31
četvrtak
svibanj
2007
Albanija
Eo bila sam tamo- sta vecina vas koji citate i zna jer me isti vi gnjavite da vise stavim fotke..
Dakle bijah tamo u sklopu VBPC-a
Pa eto, fotke, a za tekst sam lijenaaaa..
ispred hotela:
sve je spremno za Busha:
promet (pažljivo proučiti!!)
jako lepe lepe mjesto na moru:
nemaju albanci ocito straha od viskokog napona- sve je do super za namotirat antenu za tv i stosta drugo- a da ne pričam da je cijela stvar smještena u samom centru parsto metara iza glavnog trga:)
za dobru i ugodnu vožnju sve što vam treba je dobar i ugodan muž sa starim biciklom i mobitel..
ovaj lokalni striček se odlučio fotkati samnom
ok ima rupa po Tirani, al ne baš onoliko kolko sam si ja zamislila nakon svih priča koje sam čula- al da se može upast ako se ne pazi- definitvno može.. Na glavnome trgu:
nasuprot rupama:
moreeee moreeee lepe lepe bez gomile turista i cistooo
i da pokazem kako su nasi domacini bili stvarno vrhunski domacini! sta je da je!!
komentiraj (7) * ispiši * #
16
srijeda
svibanj
2007
Ponovo pokojec / crtice o rupicama
Da održim blog živim evo c/p izvještaja koji sam poslala naAO:
Evo da se i ja konačno javim.
Zamrla mi je ruka kad je u pitanju pisanje izvještaja i klikanje na send to novosti AO-a... S obzirom da sam dobila prijetnje da se moram oglasit, eto glasam se.
U ned smo Darija, Jelena, Orsat i ja posjetili, meni stvarno simpatični (doduše ovo mi je tek 2. susret sa tim penjalištem, al' ljubav je već obostrana), Pokojec.
Penjalo se svašta-neki više neki manje, a neki još manje :P Neću sad poimence - kako ono ide "nomina sunt odiosa"... Molim zanemarite grešku ukoliko ona postoji, ipak je davno bio 2. srednje kad se učio latinski..
Penjao se prvo Frodo (4nešto) u kojem se uvijek ukoliko zagusti može upotrijebiti guzo-čok. Poželjno je, osim u penjača već prirodno integriranog guzo-čoka, nosit kacigu ako ste iole šlampavi jer bi vas pukotina/kamin mogao nenadano udariti po glavi. Nakon njega su uslijedili Mač i Štrukla (oboje 5a) - štand u komi. Dariji je trebala čelična volja i puno hrabrosti da se ko posljednja koja je to penjala spusti dole nakon skidanja svih backup-ova, i hrabra je bila!
Orsat je još od 5ica riješio i Pukotinu (5c) koju sam ja ocijenila prestrašnom i za top rope. Njegovi komentari da je sve mokro, da rastu alge i mahovina nikako nisu pomogli, a kad sam vidla kolko ga je hitilo kad je u silasku iskopco i zadnji komplet bila sam zadovoljna sa svojom odlukom:)
Penjao se i Gandalf (6b), a Orsat je još napao i Crvenog (6c).
eto nije ni kratak izvještaj.
fotke potvrduju sve ovo šta sam napisala - šta i kako super smo penjali.
Pozdrav i do idućeg pisanja.
Slavica
komentiraj (1) * ispiši * #
02
srijeda
svibanj
2007
Tour de Istra ili ti kako smo 4 dana bili u Rovinju
Trebao je bit pravi Tour de Istra, al kako to već obično bude, početni plan je tijekom nekoliko dana poprilično mutirao i postao sasvim drugačiji.
Tako je tour de istra postao dour de rovinj i malo Limskog kanala:)
Mutacija ili ne, sve se posložilo baš kako je trebalo.
