Flora-nijanse



U vodama bračnog sexa

Ne ovisi puno o danu, ali ne od cijelog dana. Samo noću sve možemo poduzeti, kad djeca zaspu,
čak i onda nekad ne.
Već dugo vrijeme ne radim pripremu, scenske nastupe, što smo nekad igrali, bilo gdje,
uvijek različiti, sa dugim dodirima
strastvenim penetracijama i ,,cijediću ti želje na bedrima,, tako malo lijevo - desno
Ti u meni lagano, Ja u tebi s klizanjem, i posve sve mokro naokolo
Ples prstiju s tijelima... tragovi zgužvane u krevetu, na zidu, po podu,
na plafonu sa visokim i niskim nebima. Ohhh… uzdahe oblaka... ohhh...
propadali su u svemiru, neki su postale zvijezde
To pretpostavljam,
Mi predajući se epitetama banane i jagode naokolo u zraku… Ah!
Ah! Ti još uvijek kažes da je moja koža mekana, da miriše kao soft, da privlačim kad mimo prođem rukama ka tebi
pa još uvijek osjećam tvoje podignuto uzbuđenje
pa i bio ti daleko…
Ali sve sada ostavljam trenucima only jer puno buke u ovim periodima i tako malo vremena
da bih mogla početi puziti tebi bez ograničenja
jer svaki trenutak može se desiti da netko zakuca na vrata
a ne želim kad me zaustave
da me prekidaju, to ne!
I tko kaže da ,,ono,, obavljeno brzo nije kvaliteta?
Ma ko i da kaže nema saznanja o značenju pojma ,,vještina,,!
Ne ovisi o danu, ne ovisi o noći, ovisi samo o ukradenim trenucima
u kojim žurimo za spajanje.
To smo naučili tijekom vremena
da eto predigra sada stvarno je nemoguća.

Saraja Azra



AH, KAKO BI BILO


Iako je podosta vremena oteklo od te noći, a život je razdvojio naše pute, još se sjećam magnetnog plavetnila tvojih očiju koje me ispunja kao plima i prodire do kraja mojih osjeta. Još ćutim neopisivu strast bez dna Ah, kako bi bilo! - zadrhćem kad god pomislim i sve do vrhova prstiju ispunim se strašću, još uvijek. Bezbroj puta sam zamišljala kako prodireš u mene, naglo i bez pitanja i kako tvoji uzdasi bude krik u dubini mene. Sanjala sam na mnogo načina da uzimaš moje tijelo i dušu - samo za sebe. Nije se dogodilo, ali i sada se pitam, ah - kako bi bilo?

Osvrti



Igre i igre


Prije nego li što ću napustiti spavaću sobu još se jednom osvrćem i bacam pogled na Tamaru. Leži gola na izgužvanim plahtama, a na licu joj zamrznut osmijeh slatke strasti i bola. Netom smo vodili ljubav, dugo i divlje i iscrpljujuće. Previše iscrpljujuće.

Zatvaram vrata spavaće sobe i prelazim u dnevnu. I dalje sam sasvim gol, ali ne marim. Nitko me ne može vidjeti. Prilazim ormaru s pićima i gledam u boce koje se presijavaju na zalazećem suncu što prodire raskošnim bojama u prostoriju. Biram rum; rum je žestoko piće, a baš mi je to potrebno. Jedno dobro, žestoko piće i nekoliko minuta mira i tišine. Da se smirim. Da razmislim. O svemu ...



Počelo je prije sedam mjeseci ...

Imao sam dojam da sudjelujem u nekoj lošoj amaterskoj drami. Tamara je stajala nasuprot mene, sasvim nagnuta, tijelom naglašavajući ljutnju koju je osjećala i koja ju je pokretala, dlanove naslonila na kuhinjski stol koji se nalazio između nas poput štita i bijesno mi se unijela u lice.

- Tako si prokleto siguran u sebe, da mi se gadi! - prosiktala je, a iz zelenih joj očiju bljesnule su munje. - Skočiš na mene i u nekoliko grčevitih pokreta privedeš stvar kraju. Zatim mirno zahrčeš i fućka ti se za čitav svijet.

- Mislio sam da si zadovoljna - branio sam se: to sam doista i mislio sve do prije nekoliko trenutaka, kad je ogorčenje pokuljalo iz nje. - Nikad se do sad nisi žalila.

- Zadovoljna? - podigla je obrve i gledala me ljutito. - Kako mogu biti zadovoljna? Tako si prokleto sebičan, da...

- Molim te, molim te, smiri se - obazrivo sam je nastojao ušutkati. - Razgovarajmo. Reci mi što želiš.

- Što želim? - ponovila je. - Ne znam što želim, ali znam da ovo ne mogu više podnijeti.

- Što ne možeš više podnijeti? - pitao sa smušeno: osma je godina našeg braka tekla mirno i bez uzbuđenja i bio sam uvjeren kako je Tamara mirna i zadovoljna, kao što sam i ja miran i zadovoljan i bio sam iznenađen da iznenađeniji nisam mogao biti. - Reci mi. Sve ću učini da budeš sretna. Pa ti to znaš!

- Sve? - upitala je Tamara.

- Sve! - ponovio sam čvrsto. - Volim te i ti to znaš. Stalo mi je da budeš sretna i zadovoljna.

- Pa... - zamucala je, a ja sam se pitao što li sad mogu očekivati, jer Tamara nikad nije mucala, uvijek je bila blagoglagoljiva i uvijek je točno znala što želi. - Mislim da bi trebali unijeti malo živosti u naš seksualni život. To mislim.

- Živosti? - ponovio sam tupo: u utrobi, duboko dolje, gadno me zapeklo. Zar više za nju nisam pravi muškarac, a tek su mi trideset i pet?

- Raznolikosti! - rekla je Tamara sjedajući nasuprot mene: sunce joj je udaralo u leđa i činilo se kako ima aureolu oko divlje plave kose. - Oprosti, ali već dvije godine u krevetu zajedno s nama spava i monotonija.

- Shvaćam - promrmljao sam. - Želiš malo više mašte. Začiniti stvar ponekom igrom.

- Tako je! - brzo je rekla. - Želim se igrati.

Klimnuo sam, ali nisam shvaćao: bio sam zadovoljan našim seksualnim životom i nisam želio ništa mijenjati. Ali zbog Tamare... Ako ona želi, ako joj je to potrebno... I najviše, ako je to potrebno da bih je zadržao...



Počeli smo s porno filmovima koje sam uzimao iz obližnje videoteke. Veoma mlada djevojka koja je zabilježila moju posudbu, ni okom nije trepnula. A ja sam mislio kao svi u videoteci gledaju što uzimam. Kasnije je, naravno, sve to postalo rutina. Nevolja je bila u tome, što je i kod nas, kod Tamare i mene, gledanje pornića postalo rutina.

- Uvijek jedno te isto - promrmljala je jedne zimske večeri razočarano Tamara dok smo gledali još jedan u nizu filmova u kojem su pred našim očima defilirali goli prizori seksa.

U meni se nešto pokrenulo. Ne znam objasniti što se dogodilo, taj osjećaj koji me doslovno vinuo u visine.

Ustao sam s kauča na kojem smo sjedili u polumraku sobe, primio Tamaru za ruku i poveo je hodnikom. Poslušno me je slijedila, a da nije ni pitala gdje je vodim. Primijetio sam kako oblizuje gornju usnu, što je uvijek činila kad bi bila seksualno uzbuđena.

Otvorio sam vrata stana i izveo je u hodnik. Stanujemo na drugom katu u zgradi koja ima pet katova. Kao da je osjetila što ću učiniti, Tamara je zabacila plavokosu glavu i naslonila se na zid. Kleknuo sam ispred nje i strgnuo joj minijaturne gaćice kidajući ih i zvuk paranja meke i prozirne tkanine me silno uzbudio. Ustajući iz klečećeg položaja, potražio sam zeleni Tamarin pogled. Oči su joj bljeskale nekom nepoznatom divljinom.

Zabio sam se u nju snažno, bez imalo nježnosti. Nije joj to smetalo. Dahtala je i uvijala se dok joj se lice grčilo grleći me desnom nogom, dok joj je lijeva ostala na podu. Svakog je trena netko od stanara mogao zakoračiti u hodnik, upaliti svijetlo i uplesti se u naš svijet strasti. Ali nije.

Bilo je gotovo za čas. Oboje smo istovremeno klonuli, dok je naše šumno disanje odjekivalo praznim i tamnim stubištem.

- Ah! - rekla je Tamara. - Ovo je bilo nešto!

To "nešto" se vrlo brzo otelo kontroli, pa smo uzbuđenja pojačavali na svaki mogući način dok jednog dana Tamara nije ušetala u dnevnu sobu sasvim gola i predivna u svojoj golotinji, a oko vrata joj bila vezana jedna od mojih kravata. Crvena.

Istog sam časa shvatio što hoće, što želi. Nakon kraćeg oklijevanja, nedoumice, koju je vrlo brzo zamijenila požuda i želja za neistraženim, ustao sam i gurnuo Tamaru na fotelju.

Klečao sami ispred raširenih Tamarinih nogu i zabijao se u njezinu vlažnost koja me zvala, istovremeno polako stežući kravatu oko njenog dugog, labuđeg vrata. Pažljivo, usprkos ludoj strasti koja me obuzela, promatrao sam njezine oči u kojima sam čitao zadovoljstvo, odobravanje, još zadovoljstva. I bio sam sretan, sretan kako odavno nisam bio. Stopili smo se pogledima, tijelima, uživanjem...



Ispijajući drugu čašu ruma, skovao sam plan kako se riješiti Tamare, onog što je ostalo od nje jer nije to više moja Tamara. Jer ovaj sam put malo duže i malo jače stezao kravatu. U ludom uzbuđenju koje me obuzelo i koje me nije napuštalo, dok sam iz Tamarina pogleda čitao zadovoljstvo, zaboravio sam se na nekoliko trenutaka. I kad sam ugledao prvi tračak bola na njenom lijepom licu, nisam prestao stezati svilenu crvenu kravatu oko njenog labuđeg vrata, kao što sam prije uvijek činio. Zahvaćen vrtlogom vlastitog uzbuđenja koje je poput vodoskoka prskalo iz mene, stezao sam sve jače i jače i jače ...

fra gavun



Ljubav na prvi dvogled


Zatoplilo je... šeta se... trevili se.

Bila je zgodna sa prćastim nosićem, bez prednjih zubi i osmjehom da se mandule vide.

On je imao samo korijenje od zubi ali već nakon nekoliko minuta jezici su bili tako duboko u usnoj šupljini da su se umalo izrigali.

Pogledi su razgovarali taman o svlačenju. On je u sebi ponavljao, "polako, buraz, bez preše, kulturno to napravi, pedantno."

Uhvatio je šapom i strgao bluzu i ono ispod u jednom trzaju a lubenice oslobođene stiska skočile su kao puštene potopljene lopte.

Nema čekanja, ide se niže. Nježnost je kopirana od onog gore i ljepotica ostade oslobođena krpica.

Za to vrijeme ni ona nije mirovala, sredila mu je košulju, otkopčala kaiš i poduhvatila šakom za inkubator da je zaječao.

Pali su na tlo, namjerno. Ona se škicala, posramila, i prirodno, žensko je.

- Sramiš se?

- Je, prvi mi je put.

- Ma stvarno.

- Aha, i s tobom i danas.

- Hehehe... aaa! Toplo je.

- A jel' ti se dig'o?

- Nu, pa unutra je.

- Hihihihi.

hawkeye_1306

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

gledam na sat...dobro je, još imam vremena
neću zakasniti
ulazim u mali caffe, tu ću te čekati, pomalo nemiran
minute duge u očekivanju... i tada, dolaziš
vidim te kako ulaziš, svjetlost popodnevnog sunca
blista za tvojim koracima... sada si tu
tvoja haljina od tamne, zelene svile, dovoljno duga
i dovoljno kratka, otmjeno nabrana, senzualno uska
gledam te bez riječi, ustajem i pružam ti ruku, spuštam
poljubac, neosjetan , kao dah vjetra, na tvoje zapešće
povedem te tih korak, dva, do stola, sjedamo, tiho...
tiho te gledam, još uvijek opčinjen tvojom ljepotom
a ti se nagneš prema meni, grudima mi usputno
dodirneš ruku, zadrhtim, ogledam te u oči
potreban mi je toalet, kažeš mi tiho, ustaješ
gledam pokrete tvojih kukova dok se udaljavaš
svaki tvoj korak i želja je sve veća...
pogledom te pratim
nekoliko trenutaka prolazi, bez misli, samo tvoja slika
lebdi dok na trenutak zastaneš i uhvatim tvoj pogled
širom otvorenih očiju... niz leđa krene milijun mrava
nepomično čekam, vraćaš se, lice ti sjaji zadovoljstvom
sjedaš nasuprot mene, pružaš ruke preko stola
šake su ti stisnute, koju ruku želiš, pitaš me...
obje, kažem, nekako tiho, kao da se bojim
da ne prekine se ta čarolija. daj mi svoj dlan, čujem
kako mi govoriš tiho, tvoji prsti se šire,
utiskuju na moj dlan komadić tkanine, zelene, svilene
u trenutku kad shvatim zaboravim disati
tvoje vlažne gaćice stisnute u mom dlanu...
teško skrivajući drhtanje, prinosim ruke licu
miris tvog ljubavnog izvora ostavlja me bez svijesti...

