The Mayhem Project

Odmah na početku valja istaknuti da nisam nikakav modni ekspert. Sami dizajni i ta odjeća mi imaju neku estetsku vrijednost i mogu čak ići toliko daleko i priznati da je to umjetnost, ali moda kao moda je jedna od najgenijalnijih prodavanja magle koje je čovjek smislio. A ja ne volim kad mi netko prodaje maglu. Nevjerovatno je koliko ta industrija svu tu silnu kreativnu energiju koristi u svrhu obmanjivanja jadnih ljudi koji će dati zadnju kunu samo da budu odjeveni u nešto što je baš sad moderno. Inače industrija prati potražnju, ali moda je specifična i fascinantna u tome što ona radi potražnju, ona nas uvjerava da je njihov novi proizvod, koliko god debilan bio, upravo ono što svatko od nas mora imati kako ne bi iskakao od drugih i kako bi se uklopio.Tragikomično mi je kad gledam modne stručnjake kako seru o tome šta je sad moderno a šta nije, kreveljeći se i pritom izgledajući kao nešto izašlo iz Burtonovog filma, prodavajući nama svima fore o tome kako je to značajno zbog ovoga ili zbog onoga, radeći sprdnju od umjetnosti koja je davno prestala biti umjetnost a postala tvornica novca. Još gori su normalni ljudi koji se nalaze pozvani komentirati šta je moderno a šta nije, da li je retro moderno ili je moderno retro ili je retro retro a moderno je futuristički, time opravdavajući činjenicu da na sebi nose gorostasne torbe ili rešetkaste naočale. Nikoga nije briga! Ili barem nije briga ljude koji imaju pametnije stvari na pameti...
Al to što nikoga nije briga je dvosjekli mač, jer onda ljudi izlaze na ulicu svakako obućeni. Mislim, jedno je vlastiti stil, a drugo je kad muškarac izađe van izgledajući kao albanska kurva u izlogu u Amsterdamu (nije transvestit i nisu maškare). Odjeća ipak je jedan od glavnih vizualnih obilježja nekoga, ljudi koji se slično oblače imaju tendenciju družiti se zajedno, a da ne govorimo o tome kako će jedna oriđiđi sponzoruša loviti momke sa krokodilima, karfiolima, klokanima i čime već ne na majici. Dakle, odjeća je nešto što nas definira, određuje naš status u društvu, ukazuje na naše životne poglede i njome se služimo kako bi drugim ljudima na prvi pogled dali do znanja kakvi smo. I upravo zato mi niej jasno kako ljudi mogu raditi ovakve neke kolosalne pogreške, koje sam skupio u onim mnogobrojnim satima dok sam zurio u ljude iz svog brloga negdje u podzemlju Zagreba.


5. Zlatne tenisice/Indoor tenisice

Reklo bi se, s tenisicama je teško fulati. To je sportski đir i stoga nije niti pretjerano važno kako izgleda... KRIVO! Itekako je važno! Sada je npr. moderno nositi zlatne tenisice. Hvala bogu takva moda nije zaživjela među muškom populacijom, premda je bilo bisera koji su pokušali to progurati. Na žalost, morali su se sa obiteljima preseliti na Kamčatku, osramoćeni. Uglavnom, vozim se ja tako tramvajem (previše sam siromašan da bih imao auto, ali recimo da se vozim tramvajem jer sam ekološki osvješten, to ipak bolje zvuči) i gledam djevojke. Onako, kriomice, ispod oka. Plavuše, crnke, male, velike, debele, mršave, svakakve. "Prvo glava: dobro. Onda tijelo: mmm, jebeno. Da vidimo nogice: opa mala, fina kopit...aaaaaaaaaaargh!!!" Krik se odjednom prolomi cijelim tramvajem dok se panično valjam po podu trljajući oči i vičući: "Slijep sam, molim vas, pomozite, slijep sam!!!" Upravo to se dogodi svaki put kad mi zjenicu spali odbljesak tih odvratnih, odvratnih zlatnih tenisica. Ne lažem, majke mi! Obično se te tenisice nose u kombinaciji sa šarenim čarapama i crnim tajicama, tako da sve skupa liči na najveću cigansku zabavu ikada, sa velikim limenim orkestrom, bosim cigančićima i 25 pečenih prasaca. Donji dio tijela kod tih djevojaka kao da živi svoj život, potpuno neovisan od gornjeg. Kao Supermen i Bizarro Superman. Gornji dio tijela je normalan, a donji dio tijela se sprema ugostiti Il grande circo di Moira Orfei. Strašno. Evo primjer jedno monstruoznog para:



