Ah, jednostavnija vremena, prije emancipacije, prije alimentacija, razvoda, žena sa smiješno velikim umjetnim noktima... Bila su to dobra vremena za muškarce. Nije bilo potrebno prolaziti višegodišnje torture koje danas nazivamo vezama, nego se jednostavno roditeljima buduće bolje polovice ( taj pridjev bolje možda nije primjeren za doba u kojem se čistom osobom smatrao netko tko se jednom godišnje okupao i u kojem je depilacija bila ravna herezi) dalo 5-6 koza i žena je bila tvoja. Žena bi zatim dalje nastavila život služeći muškarcu i proizvodeći njegovo mnogobrojno potomstvo, san mnogih muškaraca sa brdovitog Balkana. Prevare nisu bile opcija, jer je tadašnji muškarac razmišljao otprilike ovako: Nova mlada žena za 6 krava je bolje od stare prevarantske gadure. I tako je to uglavnom išlo kroz stoljeća, dok eto nedavno akademski obrazovani ljudi nisu prezentirali revolucionarno otkriće: I žene su ljudi! Da, da, zamišljam da je uslijedila vrlo žustra rasprava oko ove šokantne ideje, letile su bale sijena i kamenje, bilo je tu i mačevalačkih dvoboja, predstavnici Aboridžina su bacali koale i čudnovate kljunaše, a sve je vjerojatno završilo uz veliku dozu alkohola i odlazak u najbliži kupleraj. Niti jedan početak nije lagan, pa tako nije bio niti ovaj. Ipak, od te početne ideje da su i žene ljudi prošlo je svega 24 godine, a već vidimo ogroman napredak. Napredak je toliko velik da je zapravo postalo vidljivo koliko su žene superiorne muškarcima, koji će u budućnosti neminovno postati samo farme sjemena. No to nije toliko važno sada, jer ipak, ako je suditi po pitanjima očuvanja okoliša i razvoja nuklearnog oružja, nikome nije važno što će se dogoditi za 50 godina, prioritet je da se sada ima. Važno je to da su se veze iz temelja promijenile, te da žene nisu više samo pokretna imovina, nego punopravne članice zajednice spremne na sebe preuzeti ne samo teret koji su i prije imale, nego i uhvatiti se u koštac sa svim novim izazovima koji su prije bili rezervirani samo za muškarce (isječak iz već pripremljenog govora za bilo koju nagradu koju u životu dobijem, što je, realno, vrlo vjerojatno). Sa tom emancipiranošću, dolazi i do drugačijih muško-ženskih odnosa, na koje mnogi nisu potpuno spremni. Pa eto, danas ćemo se pozabaviti tom temom, na jedan vrlo pojednostavljen način. Sve o ovoj temi je već rečeno u serijalima poput Sex i grada, koji su dizajnirani kako bi se polagano eliminiralo muškarce, ali nije loše ponoviti.
Upoznavanje
Upoznati djevojku je ključan ali nimalo lagan zadatak. Šanse da ćete upoznati zgodnu i pametnu djevojku (pretpostavimo odmah na početku da su takve žene tražene. S druge strane imamo Simonu Gotovac koja je, predstavljajući svoj novi singl genijalnog naziva Simona Lisa, izjavila: "Ne znam da li sam zgodna kao Simona Lisa", pokazavši da nema pojma tko i što je Mona Lisa), koja nije zauzeta i koja nije "zauzeta" svaku noć s drugim tipom, te se prije 2 godine nije zvala Karlo, su dosta male. Ipak, ne treba odustajati. Djevojke je najlakše naći za vrijeme izlaska, kada ih alkoholiziranost i hedonistička atmosfera ponesu, te postaju prilično lagan plijen. Vrlo je važno ostaviti dobar dojam odmah na početku, najbolje dobrim vicom o Muji i Hasi. Djevojke su danas vrlo izbirljive što se tiče tih upada, vjerojatno evolucijska prednost koju su stekle nakon stoljeća represije od strane svakojakih čobana. To je sve dosta sivo područje, te pravog savjeta za pravi kvalitetan upad nema. Problemi mogu nastati već na samom početku, jer se može dogoditi da muškarac zbog intoksikacije već nakon pola sata zaboravi kako djevojka uopće izgleda. To je još i relativno bezbolan završetak priče, jer vrijedi ona stara: ako se dok za vrijeme i poslje pijanstva ne sjećaš nečega, to se nije niti dogodilo. Mnogo gora solucija je ako djevojku u punom sjaju vidiš tek kad se svjetla u klubu upale. Jednog trena ju želiš oženiti, a onda te gorka istina udari u glavu i moliš konobara da ti da pola litre rakije kako bi cijeli taj incident zaboravio. Naravno, možda i ona tebe prvi put vidi na svjetlu, pa požali. Hahahaha, like that's gonna happen... Ako ipak ta prva večer ispadne u redu, i dogovorite se za kavu idući dan, morate biti spremni na razočaranje, jer je vrlo vjerojatno da obožava Prljavo kazalište i romantične komedije i ima mačku koju je nazvala Micko. To vam ne treba. Ako ne ide vani, možete pokušati naći djevojku na radnom mjestu, bilo to stvarno radno mjesto, ili fakultet, škola, nekakva udruga ili šta već. Čim ste se tamo našli, znači da dijelite iste interese, ali koliko god to