Gdje dlake nema, ima...


Noćna vožnja


Crvenožuta svjetla uspavanog grada promicala su sporo pred zamišljenim mi očima. Najednom sam se stresla. Hladnoća izvana prodirala je kroz staklene prozore ravno u moje ruke, noge, u moje kosti. Ušuškala sam se dublje u mekanu deku i sklupčala na svoje sjedalo br. 54. Bacila sam pogled naokolo, svi su već bili utonuli u san. Čak je i vozač maksimalno usporio izmoren od duge relacije, obeshrabren pri pomisli na kilometre koje još treba prijeći.

- Hladno?- preplašio me dubok, prigušen šapat tik iznad mojeg uha. Osvrnula sam se naglo. Sjena je otkrivala samo crne duboke oči ispod gustih obrva. Gledale su me prodorno, zainteresirano. Protrnula sam, ovaj put ne od hladnoće.

- Da.- odgovorila sam tiho. Nisam bila sigurna da li me čuo, dok nije ustao sa sjedala iza i zajedno s dekom sjeo tik do mene. Spustio je ruku na moj gležanj.

- Hladna si.

Ništa više nije rekao. Uvukao se pod moju deku, i svoju prebacio preko mene. Uzeo je moje promrzle ruke i u času su se našle u toploj unutrašnjosti njegovih bedara. Njegovi vatreni dlanovi prelazili su mojim leđima od vrata na dolje popraćeni tisućama mravi što su mi se spuštali niz kralježnicu ostavljajući me nepokretnu. Njegovi prsti glatko su milovali moja bedra, a onda se ovili snažno oko njih i podigli me, cijelu.

Stajala sam oči u oči s tom ugodnom zvijeri, ruku još uvijek zarobljenih u njegovim preponama. Osjetila sam njegovu moć, sputanu u hlačama. Gurala se naprijed uz nogu i slijepo tražila put oslobođenja. Udahnula sam duboko, suzdržano, da me nitko ne čuje i uputila mu značajan pogled. Njegove poluotvorene, vlažne usne su me tražile. Približila sam im se i okusila ih jezikom. Bile su tako ukusne. Okovi su olabavili i moja je sitna ruka već nevješto otvarala Pandorinu kutiju. Ukrućeni vrhovi mojih grudi parali su pripijenu majicu i on ih je oslobodio jednim potezom. Onako pune, u meškoljenju moga tijela što se izvijalo pod njegovim rukama, žudjele su za mekim dodirima, a on im je to omogućio. Pridajući svakoj dovoljno pažnje gutao ih je sočno i halapljivo.

Ostavila sam hlače i svukla mu majicu, dok je on vješto zavukao ruku pod moju sivu, vunenu suknjicu i jednim kratkim, divljačkim potezom, rasparao gaćice. Prošao je prstima po goloj mi koži i sva vatra moga tijela slila se u zdjelicu. Srebrni sok je potekao, cijedio se po njegovim hlačama i nisam više mogla čekati da ga imam.

Obuhvatio je rukama moju oblu stražnjicu i povukao me gore. Shvatila sam to kao priliku da se riješim njegovih hlača, istovremeno, oštre dlačice njegova abdomena podraživale su prava mjesta.

Hlače su skliznule i bio je slobodan. Gledala sam ga kratko, onako lijepog i veličanstvenog. Poželjela sam ga u ustima, istovremeno, i moje druge usne su ga htjele.

Prsti su ponovo šetali niz moju kralježnicu, sve niže i niže. Igrali su se, nadraživali me, dovodili me do ruba. Spustila sam glavu do njega, stajao je uspravno u mojim rukama, jedva sam ga obujmila. Dodirnula sam ga jezikom i osjetila finu slanoću, trenutak kasnije gutala sam ga pohlepno. A onda, više nisam mogla čekati. Ruka ga je držala na pravom mjestu, a ja sam se oslonila na koljena, umakla stisku snažne ruke i spustila se na nj. Usne su ga gutale mišićnim trzajima, prodirao je sve dublje i dublje stvarajući nezamislivu ugodu svakim osvojenim milimetrom. Topao dah na mome vratu, kap znoja cijedila se niz moje grudi koje su poskakivale u pravilnom ritnu. Oboje smo zaustavili disanje da ostanemo nečujni, samo su srca lupala snažno šaljući impulse duboko u moje biće, u moje prepone. Širili su se krvlju kroz cijelo tijelo i bivali sve intenzivniji. Oduzimali su osjećaje, razum, motoriku, a onda prešli u snažno pulsiranje koje je ubilo sva osjetila. Umorni kapci, umorne ruke, glava pada…samo blažena ugoda razlijeva se cijelim tijelom, širi zjenice, opija. On me privukao k sebi i na njegovom toplom tijelu sam zaspala.

Kad sam se probudila nije ga bilo, izašao je na prvoj stanici. Ali, ostavio je deku, da mi ne bude hladno.

Neverinov blog



SUSJED


Iznad mene živi susjed, pametan momak premda pomalo ciničan i veliki protivnik države i crkve. Kako curu nije imao već dvije godine dopustio je umu da zajaše spekulaciju te su se kod njega mogle čuti zaista mudre, promišljene stvari. Svatko tko cijeni bistar um bi takvoga poželio za predsjednika po staloženosti stvari koje bi izgovarao kada bi se latili ozbiljnih „što bi bilo kad bi bilo“ razgovora, ali nije fasovao ni po simpatiji kada bi se kočnice konačno opustile i izašao bi sa prijateljima na kakvo piće koje bi se uvijek pretvorilo u ispražnjen takuin i tumaranje po gradskim kalama.
Takav je bio taj moj susjed.

Sve dok mu se jedne noći na stajalištu za taxi vozila nije zaustavila jedna cura dugih plavih pramena i parom plavih hladnih očiju koje ne možeš prestat gledat, a i kada prestaneš naprosto ih osjećaš na sebi kako režu i seciraju.

- Upadaj! – dobacila je.

Mada je svima davao do znanja da nije bilo kakva ženska za njega i da nebi stišao radi nekog drugog svoj unutarnji glas kao i njegovi prijatelji, nekako je brzo poslušao imperativ da bi u ovoj priči imao i dalje nekakvu dozu svojeglavosti koju je propagirao pred bijelim svijetom.

Vožnja je prošla bez puno riječi zato jer nije znao postoji li kakav pametan razgovor u ovakvoj situacijiL uostalom cijela je scena indicirala samo na jedno. Stigli su na popularno kupalište s dimnjakom rafinerije u pozadini na koju su njegovi sugrađani navikli. Njega je podsjećala na lulu dobroćudnog mornara.

- Svuci hlače – trgnu ga iz misli o lulama.

Bez nekakve predigre kakvu je zamišljao da se mora činiti kako se ženska nebi uvrijedila jer muško želi samo ono bitno? Svukao je hlače bez potrebe da mu se zapovijed ponovi jer, budimo realni, kada će se ponoviti takva prilika?

Zarila je glavu popraćenu tom zlatnom dugom kosom čak prebrzo i za njega koji je noćima maštao samo takve susrete sa suprotnim spolom. Nikako se nije mogao opustiti u trenutku, toliko je to dobro radila da je mogao zamisliti sve tipove prije njega kojima je to radila pa mu je to snižavalo volju, no pošto je cijela stvar bila jednako dobra nije se desilo da mu je splasnulo do kraja. Jeste li ikad zapalili joint i popili red bull?

To bi bio najbolji opisa situacije koji se zbivao tamo dolje.

Na kraju je razum prevladao i pametno se povukao u špilje u mozgu samo njemu znane te je pustio čovjeka da uživa u miru i da se opusti. Čak je i jezik izgovarao stvari na koje nije bio navikao, pogotovo kod svršavanja nije mogao zaustaviti bujicu koja je izlazila iz njega.

- Isuse kriste! Ajme meni.. O bože o bože , božeeeee!!! Isuse i ostali - ooooh! - iznenadili su oboje njegovim zadnjim stenjanjem. Pogleda ga napokon odozdola prema očima i šaljivo uz osmijeh kaže „Znaš po tvom izgledu nisam slutila da si vjernik“

„Niti ja, sve do sada.“

Od kada je uselila kod njega pogotovo za vrijeme sparnih dana kada nemam druge nego izaći na balkon da bi zapalio cigaretu i gledao u krovove grada ne mogu ne čuti vjerske ispade moga susjeda.

Više ne priča protiv države i crkve.

DOBAR,LOŠ,ZAO



Uvod u memoare

jednog običnog kurca



Danas svi pišu memoare. Od prostitutki, bivših predsjednika i premijera države, sportaša i estradnih zvjezdi, čistača javnih wc-a, časnih sestara, svećenika, pa do vozača tramvaja, noćnih portira, tajnica, čuvara plaža, tjelohranitelja. Zašto da to ne uradim i ja?!

Ja sam muški spolni organ. Kurac, kara, kita, pimpek, milokliz, spolovilo, ud, penis, falus, batina, palica, pijevac, piton, i štajaznam kako me još sve ne zovu. Rob sam svog gospodara, vlasnika koji me ponosno nosi i nerijetko pokazuje. Iako je uvriježeno obratno, teorija o ljudima za koje se kaže da «misle donjom glavom» nije vjerodostojna. Naprotiv, potpuno je promašena. Zapravo sam ja sužanj jednog drugog čovjekovog organa, nazvanog mozak. Žrtva sam njegovih reakcija na pobude svih vrsta. Mozak je moj najveći neprijatelj. Za svaku glupost proslijeđuje signale u krvotok koji mi tada prosljeđuje ogromne količine krvi. Njome se ispunjava moje porozno tkivo, volumen mi se poveća tri do četiri puta, nabubrim i oteknem kao da me izujedao roj podivljalih osa kojima je netko gurnuo zapaljenu baklju u gnijezdo. Krv mi nahrupi u glavu i ispuni svaki slobodni kutak, pritisak mi poraste do neizdrživosti. To se događa svaki put kad pored mog vlasnika prođe bilo koja osoba za koju se bez rodne provjere može ustvrditi da je žensko.Onda ja patim. Nabreknut sam, tijesno mi je u gazdinim trapericama, žuljaju me slip-gaće. Kada bi taj barem nosio bokserice, pa da se slobodno klatim amo-tamo. Najgori trenuci u životu su mi kad se moj nositelj odluči na bilo kakvu spolnu aktivnost. Nije neki ljepotan, ali umije sa ženama. Zna sve njihove slabe točke i često mu uspijeva zavesti i nagovoriti žene da mu obnaže i raskrile svoja međunožja u koja će me zatim ugurati. Radi to gdje stigne. U uredu, kod kuće, u autu, parku. Tu počinje moja muka. Ja to ne želim. Ne želim biti naguran u bilo koji ženski spolni organ, čiju vlasnicu moj posjednik odluči obljubiti. Pička nije pička, rupa nije rupa. Svaka vulva ima svoj specifičan miris koji me obavija, probija mi se kroz kožu, udara o glavu i ostavlja tragove. Danima isparavaju i omamljuju me. Ako mi se miris sviđa i uzbuđuje me, nemam ništa protiv, ali što ako me iritira i tjera na povraćanje? Kad se ispovraćam meni bude lakše, ali se gazda naljuti i nervoznim trljanjem ponovo nastoji izazvati moje nabreknuće. Iako je najvažniji, miris nije jedini faktor kojim se povodim u odabiru idealne partnerice. Tu su još i frizura, oblik i veličina stidnih usana, boja stidnice, veličina, položaj i oblik klitorisa, konfiguracija unutrašnjosti vagine, po kojom ponekad moram kliziti beskonačno amo-tamo. Nažalost, ja sam zadnji koji se nešto pita kod odabira. Zamislite samo kvrgavu unutrašnjost stijenki vagine? A gazda udara li udara, gura me uporno ko Sizif svoj kamen i sretan je kad sam napet i ne ispovraćam se dulje od sat vremena. Samo kad bi me poslušao i odabrao vlasnicu male ružičaste pičkice sa glatkom utrobom, kratke, guste crne frizure, sa zaobljenim, debelim stidnim usnama poput breskvice, položenim malo unazad, bliže analnom otvoru, povoljnim za prodiranje odostraga! Mojem zadovoljstvu ne bi bilo kraja. Ne bih bljuvao po cijele noći, ako to poželi mozak moga gazde. Ali ne pamtim kad sam dva puta zaredom prodirao u istu rodnicu. Taman pomislim - evo konačno jedne po mom ukusu, možda ćemo se i zaljubiti i našoj sretnoj vezi neće biti kraja, kad sutradan stiže nova partnerica, velikih i klempamvih stidnih usana, tamno smeđe boje, sa rasčupanom riđom frizurom, koja strši na sve strane. I još miriše na ustajalu tunu. Ne podnosim miris tune. Preferiram bijelu ribu. Da ne govorim o obrijanim venerinim brežuljcima. Ne volim ćelave. Jednostavno ih ne podnosim i odbijam svaku suradnju kad ugledam ogoljelu površinu nalik na posječenu šumu. Ja to više ne mogu izdržati. Pobornik sam monovulvije. Ako se moj robovlasnik u najskorije vrijeme ne odluči za jednu stalnu partnericu, koja osim njemu odgovara i meni, potpuno ću mu otkazati poslušnost.

