... razmišljam o poruci treće nedjelje došašća...
...
U predbožićno vrijeme je očitije nego u drugo doba godine da nam valja birati i opredjeljivati se.
Božić je godišnja svetkovina Isusova rođenja, dramatičnog i ponižavajućeg događaja kojim je započeto čovjekovo oslobađanje od poniženja.
Prihvatiti Božje utjelovljenje koje se dogodilo na takav način u bijedi, hladnoći, odbačenosti, neljudskim uvjetima, jedan je od većih napora kršćanske vjere.
Jer prihvaćanje te činjenice obvezuje. Obvezuje na promjenu stavova i ljestvice vrednota. Obvezuje na promjenu vlastitoga života.
Puno lakše je pobjeći u površnost i smatrati da je Božić prilika da se rastrošno ponašamo, da se razbacujemo treptajućim svjetlima i kičem. Puno lakše je Božić svesti na domjenke, izmjene poklona, pucnjavu...
Isusovo rođenje nije romantika prepuna umanjenica, nego surova istina o hladnoći grijeha i toplini ljubavi.
...
U predbožićno vrijeme smo pozvani opredijeliti se.
Blagdan Božića pomaže nam shvatiti način Božje prisutnosti u svijetu i stil njegova djelovanja. Pomaže nam shvatiti da se Bog javlja u skromnosti. Njegovi proroci propovijedaju u pustinji.
A oni u sjajnoj odjeći i raskoši nalaze se u kraljevskim dvorima. A u te dvore proroke dovode samo da bi im, poput Ivana Preteče, odrubili glavu, ili da bi ih, poput Isusa Nazarećanina koji je Krist, osudili na smrt, pomno pazeći na čistoću vlastitih ruku...
Post je objavljen 12.12.2004. u 07:47 sati.