Nadam se da dizajneri ovog Grendela imaju noćne more.
Muški pandan zlatnih tenisica su naravno popularne indorsice, čiju sliku neću stavljati jer ju jednostavno nisam mogao naći. Nakon intenzivne potrage dobio sam anonimnu dojavu da prekinem ako ne želim najebati. Zašto, pitao sam plaho, ali ipak odlučno. Moj izvor mi je zatim odao da su indorsice stavljene u istu kategoriju kao dječja pornografija i da je raspračavanje slika strogo zabranjeno. Zatim mi je sinulo zašto sam oduvijek imao čudan osjećaj kad sam u omiljenom seoskom disko klubu, nazovimo ga... Bubreg... imao bliski susret sa nekim tko je nosio ove famozne tenisice.


4. Haljine bez naramenica

Neznam baš te izraze, al navodno se te naramenice zovu bretele. Zašto se jednostavno ne bi zvale naramenice, nego su išli izmišljati sasvim novu riječ, koja usput zvuči kao nešto što pijani Dalmoši govore kad pokušavaju povaliti još pijanije maloljetne Hungarke. Al kao što rekoh, ne kužim ja tu modu. Što se tiče ovih haljina, prekrasne su. Na recimo jednoj od 3 milijuna žena, koje su se rodile toliko sretne da su te haljine bile dizajnirane upravo i samo za njih, i to od strane najvećih majstora zanata. Na ostalim ženama, to je kao ringišpil (koji je, btw. danas opet došao u Zagreb, tamo kod Bundeka. Ja sam već bio, al striček mi je rekao da otvaraju tek sutra, no ipak sam ga uspio nažicat na jednu vožnju u Rangeru. Score, wuhuuuu!!!), sve leti posvuda, stvari ispadaju od kud ne bi smjele ispadati, jadne djevojke se moraju konstantno pridržavati za haljinu, tako da na kraju naramenice zamjenjuju njihove ruke i opet nikakve koristi od toga. Naravno, tu je i veliki problem što gornji dio mora biti stisnut, tako da korpulentnijim djevojkama ostane malo viška. Problem je i ako je djevojka premršava, pa izgleda ovako:



Ovdje dakle vidimo mladu prekrasnu Keiru koja izgleda kao siročić iz Bangladeša koji se omotao dekom koju ni Caritas neće. Ja da sam predsjednik svijeta, a budem jednog dana, milom ili silom, skupio bih sve te haljine i od njih sašio ooooooogromni pokrivač za sve beskućnike svijeta. Predsjednik svijeta, Nobelova nagrada za mir, gdje mi je kraj...


3. Dokoljenke + kratke hlače + tenisice/cipele

Treće mjesto zauzima ova briljantna kombinacija koja nije bila poznata na ovim prostorima do dolaska stranaca. Ahhh, prekrasno doba političko-socijalne izolacije. Tada su ljudi, poučeni primjerom napredih i razvijenih zapadnjaka, počeli i sami nositi ovaj genijalni izum, koji se pripisuje slijepom franjevačkom redovniku tamo negdje sa kraja 17. stoljeća, koji je umjesto tenisica/cipela nosio isusovke. Svejedno, poanta je ostala ista: izgledati što kretenskije. Ova moda je opet popularizirana sa začecima rock 'n' rolla, da bi svoj vrhunac imala 80', kada su njezini glavni promicatelji bili američki nerd filmovi i pravi njemački seljačine. Primjer slijedi:



