02

četvrtak

lipanj

2011

Nisi?
Nisam..
Osecam
tvoj prkos
tvoje grcevite zeljne ruke
miluju svrabez nemirnih buba
seti se
te iste su ti pricale
milim glasom roba.

Uzdahom urlas
zasivenog jezika
ovaj put
dok skuplam sapat u staklene boce
i skrivam neznu tajnu pod krevetom
sto razara telo a veseli umornu mi dusu
priznacu ti da zelim jos blize vatri.

Vreme odkucava slova
znas da ja sam ta
koja te drzi u zivotu
dopustam ti sve
igru bez granica
i poklon na kraju.

Kralj je kraj
probudi posadu da cujes pesmu
naklonosti i mira
jednom vestom suncu
sto iz tame svira

Uzeti te nikad necu
uzeti znacilo bi smrt
a ubiti mogu uvek
a od uvek nemam nista.

Ja nisam uzalud oslusnula
vrtloge cvetnih voda
slatke borovnice
u sutonu ispod starog oraha
moj poklon bese rec
a ti ga prihvati
ne znajuci cenu.

Spavaj.
Necu te poljubiti za kraj
Sapnucu ti zaborav
I nestat ce zvezda
lebdeci upasti u tvoje oci
ove vec zaboravljene noci.

<< Arhiva >>