U petak sam isčekivala Steffena skeptična prema vremenu njegova dolaska. Društvo mi je radila novopečena mama Sandra koju je ja mislim i više nego zabavila Jelenina i moja sumanutost kad je u pitanju broj cipela koje je nužno ponijeti sa sobom na 4vero dnevni put.
Nakon brojnih redukcija ja sam završila sa:
- crne cipelice za van na finjaka
- starke za van na ne finjaka
- new balansice za hodanje ako nije baš vruće
- tevice za hodanje ako je baš vruće
- mučeničke male penjačice ako sam faca
- stare razvaljene penjačice za slučaj da nisam faca (ostale neupotrebljene;) )
- šlapice za po doma
Mislim da sam super to na kraju reducirala šta je da je..
Inače u početnoj varijanti nas je trebalo biti 4 (Darija, Jele, Steff i ja), al javila mi se Tihana, koju sam nedavno upoznala preko Roberta i koja je sa robijem, Capekom i samnom jednom bila na kavi, i da bi ona išla u rovinj penjat, i da bi njen dečko došo iz graca uz rovinj penjat i da bi njihovi prijatelji išli u rovinj penjat. Tako nas je na kraju sa naša 2 auta išlo 6, a dokapalo ih je još 10ak!
Upravo ta kritična gomila veselih ljudi bila je glavni razlog (ni slučajno naše ljenilo) da smo se skoncentrirali na samo 2 lokacije za ta 4 dana-
Nego, da se ja vratim na stvar- stigo je dakle Štef (čak ne ni kasno, već oko ponoći!!), a ujutro smo pokupili Dariju krenuli putem prema..Na autoputu smo se našli sa Jele koja je u autu imala Friedla i Tihanu, a kojim se trebala pridružit i Darija, no auti su nam bili tolko pretrpani stvarima da bilokakve seobe naroda nisu bile izvedive.
Stigli u Rovinj i drito na penjalište. Koji daaann. Vrijeme mrak, ja hrabra, svi hrabri. Stigla najezda naših austrijanaca i polako ali sigurno smo okupirali cijeli sektor. (Šta se pokazalo ključnim za garantiranje dobrog provoda tijekom ta 4 dana.). Po cijeloj stijeni smo plazili i naši su štrikovi visili. Brijem da su nas svi mrko gledali!:) Penjali smo sve i svašta..
Tobias na vrhu smjera jasno daje svima do znanja da je to "naš sektor" od dolje do gore:)
Navečer cuginjo u rovinjo. Fina večera, šetnjica, cugica i krpe. (jele je pisala o misiji pronađimo apartman Villa di rovigno:) pa ja neću ponavljat.
Idući dan ponovo (u još boljem štimungu jel smo se svi već skužili) krenuli smo prema penjalištu.
Kad ono puf- najezda, al kad kažem najezda, onda mislim _najezda_ penjača i wannabe penjača.
Straaaašno.
U meni se odma probudio sav mogući grumpyness, gunđala sam i puhala. Konačno kao odemo Steffen i ja na jedan pišljivi slobodni smjer a cure na drugi. Ja sam bila tolko ljuta na sve te ljude da nisam niš htjela.
Eeee tu je do izražaja ubrzo došla naša gomila koja je spasila stvar:D
_Naš_ sektor za taj dan:
Javljaju austrijanci da su oni na sektoru uz plažu uspjeli čopit par smjerova i mi im se pridružujemo sa ostalim austrijancima te polako, ali sigurno, ponovo okupiramo cijeli sektor:)
Rapoloženje brzo popravljeno:)
Postavili smo ležaljku između 2 drveta, grickali mrkvice, namakali nogice u vodi i sve šta već ide.
Uuu kako nam je teško tu na penjanju:
Navečer smo bili pozvani u Rovinj kod austrijanaca na večeru. Eeee kakava je to samo bila večera. Prvo tijesto (koje je zapravo riba iako je tijesto) pa onda riba koja je starno riba, sa blitvicom i krumpirima i finom finom salatom. Za to je bio zaslužan najviše austrijski grk Silis. Mljaccc, to je sve kaj imam reč.
Veče se odužilo. To je u ovakvom društvu bilo za očekivati naravno..
Friedl sumanuti kuhar:)
S obzirom na ograničeni prostor, svaka kretnja je zahtijevala penjačke vještine. Tako i na slijedećoj slici ja pomno proučavam kako o kako se popeti preko svih i doći na drugu stranu. Uz pomoć vasilijeve ruke i pokojeg stolca ocijenila bih taj smjer ocjenom 5b (+)
Večera- penjanje preko sjedača (5b+!)
Stižemo i do ned (uf ne da mi se više pisatiiii)..
U ned smo dogovorili ići u Limski kanala da bi izbjegli gužvu. Prvo smo došli nas 4 u sektor A. Fuj!
U jedinom nama zanimljivom dijelu sektora pčele su odlučile osnovati koloniju, a prvi prihvatljivi smjer nakon pčela bio je pomno čuvan od strane mrcinkog (al fakat ogromnog) pauka..
Naravno nas 3 koke počinjemo kokodakat u svak glas i zovemo austrijance da ni pod razno ne dolaze u A sektor.
Krećemo u izviđanje C sektora- nama kokama se opet ne sviđa nizbrdica do dole i šaljemo Steffa u izvidnicu,a u međuvremenu nas austrijanci zovu i kažu da su u šumi i da dođemo u D sektor.
Tako smo tamo i završili.
Svi smo bili truli. Al ono fakat. Tako kad je Steff rekao da je na polici D sektora našo mjesto di bi se ležaljka (ona koja se vješa između 2 drveta inače) dala objesit brzo smo se prihvatili traženja pukotina za čokove, frendove i turali smo prstiće sve u 16 u rupe u nadi da nađemo koji pješčani sat. Misija je nakon kojih po ure uspješno završena:D
rezultat (uz ručak, udobno je jesti iz ležaljke:D):
Ja sam popela puni metar nekog smjera i to na top rope i zaključila da mi se fakat ne da i sišla dole i okupirala ležaljku:)
Navecer smo opet uspjesno uživali u rovinju..
I tako smo već brzo stigli i do zadnjeg dana. Šmrc.
U pon smo stvarno bili super brzi i oko 10 il 11 smo već bili na penjalištu. kako priliči zadnjem danu svi smo ko ludi penjali ispenjavali vodili i topropirali (haj malo pretjerujem, al ono svakako živahnije nego prijašnjih dana). sve samo da se iskoristi zadnji dan.
Plan je bio krenut oko 2 il 3 za zg. Naravno krenuli smo iza 6. Ipak je prvo trebalo polovit sve austrijance, ispozdravaljat se kako priliči.
Tako smo i došli do njih dok su uživali na obali i igrali se sa slack line-om (ili ti kao rastegnuta jako dugačka gurtna između 2 drveta, navodno dobro za vježbat ravnotežu za penjanje).
naravno i mi smo se morali svi okušat, al za prvi pokušaj nam je ipak trebalo pomoći sa strane. Očito nema prirodnih talenata. Bar to nismo Jele, darija Steff ni ja..
Slack line
Uglavnom da završim ne da mi se više fakat..
Išli na fini ručak i pravac doma..
Nek jele piše ostatak:) i nek stavi ostale dobre fotke:) (parking jele, postavljanje ležaljke!!to oću vidit na blogu! )
Jedna za kraj da bude bar koja na kojoj se stvarno neko i penje:D steff u nekom smjeru u Limskom..Nemam foku iz smjera na zalost koji je ovojekovjecio Steff kad je siso dole rekavsi : not even a shit to step on! Da prostite na izrazu..
adios..
i mogla bi dodat sta nikad ne stavljam- ispirka na svim pravopisnim i slicnim greskama al fakat mi se ne da to popravljat i spell čekirat..
komentiraj (4) * ispiši * #