Netko će reći:"Pa možda se šali". Krivo! Sa ovim se nikada ne šali! Ni u kojem slučaju! Nikada! Ako vam prijatelj dođe i kaže: "Aj iz zajebancije obuci kratke hlače, čarape i cipele, bit će jebeno smiješno!", šta ćete vi učiniti? Preciznim high-kickom ćete ga poslati u vječna lovišta, eto što ćete učiniti. Zašto? Zato jer vam pravi prijatelj nikada ne bi predložio takvo sotonsko djelo.
Danas sam vidio jednog mladića koji gura u kolicima svoju novorođenu bebu. Na sebi je imao "kombinaciju". Jedino što sam mogao je pognuti glavu i tužno zaključiti da je još jedan mladi život nepovratno uništen.


2. Majice bez rukava

Bližimo se velikom broju jedan, napetost raste. Al prije velikog finala, još jedan horror, kao uvertira. Majice bez rukava, odjevni predmet koji će, uz zlatne naušnice sa križićem, od svakog muškaraca napraviti besramnu seljačinu. To je odjeća koja se nosi samo i isključivo u privatnosti svoga doma, kad homoeroticizam bukti dok taj muškarac pleše pred ogledalom glumeći Patricka Swayzea. I njezin povijesni razvoj je zanimljiv. Naime, nosili su ga još od starih vremena, jer ipak, napraviti rukave je dosta zajeban posao kada kao oruđe imaš mamutove kljove. U grčko doba su svi to nosili, al opet, u grčko doba su svi voljeli seks sa dječacima. Zatim srednji vijek, prekrasno doba. Nisi mogao biti moderan kmet koji drži do sebe ako nisi imao kožni prsluk bez rukava umrljan konjskom balegom, zapravo preteću ovog današnjeg bezrukavca. Onda je došlo doba renesanse, prosvjetljenosti, klasike. Takva odjeća je bila prevulgarna. Do pojave metal glazbe, koja je na veliku scenu ponovno vratila ovaj davno, s pravom zaboravljeni odjevni predmet. Uz prigodnu sliku (bend, ime benda, znak povezan s bendom, znak povezan sa nečastivim, onda neko vrijeme popularni indijanski motivi, poput vukova i starih čiča Indijanera...), svaki žgoljavi dugokosi metalac se osjećao kao zvijer. Ipak, zlatno doba metala je završilo, a s njime i masovna uporaba bezrukavke. Ili nije...



Da, da, dame i gospodo, još uvijek je tu, besmrtna i besramno ružna. Pogledajte samo izraz lica ovog nju-metalca, čak i njemu je neugodno što ju nosi. A čovjek ima žuto-crnu kosu! Personal note: uzeti majicu bez rukava i politi ju svetom vodicom, da vidimo što će se dogoditi...


1. Narukvice iz Međugorja

Eto, došli smo i do kraja, iščekivanje je gotovo, karte su na stolu, fat lady has sung. Nakon dugog vijećanja, jednoglasno je odlučeno da je upravo narukvica iz Međugorja pobjednik ovog nezavidnog natjecanja. Članovi žirija, koji se sastojao od mene i još nekih drugih ljudi koji možda postoje, a možda i ne postoje, su ovaj jezoviti proizvod konzumerističkog društva proglasili nečim što nitko normalan ne bi trebao nositi. Razloga je mnogo. Prva stvar je to što je ružno. Gotovo ružno kao ogrlice od školjaka i drugih morskih parazita koje su se nosile prije par godina. Druga stvar je što se prodaje u Međugorju uz plastične Djevice Marije i čokoladne medaljone svetaca, pod izlikom da je to posvećena amajlija. Nisam veliki poznavatelj Biblije, al nije li upravo The Man Himself J.C. uništio one trgovce koji su pred božjim hramom prodavali gluparije? Čudno onda da 2000 godina kasnije veliki vjernici čine upravo to... Zatim je tu pitanje obavljanja nužde. Mislim da svecima nije drago kad neki čoban drži svoj penis rukom na kojoj se nalazi ovaj prekrasni komad nakita. Udaljenost je svega nekoliko centimetara. O nekim drugim muškim preokupacijama da ni ne govorim. Naravno, treba spomenuti i rodonačelnike ovog trenda, nogometaše. Ljudi koji su nam donjeli fudbalerke, indorsice i Hrvatsku nogometnu ligu. Da li su to stvarno ljudi čije modne eskapade želimo slijediti?