bilo dobro u početku, kasnije može i najčešće i predstavlja velike probleme. Jer ipak, dijelite iste interese. I što se god dogodilo, morate se vidjeti svaki dan. I tako, kad vas ona nazove kurvinim sinom i kaže vam da vas nikad ne želi vidjeti, i onda dođete na posao a ona sjedi stol preko puta vašeg, stvari mogu postati dosta neugodne. Zato ovakvu metodu upoznavanja ljudi uglavnom izbjegavaju. Treća opcija je spoj na slijepo. Tu ne treba puno pametovati. Odmah treba odbiti. Ne samo da vaši prijatelji misle da ste toliko jadni da si sami ne možete naći partnericu, nego uglavnom potpuno fulaju vaš tip djevojke, pritom misleći da su potpuno pogodili. Varijacija ovoga je nalaženje djevojke preko interneta. Pomalo tužna, ali vrlo efikasna opcija. Em što su ljudi puno otvoreniji kad se ne moraju gledati oči u oči, em što se da izbjeći početna neugodnost a opet se dovoljno dobro upozna djevojka. Moderno i efikasno. Ipak, najbolji način upoznavanja je na nekom prijateljskom okupljanju, recimo svadbi,rođendanu ili nekoj privatnoj igranki. U toj situaciji do izražaja dolazi sve pozitivno iz prijašnjih metoda, a negativnosti su svedene na minimum. Kao prvo, broj ljudi je ograničen, što znači da je lakše izabrati a i konkurencija je znatno manja. Alkohol je također prisutan, a uz prijateljsku atmosferu, upoznavanje je vrlo lagano. Sve se uglavnom događa u dovoljno osvjetljenom ambijentu, te je vrlo lagano povući se na neko mirnije mjesto i malo ozbiljnije porazgovarati. Naravno, ako vam je do razgovora. I eto, recimo da napokon, nakon svih silnih razočaranja, imate curu. Cvjetate, jutra su opet sunčana, nasmješeni gledate dok vam vozač autobusa zatvara vrata pred nosom, čak i malom Romu udjelite koju kunu. Život je opet prekrasan. Ali to je tek početak...
Vrijeme zaljubljenosti
U tih par mjeseci ništa vas ne može izbaciti iz takta. Dugi razgovori, dugi poljupci, dugi pogledi. Sve je toliko dugo, al opet, vama je sve prekratko. Stalno želite više, želite svaku sekundu provesti sa svojom novopronađenom ljubavi, praktički se želite uvući u nju, i tu ne mislim seksualno. Psiholozi to nazivaju opsesijom, normalni ljudi zaljubljenošću, ali jebe se vama kako to drugi nazivaju. Vi ste u sedmom nebu. Dok ležite u krevetu s njom i slušate Jamesa Blunta, shvaćate o čemu on zapravo pjeva i shvaćate da ste ga možda prerano osudili kao onaj zadnji ljigavi šund. Svaki dan ju sve više upoznajete i sve više shvaćate koliko je savršena za vas. Uskoro slijedi i prvo: Volim te. Prekrasan trenutak u svakoj vezi, trenutak koji označava prelaz iz zajebancije u ozbiljan odnos.
Upoznavanje s roditeljima i prijateljima
Vrlo zeznuta situacija zbog koje su mnogi parovi prekinuli svoju vezu znatno prije nego je stvar mogla postati stavrno ozbiljna. Prijatelji su u vezi kao hrvatski suci, koji će kazniti nekoga samo ako su učinili nešto stvarno loše, u rangu barem sedmerostrukog ubojstva. U protivnom će držati jezik za zubima, i vašu djevojku komentirati samo iza vaših leđa. To je shvatljivo, jer vi u vašoj zaljubljenosti ćete svaki negativni komentar percipirati kao prijetnju i dio nekakve velike urote da rastavi vas i najveću ljubav vašeg života. A kad napokon izgorite i veza prekine, izaći će iz rupe i reći da su znali da nešto ne štima s njom čim se nakon 2 čaše bambusa počela skidati pred svima i počela vikati:"Tko želi da mu popušim kurac?!?!?". U tom trenutku je najbolje izvaditi poluautomatsko oružje koje uvijek treba nositi sa sobom, i likvidirati uvijek pravovremenog prijatelja. Zato je najbolje ako ste djevojku upoznali na nekom privatnom tulumu. Vjerojatno se već tada upoznala s većim djelom ekipe, a ako se vaši i njezini već od prije znaju, onda svi skupa činite jednu veliku mafijašku obitelj, gdje se svi drže zajedno. Obitelj je obitelj, koliko god daleko od kuma bili. S roditeljima je situacija malo zajebanija, jer ipak oni od vas očekuju da ćete doma dovesti samo najbolje primjerke ženskog roda, jer vaš uspjeh je i njihov uspjeh. Majka će svejedno vrlo vjerojatno držati distancu, praveći se da joj je djevojka draga i simpatična, na silu se smješkajući, a u isto vrijeme odmjeravajući ju od glave do pete primječujući svaku manu. Kad ju pitate kakva vam se čini, odgovorit će:"Draga je cura, samo eto, ta grba koja joj raste na leđima... Možda je bolje da ti još malo potražiš..." Kakva grba čovječe, o čemu ti pričaš? Otac će s druge strane biti sretan sa bilo čime, samo da nije muško. Ako uspijete proći ovu torturu relativno neozlijeđeni, sve ste bliže konačnom cilju, a taj je "...dok vas smrt ne rastavi..."
