dok smo zarobljeni u ovoj dolini suza, svi smo pozvani da budemo sijači ljubavi; a što je naš trud na ovom svetom zadatku veći to će biti veća i naša nagrada.Jer kako kaže Sveti pisac:»Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.»Zato ljubimo svu braću i sestre svoje, jer tako sijemo u suzama suprostavljajući se našoj paloj naravi, i onda možemo biti sigurni da će naša žetva biti obilna.Doista, Svesilni nas stvori da budemo svjetlo svima što zalutaju u tmini, da se nespotaknu na neravnu putu, nego da sigurno nađu stazu života koja vodi prema Spasitelju.Hvalimo Boga svoga i kličimo njemu, jer je Bog naš svake hvale predostojan i mudrosti njegovoj nema mjere, čekajući blaženu nadu dolazak Spasitelja našega Isusa Krista koji kraljuje sjedinjen s Ocem i Duhom Presvetim; Bog u sve vijeke vjekova.
BUDIMO SVJETLO SVIJETA I SOL ZEMLJE!

tako napisa gospodin

Josip Zekić,

a ja... ja još ne znam (ili tek malo znam) kako zapravo ovo funkcionira, ali pokušat ću...

Ime mi je Stjepan !

Za početak jedno malo razmišljanje uz godinu Euharistije...

Godina Euharistije


Nedavnom Godinom velikog jubileja u kojoj je Crkva bila pozvana da se pita o svojoj obnovi, kako bi novim zamahom živjela svoje evangelizacijsko poslanje, Ivan Pavao II nastojao nas je usmjeriti prema sretnijoj budućnosti, potičući nas da ponovo krenemo od Krista. Godinom krunice htio nas je zatim prisnije povezati s majkom Isusovom preko molitve krunice, koja je iako marijanska, sva usredotočena na Krista. Budući da nas je već ranije upozorio kako se u sakramentu Euharistije Spasitelj, nakon što se utjelovio u utrobi Marijinoj prije dvadeset stoljeća, nastavlja nuditi čovječanstvu kao izvaor božanskog života, upravo započetiom Godinom Euhristije usmjerava naše srce i duh prema euharistijskom otajstvu. Euharistijska žrtva, naime, izvor je i vrhunac cijeloga kršćanskog života, a Crkva zapravo živi od Euharistije, otajstva ljubavi koje ju iz dana u dan hrani, posvećuje i izgrađuje te Krista pruža kao suputnika svakom čovjeku u svakom vremenu i narodu, na svakom mjestu.

Novi izazov i prigoda

Novo tisućljeće već nam se na početku predstavilo s puno nemira i nasilja, ali i kao vrijeme nada i očekivanja. Materijalistički nazor na svijet i život sve više zauzima maha i zarobljuje ljudska srca. Duhovno neishranjeni, brojni ostaju bez vjere, nade i ljubavi, gube životnu orijentaciju i ne vide kako naprijed. A na kršćane spada svjedočiti vjeru preko kreposti koje su nama specifične: vjernost i nježnost u obitelji, stručnost na poslu, upornost u služenju zajedničkom dobru, solidarnost u društvenim odnosima, kreativnost u poduzimanju korisnih djela za širenje vjere i promicanje čovjeka.

Papa nas potiče da kvasac Evanđelja danas treba unijeti u kuće i škole, na mjesta rada i slobodna vremena, jer je ono riječ nade i spasenja za svijet. Naravno i za naš hrvatski narod i našu domovinu. Za sve to nužna nam je okrijepa na putu, a najdjelotvornija je Euharistija, sveta misa i pričest, sudjelovanje u njihovu slavlju i život od njih. Stoga neka nam Godina Euharistije bude još jedan izazov, ali i prigoda koju treba iskoristiti.

PRI KAMENITIH VRATIH

Z oltara v črnu noć
Do luči luč trepeće,
Molitvah vrućih žar
Gori iz vsake sveće.

I moja naj se sad
Molitva tiha zdiže,
Kad nebo čuje me
I kad nam vsim je bliže.

Tam drage oči su,
Kaj mrak nigdar ne zmuti,
Tam dobro srce je,
Kaj vsaku žalost ćuti.

O drage oči, vi,
Poglečte me v toj noči
I svetla dajte mi
Vu tugi kak v slepoći.

O, dobro srce, ti,
Poslušaj me z višine,
Kak teško mi je tak,
Kad duša moja gine.

I če tak mora bit,
Če vračtva ni tim bolim,
Daj meni mira bar,
To, samo to, ja molim.

D. Domjanić

	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?