To je to! The narukvica! Prodavanje jeftinih amajlija. Koje bi se kao trebale svidjeti Bogu i podariti nam sreću. Bože, oprosti im, neznaju što čine.


Eto, došli smo do kraja. Bilo je još mnogo kandidata, ali ovih 5 komada su ipak vrhunac neukusa. Al tko sam ja da govorim šta valja a šta ne, samo jedan običan smrtnik koji ne kuži elementarne stvari...

Ah, jednostavnija vremena, prije emancipacije, prije alimentacija, razvoda, žena sa smiješno velikim umjetnim noktima... Bila su to dobra vremena za muškarce. Nije bilo potrebno prolaziti višegodišnje torture koje danas nazivamo vezama, nego se jednostavno roditeljima buduće bolje polovice ( taj pridjev bolje možda nije primjeren za doba u kojem se čistom osobom smatrao netko tko se jednom godišnje okupao i u kojem je depilacija bila ravna herezi) dalo 5-6 koza i žena je bila tvoja. Žena bi zatim dalje nastavila život služeći muškarcu i proizvodeći njegovo mnogobrojno potomstvo, san mnogih muškaraca sa brdovitog Balkana. Prevare nisu bile opcija, jer je tadašnji muškarac razmišljao otprilike ovako: Nova mlada žena za 6 krava je bolje od stare prevarantske gadure. I tako je to uglavnom išlo kroz stoljeća, dok eto nedavno akademski obrazovani ljudi nisu prezentirali revolucionarno otkriće: I žene su ljudi! Da, da, zamišljam da je uslijedila vrlo žustra rasprava oko ove šokantne ideje, letile su bale sijena i kamenje, bilo je tu i mačevalačkih dvoboja, predstavnici Aboridžina su bacali koale i čudnovate kljunaše, a sve je vjerojatno završilo uz veliku dozu alkohola i odlazak u najbliži kupleraj. Niti jedan početak nije lagan, pa tako nije bio niti ovaj. Ipak, od te početne ideje da su i žene ljudi prošlo je svega 24 godine, a već vidimo ogroman napredak. Napredak je toliko velik da je zapravo postalo vidljivo koliko su žene superiorne muškarcima, koji će u budućnosti neminovno postati samo farme sjemena. No to nije toliko važno sada, jer ipak, ako je suditi po pitanjima očuvanja okoliša i razvoja nuklearnog oružja, nikome nije važno što će se dogoditi za 50 godina, prioritet je da se sada ima. Važno je to da su se veze iz temelja promijenile, te da žene nisu više samo pokretna imovina, nego punopravne članice zajednice spremne na sebe preuzeti ne samo teret koji su i prije imale, nego i uhvatiti se u koštac sa svim novim izazovima koji su prije bili rezervirani samo za muškarce (isječak iz već pripremljenog govora za bilo koju nagradu koju u životu dobijem, što je, realno, vrlo vjerojatno). Sa tom emancipiranošću, dolazi i do drugačijih muško-ženskih odnosa, na koje mnogi nisu potpuno spremni. Pa eto, danas ćemo se pozabaviti tom temom, na jedan vrlo pojednostavljen način. Sve o ovoj temi je već rečeno u serijalima poput Sex i grada, koji su dizajnirani kako bi se polagano eliminiralo muškarce, ali nije loše ponoviti.