Debeljacki




Fotograf akta


Gospodine, želim da mi slikate polni organ!

Molim?

Da, dobro ste čuli.

Stari ode u kabinu bez reči. Briše znoj.

Izlazim. Odlazim kod drugog.

Želim slikati polni organ!

Gleda me.

Da ili ne?
Izvinite, da li Vam je dobro?

Dobro mi je.

Jasno mi je.
U redu, kompleksi iz malog grada.

Odlazim kod trećeg.

Možete li slikati polni organ?

Može, zašto ne bi moglo?! Posle toga malo zabave!

Kakve zabave?!

Pa, ono!!!

Nema kod mene ovo, ono, platim i odlazim.

Može, ali duplo da platite!

Nosi se.

Zalupim vrata i odem da kupim aparat i film. Pitam jednog prijatnog prolaznika:
Možete li kod mene na kafu? Da Vam kažem razlog?

Recite!
Da mi slikate polni organ! Bez ikakve obaveze, dunulo mi je da imam te slike! Mogu da ti dam nešto muzike koja mi ne treba.

Zašto ne bi moglo!

Odemo kod mene, okupam se.

Opušteno čovek slika, 2-3 puta škljoca. Odem na preobuku. Poklonim mu neke ploče koje su ga zanimale, ispričam prethodnu gomilu gluposti! Smejao se tako lepo.

Ponudi da on uradi slike, što odmah prihvatih. Ostali smo prijatelji, odemo ponekad do galerije, parka. Želim reći da u velikoj masi postoji jedna manjina za neke čudna, a zapravo normalna.





TaTaTaTira

Sadista, sebičnjak, prevaziđen, iznenađen
sa ljubanvicom u odori robinje reči i uvreda...
Sve ove godine ispovraćaj u mlazu!
Kako bi sad zavukao i do zore ne bi vadio!
Poludeću dok ga ne stavim medju noge!
U tvom sam krznu, obožavam svaku tvoju rupu,
obožavam te na sebi, i kad sam u tebi…!
Šta voliš da ti radim? Pitam da bi noćas maštao.
Bar mi to niko ne može uskratiti! Pričaj mi šta
Voliš, a da nismo radili! Šta sve nismo radili,
Propustili toliko smo puno lepih stvarnosti?
Bar sam seljak!?
Ovako nisam bio napaljen od vojske!!!
Prepun je! Ne bi ga vadio dok te ne bi udavio ...

Kako misliš da pušiš ujutru na prazan stomak?

Znaš da je to štetno? Ne znam da li da ti dozvolim?!

Moja dobra vilo, i meni i mome najmilija!!!

Ne pričaj više, pašću sa kreveta. Stavi ruku na mene i
misli na ono o čemu ja mislim! Najdraže, uzmi me, radi
šta želiš.
NADRAŽAj moja, A-HA!

Ljubavni jadi



početak sjećanja



Utrčao sam u haustor kao da me svi vrazi gone. Jeb'o sam mu sve po spisku, od majke kuje do ove koja me najebala da ovako kasno izlazim po kiši sa zadnjom narudžbom. Ali, 'ajde, bar je gazda rekao da se ni ne trebam vračati nego samo da mu javim kad dostavim pizzu. Prokleti cucak i ovaj glupi posao koji nadam se neću još dugo, ako stric uspije potegnuti onu špagu o kojoj je nešto prekjučer trkeljao.

A i gazda mi već ide na živce, stalno nešto cendra i zajebava. Te ne valja ovo, te nije dobro ono. Uh, srce mi još uvijek tuče ko da sam sišao s vlaka smrti. Ako ne volim nešto onda su to cucki, a pogotovo pitbuli kao ovaj seronja. Da nemam pametnijeg posla, popio bi već moju tenesicu zajedno sa žnirancima. OK, moram malo doći k sebi, ova gore je već sigurno nanjušila miris pizze i čeka da se pojavim na njenim vratima. Baš me zanima hoće li onaj njen kreten i večeras biti s njom. Zadnji puta me izludila s onim dekolteom do pupka. Tanka, prozirna i pripijena majica kroz koju su joj stršale nabrekle bradavice koje joj je valjda lizao onaj njen da su tako stršale i ubole me u oči isti tren kad je otvorila vrata. Vjerojatno su mi oči ispale od iznenađenja. Nju je to čini se zabavljalo jer se još i nagnula nad onaj jebeni ormarić dok je tražila novce po ladici. Tko još drži novac u ladici od ormarića?? Nagnula se tako da joj je skoro pica zinula ispod onog minjaka, baš me zanimalo nosi li gaćice. Došlo mi je da uletim u taj hodnik zadignem joj tu krpicu s pola guze i nabijem ga onako već napaljenog. Ili još je bolje bilo kad sam joj prvi puta nosio pizzu. Valjda se iznenadila kad je ugledala moje crne kovrče i poveće bicepse, koje na žalost više ne stignem pumpati od kad radim ovaj glupi posao. Izgledalo je kao da je netom stigla od nekuda jer je još bila u kostimu. Haha, kakav je to bio blago teleći pogled, a potom onaj smiješak. Čini mi se da su od tada zaredale njene narudžbe. Nisam se nikada sjetio Nikolu pitati da li naručuje i u njegovoj smjeni. Čini se kao da je svaki puta sve slobodnija i opuštenija. Eh, još da nisam pokisao od auta do zgrade, sigurno izgledam prekrasno ovako mokar.

Ne znam jesam li više zadihan od trčanja pred džukelom ili od jebenog penjanja na treći kat. Mogla je kupiti stan i negdje niže i popraviti više to zvono na vratima. Evo, vrata se otvaraju... U jbte!! Smiri se Jura!

-Stigao si!- reče ona veselo se osmjehujući.

-Daj uđi molim te nakratko samo da nešto obućem - pozva me kretnjom ruke unutra i ne sačekavši moju reakciju odleprša u dubinu stana hodnikom.

Nije me trebalo nagovarati, brzo sam uletio i zatvorio za sobom vrata i netremice pratio njeno gibanje do kupaonice koja je nekih skoro deset metara odavde, ali vrata gledaju direkt ovamo kroz dugačak hodnik i nije ih zatvorila za sobom.

- Već sam gladna kao vuk, danas skoro nisam i ništa jela - komentirala je dok je skidala sa sebe omotani ručnik u kojem mi je otvorila vrata, a ispod njega se ukazalo preplanulo mlado i zategnuto tijelo. Onako odokativno, rekao bih da je pred tridesetima, ali to je teško odrediti.

- Ali sam se morala prvo istuširati da dođem k sebi nakon ludnice koju sam imala danas na poslu - gledao sam kako uzima nekakvu tubu i počinje se mazati kremom, od vrata preko sisa, trbuha pa na noge. Prasica, ovo sad namjerno radi. Ne vjerujem da je baš tak ležerna i da ju boli dupe kaj ju ja gledam i stojim tu s jebenom pizzom na ruci i znojim se od njene golotinje. U hlačama mi je postaje tijesno od otekline i ne znam kak' bi to sakrio. S mene se još uvijek cijedi jebena kiša.

- Da nema vas, ja bi danima gladovala, i nemaš pojma koliko puta mi spasiš život jer ne stignem ništa napraviti za klopu - klepetala je bez veze dok se nagnula pred ogledalo i naprčila guzu. Meni je postalo muka. Došlo mi je da bacim pizzu i utrčim u teren. Ne znam samo što me još uopće drži, jebote, pa to i traži, da ju naguzim, kučka. Šta ak uleti onaj njen?

- Jel' se spremate za izlazak? - začudio sam se glasu, koji se odnekuda začuo. Zvučalo je kao da je izašlo iz mojih usta, ali toga uopće nisam bio svjestan. Gotovo da nisam više bio svjestan toga da me ruka boli od neprirodnog položaja kojim još uvijek glupavo držim tu pizzu čiji miris mi već počinje iritirati želudac.

- Ma ne, danas imam solo večer, gledati ću neki film i smazati pizzu, a onda zaliti sa dobrom kapljicom. - Konačno, milostiva je navukla tangice i obukla svileni kimono preko golih jedrih grudi i polako se uputila prema meni.

- Oh, oprosti, nisam ni vidjela da si mokar - zaprepašteno je rekla kad mi je prišla.

- Pa eto, vani malo pada - nasmiješio sam se blentavo i pružio joj kutiju ne znajući kud bi s rukama. Ona kao da i nije čula što sam rekao i spustivši kutiju s pizzom na onaj ormarić, bacila se na mene počevši mi skidati mokru i slijepljenu majicu. - Daj da ti to stavimo sušiti - reče slažući zabrinutu facu. Ni sam ne znam da li se nisam stigao braniti ili se jednostavno nisam snašao, no moja je majica u trenu bila pored kutije s pizzom, a ona je već petljala oko mojeg remena govoreći kako su mi i hlače mokre. Dok se tako naginjala nadamnom, pogled mi je ostao zalijepljen na njenim sisama koje su lepršale ispod nezavezanog kimona. A potom smo se oboje iznenadili - Oh!! - uviknula je kada je potegnula hlače prema dolje a moja krutost gotovo iskočila iz napetih bokserica.

Mislim da će ovo biti noć za sjećanje...

Luki



„Ubit ću Te, majke mi!“


Gledam ga. Iskustvo, mudrost, život izbijaju iz tih očiju.

No, no - zar te nisu upozorili na njega?!

Pazi, on je bio oženjen sa Missicom! – govorili su „dobronamjernici“.

Pa?!

Gleda me cijelo vrijeme predavanja; smješka se – onako dječački, bezazleno…

„Kolegice“ – kaže na kraju sata – „hoćete mi pomoći s ovim knjigama?!“

O, da. Hoću!

Srećom, njegov stan nije daleko. Daje mi još zadataka. „Gle, koliko pošte!“ - kaže, ne skidajući osmijeh.

„Normalno da imaš toliko pošte. Napisanih šest znanstvenih knjiga, seminari, predavanja u inozemstvu…“ – mislim u sebi.

Uživa u svojoj važnosti. Polako se penjemo prema drugom katu.

Vruće mi je. Pod teretom knjiga i pošte. Pod teretom njegovog predivnog pogleda i očiju.

Procjenjuje.

Stižemo.

„Uf“ – otme mi se uzdah.

„Sjedite. Sad će kavica! Ja najviše volim cappucino“ – kaže. Puna su mu usta: „cappucino“. Ponavljam nesvjesno…

Uz nikoga se nisam tako osjećala. Čudno, lijepo, izbezumljeno – ne znam…

Leptirići su posvuda; lete mojim tijelom…

Stavlja ruku na moje rame; a ja bih najradije da ih spušta niže, još niže…

Poljubac. Strastven, razarajući. Tresem se.

Moj dobar odgoj, moja pravila, moje dostojanstvo, moje prošle ljubavi – nema ih. Nestale. Rekla bi moja Lea: „Otplovilo…"

Najviše što sam željela bilo je u tom trenutku pokidati mu tu finu košulju…

Zaustavlja me.

Dolazimo svijesti – jedan i drugi. „Imam kćerku Tvojih godina“.

„Da, i?!“ – ne mogu vjerovati da to ja izgovaram.

Spakirao me kući; doslovno kao mali, tresući se paketić.

„Sutra na ispitu mora biti odličan! Jesi čula?! Inače – ubit ću Te, majke mi“.

„I ja tebe“ – odgovaram, bez glasa.

Rideamus


POMOĆ GAZDARICI


Tog sam poslijepodneva kasno došao s faksa. Bilo je već oko pola 5. Opčinjen frendicama s fakulteta i još zgodnijim rasnim profesoricama, koje su zračile sredovječnom seksipilnom zrelošću, jedva sam dočekao da se uvaljam u ofucani naslonjač u svojoj malenoj podstanarskoj sobici kako bih ubacio porno-kazetu u videorekorder. Planirao sam, kako već pretpostavljate, otpočeti s ugodnom masažicom vlastitog spolnog uda. Čim sam oprao ruke i pojeo nekakav hladni obrok, nabrzinu sam se presvukao pa je moja erotska seansa mogla započeti. No, čim je film krenuo i ja se dobrano razgolitio da oslobodim nabreklinu iz okova tijesnih gaćica, čuo sam neke neobične glasove i dozivanja moje gazdarice. U prvom trenu sam pomislio da s nekim glasno razgovara na dvorištu, ili pak da zove upomoć. Čuo sam gazdaričine korake kako se polako penju stubama, kako ide od vrata do vrata nas najmoprimaca uporno kucajući, ali ne dobivajući odgovora jer nema nikog dostupnog ili raspoloženog za pomoć u podrumu.

