dangubiti sa stilom

Kao što title govori, ja sam prvak u tome. E sad otom potom kolko je to odista sa stilom il bez njega, glavno je da ja dangubim. Opet sam uspjela misteriozno potratiti cijeli vikend i sve kaj ide uz to. Naravno, unatoč tome kaj sam u zadnjem javljanju napisala, da idem nekaj i učit, naravno još to nisam, provela u djelo. Ok, jesam prepisala 2 pitanja iz gorivih, otvorila skriptu iz ekonomike i prebrojala kolko pitanja ima i kolko su opširna, i čak "riješila" kojih 10ak zadataka iz zračenja (pod navodnicima jerbo se sve svelo na prepisivanje iz auditornih da bude sve uredno i na jednom mjestu). Sve u svemu, vikend je više manje gotov, a ja tamo di sam i bila. Ali nije to opće bitno, bitno je da ćemo izgleda fakat u Paklenicu 17. i da će čak i Štefek dojti iz minkena da ide z nami. To bi baš odlično bilo. E da, pa još vas nisam upoznala sa Sisom, eto ovo je Sisa:

U petak smo ošli vanka (mi velke penjačice i učitelj), i super bilo. Inače po novome ja sam "štene". Eto što se desi kad se krećete u krugu ljudi koji su već jednom i po nogom u grobu:P :D (čitaj više manje 26+ generacija). Prozovu vas štenetom.. Važno za tu noć je bio razgovor policajca i učitelja:
Policajac: Možete li promijeniti poziciju? ( u smislu maknite se pijane budale tu iz parkića ili ću vas sve pohapsit)
Učitelj: Ja bi s njih 3 rado u bilo koju poziciju, ali nedaju..
Murjak se nasmije (začudo, i to se može desit) i ode..
Promjena teme..
Donijela sam inače jednu veeliku odluku (jednu od onih rijetkih koje čak provedem u djelo). Naime, s obzirom da sam se nabrijala na pentranje, a da za to treba i neš snage, odlučila sam potpuno promijeniti svoju aerobic karijeru. Od idućeg tjedna nejdem više na sve one čagice (hi-lo, latino, step) koje mi samo nabijaju kondiciju, već idem bildat:)) (fat burning, BTLS, body sculpt, conditioning workout). Naravno ići ću ja i dalje uz to i koji put na "čagicu", nemrem ja bez tog, al bit ću jaka ko konj:))) (mo'š mislit). E da i držte fige, izgleda da imam potencijalnog udomitelja za sirotog belog! E da i definitivno je Beli (sex:masculinum)

i opet penjanje

hmm ljudi moji kaj davam velim, ono ok, iduci tjedan pismeni iz zračenja, usmeni iz gorivih i moja omiljena ekonomika. Čovjek bi očekivo da ću možda već i pomalo učiti, ali ne- tu je penjanje. Postoji li futilniji razlog za past godinu nego penjanje:)) Ma dobro, aj neću past al ću se više i duže gnjavit. A zapravo ako bolje razmislim, taj razlog uopće i nije futilan.. Uglavnom, kao što se iz ovog uvoda moglo zaključiti, opet sam se penjala, i to opet 2 dana za redom, i opet me sve boli, i moje lepe ručice su zgrebane, koža oko noktiju popucala od magnezija i tako to. Al ružni nokti su potpuno vrijedni užitka koji pruža penjanje. Istina, ljudi koji su bili tamo samnom znaju da mi nema premca kada je u pitanju cviljenje "ja to ne mogu", " boli me sve, past ću", " a kako sad, ne znam dalje, ne mogu.. past ću", "spusti me, spusti me!!" na šta naš Master samo odgovora, "nema dolje, penji dalje, za svaki put kad zacviliš otpustim te 10 cm". Tek onda se pojavi panika u mojim očima " nemoj, nemoj, ne plzzzzz!". I onda uslijede pokušaji ulaza na zid, al no vej, moje ručice su preslabe, sisa je previsoko i ne mogu ju uhvatit! (shvatite to kako god želite) I uspijem doć do sise, al nula bodova, nemrem se primit za nju, sisa ne valja..
aj idem sad neš i učit da možemo jednog dana i u Paklenicu:))



ovo bi trebala ja izgledati ful važno dok zihram, al izgledam- a eto tako kako izgledam, ja sebi ne bi dala da se se zihram, al ljudi imaju samoubilačke sklonosti i očito mi vjeruju da sam ih u stanju održat na životu..




















a ovako bi to trebalo izgledat.. Taj dan kad osvojim lijevi zid, il desni, znat ću da sam faca.. Treba prvo upće moć ući..eh, snovi, snovi..


