Trebamo pripaziti da u brizi oko što ljepšeg izvanjskog uređenja i što svečanije proslave njegova rođenja, Isus toga dana ne produži radije u neku skromnu štalicu, nego u naš blistavo i lijepo sređeni dom s dvometarskim božićnim drvcem - jer u njemu, jednostavno više nema mjesta.
...
Lijepo je čuvati tradiciju, lijepo je vidjeti da je Božić blagdan koji obilježava cijeli svijet, vjernici i nevjernici - makar i onako površno. No Božić nikako ne smije postati samo navika. Prije svega drugoga trebamo očistiti, pripremiti i okititi naše srce, jer na njegova vrata će Isus pokucati. On želi doći u svako srce, bez obzira na to kakve su mogućnosti njegova "vlasnika". Tim više - što je srce više siromašnije i skromnije, pa zna da zapravo nema ništa za ponuditi, u njemu ima više mjesta za Svetu Obitelj da se skloni na Badnju večer i da od naše štalice napravi prebivalište Kralja.
...
Umjesto da razmišljamo što ćemo darovati sebi i drugima, bilo bi dobro da razmišljamo o tome kakav smo to svi mi dar dobili za Božić. Tek ako smo u stanju taj dar primiti, moći ćemo i drugima uistinu nešto vrijedno darovati - a to je ljubav!
Bez ljubavi svi drugi darovi gube svoj smisao.
Post je objavljen 21.12.2004. u 06:23 sati.