Cerovac komentira

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

22.06.2007., petak

Vjeronauk i Inoslav Bešker

Svojedobno je novinar Vjesnika Inoslav Bešker napisao članak o tome kako u komunističkoj Jugoslaviji nitko nije imao problema zbog toga što je išao na vjeronauk. To nije točno.

Moje dvije stare tete, još su žive pa mogu posvjedočiti, izbačene su 1956. god. iz srednje škole jer ih je ravnateljica škole vidjela kako izlaze s vjeronauka u crkvi sv.Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici.

Pa i moja generacija je imala probleme. Osobito u Osmogodišnjoj školi česta ispitivanja tko ide a tko ne na vjeronauk bila su vrlo neugodna. S raznim posljedicama, od ruganja do ponižavanja. A partija si je dopustila još jednu svinjariju. Negdje gotovo nasuprot Bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj, stanovao je izvjesni Andebaka, razbijač i propalica, koji je imao svoju bandu(Andebakina banda). Oni su imali zadatak tući i dočekivati one koji su navečer izlazili s vjeronauka. Bracu i mene su nekoliko puta spasile brze noge. Neki prijatelji su pobrali batina. A sve je prestalo kad su četvorica članova Andebakine bande nabasala na Dadu. (O Dadi je njegova mama kasnije pričala da je bio miran, tih i povučen dečko). Dadu je tako naljutilo da tu nekakva banda može misliti da ih je dovoljno četvero pa da ga istuku, da je podivljao (tako smo mi to zvali) i ispremlatio svu četvoricu. Od tada su napadi prestali.

Tek puno godina kasnije moja mama mi je u Muenchenu, dakle kad sam već bio u emigraciji, rekla da ju je moja dobra i draga učiteljica Mira Jurković upozorila da je dvoje djece zaduženo da bilježe kad odlazim u crkvu. Iskreno sam se začudio. Ako je to nekog tada, davno, zanimalo, onda me je mogao pitati. Imao sam točan raspored ministriranja uvijek za barem tjedan dana unaprijed a isto tako za vjeronauk. Mogli su sve doznati od mene. Samo, kome je to trebalo?
- 08:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #