Cerovac komentira

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

23.02.2008., subota

Dr.A.Trumbić: Elaborat o hrvatskom pitanju - U Hrvatskoj hrvatska je zastava zabranjena

U časopisu Kritika br.18./1971.god. objavljen je „Elaborat o hrvatskom pitanju“ iz pera hrvatskog političara Ante Trumbića. Budući da je taj elaborat širokoj publici bio nepoznat objavila ga je „Kritika“ a sada ga prenašamo na našem blogu. Zbog duljine i zbog preglednost teksta, Elaborat donosimo u nastavcima. O Anti Trumbiću i nastajanju prve Jugoslavije i njenim političarima pisano je na ovom blogu vrlo opširno u srpnju i kolovoz 2007.





U Hrvatskoj hrvatska je zastava zabranjena

10. Hrvatska je zastava zabranjena u Hrvatskoj! Progoni se ne samo zbog njenog vijanja, nego čak i zbog prišivanja na prsima kojeg god znaka sa hrvatskim bojama pa čak i pantlike na mrtvačkom vijencu, sanduku ili grobu. Na tisuće i tisuće muškaraca i žena bilo je osuđeno na novčane kazne i zatvore zbog takova »prekršaja«. Osim toga poginulo je u sukobima zbog hrvatske zastave velik broj seljaka s jedne a i žandarma s druge strane.
Nasuprot srpska zastava priznata je zakonom kao zastava srpske pravoslavne crkve, centralizirane pod srpskim Patriarhom, koga imenuje kralj.

Posrbljivanje Muslimana

10.a Bosansko-hercegiovački Muslimani, najstariji i najčišći hrvatski elemenat, jer su se od Islama ženili med sobom, moraju se »nacionalizirati«. Ali ne smiju se priznati Hrvatima, dočim ako se priznaju Srbima podupire ih moralno i materijalno državna vlast. Muslimansko prosvjetno društvo »Gajret«, koje osniva konvikte i pomaže potporom školsku djecu, natjerano je da se »nacionalizira« time što se je prozvalo »Srpskim Muslimanskim prosvjetnim društvom«. Otada ga se obilno podupire, da širi srpsku svijest u svojim redovima. Kralj je imenovao svoga prvorođenog sina, prestolonasljednika Petra njegovim protektorom. Na svim manifestacijama toga društva učestvuju generali, predstavnici svih državnih i ostalih vlasti, a na čelu im general kao zastupnik Kralja, u ime koga donosi pozdrav i sa čestitkama podstrek! Kralj prednjači, davajući i svoj novčani dar. Tako se »nacionaliziraju« Muslimani (uostalom sa nikakvim uspjehom), a to sve u ime »narodnog jedinstva«.

Parlamentarizam - obmana

11. I za vrijeme ustava parlamentarizam bio je obmana. Srbijanske su stranke namećale svoje kandidate i izvan Srbije, naročito u Vojvodini, Bosni-Hercegovini, Crnoj Gori, stvarajući tako srpsku većinu pomoću državnog aparata i poznatih policijskih metoda. Takovom većinom su vladali »demokratski« i majorizirali Hrvate. Tako skalupljenom većinom nametnuli su Hrvatima i Slovencima centralistički ustav 1921., koji je usredotočio u Beogradu svu državnu vlast, vojnu, političku, prosvjetnu, ekonomsku. Zato je ustav i pravljen, inače, da to nije uspjelo, bilo je već onda sve spremno za udar, koji bi bio postavio na državnu vlast generale »oslobodioce« za »spasavanje narodnog jedinstva i države«.

Ali za vrijeme i takova parlamentarizma moglo se je donekle prigovarati, kritizirati, tužiti se javnom štampom, na zborovima i u Skupštini. Protiv zabrane novina, postojala je bar donekle zakonita zaštita suda. Narodni zastupnici imali su imunitet, mogli su ići u narod i s njim držati vezu. Sve je to prestalo 6. siječnja 1929.


- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #