PRIJE NEGO POĐEM NA ZORNICU...
razmišljam...
Zašto adventske zornice imaju neku posebnu draž ?
Prvi kršćani su povezivali materijalnu noć i noć duše. Noću su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doživjeli zoru svojih osjećaja, savjesti i duše, a onda izlazeći sa sastanka doživjeli i kraj noći.
Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi: srca gore, evo zore, podignite glave, približilo se vaše otkupljenje. Noć je poodmakla, dan se približio. Kraj je patnji dolazi oslobođenje. Kraj je grižnji savjesti, dolazi oproštenje i otkupljenje.Kraj je preziru, dolazi sloboda i ljubav.....
Mnogim ljudima su noći duge...
Ovisnicima je noć beznadna, a napušteni nemaju nade da će opet biti prihvaćeni. Ovisnik o svojim zločinima ne nada se da će opet biti častan čovjek.
Čovjek stisnut grijehom ne vidi više nade.
A svima njima zornice žele reći da će zora sigurno stići!
Svaki advent obnavlja tu nadu!
Crkva čovječanstvu dovikuje da se nada, ona želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive.
Zora već sviće, dolazi dan...
... i kraj tvojih muka.
Ustani danas ranije, pomoli se i zavapi Bogu.
Sjeti se da te on voli, to više što si patnik.
Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke.
Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom.
Nemoj očajavati jer dan se bliži!
Objesi svoje kišne oblake da se osuše na suncu.
... ako si danas i propustio zornicu... ne brini: ADVENT JE TEK POČEO ...
Post je objavljen 28.11.2004. u 08:00 sati.