Upoznavanje
Upoznati djevojku je ključan ali nimalo lagan zadatak. Šanse da ćete upoznati zgodnu i pametnu djevojku (pretpostavimo odmah na početku da su takve žene tražene. S druge strane imamo Simonu Gotovac koja je, predstavljajući svoj novi singl genijalnog naziva Simona Lisa, izjavila: "Ne znam da li sam zgodna kao Simona Lisa", pokazavši da nema pojma tko i što je Mona Lisa), koja nije zauzeta i koja nije "zauzeta" svaku noć s drugim tipom, te se prije 2 godine nije zvala Karlo, su dosta male. Ipak, ne treba odustajati. Djevojke je najlakše naći za vrijeme izlaska, kada ih alkoholiziranost i hedonistička atmosfera ponesu, te postaju prilično lagan plijen. Vrlo je važno ostaviti dobar dojam odmah na početku, najbolje dobrim vicom o Muji i Hasi. Djevojke su danas vrlo izbirljive što se tiče tih upada, vjerojatno evolucijska prednost koju su stekle nakon stoljeća represije od strane svakojakih čobana. To je sve dosta sivo područje, te pravog savjeta za pravi kvalitetan upad nema. Problemi mogu nastati već na samom početku, jer se može dogoditi da muškarac zbog intoksikacije već nakon pola sata zaboravi kako djevojka uopće izgleda. To je još i relativno bezbolan završetak priče, jer vrijedi ona stara: ako se dok za vrijeme i poslje pijanstva ne sjećaš nečega, to se nije niti dogodilo. Mnogo gora solucija je ako djevojku u punom sjaju vidiš tek kad se svjetla u klubu upale. Jednog trena ju želiš oženiti, a onda te gorka istina udari u glavu i moliš konobara da ti da pola litre rakije kako bi cijeli taj incident zaboravio. Naravno, možda i ona tebe prvi put vidi na svjetlu, pa požali. Hahahaha, like that's gonna happen... Ako ipak ta prva večer ispadne u redu, i dogovorite se za kavu idući dan, morate biti spremni na razočaranje, jer je vrlo vjerojatno da obožava Prljavo kazalište i romantične komedije i ima mačku koju je nazvala Micko. To vam ne treba. Ako ne ide vani, možete pokušati naći djevojku na radnom mjestu, bilo to stvarno radno mjesto, ili fakultet, škola, nekakva udruga ili šta već. Čim ste se tamo našli, znači da dijelite iste interese, ali koliko god to bilo dobro u početku, kasnije može i najčešće i predstavlja velike probleme. Jer ipak, dijelite iste interese. I što se god dogodilo, morate se vidjeti svaki dan. I tako, kad vas ona nazove kurvinim sinom i kaže vam da vas nikad ne želi vidjeti, i onda dođete na posao a ona sjedi stol preko puta vašeg, stvari mogu postati dosta neugodne. Zato ovakvu metodu upoznavanja ljudi uglavnom izbjegavaju. Treća opcija je spoj na slijepo. Tu ne treba puno pametovati. Odmah treba odbiti. Ne samo da vaši prijatelji misle da ste toliko jadni da si sami ne možete naći partnericu, nego uglavnom potpuno fulaju vaš tip djevojke, pritom misleći da su potpuno pogodili. Varijacija ovoga je nalaženje djevojke preko interneta. Pomalo tužna, ali vrlo efikasna opcija. Em što su ljudi puno otvoreniji kad se ne moraju gledati oči u oči, em što se da izbjeći početna neugodnost a opet se dovoljno dobro upozna djevojka. Moderno i efikasno. Ipak, najbolji način upoznavanja je na nekom prijateljskom okupljanju, recimo svadbi,rođendanu ili nekoj privatnoj igranki. U toj situaciji do izražaja dolazi sve pozitivno iz prijašnjih metoda, a negativnosti su svedene na minimum. Kao prvo, broj ljudi je ograničen, što znači da je lakše izabrati a i konkurencija je znatno manja. Alkohol je također prisutan, a uz prijateljsku atmosferu, upoznavanje je vrlo lagano. Sve se uglavnom događa u dovoljno osvjetljenom ambijentu, te je vrlo lagano povući se na neko mirnije mjesto i malo ozbiljnije porazgovarati. Naravno, ako vam je do razgovora. I eto, recimo da napokon, nakon svih silnih razočaranja, imate curu. Cvjetate, jutra su opet sunčana, nasmješeni gledate dok vam vozač autobusa zatvara vrata pred nosom, čak i malom Romu udjelite koju kunu. Život je opet prekrasan. Ali to je tek početak...

