Ovo je moj prvi pokušaj...
Budimo svjetlo svijeta i sol zemlje.
Pozvani smo da budemo djeca istine i sijači ljubavi.Dosta, zovemo se i jesmo djeca istine i pozvani smo na savršenstvo.Na savršenstvo kršćanske ljubavi.Mi jesmo djeca Gospodnja, već sada slična Ocu, a u posljednji dan, kako čvrsto vjerujemo, združeni u njegovo trojedinstvu gledajući ga licem u lice bit ćemo mu posve slični i s njim zauvjek združeni u vječnoj sreći.No dok smo zarobljeni u ovoj dolini suza, svi smo pozvani da budemo sijači ljubavi; a što je naš trud na ovom svetom zadatku veći to će biti veća i naša nagrada.Jer kako kaže Sveti pisac:»Oni koji siju u suzama žanju u pjesmi.»Zato ljubimo svu braću i sestre svoje, jer tako sijemo u suzama suprostavljajući se našoj paloj naravi, i onda možemo biti sigurni da će naša žetva biti obilna.Doista, Svesilni nas stvori da budemo svjetlo svima što zalutaju u tmini, da se nespotaknu na neravnu putu, nego da sigurno nađu stazu života koja vodi prema Spasitelju.Hvalimo Boga svoga i kličimo njemu, jer je Bog naš svake hvale predostojan i mudrosti njegovoj nema mjere, čekajući blaženu nadu dolazak Spasitelja našega Isusa Krista koji kraljuje sjedinjen s Ocem i Duhom Presvetim; Bog u sve vijeke vjekova.
BUDIMO SVJETLO SVIJETA I SOL ZEMLJE!
tako napisa gospodin
Josip Zekić,
a ja... ja još ne znam (ili tek malo znam) kako zapravo ovo funkcionira, ali pokušat ću...
Ime mi je Stjepan !
Za početak jedno malo razmišljanje uz godinu Euharistije...
Godina Euharistije
Nedavnom Godinom velikog jubileja u kojoj je Crkva bila pozvana da se pita o svojoj obnovi, kako bi novim zamahom živjela svoje evangelizacijsko poslanje, Ivan Pavao II nastojao nas je usmjeriti prema sretnijoj budućnosti, potičući nas da ponovo krenemo od Krista. Godinom krunice htio nas je zatim prisnije povezati s majkom Isusovom preko molitve krunice, koja je iako marijanska, sva usredotočena na Krista. Budući da nas je već ranije upozorio kako se u sakramentu Euharistije Spasitelj, nakon što se utjelovio u utrobi Marijinoj prije dvadeset stoljeća, nastavlja nuditi čovječanstvu kao izvaor božanskog života, upravo započetiom Godinom Euhristije usmjerava naše srce i duh prema euharistijskom otajstvu. Euharistijska žrtva, naime, izvor je i vrhunac cijeloga kršćanskog života, a Crkva zapravo živi od Euharistije, otajstva ljubavi koje ju iz dana u dan hrani, posvećuje i izgrađuje te Krista pruža kao suputnika svakom čovjeku u svakom vremenu i narodu, na svakom mjestu.
Novi izazov i prigoda
Novo tisućljeće već nam se na početku predstavilo s puno nemira i nasilja, ali i kao vrijeme nada i očekivanja. Materijalistički nazor na svijet i život sve više zauzima maha i zarobljuje ljudska srca. Duhovno neishranjeni, brojni ostaju bez vjere, nade i ljubavi, gube životnu orijentaciju i ne vide kako naprijed. A na kršćane spada svjedočiti vjeru preko kreposti koje su nama specifične: vjernost i nježnost u obitelji, stručnost na poslu, upornost u služenju zajedničkom dobru, solidarnost u društvenim odnosima, kreativnost u poduzimanju korisnih djela za širenje vjere i promicanje čovjeka.
Papa nas potiče da kvasac Evanđelja danas treba unijeti u kuće i škole, na mjesta rada i slobodna vremena, jer je ono riječ nade i spasenja za svijet. Naravno i za naš hrvatski narod i našu domovinu. Za sve to nužna nam je okrijepa na putu, a najdjelotvornija je Euharistija, sveta misa i pričest, sudjelovanje u njihovu slavlju i život od njih. Stoga neka nam Godina Euharistije bude još jedan izazov, ali i prigoda koju treba iskoristiti.
Post je objavljen 26.11.2004. u 20:46 sati.