Bile su tamo već dugo neke zabačene stare knjige, novine, časopisi, letve, kante, alat i još štošta. Kako najvjerojtnije nikog nije bilo doma, odlučio sam ja, pomalo preko volje, pomoći svojoj gazdarici. Moguće da sam očekivao čudo kad sam joj odlučio pomoći jer sam se potajno nadao da, ako joj uslišam molbe, tada će i ona možda sniziti iznos mjesečne najamnine za sobu u kojoj sam boravio već dulje vrijeme. Teško sam se odlučio pomoći jer sam bio umoran, a relaksacija onaniranjem mi je također bila silom prekinuta. Zbog svega toga bio sam nervozan, ljut, ali i poprilično napaljen i željan neobuzdane ševe.

Brzo sam navukao gaće i hlačice te obuo stare tenisice. Kako je već bilo dosta toplo za ovo doba godine (sredina proljeća), moglo se mirne duše hodati po vani kao u najtoplijim mjesecima u godini. Dojam vrućine još je više dočaravala moja nezasitna razbludnost. Kao vrlo uslužan mladić sjurio sam se s drugog kata gazdarici ususret. Pozdravili smo se, osmjehnuli jedno drugom i tad mi je u jednoj rečenici jezgrovito kazala o čemu se radi i oko čega joj treba pomoći. Kad sam je malo bolje pogledao, nisam mogao vjerovati svojim očima. Na sebi je nosila tanku svilenu haljinicu bez rukava, a koja joj je sezala samo do koljena. Uvijek mi se doimala ružnom i anoreksičnom, ali tog je dana u zraku bila neka čudna vibra, sve je bilo drugačije nego dosad. Bila je visoka oko 1,65 m, podosta mršava, crne poluduge kose, dugih tankih ruku i vretenastih nogu, na kojima su se nazirali redovi tankih kovrčavih maljica, koje su me dodatno nadraživale. Onako usput, spontanom reakcijom na viđeno, rukom sam se nabrzinu pogladio po jajima. Njoj to, naravno, nije promaklo. Samo se kurvinski nasmiješila i povela me, držeći me za ruku, do prohladnog podruma.

Tu smo sišli drvenim stepenicama. Brzo smo preslagivali stare stvari, bacali one neupotrebljive i na kraju sve za sobom uredno počistili. To je trajalo dobrih pola sata. Nakon posla, malo smo se odmarali ugodno razgovarajući, dok smo sa oznojenih čela otirali izmiješane znoj i prljavštinu. Dok je ona tako kupila još neke sitnice s poda, primijetio sam da nema grudnjaka. A i što će joj, pomislih, ionako su joj sisice bile male, onako tinejdžerske. Ali su zato veselo poskakivale pri svakom pokretu, pružajući uvid u čvrstinu, od iznenadne prigode nabreknutih, bradavica. Popili smo svaki po čašu domaćeg crnog vina koje je još lijeno curkalo iz gotovo prazne bačve. Još ga je malo ostalo od prošlogodišnje berbe, a i njezin muž ga je volio podosta i prečesto potegnuti.

Odnoseći vani posljednje prazne gajbe, jedna joj se trijeska ispreplela između naramenice i u trzaju, pokušavajući se osloboditi, iver joj je nespretno povukao naramenicu prema dolje razgolitivši joj lijevu dojku. Samo se nasmiješila ovoj nezgodnoj situaciji, ne popravljajući po sebi ništa, čekajući moj sljedeći potez. Sve se desilo odjednom, tako da je i ona sama ostala pomalo zatečena stanjem stvari. U istom trenutku ja sam bez prevelikog ustručavanja bacio gajbu iz ruku i spustio joj i drugu naramenicu. S leđa sam joj nježno počeo mijesiti sise koje su u posljednjih nekoliko trenutaka gotovo dvostruko zastršale. Najprije sam je ljubio po vratu pa nastavio milovati po cijelom tijelu. Ni ona meni nije ostajala dužna. Vješto me primila za mog stvrdnutog pitona, onako preko hlačica, zavukla je ruku u moje gaćice i počela ga nadrkavati. Osjećao sam se kao da lebdim, a i ona je proživljavala ekstazu. Tko zna kad li se zadnji put dobro pofukala?

U sljedećem trenutku svukla mi je hlačice skupa s gaćama, nategnula kožicu s uda i jezikom mi oblizivala glavić gore pa dolje, a potom i batinu po čitavoj, sada već i zavidnoj duljini. Ruke su joj bile izuzetno vješte. Toliko me narajcala da sam jedva čekao njenu vlažnu pukotinu. Rukom sam kliznuo u njene gaćice koje je u sekundi otresla sa sebe. Prstačio sam je kao neiskusni balavac te sam osjetio da je već vlažna i željna prcanja. Njezina gusta crna šumica, koju je godinama njegovala među nogama, dodatno me mamila za spolnim sjedinjenjem. Prvo me netremice promatrala što radim od njezine male, a onda se okuražila i hrabro, kako već iskusne žene znaju u takvim situacijama, rekla da ju poližem. To sam zdušno prihvatio, ne nećkajući se ni časka. Postepeno sam ju jezikom palucao duž čitave njene, nikad uokolo depilirane brazgotine. Dlačice na pubesu su joj bile toliko guste i dugačke da mi se jezik zapletao u tu čekinjastu zamku. A klitoris, on je toliko užasno nabreknuo pa sam pomislio da će joj prsnuti od silnog uzbuđenja. U nekoliko je žestokih trzaja svršila oblivši mi usta i nos zamamnom picinom sluzi.

Nakon što se malo odmorila i ispuhala od strastvenog svršetka i bogatog izljeva svojih vaginalnih sokova po mojoj malenkosti, blago me odgurnula u stranu. Tad se rukama uhvatila oko moga vrata, a noge mi je čvrsto obavila oko struka. Ja sam je u tom položaju mogao ubadati kako i koliko god sam u kojem trenutku želio. Stenjala je i vriskala naskakujući na moju ukrućenu klipu kojom sam ju iz trena u tren svrdlao sve dublje i dublje. Srećom, bila je relativno lagana, ali i krhka, pa sam odlučio postati malo blaži u nasrtajima na njenu vrulju. Daljnji moji žestoki ubodi mislim da bi je totalno raščetvorili. Usprkos svemu, ona je htjela još. Zahtijevala je grubost, žestinu i mladenačku strast koja joj je s muževe strane, pretpostavljam, bila uskraćena. U ovim napornim trenucima zid mi je bio prijatelj – pravi i čvrsti oslonac u ovoj tucačini na stojećke.

Nedugo zatim, ona je preuzela inicijativu. Polegla me na neku staru deku koju još nismo iznijeli vani, uspravila moj jarbol i odozgo se u čučanj polako spustila na moj ponos klizeći po njem i gutajući ga svojom nezasitnom pičkicom. Ubrzavala je ritam nabadanja, a za moje veliko finale u mnogome je pridonijelo i gusto crno raslinje pod njezinim pazuhom. Upravo ta njena obraslost dlakama mene je tako životinjski uzbuđivala. Svršio sam nekontrolirano špricnuvši nekoliko puta svoje gusto sjeme u ženu toliko stariju od mene, ali ženu zasigurno nezadovoljnu svojim ljubavnim životom. Žalosno da je jedna takva rasna ždrebica ljubavno zadovoljstvo prisiljena tražiti kod još nezrelih, ali potentnih mladića.

Glavom mi je bljesnula pomisao da se ona već zasigurno dugo ševucka okolo i s ostalim podstanarima, vjerojatno ih „dobivajući“ na isti ili sličan trik o tobožnjoj pomoći oko starih stvari (a ta stvar je, sad znadem, njezina dlakavica). Bio sam ponosan na sebe s upravo učinjena dva dobra djela (pomoć u podrumu i zadovoljenje seksualnih potreba jedne zapostavljene sredovječne dame). Još neko vrijeme nisam mogao vjerovati što se netom prije dogodilo, ali ono što je bilo dobro je upravo to što mi više nije bio potreban pornić da skratim teške muke. Kad mi ponovno prigusti, znam, čekat će me, uvijek za vruće igre spremna, moja uspaljena gazdarica. Da li će, zahvaljujući mojoj seksi-usluzi, pojeftiniti stanarina, nije me više bilo briga. Bio sam više nego zadovoljan doživljenim i našim obostranim seksualnim rasterećenjem. Konačno, ispunio sam davno skrivan san o seksu sa starijom i iskusnijom ženom. I, hvala Bogu, nisam požalio! Topla preporuka svima.

Neris



Proljetni cvat kao afrodizijak


Provela sam taj dan jedno stresno poslijepodne, čak i
potišteno, jedva sam dočekala trenutak da legnem u zamračenu
sobu i zaspim, odmorim se od svega.

Bilo je proljeće, travanjski dan, i drveće je upravo počelo cvjetati.

Probudio me glasan pjev ptica, bilo je rano predvečerje, i ustala
sam, odlučila prošetati okolnom prirodom u mjestu gdje sam
živjela, nešto mi je cijeloga dana treperilo u dnu trbuha, a vagina
kao da je bila sva napeta, osjećala sam to dok sam hodala tiho i
polako, svaki pokret je dražio moje usmine, ionako već vlažne.

Miris cvata je uvijek bio afrodizijak za mene, od njega su se u
meni budila neka životinjska čula, nagon da se parim.

Ugledala sam muškarca u blizini, površno smo se poznavali,
i pitala sam da li i on prakticira malo lutanje u predvečerje,
kao ja.

Počeo mi je prilaziti, bez riječi, obišao me je svu iznenađenu i
objema rukama žestoko stisnuo dojke, gnječio ih, a ja sam mu
posve spontano počela guzu trljati uz njegovu batinu, osjetila
sam odmah da je krut.

Dahtao je tiho i skoro zvjerski, polizao mi potiljak, i gurnuo me
na sve 4, odmah tamo, na mladu travu.

Kleknuo je iza mene, zadigao moju bijelu haljinicu na cvjetiće,
strgnuo gaćice, i zavukao ga duboko, dok sam se ja borila
za dah, jaukala meko, skoro pa bolno.

Vreli kurac mi je žario utrobu, zarivao se brzim tempom, u vaginu
koja je sva pulsirala od vlažnosti, vreline, od kurca kojeg guta
pohotno, jer samo sam i ja jedna ženka.. koja se želi slomiti jebanjem,
dok me opija miris cvata.

…die for this music


U GUSTOJ ŠUMI


Vidjeh ga dok sam šetala zelenom livadom punom tratinčica. Kada sam izašla iz guste šume u kojoj sam ubrala mnogo lišća kojeg je on obožavao kao začin svojoj hrani. Znala sam to. A nisam znala želi li i on mene. Bio je pravo čudo. I uvijek će biti. Jer na čitavoj planeti i u čitavom svemiru zasigurno nema ljepše osobe. Zračio je beskrajnom finoćom i nekom nadnaravnom snagom kakvu je samo on imao. Bili smo prijatelji. Zatekla sam ga kako leži na zelenoj livadi punoj tratinčica obasjan zrakama sunca. Gledao je ravno u sunce. Pitala sam se kako može. I onda sam mu se obratila.

- Hej Ante! Ante! Je li ti to gledaš u sunce? - upitah ga. - Ne znam baš koliko ti je to dobro za oči, ali lijepo te je vidjeti - rekoh.

Kada izgovorih ovaj drugi dio rečenice trnci nelagode, ali i uzbuđenja prošli su mojim tijelom. Nisam vjerovala da sam uspjela to izgovoriti. Moja podsvijest dijelom je strahovala od njegove reakcije. A dijelom je silno iščekivala i znala da iz njega ne može izaći ništa negativno. Ništa što bi me povrijedilo.

- I tebe je lijepo vidjeti - reče mi Ante. - Nešto lijepo nosiš sa sobom i to nikako da mi promakne. Gledao sam u sunce jer sam ondje tražio tebe. Htio sam te vidjeti. A sada te i vidim. Čekao sam tebe. Ne brini se za moje oči. Dođi. Sjedi sa mnom na travu da se sunčamo zajedno i da te mogu nastaviti gledati - reče mi zatim dok sam u nevjeri, zanesena sjela pored njega i utonula u njegov zagrljaj kao u snu. Rekoh u nevjeri:

- A što misliš, Ante? Možda bi bilo bolje da odemo u šumu i sakrijemo se negdje u hladu? Da nas nitko ne vidi?

- Imaš pravo. Znam da imaš muža. Ali daj mi da te prvo poljubim. Znam da si to lišće ubrala za mene. A ja ne mogu odbiti ženu koju volim. I koja toliko voli mene. Kasnije ćemo ručati kod mene zajedno. Pogledaj kakvo je divno jutro. Kao stvoreno za najljepšu i najveću ljubav, draga Ana!

Zadrhtala sam kada je izgovorio moje ime i tada smo uronili u dug i predivan poljubac. Tako nježan i odmjeren. Ante je imao toliko osjećaja za moja osjetila da sam jednostavno znala da me ovako ljubiti ne bi mogao ama baš nitko drugi. Nitko drugi doli moj Ante!

