S obzirom da mi je tikva još praznija nego inače, sjetih se da nisam dugo niš iz dnevnika nabacila, pa eto, malo da osvježi blog..
Naravno, moja vlastita cenzura je opet na djeluJ. Al samo malo, i sve štaj je zapisano je autentično, samo su neki dijelovi izbačeni.. Meni je ovo bilo ful zanimljivo za čitat, i vjerujem da će određeni dio moje "publike" znati točno o kome i čemu je riječ. Al ljudi- iskreno me baš briga! Meni se to tu sad piše jel mi je to smiješno, pa pišem..
NAJGORI DAN
25.11.2000.
Da li ste i vi proživjeli svoj "najgori dan"?
Kad se u jutro probudite, 3 sata kasnije nego što ste planirali,, da li vam padne na pamet da je stigao dan "D"? Ako da, onda se vjerojatno varate, ali ako vam ta misao nije prohujala glavom…
Sada ću vam ispričati priču o jednoj djevojci, priču koja počinje još dok je bila djevojčica.
Bio je to još samo jedan glupi školski nagradni izlet na koji je ona krenula. Bilo je tamo puno djece iz njene škole, a možda i ne baš tako puno, no tko se toga više danas sječa. Išli su na bazene i svima je bilo lijepo, a djevojčica se zaljubila. Istina je da se ona toga ne bi ni sjećala da nije rekla svojoj mami, a ova je to pak nakon par godina slučajno spomenula, pa je tako ta informacija stigla i do mene pa mogu i taj podatak zapisati. Ona se dakle (djevojčica) u tom trenutku zaljubila u tog dječaka, kojeg je i od prije znala samo iz viđenja. No, što je ona tada znala što je to ljubav?! Vrijeme je prolazilo, a djevojčica sve zaboravila. Prošla je godina, dvije.. i ona se počela družiti sa novim društvom. Počeli su svi zajedno izlaziti i provoditi nezaboravne trenutke. Zanimljiva je činjenica da je i taj zaboravljeni dječak uvijek bio tamo. Oni su se ponovo upoznali, ovaj puta pošteno, ili nešto tome slično. Navedeni na to igrom slučaja bili su "prisiljeni" provoditi sate zajedno. Sve je to bilo jako veselo, jer su oni bili samo djeca, a njoj nije nikad palo napamet da će upravo to dijete koje sjedi kraj nje, jednog dana bit uzrok sve njezine sreće i nesreće. Krenuli su oni zajedno i u srednju školu te se upoznali još bolje. Zajedno u školu, iz škole.. s vremenom je ona njemu počela povjeravati svoje "velike" tajne i pokušavala je i njega ponukati da joj otkrije svoje. Katkad bi joj to i uspjelo, ali rijetko. On je imao svoje "ljubavi", a ona je imala svoje, a vrijeme je i dalje prolazilo. Istina je da ljudi kažu da muško-ženska prijateljstva nikad ne ostaju samo na tome nivou, no ona nije u to vjerovala. Pa zašto i bi kad je imala živi dokaz za suprotno, no ne zadugo.. I tako, jednog su dana stvari krenule zbrkanim i neočekivanim slijedom. Za pretpostaviti je da ste shvatili o čemu se radi..Desilo se, i desilo..Vrijeme je prolazilo.. A oni više nisu bili dječak i djevojčica, nego gotovo odrasli ljudi .. Više nije bilo onako jednostavno pričati o svemu kao prije.. I onda se desilo i to- on je rekao neke riječi kojima se ona nije nadala.. On ju je povrijedio.. Uslijedili su mjeseci šutnje. Ponovo su se našli jednom prilikom. On joj nikad prije nije rekao oprosti.. No tom prilikom je to rekao više no jednom.. Učinio je i neke "geste" koje bi natjerale i najtvrdokornijeg nevjernika da povjeruje patološkom lažljivcu. Stvar je očita- i ona je povjerovala njemu. Slijedeći put kad su se sreli nisu progovorili ni riječi, ni slijedeći..
Tada se ona jednog dana probudila 3 sata kasnije no što je trebala. Probudila se sa spoznajom da mora znat cijelu istinu. Probudila se, dakle, obukla, spremila za školu, u međuvremenu zaboravila jesti, porezala se na papir i opekla nečim nepoznatog podrijetla. Otišla je u školu i razgovarala s njim… Rekao joj je "
Ona je odvratila: "Drago mi je da si mi to rekao, to sam trebala čuti.."..
Razgovor je završio. Idući sat (školski) su se cijepili, a sat nakon toga ju se profesor, kod kojeg je jedina šansa za 5 da te simpatizira, izbacio sa sata. Da stvar bude još bolja nakon cijepljenja je vaticu natopljenu alkoholom primila sa porezanim prstom, koji ju je nakon toga očajnički pekao. Zadnji sat je na jedvite jade dobila normalnu ocjenu+ubijajuče iritantni pogled profe. Bila joj je u stanju neš bacit u facu. Krenula je kući, glave bolne od jada, ne shvaćanja i muke. Čekala je bus više od pol sata, a kad je stigao jedva je ušla na bus koji je bio toliko krcat kao da su prije tog krepala 3 busa pa su se svi ukrcali na ovaj. Da stvar bude bolja, pozlilo joj je jer je bila gladna i neki tip ju je uporno nabijao po ramenu, koje ju je i samo po sebi bolilo od cijepljenja.
To je bila priča o djevojci koja je doživjela i proživjela svoj dan "D". A ako je i vaš dan "D" imalo sličan ovome, onda budite sretni što imate tako lijep život da su ovo najgore stvari koje vam se dešavaju. ..
Post je objavljen 05.05.2005. u 20:58 sati.