Vrijeme pravog upoznavanja
Zaljubljenost je samo biokemijska reakcija koja ima svoj vijek trajanja. Nakon što ona završi, slijedi udarac u glavu i prisilno triježnjenje. Sve one sitnice koje su vam prije bile simpatične i slatke, sada vas počinju nervirati i napuhivati se kao kondom u ustima djeteta koje nezna čemu on zapravo služi. Njezino lagano hrkanje vas sada izluđuje i bijesni zabijate glavu u jastuk zamišljajući kako ju gušite istim. Pokušavate ju lagano gurkati da prestane, ali nema šanse. Udarci pod rebra. Ništa. Na kraju je nogama izgurate sa kreveta da bi ona na podu nastavila još jače. Jutro dočekujete krvavih širom raširenih očiju, a ona vas nasmiješena pita kako ste spavali. Uskoro vam i njezino pričanje dok jede više nije nimalo simpatično, jer komadići francuske salate koji se cijede s vašeg lica dok vam prepričava vic koji je čula od prijateljice (uz sve, tada shvaćate da uopće nema smisla za humor) u vama bude želju da si zabijate vilicu u bedro dok bol potpuno ne nestane. Njezino uporno ispravljanje vaše gramatike ste prije gledali kao edukativno iskustvo koje će od vas načiniti boljeg čovjeka, a sada namjerno griješite u svakoj drugoj riječi kako bi se ona naživcirala, jer njezin poraz je vaša pobjeda. Inzistiranje na stalnom javljanju i izvještavanju o statusu svakih pol sata je bilo super u prvim mjesecima vaše veze, ali sada vas guši ogromna hobotnica i ne da vam niti malo mira. Želite van, želite pobjeći pod svaku cijenu. Uskoro počinje srati zašto izlazite s prijateljima, zašto vi nikamo ne idete, zašto ste stalno doma, i to vam je jasan signal. Trčite. Trčite i ne osvrćite se. Jer ako ostanete u paklu veze koja je puna sitnica preko kojih ne možete preći i kompromisa koje ne možete učiniti, cijeli život će biti jedna velika patnja za vas i vašu okolinu, i crna kronika i 3 minute u Dnevniku postaju vrlo vjerovatna opcija.
Zaključak
Veze su nužne za nastanak i nastavak života na zemlji. Što su vremena kompliciranija, to su i veze kompliciranije. Mediji utječu na masovno mišljenje, mjenjajući stalno što je in a što nije. Čovjek se lagano izgubi u svemu tome, ne zna više da li treba biti kavalir ili grubijan, dobar ili loš, pametan ili glup. Teška su vremena pred nama, a ne pomaže niti činjenica da je žene sve teže shvatiti, jer je očito da niti one same ne znaju šta žele. SVE je odgovor koji nitko od nas muškaraca ne želi čuti, ali bojim se da smo ga čuli i previše puta. Sex i grad i James Blunt su nas uništili, pretvorivši nas u čimpanze koje u blesavim odijelcima voze bicikl kako to gazda kaže. Baćeni smo lavovima na milost i nemilost, bojeći se suprostaviti se jer njezine prijetnje da može sada izaći van i naći 10 boljih tipova u sat vremena shvaćamo vrlo ozbiljno, a tako ih i treba shvatiti, jer je postalo društveno prihvatljivo, simpatično i čak poželjno prevariti nekoga. Ipak, kad Samantha to čini, sve izgleda tako glamurozno. No to je uvijek tako sa represiranim ljudima. Sa novostećenim pravima dobiju svježi vjetar u leđa i preplavi ih osjećaj nadmoći, te na svoje donedavne uzničare gledaju kao bijedne parazite koji su ih godinama sputavali i sada je vrijeme da plate. To je sasvim normalna reakcija, koja se na žalost obija nama o glavu. Ratno je vrijeme, i one znaju da ćemo mi izgubiti, jer budimo realni, borimo se praćkama protiv atomskih bombi. Ali svejedno ustrajemo, pokušavamo, tražimo, jer uvijek postoji nada da negdje tamo vani psotoji netko savršen za nas. Ahhh, di su ona jednostavnija vremena?
Post je objavljen 13.04.2009. u 02:03 sati.