Vrijeme zaljubljenosti
U tih par mjeseci ništa vas ne može izbaciti iz takta. Dugi razgovori, dugi poljupci, dugi pogledi. Sve je toliko dugo, al opet, vama je sve prekratko. Stalno želite više, želite svaku sekundu provesti sa svojom novopronađenom ljubavi, praktički se želite uvući u nju, i tu ne mislim seksualno. Psiholozi to nazivaju opsesijom, normalni ljudi zaljubljenošću, ali jebe se vama kako to drugi nazivaju. Vi ste u sedmom nebu. Dok ležite u krevetu s njom i slušate Jamesa Blunta, shvaćate o čemu on zapravo pjeva i shvaćate da ste ga možda prerano osudili kao onaj zadnji ljigavi šund. Svaki dan ju sve više upoznajete i sve više shvaćate koliko je savršena za vas. Uskoro slijedi i prvo: Volim te. Prekrasan trenutak u svakoj vezi, trenutak koji označava prelaz iz zajebancije u ozbiljan odnos.

Upoznavanje s roditeljima i prijateljima
Vrlo zeznuta situacija zbog koje su mnogi parovi prekinuli svoju vezu znatno prije nego je stvar mogla postati stavrno ozbiljna. Prijatelji su u vezi kao hrvatski suci, koji će kazniti nekoga samo ako su učinili nešto stvarno loše, u rangu barem sedmerostrukog ubojstva. U protivnom će držati jezik za zubima, i vašu djevojku komentirati samo iza vaših leđa. To je shvatljivo, jer vi u vašoj zaljubljenosti ćete svaki negativni komentar percipirati kao prijetnju i dio nekakve velike urote da rastavi vas i najveću ljubav vašeg života. A kad napokon izgorite i veza prekine, izaći će iz rupe i reći da su znali da nešto ne štima s njom čim se nakon 2 čaše bambusa počela skidati pred svima i počela vikati:"Tko želi da mu popušim kurac?!?!?". U tom trenutku je najbolje izvaditi poluautomatsko oružje koje uvijek treba nositi sa sobom, i likvidirati uvijek pravovremenog prijatelja. Zato je najbolje ako ste djevojku upoznali na nekom privatnom tulumu. Vjerojatno se već tada upoznala s većim djelom ekipe, a ako se vaši i njezini već od prije znaju, onda svi skupa činite jednu veliku mafijašku obitelj, gdje se svi drže zajedno. Obitelj je obitelj, koliko god daleko od kuma bili. S roditeljima je situacija malo zajebanija, jer ipak oni od vas očekuju da ćete doma dovesti samo najbolje primjerke ženskog roda, jer vaš uspjeh je i njihov uspjeh. Majka će svejedno vrlo vjerojatno držati distancu, praveći se da joj je djevojka draga i simpatična, na silu se smješkajući, a u isto vrijeme odmjeravajući ju od glave do pete primječujući svaku manu. Kad ju pitate kakva vam se čini, odgovorit će:"Draga je cura, samo eto, ta grba koja joj raste na leđima... Možda je bolje da ti još malo potražiš..." Kakva grba čovječe, o čemu ti pričaš? Otac će s druge strane biti sretan sa bilo čime, samo da nije muško. Ako uspijete proći ovu torturu relativno neozlijeđeni, sve ste bliže konačnom cilju, a taj je "...dok vas smrt ne rastavi..."