Bio je tamne puti. Predivne građe. Imao je modre oči i gustu valovitu kosu do ramena. Nije nosio majicu na sebi. Samo duge bijele široke hlače kakve sam i ja igrom slučaja tada imala na sebi. Posve istog kroja. Samo što je on nosio koji broj veće. Jer ipak. On je muškarac. A ja sam žena. I ja sam imala uz to i bijeli topić pripijen uz moje grudi veličine trojke. Uvijek sam imala kompleks da su mi premale. Iako ima i žena s mnogo manjem grudima. No ja sam uvijek bila tako nezahvalna Bogu za ovako lijepe grudi dok mi Ante svojim poljupcima nije pokazao koliko su lijepe dok smo vodili ljubav. A to je počelo nakon što smo se uzeli za ruku i našli mjesto negdje u gustoj šumi gdje sam zamišljala naše vođenje ljubavi dok sam brala lišće za njega. A sada... Sada se moj san počeo napokon ostvarivati. Dok smo ležali ispod stabla i dok je milovao moju dugu plavu kosu i dok su njegove preplanule ruke milovale moju tako svijetlu put toliko sam željela opipati tvrdoću onog njegovog skrovitog mjesta koju sam slutila.

- O, Ana. Ana. Tako si mekana. Tako podatna… - govorio mi je Ante uz uzdahe. - Sjetio sam se sada jedne legende o suncu i zato ću ti je šaptati na uho. Legende su nešto što vođenje ljubavi čini potpunim. Drugačijim od onih vođenja ljubavi kakve imaju životinje. Jesi li ikada razmišljala o tome da životinje ne mogu jedne drugima šaptati legende na uho kao što ću ja tebi sad? - upita me on tada šapćući mi na uho.

- O, pa naravno, Ante, da životinje ne mogu ni voljeti kao što ja i ti volimo! Ne samo da ne mogu životinje! Već ne mogu ni mnogi ljudi! Pričaj mi legendu o suncu ljubavi, pričaj mi… -rekoh približivši ruku prema njegovom skrovitom mjestu koje je uistinu bilo veoma tvrdo i snažno. Uživala sam više nego ikada u životu. A on mi je zatim počeo šaptati na uho legendu o suncu…

- Predivan je to osjećaj, moja. Moja Ana. To što mi radiš. Skidaj me pomalo i ja ću pomalo skidati tebe. Ali pomalo. I ja ću ti također ispričati legendu o drugom suncu. Plavom suncu. Koje zapravo i ne postoji. Ali zamišljam ga za dvije nemirne duše koje nismo ja i ti. Zamisli ga i ti za njih. Da bude njihova realnost. Da bi ga u konačnici za njih zamislio cijeli svijet. Kao realnost u kojoj njihov nemir neće više nauditi drugima. Nakon što privremeno naudi meni i tebi. Rekoh privremeno. Jer mi ćemo se sresti opet. A oni se pod svjetlom nepostojećega plavoga sunca pod kojim će vječno živjeti njih dvoje nikada susresti neće. Duboko u srcu njihovom ostati će neobjašnjiv osjećaj kojeg su osjetili jedno prema drugome kada su nastali kao jedna duša. I kada su se razdvojili. I postali dvije odvojene duše mimo prihvaćanja bilo kakve Božje intervencije u trenutku kada su razbili dušu svoju. I taj, njihovom razumu neobjašnjivi nemir, koji ih je razdvojio jer su mu to dopustili, će ih tjerati da se nadmeću za naklonost ovdašnjih poklonika kao što smo nas dvoje i nas će njih dvoje i njihov nemir razdvojiti privremeno. Ali mi ćemo se ponovno sresti i znati ćemo da smo jedna duša onda kada čitav svijet bude zamislio plavo sunce za njih dvoje. A jedno od njih dvoje je tvoj sadašnji muž. Druga je vaša služavka koja me neprestano gleda iz prikrajka i piše pjesme o meni. Znaš i sama da si mi ti to rekla. Jer si vidjela te pjesme. A tvog muža ne može podnijeti i stalno ti se žali na njega.

Pričao mi je Ante dok smo polako, nekom uzvišenom čarolijom vođeni, vodili ljubav. Neprestano mi je ljubio grudi i grickao bradavice. Rekao mi je da su predivne jer nisu ni premale ni prevelike. Ali i da jesu nešto od toga, rekao mi je, svejedno bi uživao – jer sam to i dalje ja. I ja sam njemu radila to isto. U trenutku sam doživjela i shvatila istinitost ove legende i počela zamišljati plavo sunce. Daljnji događaji su potvrdili da je Ante bio potpuno u pravu.

Da. Tada sam imala muža. A dan danas mi je Ante muž po Duhu Svetome. Iako se nismo vjenčali i iako fizički nije pored mene.

Naime dok ovo pišem. On je negdje s anđelima. Na nebu. Ubio ga je moj tadašnji muž. Koji je dan danas živ. U zatvoru. Zajedno sa našom tadašnjom služavkom koja mu je pomogla da ubije Antu jer je bila jednako ljubomorna kada je saznala da je bio sa mnom. Pokušali su ubiti i mene. Ali nisu uspjeli.

A ja ću kada umrem otići opet u zagrljaj svome Anti. A to će biti kada cijeli svijet uspije zamisliti plavo sunce za mog tadašnjeg muža i tadašnju služavku. Tada ću znati da je Ante opet u meni. Sa onim svojim skrovitim tvrdim dijelom. Ali ću isto tako znati i to da je on ja. A ja on. Da mi smo jedna duša. Da on u meni živi vječno i u duboko duhovnom smislu. Kao i ja u njemu.

Stakleno zvono



Molim te, bi li htio?


Sjedimo u separeu uz ugodne zvuke tihe glazbe. Podižem čašu i vragolasto te gledam iznad njenog ruba. Sjediš nasuprot mene i smiješiš mi se. Daleko si mi ... predaleko za ono što imam na umu...

Dođi kraj mene, kažem ti, i ti spremno ustaješ i uvlačiš se u tapecirane nabore. Čujem žamor tek nedaleko od nas... Ne marim.

Ljubim te, a nemirna ruka luta i zaustavlja se na tvojim preponama.

Čvrst je i napet, mrštiš se, neudobno ti je u uskim trapericama. Znam da nemaš gaćice, pa nemirno savladam onih nekoliko dugmadi i zavlačim ruku u tvoje hlače... duboko dišeš... Nije ti dobro? - pitam sa smiješkom.

... u mojoj me mašti posjeduješ potpuno, čvrsto me rukama držiš za bokove dok klečim pred tobom uzdignute guze. Dozvoljavaš mi tek mali uzmak da bi me opet još jače navukao na sebe...

Imam jednu neostvarenu želju, kažem ti, bi li mi je ispunio?

Gledaš me bez riječi... ima jedno mjesto, gdje nitko nikada nije bio... Želiš li?

Ne skidaš pogled s mojih očiju... Zašto stenješ? - pitam.




Poznajemo li se?


Stojim nasred sobe... duboko dišem...

Nemirna sam... Ne, ne bojim se, ali sam pomalo izgubljena, preko očiju imam crni povez, ne vidim ništa, samo mrak...

Iako sam potpuno obučena, drhtim, što od nelagode, što od iščekivanja nepoznatog... osjećam da je soba topla, čujem tihu muziku i nečije lagano kretanje...

Pokušavam se okrenuti i tijelom pratiti to kretanje, ali me nečije ruke vrate u položaj u kojem sam bila... tek laganim dodirom... nježno...

Prislonio se na moja leđa, rukama lagano prešao preko mojih ramena, niz ruke, pa ih obujmio oko mene... dlanove prislonio na moj trbuh...

Usnicama mi dodiruje uho... čujem šapat: "Miruj!"

Još ga uvijek čujem, šapuće mi... nerazgovijetno, naslućujem tek poneku riječ: "…polako, umiri se... volim čipku... prelijepa si... samo moja..."

Osjećam topli dah na vratu i njegove ruke koje se penju prema prvom gumbu moje bluzice. Meškoljim se... Ne dozvoljava mi... Samo me stegne uza sebe još jače...
Bilo mi luduje... On uvlači desnu ruku u bluzicu i polako je položi na moje uznemireno srce... Dodir me žari i moje grudi se bude... Drugom rukom, lagano, svlači s mene košulju...

Ljubi mi liniju vrata i ramena i lagano spušta naramenice grudnjaka... Ne mogu mirovati... Vrpoljim se i pokušavam okrenuti prema njemu... Smije se i čvrsto me drži... Ne osjećam da me raskopčava... Grudnjak samo pada pod moja stopala...
Rukama me hvata za vrat, miluje ga i klizi dlanovima leđima do ruba suknje... Lagano otkopčava patent... i gura ruke unutra, pa putuje naokolo bokovima, prema naprijed, dok mu se ruke ne dodirnu i dok ga ne osjetim...

Miluje me preko tanke svilene tkanine... Čujem uzdah odobravanja... i zadovoljstva što osjeća učinak svoga milovanja...

Teško dišem... stenjem tiho i želim ga dodirnuti... još uvijek me ne pušta iz svoga stiska... samo mrmlja zadovoljan onime što osjeća pod prstima...

Uvlači ruke preko tanušnog ruba gaćica i jednim odlučnim potezom svlači sve sa mene... Ostaje mi samo crni povez...

Polako... polako ... okreće me prema sebi... osjećam njegovo duboko, ubrzano disanje na svojim usnama... miluje mi grudi i spušta dlanove na moje bokove...

Spušta se na udobnu, široku fotelju i povlači me sebi u krilo ...

sajam taštine



Luka K.


Luka K. se ubrzo, nakon što je u travnju 1993. WWW pušten u javnu uporabu, navukao na Internet-pornografiju.

Teta Olga mu je poklonila za četrnaesti rođendan kompjutersku konfiguraciju s ugrađenim modemom.

Prošle godine je nosio na godišnji odmor svoj laptop, no kad ga je njegova Tanja zatekla kako u WC gleda porniće, ostavila ga je na njegov trideseti rođendan.

Ni danas mu nije jasno zašto je to učinila, iako je jednom burno reagirala kad joj je pomogao obrijati intimnu frizuru i malo se zaigrao oko stidnih usana.

I dalje misli kako Tanja nije imala pravo kad je rekla da je ovisan o cyber-sexu, jer za ovisnost treba neki štof kao alkohol, duhan ili bijeli prah, a on samo traži suglasje s jednom polovicom svoje sive mase ispod već pomalo prorijeđenog tjemena.

Kao da je otkrio svojevrsno uzajamno sladostrašće između svoga pravoga „JA“ i jednoga centra u mozgu. Ova simbioza traje već sedamnaest godina, iako danas provodi maksimalno 30 sati tjedno na webu ne osjeća ni trag zasićenja.

Pa, web ponuda sexa je narasla s nekoliko tisuća na milijardu stranica…
Sanja je drugačiji tip od Tanje.

Spasila ga je od otkaza kad su ga ulovili kako na poslu masturbira uz računalo.

Već četiri mjeseca žive zajedno.

Zna da i ona surfa po ovim stranicama, ali se obostrano još nisu odlučili progovoriti o ovoj temi.

Svoj surferski kutak je smjestio u oskudno namješteni sobičak gdje inače Sanja pegla rublje, a često i zaspe na staroj fotelji koju je dobio u naslijeđe od tete Olge.

- „Dolaziš li konačno?“, čuo je uspaljeni Sanjin glas iz spavaće sobe.
- „Evo me odmah!“, odgovorio je odsutno…

NF


Nezgoda


Vozili smo cijelu noć, mijenjali se za volanom, na kraju je mene policija u Berlinu zaustavila, jedinog koji je cijelim tijekom puta i pio. Nije bilo alkotesta, priveli su me bez suvišnih riječi.

„Molila me da je gušim, željela je savršeno sladostrašće, ja sam je nabijao i sve jače stezao uže oko njenog vrata, svršavala je kao nijedna do tada, jecala, u nezgodnom momentu sam i ja svršio i dogodilo se, inače sam uvijek imao potpunu kontrolu...“ - sutkinja je citirala post s bloga.

Iako sam sve razumio, tražio sam prevodioca. Nije bilo nikakve zabune, svi su bili uvjereni da sam ja NF, shvatio sam da sam po međunarodnoj tjeralici uhićen zbog ubojstva. Dogodila se strašna zabuna, naša policija šlampava po običaju, nije na vrijeme vještačila tragove sperme.

Nisam imao crnca u ćeliji, kako to obično biva, nego kuratog bijelca koji je volio biti pasivan.

Ipak, nisu se baš sve zvijezde naopako poklopile.

Kad je izgledalo da sve odlazi k vragu, odvjetnik je uspio pronaći blogericu koja je taj dan provela sa mnom u iznajmljenom hotelu u Zagrebu, taj dan je na svom blogu objavila neke fotografija sobe, na jednoj se nazire moja ćela, i ona i moja bivša supruga su posvjedočile da sam suštinski impotentan i da nisam NF.

