< | prosinac, 2017 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Na ovoj adresi sam od 21. 1. 2011. Sve što se ovdje nalazi, osim slika, videa i citata kojima sam navela autora (ili sam izričito napisala da to nisu moje riječi), moje je osobno intelektualno vlasništvo i molim vas da to poštujete.
Copyright © 2011.-2017. By Bell de Elys
Sva prava pridržana. Sadržaj na ovom blogu je zaštićen autorskim pravom i ne smije se kopirati bez dopuštenja ili navođenja autora.
Sva pitanja i prijedloge možete ostaviti u komentaru ili poslati na citacica@hotmail.com
Hvala na razumijevanju!
"Jer ja sam jedan od onih
što dižu ruke u nebesa,
cijeli život lovim tebe,
ja sam lovac na čudesa..."
S. K.
I tako ja jutros, umjesto da ispravljam svoj i frendičin seminar, lunjam po netu i blogu (i usput psujem Operu jer je na Turbo opciji sporija nego na normalnoj -.-') i čitam postove... Moji su, pronašla sam se u svakom, sjetila događaja koji su im prethodili, koliko sam se promijenila otada... A promijenila sam se, iako se to možda na prvu ne čini tako. Donijela neke nove odluke, promijenila mišljenje o malom milijunu stvari, obećala neke stvari sama sebi... I namjeravam ta obećanja ispuniti.
No da se vratim na svoj blog. Neki postovi su me nasmijali, neki sjetili na ne baš tako davno razdoblje u kojem je u razredu bilo "opsadno stanje", sjetila sam se mnoštva citata koje želim ovdje napisati i reći šta meni znače... Podsjetili su me koliko se veselim svakoj kavi na koju odem, jer ne izlazim baš često (tješi me činjenica da nisam jedina, a ovim putem pozdravljam svoju razrednu kolegicu, obožavateljicu Vampirskih dnevnika - M., znam da me čitaš i ne brini, dobit ćeš radnu sutra u školi ), da moram jednu kavu dogovorit i da će ta bit jaaako dugo, vjerojatno cjelopopodnevna
Kraj školske godine je blizu, konačno. Već mi je i učenja, knjiga, ispunjavanja radnih bilježnica i općenito svega vezanog za školu preko glave Proć ću s 4, prosjek još nije 100% siguran (mada mi je mama rekla da će me skalpirat ako budem imala prosjek 3.9 ), al znam da petici nisam baš blizu (u najboljem slučaju će bit 4.3 ) Preživit ću još ovih 9 dana i onda se napokon naspavati ko čovjek. Istini za volju, za nedostatak sna sam si sama kriva jer se ne znam organizirati, al šta da se radi, možda bih trebala nać neki tečaj organizacije
I mislim da je to sve što sam htjela reć. Nekih svojih uradaka u zadnje vrijeme nemam, osim pjesme koju sam pisala s kolegom iz grupe (koju sam navela u prošlom postu pa neću ponavljati), ako nekog zanima budem ju stavila, Kruno se neće žaliti
Eh, da. Mislim da smo oborile neki rekord, u roku 5 minuta sam preko fejsbuk grupe poklonila dvije potpuno različite knjige dvjema osobama koje žive u više-manje različitim dijelovima države :P Isti dan sam ih spakovala i preko Tiska poslala (sve skupa potrošila 10 kn, a da sam preko Pošte slala izašlo bi me oko 15 kn), ovih dana bi trebale doć svojim novim vlasnicama u ruke
Sad mi stvarno više ništa ne pada napamet, osim citata (kojih imam hrpu), a koje namjeravam u sljedećim danima/tjednima/mjesecima objavit tu i napisat šta mi znače i tako...
Ostajte mi zdravo, a ja odoh ispunjavati radnu bilježnicu, raska ih u petak pregledava, a moram ju posuditi gore spomenutoj frendici na prijepis
Voli vas
Bella
Svi jedva čekamo zadnji radni dan, ne? A meni je danas bilo još bolje jer nismo imali zadnji sat (raska se razbolila ) pa sam mogla malo vremena provesti u knjižnici. Ali nije to razlog pisanja ovog posta.
Naime, kad je zazvonilo za kraj 5. sata, prva misao koja mi je došla u glavu bila je
Oznake: kolač, poznanici, razmišljanja
');