Odmah na početku valja istaknuti da nisam nikakav modni ekspert. Sami dizajni i ta odjeća mi imaju neku estetsku vrijednost i mogu čak ići toliko daleko i priznati da je to umjetnost, ali moda kao moda je jedna od najgenijalnijih prodavanja magle koje je čovjek smislio. A ja ne volim kad mi netko prodaje maglu. Nevjerovatno je koliko ta industrija svu tu silnu kreativnu energiju koristi u svrhu obmanjivanja jadnih ljudi koji će dati zadnju kunu samo da budu odjeveni u nešto što je baš sad moderno. Inače industrija prati potražnju, ali moda je specifična i fascinantna u tome što ona radi potražnju, ona nas uvjerava da je njihov novi proizvod, koliko god debilan bio, upravo ono što svatko od nas mora imati kako ne bi iskakao od drugih i kako bi se uklopio.Tragikomično mi je kad gledam modne stručnjake kako seru o tome šta je sad moderno a šta nije, kreveljeći se i pritom izgledajući kao nešto izašlo iz Burtonovog filma, prodavajući nama svima fore o tome kako je to značajno zbog ovoga ili zbog onoga, radeći sprdnju od umjetnosti koja je davno prestala biti umjetnost a postala tvornica novca. Još gori su normalni ljudi koji se nalaze pozvani komentirati šta je moderno a šta nije, da li je retro moderno ili je moderno retro ili je retro retro a moderno je futuristički, time opravdavajući činjenicu da na sebi nose gorostasne torbe ili rešetkaste naočale. Nikoga nije briga! Ili barem nije briga ljude koji imaju pametnije stvari na pameti...
Al to što nikoga nije briga je dvosjekli mač, jer onda ljudi izlaze na ulicu svakako obućeni. Mislim, jedno je vlastiti stil, a drugo je kad muškarac izađe van izgledajući kao albanska kurva u izlogu u Amsterdamu (nije transvestit i nisu maškare). Odjeća ipak je jedan od glavnih vizualnih obilježja nekoga, ljudi koji se slično oblače imaju tendenciju družiti se zajedno, a da ne govorimo o tome kako će jedna oriđiđi sponzoruša loviti momke sa krokodilima, karfiolima, klokanima i čime već ne na majici. Dakle, odjeća je nešto što nas definira, određuje naš status u društvu, ukazuje na naše životne poglede i njome se služimo kako bi drugim ljudima na prvi pogled dali do znanja kakvi smo. I upravo zato mi niej jasno kako ljudi mogu raditi ovakve neke kolosalne pogreške, koje sam skupio u onim mnogobrojnim satima dok sam zurio u ljude iz svog brloga negdje u podzemlju Zagreba.
5. Zlatne tenisice/Indoor tenisice
Reklo bi se, s tenisicama je teško fulati. To je sportski đir i stoga nije niti pretjerano važno kako izgleda... KRIVO! Itekako je važno! Sada je npr. moderno nositi zlatne tenisice. Hvala bogu takva moda nije zaživjela među muškom populacijom, premda je bilo bisera koji su pokušali to progurati. Na žalost, morali su se sa obiteljima preseliti na Kamčatku, osramoćeni. Uglavnom, vozim se ja tako tramvajem (previše sam siromašan da bih imao auto, ali recimo da se vozim tramvajem jer sam ekološki osvješten, to ipak bolje zvuči) i gledam djevojke. Onako, kriomice, ispod oka. Plavuše, crnke, male, velike, debele, mršave, svakakve. "Prvo glava: dobro. Onda tijelo: mmm, jebeno. Da vidimo nogice: opa mala, fina kopit...aaaaaaaaaaargh!!!" Krik se odjednom prolomi cijelim tramvajem dok se panično valjam po podu trljajući oči i vičući: "Slijep sam, molim vas, pomozite, slijep sam!!!" Upravo to se dogodi svaki put kad mi zjenicu spali odbljesak tih odvratnih, odvratnih zlatnih tenisica. Ne lažem, majke mi! Obično se te tenisice nose u kombinaciji sa šarenim čarapama i crnim tajicama, tako da sve skupa liči na najveću cigansku zabavu ikada, sa velikim limenim orkestrom, bosim cigančićima i 25 pečenih prasaca. Donji dio tijela kod tih djevojaka kao da živi svoj život, potpuno neovisan od gornjeg. Kao Supermen i Bizarro Superman. Gornji dio tijela je normalan, a donji dio tijela se sprema ugostiti Il grande circo di Moira Orfei. Strašno. Evo primjer jedno monstruoznog para:
Nadam se da dizajneri ovog Grendela imaju noćne more.