Oslobodili su me, nitko me vani nije čekao, odvjetnika sam odbio, krenuo sam ka Alexanderplatzu... U jednom momentu začula se škripa kočnica, otvorila se vrata i mlađahna prijateljica zagalamila: „Upadaj NF, imamo sobu! Kako ti se samo mogla dogoditi ta nezgoda?“

Mačka u martama


AHHH!

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani
(narodna)

- Lipa je moja Mala. Ma brate stvarno je lipa. I pametna. Stalno neke teške libre vuče iz knjižnice - mislija je Ante to vruće litnje popodne. Uvatila fjaka. Uz distorziju cvrčaka lino je pregledavao teletekst i otvorija još jednu limenku hmelj-napitka.

Mala je već danima radila sezonski u konobi dida Luje, a noći je provodila nad knjižurinama, štrebajući za stručni ispit. Ante se jedva provlačija u njen nakrcani raspored. Sve se svodilo na kakav ledeni čaj i malo stiskanja na pustoj plaži devastiranog hotela iz 80-tih. A Anti sunce opizdilo u glavu. Svuda oko njega polugole ženske. Nemoš proć mistom! Topići, dekolteići, suknjice, nožice, pomozi Bože! Đir po mistu zadaje mu fizičku bol. A Mala već dugo nije dala.

Vruće li je, za popizditi! Klima crkla, promaja za kurac. Znojavim prstima tražija je rezultate baluna, ali se zajeba i okrenija na… «Vidi, vidi. Ovo je zanimljivo», Ante se malo udobnije uguzi na kauču. 060 45 45 777. Hot lajn. Napaljene i mazne. «Baš mi tako nešto triba», pomisli Ante i ležerno provjeri svoju dragocjenost. Zgrabi telefon i pun samopouzdanja utipka brojčice s ekrana. Tuu-tuu! Zvoni, jebate led!

– Dobrodošli na liniju Napaljene i mazne. Mi smo ovdje samo za vas. Ispunjavamo vaše najtajnije i najvrelije snove!
– Too, stara! – zadere se Ante seksi snimci.
– Za početni izbornik, birajte 0. Za povratak na početni izbornik, birajte 1 – Bip!
– Dobrodošli na početni izbornik. Za oralac, birajte 2. Za lezbijske avanture, birajte 3. Za analac, birajte 4. Za kinky seks birajte 5.

- Što ću prvo, srca ti? Aj, neka bude oralac, za početak - i Ante stisne 2.

– Slurp, slurp, liz, liz, liz, mmmnjamnjamnjammmm…
– Ma koji ti je to bog, jeba te ja?? – naduri se Ante i vrati se na Izbornik, pa odabere avanturu s lezbijkama.
– Mmm, kako si slatka, mmm, kako si glatka…

– Alo? – progrmi Ante – Alo?? Što je sad, jebenti? Pa i ja bi se tija pridružit vama – ali snimka dviju ženskica u akciji nastavi sličnim tonom.
Ante se znojia ka rotvajler. Odluči preskočit analac i odabere kinky seks.
– Ahh…hhh…ti želiš biti moj rob…daaa… ti želiš lizati moje kožne čizme. Vezat ću te lisičinama za krevet pa ćeš osjetiti bič svoje voljene Dominike!
– Ma, ja … – zasopće Ante – … nisan ja ništa napravija, Iruda ti, što ćeš mi ti da me vežeš? Pa kuda ide ovaj svit?! – potpuno poražen, odabere analac.
– Hallo, ih bin Franz i ja ću ti pružiti nezaboravan doživljaj sa svojim velikim, tvrdim… – e sad je Anti puka film. Deformirao je praznu limenku, a zatim je odletila u tri pičke materine iza televizije.

Digne se s kauča i potegne grilje. Sunce je polako klizilo u modrinu na zapadu. Duboko udahne i još jednom zgrabi telefon. Tuu-tuu!

– Alo, Mala? Aj doći ću po tebe za po ure. Pa ćemo na ledeni čaj!

Kratke domaće


Kad poželiš…


Nina je oprala kosu i brisala ju svojim velikim žutim ručnikom. Uživala je u trljanju glave i frotira koji je mirisao na omekšivač rublja, deterdžent i šampon s mirisom borovnice. Kosa je već jako narasla, razmišljala je. Šišanje? Farbanje? Nova frizura? Novi izgled? Nova Nina?

- Bilo bi vrijeme, pomisli u sebi. Ovakva ista i obična ne sviđam se više ni susjedu Marku, hauzmajstoru, a kamoli sebi, o Robiju da i ne razmišljam. On tako i tako odavno ne primjećuje promjene na meni, čak i kad se nešto dogodi («da, lijepa ti je ova nova haljina, a cipele? A i one su nove? Je, fakat su zgodne», bili su njegovi najčešći komentari).

- Još kad bih i znala što uraditi s ovom kosom, ovim debelim dupetom (no, za dupe znam, moram smršaviti, ali kako…?)…

Razmišljanja ispred ogledala bila su još jedna od serija samokritičkih osvrta, po kojima je vjerovala da je ipak tipična žena (nesretna, neshvaćena, nevoljena… uopće «ne»), ali nije se predavala. Nanosila je puder i šminku jednakom pažnjom na svoje pravilno i lijepo lice, antičko-grčkih crta. Gledala je u svoje grudi i milovala ih pažnjom najiskusnijeg ljubavnika, pa zatim lagani dodiri po vratu, uzdasi, tako malo je bilo potrebno za razvijanje mašte… uživala je u pomisli na susjeda Marka, hauzmajstora, muškarca, antijunaka njezinih snova – mršav, koščat, s blagim izrazom lica, unatoč svoj muževnosti, grubim crtama, dvodnevnoj bradi, pomišljala je na njegove mišićave i koščate ruke, na njegove uske traperice ispod kojih se nazirala njoj omiljena meštrija. Sanjarila je o njegovom tijelu, dodiru i nespretnim muškim kretnjama, koje odaju nestrpljivost, žar, žudnju…

Ruka se spustila s vrata preko ramena i grudi do pupka, gdje se zadržala u nestašnoj igri još jednom od njezinih erogenih zona. Tek ovlaš je dodirivala tu osjetljivu točku i poigravala se s osjetljivošću vlastitog pupka i tijela uopće. Gurala je palac lagano unutra i kažiprstom lagano kružila okolo. I dok je lijeva ruka «obrađivala» pupak, desna se nježno spustila do šumice pedalj niže. Prstima je pretraživala dobro poznati teren. Tražila je i našla gumbić zadovoljstva, njezinu najosjetljiviju točku (ali ne i jedinu). Pipkala je gumbić dok se nije zacrvenio i nabubrio, a lijevom se rukom vratila na grudi i pipkanje vlastitih bradavica.

Ova je igra postala sve uzbudljivija i sve manje pod kontrolom njezine svijesti (to je zapravo i željela, isključiti se malo, zaboraviti na stvarnost i uživati u vlastitoj putenosti…). Izvijala se i jecala od uzbuđenja, prsti su prolazili sve najosjetljivije točke, ulazili u sve rupe i rupice, dodirivali gumbiće (i bradavice na grudima je smatrala gumbićima), a sjedeći položaj i oslanjanje na vrata kupaone su joj dali osjećaj čvrstog oslonca i opuštenosti (ono što je uvijek tražila). Lebdjela je u vlastitim svemirima putenosti i mašte, uživala u bezvremenosti i opuštanju na njoj najdraži način.

Zvono je resko zazvonilo na vratima. Pa opet. Tri puta. Ne, nisu starci, oni imaju ključ, a ni poštar (on uvijek zvoni dva puta), Robi je na putu, a Ana (sestra) je na faksu. Tko bi sad mogao biti, s mukom se ustajala i polako se vraćala u stvarnost, ponavljajući ovo pitanje u sebi. Zazvonilo je još jednom. Četvrti put. Ovo je previše. Netko je uporan. Jehovini svjedoci? Prodaja čestitki (ali Božić je prošao, a do Uskrsa ima još dva mjeseca…). No, nema veze, pogledat će na špijunku, pa se vratiti u kupaonu, dovršiti igru kako i priliči, razmišljala je Nina.

Pogled joj se sledio onog trena kad je kroz špijunku ugledala susjeda Miška, hauzmajstora – onako prljav od ulja i rada po kotlovnici, u kombinezonu i majici s tregerima, a gola i dlakava prsa orošena znojem su se jasno vidjela … što sad? Ništa, smireno ću otvoriti vrata i pitati što treba, a onda se vratiti i maštati o njemu… smišljala je Nina scenarij razgovora sa svojim omiljenim susjedom. Ipak, klecanje nogu i jako crvenilo lica odavali su tajnu kupaone. No, što je tu je, pomisli ona, pa neće valjda čekati da susjed odustane, a vidjela je i da se sprema peti put pozvoniti.

- Dobar dan susjed, kojim dobrom? - pokušala je Nina zvučati uobičajeno opušteno i šaljivo, uz onaj svoj redoviti šarmantni osmjeh (iako joj je bivši dečko, Deni, rekao da je taj osmjeh zapravo jebozovan).

- Bok, suseda, znate, ja sam došel popraviti onu pipu, onu u kupaoni, kaj ste mi rekli prošli petak, ma, znate…

- Je, je… - pokušavala se sjetiti Nina. I to smo se dogovorili za danas, za sad (pokušavala se sjetiti koliko je sati)?

- Pa, rekli ste sad, mislim, ak' vam sad paše? Ak' vam ne paše, dojdem je sutra il' popodne oko tri vure, kad obavim onaj kotel dolje. Paše?

Sjetila se da je sama u kući i to ju je osokolilo, pa je nekako izazovno oslonjena na vrata, pozvala Marka, ovaj put na «ti» u stan, točnije u kupaonu (ponovo je osjetila uzbuđenje, bradavice su nabubrile ispod frotirskog ogrtača, a vruća unutrašnjost osjećala je blizinu objekta svojih maštanja).

- Je, Marko, uđi, može i sad, kad poželiš… (počela se vraćati svojim maštanjima). Samo daj, ima posla, u kupaoni bi mi baš mogao pomoći, ima tamo posla za tebe… onaj njezin čarobni šarmantno-jebozovni osmjeh vratio joj se na lice, gledajući Marka kako ulazi u stan i kupaonu, nesvjestan sudbine i njezinog iznenađenja.


21.05.2010.

ZAPISI LJUTIH BABA



KUČKE


Ne radi se o tome da ne volim svoju ženu. Uopće ne. Mislim, uopće se ne radi o tome, da me ne bi krivo shvatili.

Problem je što je Ona jednostavno prkosila kurcu. Ona. Ružica.

Pojavila se niotkud. Samo je jedno jutro prošetala ono svoje pseto.

Upravo sam otključavao vrata mesnice i spremao se dobaciti "dobro jutro" voćaru Marku kada me privukao čudan izraz njegovog lica. Odvalio je vilicu skoro do ramena. Išao sam za njegovim pogledom.

Vodila je na uzici nekog mišićavog crnog kučka (nikada se nisam razumio u vrste i podvrste).

Zapravo, pseto je vuklo nju.

Visoka, tanka, ali sise, brate, kao lubenice. A kao lubenice bili su i guzovi ispod tanke, kratke haljinice. Okretao sam se za njom, okretao se i Marko, a okretale su se i lokalne ranoranilačke babe. Činilo mi se da kao u usporenom kadru, sise mislim, skaču gore dolje, dok po njima mlate plavi pramenovi kose.

- Ijuuu! Kako je nije sramota, tako golišava hodati po ulici - dobacila je Duda iz pekare.

Ja sam još uvijek prtljao po ključevima kada me iza leđa presiječe pitanje:

- A gdje si ti zinio?

Moja bolja polovica sjevala je pogledom na mene. Brzo sam okrenuo ključ i skoro razbio nos o staklo pokušavajući ući. Zaboravio sam da uvečer okrenem dva puta.
I to bi možda ostalo samo na "vozanju" miška u kupaoni da nije pored mesnice prošla i sutra ujutro, pa opet sutra... Za nekoliko dana počela je i pozdravljati.

Kada sam pristojno odgovorio "Dobro jutro susjeda", ova moja me uvukla unutra i prosiktala:

- Kakvi ste vas dvoje susjedi, ha?

- Pa, maco, samo sam ljubazan…

- Ma ljubazan, jel, pohotniče stari! Može ti kćer biti, fuj! - podvukla je.

Ma dobro, sad, kćer baš i ne može, osim ako nisam počeo jako rano (a nisam), ali znao sam da je to samo žuto svjetlo na semaforu i primio sam na znanje.

Uhvatio sam se kako sam je počeo čekati ujutro i izvirivati kada će proći.
A kada bi prošla, pao bi mi kamen sa srca - još je tu... Izgledala je uvijek kao da je tog trenutka iskočila iz kreveta, oskudno ljetno obučena, japanke, vruće hlačice i kratka majica, potkošulja, haljinica... Sumnjao sam da zna kako nas "piljare" loži od reda i da to radi namjerno. Nije nosila grudnjak i bradavice su joj stršile na izvolte. Pitao sam se da li su silikoni. Bile su prevelike da tako napeto stoje, a opet, mlada je... Trudio sam se da ne mislim o svemu tome o čemu sam stalno mislio, i sam sam sebi djelovao sve pohotnije.