A više očekujem i od partnerice penjačice i blogerice Jelene da napiše i na svome blogiću.. I pozdrav partnerici br 2 Dariji koja nema bloga pa ne mogu inzistirat da pise o tome:))

vrag i anđeo

da ne mislite da sam pozabila na svoju beštiju uslijed ovih pokušaja da udomim sirutu belu/og šta god da je:D Nejde mi baš ta mačja anatomija.. Malo slikica za komparaciju moje beštije koja je fakat crni vrag, serijski ubijica, rastjerivač sveg živog u krugu 3km oko kuće, reinkarnacija pitbula, voli napadati, "režati", siktati, grebati, mijaukati, probuditi sve ukućane u više navrata tijekom noći.. Sušta suprotnost tome je beli/a- bijeli anđeo, mucasto stvorenje, plaho, umiljato, najglasniji zvikovi koje proizvodi su oni tijekom predenja, voli se maziti, ne grize, ne grebe, ne sikće, ne reži, a da se sretne sa Leom bio bi jedan od ovih jadnika na odstojanju 3km..
Eto ih milenih:




















E da, ispit odgodjen za idući tj vuhuhu:))

dokazi

Eto za sve skeptike dokazi da se penjem ko velka!:) Inace sad sam trenutno luuda, trebala bi naucit nes za ispit u srijedu, a naravno pocela sam to danas.. Do sad sam uredno ignorirala da je rijec o nuklearnoj fizici i da ja sa svojim IQ-17 no vej da to mogu naucit u 2 dana, al eto, bas bi bilo i vrijeme da vise padnem koji ispit:D Aj necu sad tu cendravit, evo slikice..

macak, aerobic, penjanje

da znam, zabusavam s blogom, al to je zato sta nemam apsolutono nikakve inspiracije ni volje. Vise manje tek sam se danas oporavila od napornog proslog tjedna. Bilo je pocelo sa vikendom u Osijeku, pa se nastavilo ucenjem za kolokvij, pa u varazdin, pa plitvice, pa trakoscan, pa sam macka nasla, pa snjim posla..Uglavnom, bila sam kronicno iscrpljena nakon sveg. Markirala sam ajrobic, stvarno sam losa ovaj tjedan samo 2x, al danas sam markirala opravdanno:) Danasnji dan je poceo za me u cik zore ili ti 6:43 kad me probudila budilica. Nakljukala se kafom, otac me pokupio, bacio do Buzina, camila u redu za vizu. E da, taj red, ti ljudi! Pa to je sve ludo, svi se guraju, a spika je sad da narucit se treba preko kmpjutera.. I tako ja imam zalkazano u 8:00 i jos cca 5 ljudi tako, ali ne nekih 17 tvrdoglavaca se gura iako imaju napisano u 8:25npr. I ne dira ih to kaj security govori koja vremena smiju uc, oni svejedno moraju stajat napred ful tako da treba laktove upotrijebit da se prodje kroz gomilu.. uglavnom, dosla nutra, jos malo camila i cekala, konacno :Slavica (zvucalo kao Marica, nisam bila ziher dal mene opce zovu) Robić na šalter 2. I dodjem ja tamo, a ono konzul maneken, vuhu, uljepso mi dan! Sve da i nisam vizu dobila bilo bi vrijedno samo sa njime pocavrljati malo, dobarr.. Pocavrljali mi, narucena u 3 da dojem po vizu plemenitu. Na zet dobri stari bez amortizera (vec sam zaboravila koji je to gust..) i doma. Legla se kraj Belog (tak zovem macora, vrlo mastovito znam) i iduce kaj znam upada mama u pol jedan. Ocito sam zakrmila.. Dangubila sam do po 3, pa ponovo na bus, i opet gomila koja se laktari u redu..Pobrala vizu, i ponovo na bus, vuhuhu i to rush hour smrdljivo sv, fuj.. Stigla doma, dangubila, i sad konacno objasnjenenje zakaj nisam na ajrobik danas isla. Isli smo se penjati!! Konacno!! Super je bilo!! Kupit cemo penjacice darija i ja, vuhuhuu.. Ovo mi je bilo 2. put u zivotu, i ovaj put bez traumaticnih posljedica. Prvi put sam malo glavom krstila stijenu, al to je manje bitno..Super je, nadam se da cemo opet ovaj vikend.. Puno sam previse sad napisala! Oce ko macka???

mica trazi dom hitno!!