Muški pandan zlatnih tenisica su naravno popularne indorsice, čiju sliku neću stavljati jer ju jednostavno nisam mogao naći. Nakon intenzivne potrage dobio sam anonimnu dojavu da prekinem ako ne želim najebati. Zašto, pitao sam plaho, ali ipak odlučno. Moj izvor mi je zatim odao da su indorsice stavljene u istu kategoriju kao dječja pornografija i da je raspračavanje slika strogo zabranjeno. Zatim mi je sinulo zašto sam oduvijek imao čudan osjećaj kad sam u omiljenom seoskom disko klubu, nazovimo ga... Bubreg... imao bliski susret sa nekim tko je nosio ove famozne tenisice.
4. Haljine bez naramenica
Neznam baš te izraze, al navodno se te naramenice zovu bretele. Zašto se jednostavno ne bi zvale naramenice, nego su išli izmišljati sasvim novu riječ, koja usput zvuči kao nešto što pijani Dalmoši govore kad pokušavaju povaliti još pijanije maloljetne Hungarke. Al kao što rekoh, ne kužim ja tu modu. Što se tiče ovih haljina, prekrasne su. Na recimo jednoj od 3 milijuna žena, koje su se rodile toliko sretne da su te haljine bile dizajnirane upravo i samo za njih, i to od strane najvećih majstora zanata. Na ostalim ženama, to je kao ringišpil (koji je, btw. danas opet došao u Zagreb, tamo kod Bundeka. Ja sam već bio, al striček mi je rekao da otvaraju tek sutra, no ipak sam ga uspio nažicat na jednu vožnju u Rangeru. Score, wuhuuuu!!!), sve leti posvuda, stvari ispadaju od kud ne bi smjele ispadati, jadne djevojke se moraju konstantno pridržavati za haljinu, tako da na kraju naramenice zamjenjuju njihove ruke i opet nikakve koristi od toga. Naravno, tu je i veliki problem što gornji dio mora biti stisnut, tako da korpulentnijim djevojkama ostane malo viška. Problem je i ako je djevojka premršava, pa izgleda ovako:

Ovdje dakle vidimo mladu prekrasnu Keiru koja izgleda kao siročić iz Bangladeša koji se omotao dekom koju ni Caritas neće. Ja da sam predsjednik svijeta, a budem jednog dana, milom ili silom, skupio bih sve te haljine i od njih sašio ooooooogromni pokrivač za sve beskućnike svijeta. Predsjednik svijeta, Nobelova nagrada za mir, gdje mi je kraj...
3. Dokoljenke + kratke hlače + tenisice/cipele
Treće mjesto zauzima ova briljantna kombinacija koja nije bila poznata na ovim prostorima do dolaska stranaca. Ahhh, prekrasno doba političko-socijalne izolacije. Tada su ljudi, poučeni primjerom napredih i razvijenih zapadnjaka, počeli i sami nositi ovaj genijalni izum, koji se pripisuje slijepom franjevačkom redovniku tamo negdje sa kraja 17. stoljeća, koji je umjesto tenisica/cipela nosio isusovke. Svejedno, poanta je ostala ista: izgledati što kretenskije. Ova moda je opet popularizirana sa začecima rock 'n' rolla, da bi svoj vrhunac imala 80', kada su njezini glavni promicatelji bili američki nerd filmovi i pravi njemački seljačine. Primjer slijedi:

Netko će reći:"Pa možda se šali". Krivo! Sa ovim se nikada ne šali! Ni u kojem slučaju! Nikada! Ako vam prijatelj dođe i kaže: "Aj iz zajebancije obuci kratke hlače, čarape i cipele, bit će jebeno smiješno!", šta ćete vi učiniti? Preciznim high-kickom ćete ga poslati u vječna lovišta, eto što ćete učiniti. Zašto? Zato jer vam pravi prijatelj nikada ne bi predložio takvo sotonsko djelo.
