The Mayhem Project

Za razliku od moje virtualne persone, slatkorječivog i dobronamjernog humanista Crappera, moja realna persona je mali otužni iritantni čovječuljak, osoba koja je sve moralne norme izgubila negdje u 2. tjednu embrionalnog razvoja i koja do dan danas nije naučila kako funkcionirati u najbanalnijim socijalnim situacijama. Osoba koja, kada u vašem domu ode u WC, ne pušta vodu za sobom, i još na kraju optuži onemoćalu staricu ili umiljatog kućnog ljubimca. Osoba koja se ne diže trudnicama u autobusu. Osoba koja neugodno zuri u žensko poprsje i uopće se ne kaje zbog toga, nego štoviše, odmah pita:" Jel su curke samo za gledanje ili se može i igrati s njima?". Da, prilično sam nisko na ljestvici svega onoga što jedna osoba treba biti i zato nije ni čudo da mi neke situacije predstavljaju nerazrješivu enigmu. Gledam sve te silne parove kako se prešetavaju gradom, zagrljeni i zaljubljeni, i pitam se, kako? Kako se mogu držati za ruke i ne osjećati ni trunku nelagode?

POZA 1: Ruka u ruci

Ovo je najrudimentniji oblik izražavanja privrženosti između muškarca i žene, muškarca i muškarca u liberalnim zemljama i žene i žene u srednjoškolskim danima. Prvi put je vrlo neugodno. Muškarac krene lagano primiti žensku ručicu, ne znajući da li je ona na istoj valnoj duljini kao on. Najčešće nije. Onda slijedi trenutak neugodne tišine, u kojem muškarac očajnički pokušava primjetiti nešto oko sebe što bi odvratilo fokus sa njegovog faila. Moli se da upravo u tom trenutku leteći pas proleti pored njih, ugrabi dijete iz kolica i u zraku ga razdere na molekule. Ali to se nikad ne događa...Zapravo, dogodilo se jednom, ali o tome drugi put... Od tog dana je muškarac zauvijek traumatiziran i nikad više neće pokušat prvi primiti djevojku za ruke. I onda će neka iduća govoriti svojim frendicama: "Joj, moj Janko mene još nije primio za ruku, a glavno da me hoće u guzu. Kako su ti muškarci nezreli..." Da, da, nezreli, pitaj Janka šta mu je ona prije napravila, jadnom čoveku...Kada napokon, nekom kozmičkom energijom i univerzalnim usudom dođe do spontanog primanja za ruke, e onda tek počinje prava muka. Po ljeti se ruke znoje, pa je sve ljepljivo. Po zimi je hladno, pa je jednostavno hladno, i nema boga da ti objasniš nekome da je vani jebenih minus beskonačno i da samo želiš staviti ruku u tople, tople džepove. Cijeli dlan preko cijelog dlana praktički imobilizira ruku, tako da parovi koji tako hodaju izgledaju kao da su srasli jedan s drugim i kao da te ruke nisu dijelovi njihovog tijela, nego se samo nasumično klatare. Isprepleteni prsti pak uništavaju zglobove i vrlo su nespretni ako sretnete nekog poznanika, pa se treba i rukovati. Onda slijedi 10 sekundi pokušavanja otpetljavanja prstiju, koji su, ako je zima, još i zaleđeni jedni za druge. Pa te onda djevojka vuče ko psa kad vidi svaki jebeni izlog sa svakom jebenom stvari na ovoj jebenoj planeti. "Joj vidi ovo, joj vidi ovo!" Ne zanima me, hoću svoju ruku natrag! Naravno, djevojke vole nakit, tako pa tako često imaju i po 20 komada metala na prstima jedne ruke. Znate li što to čini vašim prstima, kada po hladnoći ispreplete svoje prste sa vašima? I dan danas imam rupe od svakojakih cirkona, srčeka, tribalova i sličnih pizdarija.

POZA 2: Ruka oko vrata i struka

E, ova je već za one malo gipkije. Prije svega, preporuča se da je djevojka barem za glavu niža od muškarca. U suprotonome, cijela situacija liči na dvije pijane gorile koje pokušavaju uhvatiti ritam i jedan drugome služe kao bandera da se ne sruše. Ako je žena pak viša od muškarca, mogu zamijeniti uloge i ona staviti ruku oko njegovog vrata. Ovo je u uličnom žargonu poznato kao "ultimativni fail" i uz bok je onoj ženski iz Big Brothera koja je kao htjela plesati na šanku pa je uz bolni jauk završila na podu. Takve stvari se prepričavaju još godinama.


Samo dvoje ljudi ovo može isfurati, i obojica mogu kupiti vas i vaših 7 pokoljenja...

Uglavnom, ovaj vid "rukovanja" je značajan za prave mužjake, koji ostalim mužjacima žele pokazati da je dotična ženka njihova i samo njihova i da ju imaju namjeru oploditi. Ženka pak stavlja svoje ruke oko mužjakovog struka, sretna jer je našla nekoga tako snažnog i muževnog. Ja s druge strane imam tijelo koje ne može podnijeti dugotrajno držanje ruke u vodoravnom položaju. Čista fizika. Ruke su tu da stoje paralelno s tijelom, tako je Priroda htjela i tako mora biti. Grčevi, bol u mišićima, slaba cirkulacija, gangrena, AIDS, hrvatske humoristične serije... Sve su to posljedice upravo ovakvog načina hodanja. Naravno, tu postoje i druge opasnosti. Zamislimo situaciju gdje muškarac hoda cestom s rukom oko vrata djevojke. Cesta nema nogostup, jer je baš eto nestalo novaca za to, a trebalo se kupiti ovogodišnje božićne ukrase u vidu 3 plave kuglice i ciganskih lampica za bor. I tako hoda ovaj par cestom kad iz suprotnog smjera doletava ralica koju vozi pijani seljak sa 3 razreda osnovne škole, te pokupi jadnu djevojku ko da je nikad nije bilo. Muškarcu je u procesu ruka kirurški otkinuta u predjelu ramena. Sve ovo se moglo izbjegnuti samo da je on imao svoje ruke u džepovima. Sada on nema jednu ruku, što mu uvelike otežava masturbaciju na internet porn, pošto mu jedino to preostaje jer je izgubio i djevojku. Takve stvari se događaju, ozbiljno, ja čuo...

POZA 3: Ruka u zadnjem džepu hlača

E ovo je već poza za profesionalce. Vrlo je teško izvediva i zahtjeva veliku fizičku spremu. Osim toga, definitivno je najgluplji način kojim jedan zaljubljeni par hoda gradom. U Njemačkoj je nedavno provedeno istraživanje o ovom fenomenu i došlo se do zapanjujućih rezultata. Naime, od 13584 parova, svih 13584 je dobilo negativnu ocjenu od strane nezavisnih promatrača, uz česte komentare poput: "Zašto, Bože, Zašto!?", "Policija, policija, ovaj joj krade novčanik!" i "Ček, jel ovaj zna da joj se anus ne nalazi na guzovima? Amateri.." Prije svega, potrebno je nekako ugurati prste u taj džep na guzici. E sad, koliko ja poznajem žene, a ne poznajem ih direktno, nego uglavnom preko onoga što vidim dok čučim skriven u grmlju, žene vole nositi uske hlače, jer im to ističe guzu. Hvalevrijedan potez žena, barem od onih koje imaju lijepu guzu. Za one pak koje nemaju lijepu guzu, svaka vam čast djevojke na hrabrosti, glavno je da ste dobre u duši. Ako su hlače uske, to znači da su i džepovi vrlo pripijeni uz tijelo, i da je ugurati nešto u njih jednako kao i pokušati ugurati dijete u perilicu za rublje. Može se, ali budite sigurni da će hitna pomoć morati intervenirati. Kad se uzme u obzir i to da su džepovi na ženskim hlačama ultra plitki, jer ipak, treba opravdati nošenje torbe veličine noćnog ormarića, stavljanje ruke u taj stražnji džep stvarno postaje teško izvediv zadatak.


"Pa, unutra imam auspuh od Golfa dvojke, sveske jugoslavenskih enciklopedija od A do K, 7 patuljaka, lijevu polovicu odojka i ruž za usne, hi hi hi..."

No, kad i ako se teškom mukom uspije, definitivno se isplati. KRIVO! Ruka vam je od tog trenutka potpuno proždrta, i muškarac doslovno postaje privjesak na ženinim hlačama. Kud ona, tu i on. S pozom ruka u ruci, muškarac barem ima neki manevarski prostor, može kontrolirati svoje i njeno kretanje, ali ovako jedino što može je mahati bespomoćno preostalom zdravom rukom. A da ne govorimo o potencijalnim opasnostima. Zamislimo situaciju gdje muškarac hoda cestom sa rukom u ženinom zadnjem džepu hlača. Ona je daltonist i uz to ima mrenu, te vidi svega 3%. Naravno, niti ne zna da je upravo zakoračila na cestu dok je crveno upaljeno, a muškaracu je jasno da nadolazeći tramvaj neće uspjeti stati. Kao svaki normalni čovjek pokušava se otrgnuti iz ralja, te spasiti svoj život, no sve što uspijeva je izvrnuti ruku i zakoračiti unatrag. Tram 11 odnosi njegovu kratkovidnu dragu, a s njom i njegovu ruku, kirurški precizno otkinutu u ramenu. Sada on nema jednu ruku, što mu uvelike otežava igranje biljara, pošto mu to jedino preostaje jer više nema niti djevojku.


Iz ovih primjera je jasno kako je u današnje vrijeme uistinu teško svakom muškarcu. Uz ozljede, neugodnosti i gubitke ekstremiteta, pitam se da li sam jedini koji cijelo to područje međuljudskih odnosa smatra jednim od najvećih socioloških problema modernog društva?