Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cerovac

Marketing

Teta Ella

Budući da se moj otac nije vratio s Bleiburga moja mama se vratila svojoj obitelji pa sam tako odrastao uz maminu obitelj. Bila je to velika obitelj, uz baku koja je bila vrhovni šef, tu je bilo osam sestara i dva brata. Kad sam malo poodrastao znao sam da u stanu s nama (bio je to veliki stan) stanuje i teta Ella. Nisam baš do kraja znao kakva je ona teta, nije me baš ni zanimalo. Uostalom bakine obiteljske veze su bile tako komplicirane i neprozirne, bilo je toliko "teta" pa "stričeka" itd. da se ja dugo u tome uopće nisam snalazio. Ali teta Ella se posebno brinula za mene upravom me je obasipala svojom naklonošću, brigom i ljubavlju. Negdje početkom 60-tih odselila se iz bakinog stana u Ilici. I to je bilo normalno, jer su se u to doba mnoge moje tete udavale i selile.

Istinu o teti Elli, nemogu sam vjerovati, doznao sam tek prije nekoliko godina. Moja baka i djed bili su imućni, a imutak su sami stekli a nisu ga nasljedili. Prvo vrijeme su stanovali na Pantovčaku, no to se ubrzo, zbog brojnog osobito ženskog potomstva pokazalo nepraktičnim. I tako su baka i djed negdje 20-tih godina prošlog stoljeća kupili od židovske obitelji Herzog kuću u Ilici gotovo na samom čošku Ilice i Primorske ulice.

Došla je 1941. godina i mi smo bili doista ono što se moglo nazvati "ustaškom obitelji". Ali, već na početku vladavine NDH dogodilo se da su ustaše pohapsili i poslali u njemačke logore sve članove obitelji Herzog, upravo one od koje su baka i djed kupili kuću. Obitelj Herzog je stanovala u Krajiškoj ulici. Hapšenje je izbjegla samo njihova kći Ella koja je bila na placu (Mali plac, danas Britanski trg). I kako su je susjedi upozorili da se ne vraća kući nije znala kuda i kamo pa je plačući došla mojoj baki. Na njenu sreću došla je pravoj osobi jer moja baka nije nikad nikoga otpravila s kućnih vrata a da mu nije pomogla. I tako je Ella Herzog uselila u naš stan i ostala tu cijeli rat. Neke židovske organizacije pokušale su je udati za jednog francuskog Židova, velikog bogataša imenom Guttman, ali to nije uspjelo, teta Ella nija mogla otići, morala je ostati.

U našu kuću su zalazili ustaše. Redovito. Ne samo moj otac, nego i npr. Božo Kavran (s kojim je moja baka također bila u rodu, ali nemojte me pitati kakvom jer neznam). I mnogi drugi. Nikom nije palo ni na pamet palo denuncirati tetu Ellu. Tko zna, nije isključeno da su se više bojali moje bake nego Pavelića.

Da, kasnije, tijekom godina bogataš Guttman je iz Francuske slao naranđe (nezamisliv luksuz u ono doba) a i sam je došao posjetiti tetu Ellu. Na tome je ostalo.

U svakom slučaju moja baka je tetu Ellu spasila. A ja ignorant kakav već jesam, doznao sam to tek negdje oko 2000. godine.

Post je objavljen 12.06.2007. u 07:54 sati.