Poklanjam skroz bijelu macu staru oko 3mj u dobre ruke! Nesretnicu sam danas pronasla u sumi na putu za Trakoscan izglednjelu i dehidriranu. Dovela sam ju doma (velika gorica), odvela veterinaru, okupala.. Za par dana ce se vjerojatno skroz oporevit (veterinar je rekao da je zdrava-izmjerio temp, pregledo, dao antibiotik, vitamine..). Ja cu platit tableticu za ciscenje od nametnika i sve sta sad treba dobit. Maca je predivna, istraumatizirana sirota i samo treba malo ljubavi. Prede non stop i trazi ljudski dodir. Uredna je.
Dostava na sirem podrucju zagreba, velike gorice, Siska i sve slicno tome!
Zainteresirani se mogu javiti na
mob: 091 514 91 62
mail: slavica.robic@spam.je.fuj.gmail.com, maknuti spam.je.fuj.
ili na blog

najljepša snaša

Alo noraode! Joj, stalno ponavljam (bar imam taj filing) kako nemam vremena i kako mi je kaos, al kaj da radim kad fakat je!
Tako, da krenem od nekud.. U petak mi je došla sister (za one koji ne znaju- ona je inače već 11 godina v Amerike) i njena frendica iz Indije (koja je isto već 15ak godina v Amerike). Došle su jerbo im se frend iz Osijeka (koji je isto već dugo v Amerike i tamo su ga i upoznale) ženio. A ženio se sa Japankom (koja je isto već dugo v Amerike i tamo su se upoznali) tu u Osijeku. Zapravo, lažem- ženili su se u Hirošimi, a tu su imali primanje. Uglavnom, tako i ja znam prijatelja iz Osijeka (kojeg sam isto upoznala v Ameriki) i tako sam i ja završila na primanju u Osijeku. BIlo je totalno super. E da, i došla je kod nas i prijateljica iz Irske, koja trenutno živi u Londonu (koju isto svi znaju iz Amerike). Tako da mi je bilo totalno bizi ovaj vikend. U petak sam imala punu kuću stranaca u suboru smo išli za OS i tamo se svadbali. Bilo je totalno zanimljivo gledati kako su ti Japanci zbunjeni i ljubazni. Njezinim roditeljima je naime ovo prvi put van JApana- i odma drito u srce Balkana:D Jadni ljudi su stalno prihvaćali sve kaj im je neko ponudio- znate onu našu rvacku spiku- pa jel oćeš kolača, jel očeš rakije. Oni jadni samo kimaju glavom jedu i piju! Nakraju smo mi snaši objasnili da veli svojim roditeljima da će umrijet ako nastave bit tako pristojni. A da se osvrnem i na snašu- ma kaj da vam velim, ja ljepšu snašu nijesam vidjela. Svaka čast nama rvaticama, al Aki je bila jednostavno prekrasna. Evo sad sam na faxu a gomila ljudi stoji iza mene i čeka komp- pa nastavim kasnije, i dodam slike..

S obzirom da mi je tikva još praznija nego inače, sjetih se da nisam dugo niš iz dnevnika nabacila, pa eto, malo da osvježi blog..
Naravno, moja vlastita cenzura je opet na djeluJ. Al samo malo, i sve štaj je zapisano je autentično, samo su neki dijelovi izbačeni.. Meni je ovo bilo ful zanimljivo za čitat, i vjerujem da će određeni dio moje "publike" znati točno o kome i čemu je riječ. Al ljudi- iskreno me baš briga! Meni se to tu sad piše jel mi je to smiješno, pa pišem..

NAJGORI DAN
25.11.2000.

Da li ste i vi proživjeli svoj "najgori dan"?

Kad se u jutro probudite, 3 sata kasnije nego što ste planirali,, da li vam padne na pamet da je stigao dan "D"? Ako da, onda se vjerojatno varate, ali ako vam ta misao nije prohujala glavom…

Sada ću vam ispričati priču o jednoj djevojci, priču koja počinje još dok je bila djevojčica.
Bio je to još samo jedan glupi školski nagradni izlet na koji je ona krenula. Bilo je tamo puno djece iz njene škole, a možda i ne baš tako puno, no tko se toga više danas sječa. Išli su na bazene i svima je bilo lijepo, a djevojčica se zaljubila. Istina je da se ona toga ne bi ni sjećala da nije rekla svojoj mami, a ova je to pak nakon par godina slučajno spomenula, pa je tako ta informacija stigla i do mene pa mogu i taj podatak zapisati. Ona se dakle (djevojčica) u tom trenutku zaljubila u tog dječaka, kojeg je i od prije znala samo iz viđenja. No, što je ona tada znala što je to ljubav?! Vrijeme je prolazilo, a djevojčica sve zaboravila. Prošla je godina, dvije.. i ona se počela družiti sa novim društvom. Počeli su svi zajedno izlaziti i provoditi nezaboravne trenutke. Zanimljiva je činjenica da je i taj zaboravljeni dječak uvijek bio tamo. Oni su se ponovo upoznali, ovaj puta pošteno, ili nešto tome slično. Navedeni na to igrom slučaja bili su "prisiljeni" provoditi sate zajedno. Sve je to bilo jako veselo, jer su oni bili samo djeca, a njoj nije nikad palo napamet da će upravo to dijete koje sjedi kraj nje, jednog dana bit uzrok sve njezine sreće i nesreće. Krenuli su oni zajedno i u srednju školu te se upoznali još bolje. Zajedno u školu, iz škole.. s vremenom je ona njemu počela povjeravati svoje "velike" tajne i pokušavala je i njega ponukati da joj otkrije svoje. Katkad bi joj to i uspjelo, ali rijetko. On je imao svoje "ljubavi", a ona je imala svoje, a vrijeme je i dalje prolazilo. Istina je da ljudi kažu da muško-ženska prijateljstva nikad ne ostaju samo na tome nivou, no ona nije u to vjerovala. Pa zašto i bi kad je imala živi dokaz za suprotno, no ne zadugo.. I tako, jednog su dana stvari krenule zbrkanim i neočekivanim slijedom. Za pretpostaviti je da ste shvatili o čemu se radi..Desilo se, i desilo..Vrijeme je prolazilo.. A oni više nisu bili dječak i djevojčica, nego gotovo odrasli ljudi .. Više nije bilo onako jednostavno pričati o svemu kao prije.. I onda se desilo i to- on je rekao neke riječi kojima se ona nije nadala.. On ju je povrijedio.. Uslijedili su mjeseci šutnje. Ponovo su se našli jednom prilikom. On joj nikad prije nije rekao oprosti.. No tom prilikom je to rekao više no jednom.. Učinio je i neke "geste" koje bi natjerale i najtvrdokornijeg nevjernika da povjeruje patološkom lažljivcu. Stvar je očita- i ona je povjerovala njemu. Slijedeći put kad su se sreli nisu progovorili ni riječi, ni slijedeći..

Tada se ona jednog dana probudila 3 sata kasnije no što je trebala. Probudila se sa spoznajom da mora znat cijelu istinu. Probudila se, dakle, obukla, spremila za školu, u međuvremenu zaboravila jesti, porezala se na papir i opekla nečim nepoznatog podrijetla. Otišla je u školu i razgovarala s njim… Rekao joj je ""..
Ona je odvratila: "Drago mi je da si mi to rekao, to sam trebala čuti.."..
Razgovor je završio. Idući sat (školski) su se cijepili, a sat nakon toga ju se profesor, kod kojeg je jedina šansa za 5 da te simpatizira, izbacio sa sata. Da stvar bude još bolja nakon cijepljenja je vaticu natopljenu alkoholom primila sa porezanim prstom, koji ju je nakon toga očajnički pekao. Zadnji sat je na jedvite jade dobila normalnu ocjenu+ubijajuče iritantni pogled profe. Bila joj je u stanju neš bacit u facu. Krenula je kući, glave bolne od jada, ne shvaćanja i muke. Čekala je bus više od pol sata, a kad je stigao jedva je ušla na bus koji je bio toliko krcat kao da su prije tog krepala 3 busa pa su se svi ukrcali na ovaj. Da stvar bude bolja, pozlilo joj je jer je bila gladna i neki tip ju je uporno nabijao po ramenu, koje ju je i samo po sebi bolilo od cijepljenja.
To je bila priča o djevojci koja je doživjela i proživjela svoj dan "D". A ako je i vaš dan "D" imalo sličan ovome, onda budite sretni što imate tako lijep život da su ovo najgore stvari koje vam se dešavaju. ..

Minhen,doma i zahvale

Eto, vratih se iz Minhena..Još uvijek mi je teško za prihvatit činjenicu da sam se vratila u stvarnost, u život koji sa sobom nosi obaveze, posao, (m)učenje i slične bezvezarije..
Sve je počelo u srijedu.. Jelena i ja stigosmo na autobusni (zahvala Dariji koja me dovezla), već tu su počele spoznaje o nekim glupostima. Naime, ispalo je da opće nismo trebali slati karte tam i natrag..Ma neću to zapravo objašnjavat, nevermind.. Sjedosmo u bus (na glupa mjesta) i počesmo čavrljati. I tako prođe sat, dva, 3, 3.5 i vau jel to moguće _već_ smo u Ljubljani..Mi i dalje čavrljamo..Prođe 5 sati- ljudi nas već mrko gledaju jel pričamo ko navnute.. Prođe 9 sati-pojedinci su spremni počinit ubojstvo s predumišljajem, jer mi još uvijek "čavrljamo"..Prođe 10 sati vožnje, i sat pokazuje 3am- KONAČNO minhen!! Čuje se uzdah olakšanja kad se mi iskrcamo s busa..
Upravo sam shvatila da ako krenem pisat ovako detaljno kaj je bilo ovaj post niko neće pročitat..Odustajem..
U četvrtak nam se pridružio Marko.. Marko je čovjek koji "nezna" se vozit javnim prijevozom.. Marko je trebao bit iznenađenje za Stefeka i Dennisa, medjutim u afektu je Jelena izblenula rijec Marko prvo pred Stefom, i kasnije (deja vous) pred Dennisom- yo go girl!:D
Napomena: Zahvale ću pisat na stranjskom jeziku da ljudi razumiju..
Ludi ljudi skloni samoubojstvu, vole radit piramide po centru Minkena..



Bilo nam je veselo:) Nasli se nakon 100 sati spremanja, našli se sa Dennisom.. Krenuli u lov na Marka, koji je trajao i trajao..Dobro pilo se u autu da se pravimo da smo vec vani- voznja sim tam po autoputu, konacno nadjemo misteriozu bengu i pokupimo Marka i preestravljenog sofera. Covjek se jadan cijelim putom u grcu drzo. Ko i ne bi da sjedne u auto, di 3 covjeka sjede ptraga i piju, Steff kao vozac sa pivom u ruci (al bila mu je prva da se zna, a to se tamo smije), a Marko u gepeku...Uglavnom- uff opet sam pocela puno pisat..
Isli smo van, dosli doma, spavali dugo, nasli s s Marijom, isli u shopping, isli jest u skupi restoran.. Marko oso doma, mi isli van, isli spavat, probudili se, isli u Noješvanštajn- baš dobro mi je ovak to napisat.. Jadan Steff je pristo otpeljat nas tamo..



I naravno tam smo našle našu zastavu.. I onda se pentrali uokolo-bilo leeeepooo..Stef je ko i obicno bio stoud i malo striptiziro uokolo..



I onda smo isli do jezera, ja sam odlucila fatat boju na lepim belim nogicama kroz šiber.. došli smo tamo i papali..
Išli smo doma..Išli van, našli se sa gomilom exErasmusovaca..Pili pili i veseli bili!

Oženili se neki, neki udali.. BIgamija Rules! Nagradno pitanje- sta se to dešava na ovoj slici? Nagrada onome ko pogodi..


I na kraju:





Thanks to Marko cause he made all that exciting driving back and forth on the highway possible! ;) Thank you also for explaining how you can make the Weiss wurst, and all the other useful advices!
Thanks to Dennis for marrying Jelena and me! Thank you for the hospitality in your bed, for your boxers, and t-shirts, and so on..
Thanks to Jelena for having great communicating skills (nice way to say- talking way much ;) as well me)! Thank you for being a perfect shopping/talking/travelling/so on mate- oh and a new made climbing partner!!!
And at the end- most of all -Thanks to Steffen who made all this possible! Thank you for buying tickets for your two favorite Croatians, thank you for giving us even your bed, thank you for putting up with two of us for all these days, thank you for fullfiling all of our stupid wishes, and so on!

Bla bla bla..

end