Jedno jutro ishalucinirao sam da ju je pas provukao golu ispred izloga, izjurio sam van i skoro se sudario sa Markom.

- A di ti letiš, ha, i ti bi jebo nešto mlado, izgleda - kroz smijeh će.
- De, šuti, čut će te ova moja pa smo najebali obojica!
- Pa ti bi mogao najebati svakako, čini mi se - reče Marko trljajući bradu. - Ne šeta ova tek tako ovuda svako jutro.
- Ne pričaj gluposti! - rekoh, ali crv ugode ubode me u preponama. - Žena šeta đukca!
- Ja bi reko da ona traži đukca, a ti kako oš - reče Marko pa izađe.

Osjetio sam kako me hvata nervoza i kako mi se kita ispod kecelje ukrutila. Iz čista mira. Bože, što je ovo? Ovo mi se nije dogodilo godinama!

Tu noć sam ševio Irenu kako već dugo nisam. Jedva sam dočekao da legne u krevet i obrušio sam se na nju kao uragan. Gurnio sam joj jezik u usta dok ništa nije stigla reći i zavukao joj ga cijelom dužinom. Nekada mi je znala reći da je jezikom izjebem kao kurcem, da mi je baš kao i on, dug i debeo, i da je to strašno uzbuđuje. Da je to još tako osjetio sam kad sam joj ga gurnio, odmah, bez predigre, i primila me spremna i vlažna. Nabijao sam joj ga do jaja dok je stenjala i izvijala se. Pred očima su mi bile one ukrućene bradavice i osjetio sam kako se bližim vrhuncu. Znao sam da ona još nije gotova ali nisam mogao izdržati, prasnio sam uz krik stegnuvši guzicu da ga iscjedim do kraja.

Ljutito je ustala iz kreveta i odjurila u kupatilo.
- Idiote, rekla sam ti da ne svršavaš u mene!

Zalupila je vratima. Zapalio sam cigaretu i duboko uvukao dim.

Stvari su se pogoršale kada je Irenina sestra Vesna otišla na dva tjedna u Rim i nama ostavila svog džukca. Arona. Ogromni crni doberman. Naravno, istančanim njuhom ljubomorne žene, nije mi dopustila ni da mu se približim.

Jučer je otišla kod frizera i ostavila ga vezanog ispred ulaza u mesnicu, iako sam se bunio da plaši i rastjeruje mušterije.

Ako oni neće unutra, nećeš ni ti van - rekla je sarkastično i otišla.

Ali nije računala s tim da će Ona ući unutra. Ona. Ružica.

Obratila mi se uz očaravajući smješak:
- Susjed, pa ovdje se događa prava ljubavna priča!

- Kakva priča - lecnio sam se.
- Ljubav na prvi pogled, vjerujete li u to?

Osjetio sam kako crvenim do korjena kose.
- Pa nisam o tome razmišljao... A zašto vi to meni sad govorite? - prešao sam u napad.

Osjetio sam kako mi srce brže udara u očekivanju odgovora.

Veselo mi je mahnula prema van. Izašao sam za njom trudeći se da skinem pogled s guzova koji su skakutali podijeljeni tangama.

Bem ti... Aron je skoro otkinuo povodac natežući se prema Ružicinoj crnoj kuji koja ga je dahćući zaljubljeno promatrala sa sigurne udaljenosti.
- Mislio sam da je i on ker, oću reć muško...Osjetio sam kako od nelagode još više crvenim.
- Znam što hoćete reći - vedro će - …ali to je Jagoda.
- Jagoda? Mislio sam da je to ime za kravu?

Ugrizoh se za usnu. E, baš se znam prosrati. Ali nije mi zamjerila.
- Ma zapravo je Berry, ali ja je od milja zovem Jagoda. Samo izgleda opasno, a zapravo je vrlo umiljata.

- Kao ja - odvalim.

Ona me pogleda zainteresirano od glave do pete. Sad, nisam baš izgledao kao jagoda, metar i osamdeset pet, preko sto kila, a posebno ne umiljat u krvavoj mesarskoj kecelji. Osim što mi je opet dolazilo milo gledajući je onako znojnu s jebenim bradavicama koje su se opet krutile, pa sam osjetio kako se i ja krutim sve više.

- Mi smo vam ovdje odmah iza ugla, čuvam teti kuću preko ljeta. Jagoda ima boks u dvorištu pa ako niste protiv, znate, tjera se....

O Arone Bog te blagoslovio!!!

- Pa, hm, ne bi trebalo biti problema, ali moram razgovarati sa ženom.

Ne spominji vraga da ne dođe!

- Što se ovdje događa?

Od ledene boje glasa zazeblo me oko srca. Kita mi je momentalno pala.

- Irenice, evo Ružicina kuja se tjera pa....
- Ružicina kuja se tjera, ha?! (Ne znam što mi na pamet padoše stihovi - "Pogledom me sasjekla ko mačem..")
- Ne kapiraš Irenice, to je mala Ružica od susjede Zdenke iza ugla...
- Sve ja kapiram, jasno - prekinu me i okrenu se Ružici. - Aron je pas sa vrhunskim papirima i pari se samo sa kujama iz dogovorenog legla, a ne ovako...s ulice - prezirno će, odmjerivši Ružicu od glave do pete, jasno joj dajući do znanja da misli na nju.

E pa onda bih ja bio, jelda, vrhunski pas… hmmm... ali ne bi ništa imao protiv rasne kujice s ulice…

- Šta ti bleneš - prekine me iz sanjarenja.

Ugledao sam Ružicu kako zamiče za ugao dok me moja kopriva otrovno gledala. Osjetio sam da se sprema sranje.

Ljutito je hodala po sobi, neprekidno brundajući.
- Dok kuja ne mahne repom ker ne skače, ali ti si prevazišao sam sebe! Kako te nije stid, dahtao si na nju gore nego Aron na njenu kerušu!!
- Praviš problem tamo gdje ga nema, samo je ljubazno pitala...
- Ma jeli? - ciknu. - Ljubazno??? Kako je nije stid priči starijem čovjeku i bilo kako ga pitati da njegov ker pari njenu kerušu? Gdje se to pristoji, gdje pitam te ja?

Osjetio sam kako me hvata bijes. Već sam u debeloj krizi zbog "labuđeg pjeva", kose je sve manje, sala sve više, svaka tri mjeseca mi je rođendan, a sad me i ona još tu jebe deset puta na dan kao da sam stariji od Metuzalema. Izbrojao sam u sebi do deset pa pokušao "zakopati sjekiru".
- Ajde smiri se, to je samo balavica, nemoj praviti problem gdje ga nema. Zar bi ja pored tebe nekog pogledao? A maco? - približim joj se i štipnem je za bradavicu. Osjetio sam kako se stišava.

- Ti bi izjebao i moju pokojnu babu - još je protestirala, ali osjetio sam da je najgore prošlo. I dalje sam joj mazio grudi.

- Dramatiziraš bez veze, samo si Aronu pokvarila priliku za dobru ševu - rekoh s osmjehom.
- Ma nemoj - ako mu je do jebanja neka naguzi svoju gazdaricu - pakosno će.
- Vidi, vidi ti nje, jel i ti o tome maštaš? - zainteresirano sam je pogledao.
Lagano mi je masirala već nabrekao kurac, smiješeći se zagonetno.

Sklopio sam oči i prepustio se uživanju. Pred očima mi se stvori slika Irenine okrugle guzice, izbočene, namještene na gotovs i njega ..
- SUSJED, SUSJED!!!! - prenu me vika malog Iveka. - Eno se Aron otkinuo i pobježe!!!

A u pičku materinu, već drugi put danas ostajem suha nadrkanog kurca!
Jebo ga onaj ko ga i doveo! Preko volje se dignem i obujem papuče.

- De požuri, Vesna će poludjeti ako se izgubi - nervozirala je Irena.

Sjurio sam se niz stepenice samo u šorcu i papučama. Obrišem graške znoja. Prokleta i noć i sparina i ljeto i pseto.

Odoh do ugla pa skretoh u ulicu. Nešto mi sinu u glavi. Zabrzah prema kući Ružicine tetke. Čim sam ušao u dvorište, čuo sam glasan lavež, pa cviljenje, dahtanje...
Obiđoh kuću i pođem za zvukom cviljenja. Primakoh se boksu. Prvo sam ugledao Ružicu. Osvijetljena svjetlom sa trijema, stajala je naslonjena na ogradu boksa i širom otvorenih očiju gledala u dva crna tijela. Aron je gotovo potpuno zajašio Jagodu. Kratkim trzajima uz cviljenje i zavijanje nabijao se u nju, a ona je stajala raskrečenih nogu i isplaženog jezika i dahtala prodorno pišteći.

Osjetio sam kako mi je kurac tvrd kao kamen, jaja su me već počela boljeti. Primako sam se Ružici ne skidajući pogled sa životinja. Stao sam odmah iza nje, mogla je na vratu osjetiti dah iz mog nosa. Nije se odmakla. Prišao sam još malo bliže i osjetio kako joj kitom dodirujem guzu. Nije se odmakla ni tada. Kroz glavu mi je prošlo, da li je toliko zanesena da ne osjeti ili joj prija moj dodir. Nisam imao što izgubiti. S leđa sam je pritisnio uz ogradu. Šakama sam joj stisnio obje dojke, štipajući bradavice između kažiprsta i srednjaka. Osjetio sam kako se pribija na mene. Spustih joj bratele od haljine do struka i stegnuh joj gole grudi koje su jedva stale u moje velike šake. Pomislio sam da ću svršiti od slasti. Počeo sam joj sisati vrat i lizati uši. Izvijala se i stenjala, pribijala na moju kitu. U trenutku sam joj zadigao haljinu. Jednom rukom sam vukao njene gaćice a drugom odvezivao moj šorc. Malo sam se sagnio i zavukao joj ga do jaja. Počela je zavijati i stenjati kao njena kuja. Jednom sam joj rukom držao sise, a drugom je stezao za picu i mlatio po njoj iz sve snage. Što sam je više čekićao ona je glasnije dahtala i to me dovodilo do ludila.

Osjetio sam kako mi kurac pulsira i čeka eksploziju. Kada je ona vrisnila, osjetio sam kako sam i sam prasnio, i razlio se u njoj, činilo mi se u litrama. I dok sam u ekstazi još trzao i stezao dupe, zadnja slika mi je bila…

…Aron liže Jagodinu picu i guzu, Irenino zaprepašteno lice s druge strane ograde, vrisak koji para uši: - KUČKEEE!!!

I strelovita misao u glavi.. - Blago Aronu! Ja više ne stignem učiniti što on jeste.....

LobyM


ZA NOVE CIPELICE


Pero, daj više prestani plaziti po meni. Kaj ne vidiš da me pikaju vikleri na glavi! Samo sam se zato okrenula na bok, nisam ti se naguzila.

Oh,oh,oh, rokče moj Pero i prčka, prčka, jooo! - kak je nespretan, nije u stanju niti gače skinuti a da ne zronda sav krevet.

Daj budem ja, evo u hipu sam spremna samo da to što prije odradim i ubijem okeco. Namjestim se na bok i za svaki slućaj palim TV, znaš da više volim malo svijetla, hahahaha, ma kak da ne, ali usput ću malo tamo škicnuti u slučaju da Pero opali maratonski pik-pik od kojih 5-6 min. Pa mogao bi večeras. Na ledu je već par dana i već mu para izlazi na uši. Dobro to je više alkoholna para, ali kaj sad. Nakrkao se danas za ručak ko krmak, izlio u sebe par gemišta i sad mi tu slini. A dobro Pero moj, što se mora - mora se. Za domovinu spremni ili za šoping. Tak si pikam nove cipele i par krpica da jednostavno moram biti spremna i na žrtve. Ipak je u ratu i ljubavi sve dozvoljeno, ne?

Mislim ja tako o svom novom proljetnom lucku, vrtim guzom automatski , kad odjednom oštra me bol ošine ko da sam usred koncerta Filharmonije odjednom zaćula Seku Aleksić.

Pero, manijače pokvareni smrdljivi. Pa ne u šupak! Ti bokca, miči se s mene kretenu polupijani!

Ma nisam ja kriv, kokice moja dragana, micika moja, pa ti si se sama....

Ma kaj sam se sama nabila, mulec jedan, pa ja valda znam di mi je guzica, a ti si tak jadan da si već zaboravil di je pička! Ti materina luda!

Dignem se demostrativno i jurim u kupaonu, a šupak žeže ko da sam se najela feferona. Na vratima zastajem, priprijetim mu prstom i kažem:
Platit ćeš mi to skupo, ja ti velim!

Dobro, dobro, ja bum namiril štetu tvom šupčeku, bez brige, sve je v redu, on će jadničak pomirljivo.

