Nedavno me prijatelj upozorio na sličnost njemačke riječi «advent» i engleske riječi «adventure» koja znači «Abenteuer» (avanturu, pustolovinu). Ne znam je li doista riječ o istom korijenu iz kojega su u stanovito vrijeme nastale te dvije izvedenice – ali mi je ta usporedba dala misliti.
Promišljanjem o adventu i avanturi dođoh do zaključnog pitanja: zašto ne bismo govorili o avanturi adventa, odnosno došašća ?
Avantura – pod tom riječi podrazumijevam iskorak, smjelost, hrabrost. Podrazumijevam trenutak kada se netko izdvoji, napusti sve poznato i provjereno, te krene na put u nepoznato. Kad se poduzima neka radnja čiji je ishod nepoznat. Kad se ne sjedi u toploj sobi, već se u čovjeku nešto pokreće, nešto se događa. Katkad može to biti vrlo opasno. Možda upravo u tome leži sva draž avanture, sav njen zanos.
Došašće je poziv na život.
Bog se pridružio nama ljudima da s nama krene novim putem.
Poziva i nas da krenemo novim putem.
Možda On unosi i nemir u moj uobičajeni tijek svakodnevice.
Pozvan sam na avanturu življenja – i u tom iskoraku valja mi potražiti svoje mjesto.
Siguran sam da On ide sa mnom... i ne povlači se i u najcrnijim časovima.
Post je objavljen 16.12.2004. u 06:07 sati.