Imate li vi osjećaj da je sve oko nas velika prevara? U jeku skorašnjih izbora, kada se opet broje krvna zrnca, čiji je deda radio što prije 40 godina (pa to nekako utječe i na mene!?), tko je veći ovaj ili onaj, pa na temelju tih besmislenih i za stvarni život nepotrebnih rasprava, donosimo kakti odluku za svoju bolju budućnost. Jest k..ac. Možeš biti profesionalac u svom životu, pohađati nekakve škole, usavršavati se tijekom rada, biti budala koja ne želi nikome biti na teret, već pokrenuti nešto vlastito (glupi "poduzetnik") i stvarati neku vrijednost za svoju obitelj, sebe, pa i zajednicu, te se suludo nadati da će ti se sve to lijepo vratiti, no ispadaš samo i jedino budala koja vjeruje u takve koncepte. Ti si "idiot" koji se nada da će moći "normalno" živjeti u svom domu, plaćati račune, djetetu školovanje, priuštiti si nekakve sitne radosti i biti zadovoljan. O ne!!!! Sustav nije tako osmišljen! Prvo će ti skinuti i gaće ako su ti još ostale, a onda će ti reći da si im još i dužan jer eto nisi mu onakvom gladnom dao 70%, već samo 65% onog što sam stvaraš (bez ičije pomoći).
Ma što se buniš? Vjerojatno je to prva pomisao većine. A što bi ti? Tko ti je kriv što nisi sama shvatila stvarna pravila igre? Tko ti je kriv što ne pripadaš ovima ili onima ("oni" bi se pobrinuli za tebe - u malom selu takva su pravila više nego vidljiva - u gradu baš i nisam trebala biti "Bandićevka", barem ne neko vrijeme)? A, tko mi je kriv? Roditelji, odgoj, nestvarna, a opet stalno usađivana pravila ponašanja koja se temelje na poštenju, iskrenosti, radišnosti, profesionalnosti, pouzdanosti, i inim "glupostima".
A, što me u biti ponukalo na ovaj tekst? Zašto baš sad? E, pa danas sam dobila mail od Hrvatske gospodarske komore, kojoj redovno plaćam neki besmisleni mjesečni namet već više od 10 godina (a da NIŠTA nisam dobila od njih za te novce), da za samo 750 kn po osobi mogu sudjelovati na seminaru o tržišnom natjecanju (cijena uključuje kavu, neki certifikat kojim si mogu stražnjicu obrisati i 15% popusta na njihove publikacije!)... Lijepo od njih, jel' da? No, istovremeno mi šalju poruku da su eto odbili moju ponudu za jedan veliki i njima jako važni prijevod, jer je eto netko ponudio nižu cijenu. To je sasvim u redu, to je tržišno natjecanje (i seminar koji njima platim će mi naravno sve objasniti!?). No, od 2008. nadalje došlo je do toga da sat vremena prijevoda košta manje od sat vremena čišćenja stana, apartmana ili kuće. Jer gle, svi su toliko gladni posla, da će i tvoja vlastita struka biti presretna raditi za kikiriki iako su svjesni da time svima, pa i sebi, kopaju rupu bez dna.
Moje pitanje samoj sebi, zašto nisam počela čistiti odmah nakon srednje, nego još mučila roditelje da mi tamo plate neke škole jer kao "znanje je na cijeni"? Zašto se uopće trudim raditi kvalitetno, odgovorno, biti redovni platiša svega i svačega, kako bi raznorazni "uhljebi" imali čuda i nečuda? Nisam po prirodi zajedljiva osoba koja zavidi drugome na materijalnom, štoviše, neka i drugi ima, drago mi za njega. No kad se taj drugi hvalisa i pohlepno bahati svojim materijalnim statusom i još se smatra boljim od mene, i to ne zbog svog znanja, kreativnosti, profesionalnosti, već zbog poznanstva s "pravim" ljudima na "pravim" mjestima, ja se zapitam "Zašto se truditi, mučiti, raditi, učiti, planirati, imati neke vizije za bolju budućnost, kad će me njihov sustav ionako satrati? Kad će ionako smisliti nešto novo da "opravdano" uzmu od mene i moje obitelji za svoje beskrajne, pohlepne, razmažene, bezobrazne, sebične potrebe?"
Današnje su postavke života i sustava u kojem živimo samo jedna velika Prevara, a mi smo ovce koje sudjelujemo i prihvaćamo "pravila" igre, vjerujući da će nam se kad-tad smilovati i dati nam onaj "kruh naš svagdašnji" (niš novoga nisam ovime rekla, što svatko već ne zna). Isrekno, ne bi mi bilo žao da jedan od onih "portalskih" meteora napokon i udari na ovo naše "čovječanstvo" (nekako mi se čini kao da svi navijaju za jedan Armagedon). No, kakve sam sreće, neće za mog života... I moja mala individualna borba sa sustavom nastavit će se u šutnji, ljutnji, ogorčenju, pokojem izbačaju kao ovaj besmisleni blog, jer smo MI tako odabrali... BTW, ne zaboravite izaći na izbore!
