U časopisu Kritika br.18./1971.god. objavljen je „Elaborat o hrvatskom pitanju“ iz pera hrvatskog političara Ante Trumbića. Budući da je taj elaborat širokoj publici bio nepoznat objavila ga je „Kritika“ a sada ga prenašamo na našem blogu. Zbog duljine i zbog preglednost teksta, Elaborat donosimo u nastavcima. O Anti Trumbiću i nastajanju prve Jugoslavije i njenim političarima pisano je na ovom blogu vrlo opširno u srpnju i kolovoz 2007.
U Hrvatskoj hrvatska je zastava zabranjena
10. Hrvatska je zastava zabranjena u Hrvatskoj! Progoni se ne samo zbog njenog vijanja, nego čak i zbog prišivanja na prsima kojeg god znaka sa hrvatskim bojama pa čak i pantlike na mrtvačkom vijencu, sanduku ili grobu. Na tisuće i tisuće muškaraca i žena bilo je osuđeno na novčane kazne i zatvore zbog takova »prekršaja«. Osim toga poginulo je u sukobima zbog hrvatske zastave velik broj seljaka s jedne a i žandarma s druge strane.
Nasuprot srpska zastava priznata je zakonom kao zastava srpske pravoslavne crkve, centralizirane pod srpskim Patriarhom, koga imenuje kralj.
Posrbljivanje Muslimana
10.a Bosansko-hercegiovački Muslimani, najstariji i najčišći hrvatski elemenat, jer su se od Islama ženili med sobom, moraju se »nacionalizirati«. Ali ne smiju se priznati Hrvatima, dočim ako se priznaju Srbima podupire ih moralno i materijalno državna vlast. Muslimansko prosvjetno društvo »Gajret«, koje osniva konvikte i pomaže potporom školsku djecu, natjerano je da se »nacionalizira« time što se je prozvalo »Srpskim Muslimanskim prosvjetnim društvom«. Otada ga se obilno podupire, da širi srpsku svijest u svojim redovima. Kralj je imenovao svoga prvorođenog sina, prestolonasljednika Petra njegovim protektorom. Na svim manifestacijama toga društva učestvuju generali, predstavnici svih državnih i ostalih vlasti, a na čelu im general kao zastupnik Kralja, u ime koga donosi pozdrav i sa čestitkama podstrek! Kralj prednjači, davajući i svoj novčani dar. Tako se »nacionaliziraju« Muslimani (uostalom sa nikakvim uspjehom), a to sve u ime »narodnog jedinstva«.
Parlamentarizam - obmana
11. I za vrijeme ustava parlamentarizam bio je obmana. Srbijanske su stranke namećale svoje kandidate i izvan Srbije, naročito u Vojvodini, Bosni-Hercegovini, Crnoj Gori, stvarajući tako srpsku većinu pomoću državnog aparata i poznatih policijskih metoda. Takovom većinom su vladali »demokratski« i majorizirali Hrvate. Tako skalupljenom većinom nametnuli su Hrvatima i Slovencima centralistički ustav 1921., koji je usredotočio u Beogradu svu državnu vlast, vojnu, političku, prosvjetnu, ekonomsku. Zato je ustav i pravljen, inače, da to nije uspjelo, bilo je već onda sve spremno za udar, koji bi bio postavio na državnu vlast generale »oslobodioce« za »spasavanje narodnog jedinstva i države«.
Ali za vrijeme i takova parlamentarizma moglo se je donekle prigovarati, kritizirati, tužiti se javnom štampom, na zborovima i u Skupštini. Protiv zabrane novina, postojala je bar donekle zakonita zaštita suda. Narodni zastupnici imali su imunitet, mogli su ići u narod i s njim držati vezu. Sve je to prestalo 6. siječnja 1929.
Post je objavljen 23.02.2008. u 07:00 sati.