Vrijeme pravog upoznavanja
Zaljubljenost je samo biokemijska reakcija koja ima svoj vijek trajanja. Nakon što ona završi, slijedi udarac u glavu i prisilno triježnjenje. Sve one sitnice koje su vam prije bile simpatične i slatke, sada vas počinju nervirati i napuhivati se kao kondom u ustima djeteta koje nezna čemu on zapravo služi. Njezino lagano hrkanje vas sada izluđuje i bijesni zabijate glavu u jastuk zamišljajući kako ju gušite istim. Pokušavate ju lagano gurkati da prestane, ali nema šanse. Udarci pod rebra. Ništa. Na kraju je nogama izgurate sa kreveta da bi ona na podu nastavila još jače. Jutro dočekujete krvavih širom raširenih očiju, a ona vas nasmiješena pita kako ste spavali. Uskoro vam i njezino pričanje dok jede više nije nimalo simpatično, jer komadići francuske salate koji se cijede s vašeg lica dok vam prepričava vic koji je čula od prijateljice (uz sve, tada shvaćate da uopće nema smisla za humor) u vama bude želju da si zabijate vilicu u bedro dok bol potpuno ne nestane. Njezino uporno ispravljanje vaše gramatike ste prije gledali kao edukativno iskustvo koje će od vas načiniti boljeg čovjeka, a sada namjerno griješite u svakoj drugoj riječi kako bi se ona naživcirala, jer njezin poraz je vaša pobjeda. Inzistiranje na stalnom javljanju i izvještavanju o statusu svakih pol sata je bilo super u prvim mjesecima vaše veze, ali sada vas guši ogromna hobotnica i ne da vam niti malo mira. Želite van, želite pobjeći pod svaku cijenu. Uskoro počinje srati zašto izlazite s prijateljima, zašto vi nikamo ne idete, zašto ste stalno doma, i to vam je jasan signal. Trčite. Trčite i ne osvrćite se. Jer ako ostanete u paklu veze koja je puna sitnica preko kojih ne možete preći i kompromisa koje ne možete učiniti, cijeli život će biti jedna velika patnja za vas i vašu okolinu, i crna kronika i 3 minute u Dnevniku postaju vrlo vjerovatna opcija.

Zaključak
Veze su nužne za nastanak i nastavak života na zemlji. Što su vremena kompliciranija, to su i veze kompliciranije. Mediji utječu na masovno mišljenje, mjenjajući stalno što je in a što nije. Čovjek se lagano izgubi u svemu tome, ne zna više da li treba biti kavalir ili grubijan, dobar ili loš, pametan ili glup. Teška su vremena pred nama, a ne pomaže niti činjenica da je žene sve teže shvatiti, jer je očito da niti one same ne znaju šta žele. SVE je odgovor koji nitko od nas muškaraca ne želi čuti, ali bojim se da smo ga čuli i previše puta. Sex i grad i James Blunt su nas uništili, pretvorivši nas u čimpanze koje u blesavim odijelcima voze bicikl kako to gazda kaže. Baćeni smo lavovima na milost i nemilost, bojeći se suprostaviti se jer njezine prijetnje da može sada izaći van i naći 10 boljih tipova u sat vremena shvaćamo vrlo ozbiljno, a tako ih i treba shvatiti, jer je postalo društveno prihvatljivo, simpatično i čak poželjno prevariti nekoga. Ipak, kad Samantha to čini, sve izgleda tako glamurozno. No to je uvijek tako sa represiranim ljudima. Sa novostećenim pravima dobiju svježi vjetar u leđa i preplavi ih osjećaj nadmoći, te na svoje donedavne uzničare gledaju kao bijedne parazite koji su ih godinama sputavali i sada je vrijeme da plate. To je sasvim normalna reakcija, koja se na žalost obija nama o glavu. Ratno je vrijeme, i one znaju da ćemo mi izgubiti, jer budimo realni, borimo se praćkama protiv atomskih bombi. Ali svejedno ustrajemo, pokušavamo, tražimo, jer uvijek postoji nada da negdje tamo vani psotoji netko savršen za nas. Ahhh, di su ona jednostavnija vremena?