Cerovac komentira

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (9)
Siječanj 2010 (3)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (10)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
dirigent, politolog, novinar, politički emigrant i ratnik nastoji misliti svojom glavom(ali mu to svaki put ne uspjeva)



The WeatherPixie



Web Counter
Get a Web Counter




Posijetite HRVATI.COM">

Tekstovi za pamćenje

S koncerta na bojište
Nikola Šubić Zrinski
Teta Ella
Političar uvijek istog kova
Ured za tisak i promidžbu
Kako sam želio postati Bosanac
u ranu zoru došla je udba
Naoružajte se Jobovom strpljivošću i zagorskom mudrošću
Kako se krojila hrvatska istočna granica?
Tko se to u Hrvatskoj boji bogatog seljaka?
Letak za Hrvatsku
Predgovor Hrvatskom političkom leksikonu
Stjepan Radić
Ante Radić
Ratni dnevnik-Topusko
Bor za učiteljicu

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr







Blogerica.com

O autoru
Webfetti.com






Rođen 1946. u Zagrebu gdje sam završio i školovanje (glazbeno i gimnazijsko). Odlazim na studij dirigiranja u Beč, ženim se 1968. a 1969. se vraćam s diplomom u Zagreb. Radim u Nakladnom zavodu Matice hrvatske kao voditelj inozemne prodaje, 1970. prelazim u Studentski list kao direktor komercijale i novinar unutrašnje politike. 1971. me biraju za tajnika Komisije za veze s Hrvatima u svijetu Matice hrvatske i postajem novinar Hrvatskog tjednika. Nakon sloma Maspoka odlazim u emigraciju, prvo u Novu Hrvatsku, London, a zatim odlazim u Njemačku. 1976. i 1979. rodili su mi se sinovi. U Njemačkoj djelujem politički u Hrvatskom narodnom vijeću a uz to kao crkveni glazbenik a zatim i kao dirigent njemačkih filharmonija. U vlastitoj produkciji postavljam opere te gostujem širom Europe, Amerike i Australije. 1990. vraćam se nakon 18 godina emigracije u Hrvatsku i izabran sam za ravnatelja Zagrebačke filharmonije. Već krajem 1990. uključujem se u Narodnu zaštitu a od 01.07.91. sam u ZNG-u. Od 01.08. zapovjednik sam obrane Topuskog a od 10.10. zapovijednik obrane Južnog Velebita. Zagrebačku filharmoniju morao sam napustiti zbog spletki krajem 1993. i od tada sam se povukao, više-manje, iz javnog života.

12.06.2007., utorak

Teta Ella

Budući da se moj otac nije vratio s Bleiburga moja mama se vratila svojoj obitelji pa sam tako odrastao uz maminu obitelj. Bila je to velika obitelj, uz baku koja je bila vrhovni šef, tu je bilo osam sestara i dva brata. Kad sam malo poodrastao znao sam da u stanu s nama (bio je to veliki stan) stanuje i teta Ella. Nisam baš do kraja znao kakva je ona teta, nije me baš ni zanimalo. Uostalom bakine obiteljske veze su bile tako komplicirane i neprozirne, bilo je toliko "teta" pa "stričeka" itd. da se ja dugo u tome uopće nisam snalazio. Ali teta Ella se posebno brinula za mene upravom me je obasipala svojom naklonošću, brigom i ljubavlju. Negdje početkom 60-tih odselila se iz bakinog stana u Ilici. I to je bilo normalno, jer su se u to doba mnoge moje tete udavale i selile.

Istinu o teti Elli, nemogu sam vjerovati, doznao sam tek prije nekoliko godina. Moja baka i djed bili su imućni, a imutak su sami stekli a nisu ga nasljedili. Prvo vrijeme su stanovali na Pantovčaku, no to se ubrzo, zbog brojnog osobito ženskog potomstva pokazalo nepraktičnim. I tako su baka i djed negdje 20-tih godina prošlog stoljeća kupili od židovske obitelji Herzog kuću u Ilici gotovo na samom čošku Ilice i Primorske ulice.

Došla je 1941. godina i mi smo bili doista ono što se moglo nazvati "ustaškom obitelji". Ali, već na početku vladavine NDH dogodilo se da su ustaše pohapsili i poslali u njemačke logore sve članove obitelji Herzog, upravo one od koje su baka i djed kupili kuću. Obitelj Herzog je stanovala u Krajiškoj ulici. Hapšenje je izbjegla samo njihova kći Ella koja je bila na placu (Mali plac, danas Britanski trg). I kako su je susjedi upozorili da se ne vraća kući nije znala kuda i kamo pa je plačući došla mojoj baki. Na njenu sreću došla je pravoj osobi jer moja baka nije nikad nikoga otpravila s kućnih vrata a da mu nije pomogla. I tako je Ella Herzog uselila u naš stan i ostala tu cijeli rat. Neke židovske organizacije pokušale su je udati za jednog francuskog Židova, velikog bogataša imenom Guttman, ali to nije uspjelo, teta Ella nija mogla otići, morala je ostati.

U našu kuću su zalazili ustaše. Redovito. Ne samo moj otac, nego i npr. Božo Kavran (s kojim je moja baka također bila u rodu, ali nemojte me pitati kakvom jer neznam). I mnogi drugi. Nikom nije palo ni na pamet palo denuncirati tetu Ellu. Tko zna, nije isključeno da su se više bojali moje bake nego Pavelića.

Da, kasnije, tijekom godina bogataš Guttman je iz Francuske slao naranđe (nezamisliv luksuz u ono doba) a i sam je došao posjetiti tetu Ellu. Na tome je ostalo.

U svakom slučaju moja baka je tetu Ellu spasila. A ja ignorant kakav već jesam, doznao sam to tek negdje oko 2000. godine.
- 07:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #