Umazana blatom...

Ne bojim se tuge
bojim se ljubavi
Bojim se neću te prepoznati
među svim okrnjenim stvarima
Bojim se više ne umijem
razlikovati sunce
među svetiljkama.
pokvarila sam vid
i ne spavam po pjesmi neba
Bojim se da me je cirkus ukrao
da više nemam kome da se vratim
Bojim se da si nestao
i da se uzalud nadam
Bojim se da sve što mi je ostalo
je pečat vremena koji nosim oko ruke
i da je onda stvarno kraj.
Bojim se da za tebe biću samo vjetar hladan
Usnulo lice bez osmijeha
umazana blatom svijeta
blijeda i tiha poput sijene
zauvijek žedna tebe.