Danas sam vidio jednog mladića koji gura u kolicima svoju novorođenu bebu. Na sebi je imao "kombinaciju". Jedino što sam mogao je pognuti glavu i tužno zaključiti da je još jedan mladi život nepovratno uništen.
2. Majice bez rukava
Bližimo se velikom broju jedan, napetost raste. Al prije velikog finala, još jedan horror, kao uvertira. Majice bez rukava, odjevni predmet koji će, uz zlatne naušnice sa križićem, od svakog muškaraca napraviti besramnu seljačinu. To je odjeća koja se nosi samo i isključivo u privatnosti svoga doma, kad homoeroticizam bukti dok taj muškarac pleše pred ogledalom glumeći Patricka Swayzea. I njezin povijesni razvoj je zanimljiv. Naime, nosili su ga još od starih vremena, jer ipak, napraviti rukave je dosta zajeban posao kada kao oruđe imaš mamutove kljove. U grčko doba su svi to nosili, al opet, u grčko doba su svi voljeli seks sa dječacima. Zatim srednji vijek, prekrasno doba. Nisi mogao biti moderan kmet koji drži do sebe ako nisi imao kožni prsluk bez rukava umrljan konjskom balegom, zapravo preteću ovog današnjeg bezrukavca. Onda je došlo doba renesanse, prosvjetljenosti, klasike. Takva odjeća je bila prevulgarna. Do pojave metal glazbe, koja je na veliku scenu ponovno vratila ovaj davno, s pravom zaboravljeni odjevni predmet. Uz prigodnu sliku (bend, ime benda, znak povezan s bendom, znak povezan sa nečastivim, onda neko vrijeme popularni indijanski motivi, poput vukova i starih čiča Indijanera...), svaki žgoljavi dugokosi metalac se osjećao kao zvijer. Ipak, zlatno doba metala je završilo, a s njime i masovna uporaba bezrukavke. Ili nije...

Da, da, dame i gospodo, još uvijek je tu, besmrtna i besramno ružna. Pogledajte samo izraz lica ovog nju-metalca, čak i njemu je neugodno što ju nosi. A čovjek ima žuto-crnu kosu! Personal note: uzeti majicu bez rukava i politi ju svetom vodicom, da vidimo što će se dogoditi...
1. Narukvice iz Međugorja
Eto, došli smo i do kraja, iščekivanje je gotovo, karte su na stolu, fat lady has sung. Nakon dugog vijećanja, jednoglasno je odlučeno da je upravo narukvica iz Međugorja pobjednik ovog nezavidnog natjecanja. Članovi žirija, koji se sastojao od mene i još nekih drugih ljudi koji možda postoje, a možda i ne postoje, su ovaj jezoviti proizvod konzumerističkog društva proglasili nečim što nitko normalan ne bi trebao nositi. Razloga je mnogo. Prva stvar je to što je ružno. Gotovo ružno kao ogrlice od školjaka i drugih morskih parazita koje su se nosile prije par godina. Druga stvar je što se prodaje u Međugorju uz plastične Djevice Marije i čokoladne medaljone svetaca, pod izlikom da je to posvećena amajlija. Nisam veliki poznavatelj Biblije, al nije li upravo The Man Himself J.C. uništio one trgovce koji su pred božjim hramom prodavali gluparije? Čudno onda da 2000 godina kasnije veliki vjernici čine upravo to... Zatim je tu pitanje obavljanja nužde. Mislim da svecima nije drago kad neki čoban drži svoj penis rukom na kojoj se nalazi ovaj prekrasni komad nakita. Udaljenost je svega nekoliko centimetara. O nekim drugim muškim preokupacijama da ni ne govorim. Naravno, treba spomenuti i rodonačelnike ovog trenda, nogometaše. Ljudi koji su nam donjeli fudbalerke, indorsice i Hrvatsku nogometnu ligu. Da li su to stvarno ljudi čije modne eskapade želimo slijediti?

To je to! The narukvica! Prodavanje jeftinih amajlija. Koje bi se kao trebale svidjeti Bogu i podariti nam sreću. Bože, oprosti im, neznaju što čine.
Eto, došli smo do kraja. Bilo je još mnogo kandidata, ali ovih 5 komada su ipak vrhunac neukusa. Al tko sam ja da govorim šta valja a šta ne, samo jedan običan smrtnik koji ne kuži elementarne stvari...
Post je objavljen 23.04.2009. u 00:49 sati.