Za mušku publiku upozorenje unaprijed - tema je aktualno-ženska - also, preskočite da se ne biste šokirali (kao predsjednik Sabora - to nikako nije namjera daljnjeg teksta).... (istina, riječi poput "vagina," "menstruacija" ne spominjem... ups... oprostite, "stvari")
Među ostalim, postoji i medicinsko-iskustveni razlog zašto je Nika jedinica...
Moj prag tolerancije je na tu neponovljivu bol, a još više neopisivo-neugodno, duuuuuuugo-satno iskustvo prenizak (rekli mi muški doktori, ja im naravno povjerovala - jer ONI znaju), a još više na pre- i post- aroganciju onih koji su kak' ti tamo da ti pomognu...
Moja sreća da nikad nisam ni pucala na drugo (dijete)...
Daleko više empatije i brige sam doživjela kad sam vadila slijepo crijevo, imala potres mozga iliti neki drugi medicinski problem...
No, vjerojatno, it's just me ili u-ovom-postu-neimenovana-zagrebačka bolnica, a ne stvarna tabu-tema koja tek sad izlazi na svijetlo dana...
Better ever than never... za istu tu moju Niku - jer meni nikad ne bi palo na pamet njoj reći "Ma, to sve zaboraviš" (jer eto nisam, ni nakon 8 godina - btw, riječi moje majke, a još dan-danas, nakon 40 godina mi prepričava svaki detalj mog dolaska na svijet, i da, nije bio lijep), "Ma, rađala moja baba i u polju" (jer eto od 12, preživjelo 5), "Ma, kad ga/nju vidiš, odmah se zaljubiš" (meni trebalo 2 godine)... itd...
Mnoga tuđa iskustva nisu loša (dapače), no ima i druga strana medalje (a ne tako rijetka), o kojoj struka ne voli govoriti, a ponajmanje čuti... pa možda treba i javno da se neke procedure ipak promijene na bolje... (hopefully)...
moj mali, kud-baš-subotom, neugodni doprinos od-kud-sad temi...
P.S. Da nije bilo Nikole, bilo bi ili neka medicinska sestra ili ja... Čula sam jednu kako kaže (satima prije nego je muževima službeno dozvoljeno):" Daj ga više pusti unutra..." i time je ružno iskustvo poprimilo drugi tijek događanja... muško je ipak muško, čak i na porodu...