Cereći se pred ogledalom samozadovoljno, zamišljem kako će mi ga spičiti Marko u srijedu, kad skoknemo na pauzi za gablec na Sljeme, a ja dignem nožice na haubi.... u novim cipelicama.

napalm



Pasje jutro

Pasje jutro. Nedjeljno. Sparina. Možda bi trebalo ubiti koje hladno pivo? Možda pojesti nešto? Možda otići u Mehiko? Je, fakat… Ne bi bilo loše da netko svrati na kavu, npr. Tea? I to bi ubilo vrijeme, a Saša ionako visi na Internetu. Njegovo Svetište! A i to je nekakav bijeg, jebi ga, svatko po svom, ukusu… Recimo, sad zvoni na vratima i eto nama prijateljice T. Bok, bok i sl. Kava? Pivo? Nekaj? I onda uobičajena spika: Ko? S kim? Kak? Kolko' puta i tak, kužite? Saša ionako mrmlja i indignirano klima glavom i dadaka tu i tamo. Ženski raj! Mada meni mozak i nije baš na tim okretajima. Gledam je dok priča i dok iz tih usta izlazi gomila besmislica, mislim si kako bi bilo staviti jezik u taj izvor zvukova, u to meko i crveno meso, kao trešnjino. Mislim, O.K. možda je to zbog ove vrućine?! Svejedno, ne bi bilo loše da skine taj topić i pusti ih van, na slobodu, na sunce. A ionako, što je bolje, po ovoj fjaki, nego hladno pivo po toplim bradavicama, sve do pupka i dalje, u potočićima do dolje… I tangice, urezane u napeto, preplanulo dupe i noge bez kraja. Vrtoglavica, zujanje u ušima i teško gutanje sline. Sašina podignuta obrva? Ništa, kažem, siesta. Gledam je dok se proteže kao mačka, tu na našem kauču; bestidno, pohotno i iskonski prirodno. Kosa joj pada preko lica, bljesak očiju, deep blue. To je previše, grabim je za dupe i kosu i ljubim divlje i nježno i guram se u nju, cijelim tijelom… Ližem te prekrasne bradavice, na tim fenomenalnim grudima koje se propinju do mog jezika. Gutam taj sok od hmelja, iz njenog pupka i opijam se. Kakvi opijati, čista pušiona. Širim joj bedra polako i NJUŠIM je kao mladu zvijer.Volim to njeno crvenkasto krzno, koje skriva i nudi… Još malo i tu sam, na cilju, korak do zaborava… U Utopiji svačijoj, muškoj, ženskoj, svejedno… A onda se stvarno čulo zvono na vratima. E, jebi ga, ne daju čovjeku mira ni nedjeljom, mislim si. Dobro, a da otvoriš vrata? - veli Saša. A idem, kad moram, govorim si u bradu. Eto nama Vesne! Dobro, nije Tea, ali mislim ta duga,crna kosa i tijelo…. Gotova sam. Čujem još Sašu kako mrgodi, u stilu: a tak' je to kad živimo malograđanskim životom! I te kave s prijateljicama….

pero u šaci


ODLIČAN ĐAK


Sjećam se, moglo mi je biti 13 ili 14 godina, cura iz razreda je došla kod mene da zajedno učimo, bila je u pitanju neka zadaća ili test (tad sam još bio ''odličan đak'', pitajte se zašto). Tek sam počeo saznavati što je to pubertet. Ona, je, međutim - budući žensko - o tome već ponešto znala. Već je bila djevojka, ja još dječak. Ona ženskog, ja srednjeg roda. Ja njoj nezrelom glupošću, ona meni sublimno. Bila je nepojmljivo seksi! Otišao sam u kuhinju, spravljao sam joj... ne znam više, neko piće, sok valjda. Uglavnom, bit cijele scene je da sam to činio spuštenih gaća. Ništa me ne pitajte. Jednostavno sam, došavši u kuhinju, osjetio nezadrživ poriv da skinem donji dio trenerke i gaće i nesputano se ''razmašem'' (dok ona tamo - ništa ne sluteći - sjedi i čeka svoje piće). Osjećao sam neopisivo uzbuđenje (kao što vidite, još i danas ga se sjećam). Kod mene u roditeljskoj kući dnevni boravak (u kojem smo ''učili'') i kuhinja (u kojoj sam ja ''spravljao''), odvojeni su hodnikom. Ali u oba štoka nedostajala su vratna krila. Što znači da se bez problema mogla u roku par sekundi stvoriti u kuhinji! Ah, kakva je to naslada bila! A bez da sam se i taknuo. Minutu-dvije osjećao sam se kao Leonardo di Caprio na pramcu Titanica, uživajući u svojoj drskoj, frivolnoj nesputanosti. A zatim sam, na žalost, morao navući gaće nazad, i kao da ništa nije bilo, izgovarajući uobičajene osnovnoškolske štoseve, donijeti djevojčici njen sokić.

I ništa, samo smo učili.

lutka iz izloga



PRIČA SA SELA

sunce je bilo crveno iz trave je raslo nešto drveno.

on: beskućnik, umjetnik, slobodnog duha, frajer. ona: tinejđerka, slatka, koža ispod pupka joj sva glatka.

njihov prvi seks:
stajala je na sve četiri i radila sklekove. on je vozio prikolicu. onda ju je vidio, prišao joj je i rekao:
"bok, ti si tako seksi, kad radiš skleks ja bih s tobom jedan na eks."
pa su popili sok od bazge. onda je još rekao
"popij još i još još još."
iz daleka ih je snimala jedna kokoš. samo jedna, ostale su čuvale jaja. bio je april, ne prvi, i brzo će uskrs.
"a kad puno popiješ nešto ću ti reć'!" i ona je popila. "još, još, još", pa je otišao jer je iz pimpeka bazgu popišao pa se vratio i za guzu je uhvatio.
"da ti imaš jednu kravu i da ja imam jednu kravu to bi bila ista krava. naša krava."
on je bio apolon, on je bio bog i ona je pala, onda mu je dala. njezina pica je bila ko artičoka. lizo ju je i lizo jer bila je puna soka.
"o pico moja tako si fina, lizo bih te lizo, ja i cijela kina"

on ima srce u kojem pjeva milijun slavuja. on ima anđeoska krila s perjem pauna. njezina pička cvijeta, iz nje rastu mirisne ciklame. on ih ubere i pokloni frizerki od svoje mame.

njihova prva svađa:
njihova ljubav je ko kemoterapija. on je njezin grof. on nosi krunu na falusu. od silne strasti njoj misli se gube, ona uzima falus i pere zube.
on "droljo odvratna, krezuba, fuj"
ona "ali..oprosti. ja tebe volim"
on "smeće jedno prljavo...moje remek-djelo zbog tebe je mrljavo"
ona "ali kad si tako grub zaboli me zub"

onda se rasplakala.

on je rekao "prestani, sva smrdiš kad plačeš". ona je rekla "ti smrdiš kad me tako grdiš".on je rek'o "svi te diraju za cice, ti si štraca s placa". rekla je "primi me za sisu". on je stao u gnoj. to je bila ljubav sa sela. ona je bila krava a on je bio vol.

Marinianis




MOLJAC


Metal je lupnuo o metal. Uznojena Divna trgnula se iz zagrljaja Crvenokosog.
-Muž!
-Što je bilo? Kakav muž?
-Muž ulazi u stan. Otključava vrata.

Crvenokosi je odgurnuo Divnu sa sebe.
-Ti nisi normalna. Rekla si da je na terenu! - prosiktao je. - Daj hlače. Gurni cipele pod krevet. Gdje mi je košulja?
-Sakrij se u ormar.

Uznojena Divna, raščupane kose svezane u mlohav rep drhtala je od straha i prekapala po zgužvanoj posteljini panično tražeći donje rublje. Crvenokosi je raskrilio ormar ugurao sklupčane hlače i majicu, potom tiho razgrnuo odjeću koja je visjela sa vješalica. Polubočno se zavukao u dubinu s koljenima prema van. Vršcima prstiju privukao je vrata ormara i do bola držao kratak metalni patrljak bravice s unutarnje strane krila ormara da se ne rastvore. Savijen u grču čučao je zabijene glave između vješalica s kratkom odjećom. Koljena je uvlačio u dubinu koliko je mogao kako ne bi dodirivao vrata ormara koja je ionako jedva pridržavao. Gušila ga je ormarska prašina i toplina. Glava mu je bila zabijena u neko krzno jako namirisano protiv moljaca. Prepoznao je ulje lavande. U nosu je osjetio potočić vlage i iritaciju na kihanje.
- Mora da je zečje krzno.- pomislio je.

Drugom rukom brisao je sluz i palcem i kažiprstom pritišćući nosnice borio se protiv iritaciju na kihanje.

***

Topot peta po parketu bio je vrlo čujan u tišini apartmana. Zatim je začuo škripu kvake. Divni je izmakao udah koji je ukazivao na grč i strah. Vidio ju je kroz tanku liniju svjetlosti između dvoja ormarska krila. Bojao se disati.
Divna je imala na sebi gaćice, zatim majicu navučenu naopačke.
Nestala je s škrtog vidika. Čuo je da se zavukla u postelju.

***

Topot tvrdih peta muškog koraka došao je do ulaznih vrata spavaće sobe. Kvaka je propala, a jačina zvuka udaranja stopala o parket gotovo se udvostručila.
-Divna, nisi u salonu?

Drhtavim i maznim sopranom Divna je podbočena jastukom i dlanom položenim na čelo odgovorila na čuđenje.
-Bok. Nije mi bilo dobro. Jutros me počela boljeti glava i povraćalo mi se, pa sam došla kući. A ti, nisi li trebao biti u Đurđevcu danas? Rekla sam curama da me zamijene na dva, tri sata.
-Otkazan je put u Đurđevac, direktor je iznenada morao poći na drugo mjesto.

Crnokosi suprug, nesvjesno poput zvijeri slutio je atmosferu parenja. Zavaravao je izgled uredne sobe. Divnin glas postao je sigurniji, pokušala je zapodjenuti razgovor.

***

Suznih očiju, nosa pritisnutog kažiprstom i palcem, Crvenokosi je kihnuo facom zagnjurenom u namirisano krzno. Izgubivši na trenutak kontrolu, između palca i kažiprsta druge ruke iskliznuo je metalni patrljak. Ormar se raskriljavao polako i škripavo u smjeru potrošenih šarki.

Između odjeće zabijelio se par dlakavih potkoljenica.

Zapisi iz džepa


Žena


Sve se moglo odviti i daleko vulgarnije no što jest, a ovo zapravo uopće nije bilo prostački, bezobrazno, lakomisleno.

Vrlo bih se vjerojatno i tada dopustila zavesti, ali onda bi moja predaja bila samo jedno fiziološko ostvarenje više, čudesan animalistički poriv, tek jedna više biološka slutnja o imitaciji čina reprodukcije.

Nisam još srela nekoga tko je igrao takvu igru - tražio mnogo više od simpatičnoga trepetanja i pućenja usana; prvi ljubavnik koji je na sebi svojstven način ipak tražio da budem pametna, mnogo više od simpatične, duhovite, glasne plavuše, koja će ujutro, dok bude kvasila bose noge u lokvama na putu do kuće, lagano zaboravljati svoga noćnog suputnika.

Kažem, sve je moglo biti tako obično i jednako tisućama intimnih susreta stranaca u noći.
Bukowski bi od toga napravio golu butinu koja se presijava na svjetlu koje dopire kroz prozor jeftinoga bordela, a Coelho bi napisao čitavu povijest nekakve duhovno prazne žene koja se u tom trenutku budi i čitav svoj život do tada i od tada počinje tumačiti s religijskog aspekta toga što se odvilo.

Neka su iskustva zanemariva, kao i lica ljudi s kojima smo se budili kada bi nas tjelesne želje do te mjere obuzimale da bismo se, u nedostatku odlučnosti da se odupremo, jednostavno pustili, neki bi put vrištali, neki puta bi to iskustvo bilo bljutavo poput šalice čaja iz kafe - automata na kovanice. Ali bismo svaki taj puta umili svoje lice jednako neispunjeni zanosom divljačkoga čina u koji smo se upustili. Sveli smo sebe na nekoliko otrcanih rečenica i karakteristike svoga fenotipa na koje se nekome 'diže'; istina, naše je tijelo možda doživjelo nekakav vrhunac, ali je naša ljudskost bila toliko degradirana da si nismo dopuštali o tome razmišljati jer smo mislili da ćemo povratiti od samosažaljenja ako se sagledamo iz svih kutova toga što se dogodilo. Ne iznosim nikakve silno moralne zaključke jer nisam ni sudac ni porota, a Boga evociram (zvučat će uvredljivo onima koji se smatraju vjernicima, pa se odmah ispričavam za nelagodu koju će ova izjava izazvati) samo kada do te mjere zabrazdim da se sve ostale ideje rasplinu. Svoj osjećaj za ispravno uglavnom analogijski gradim sa svojim odrazom u zrcalu: primijetim li gađenje prema samoj sebi - to je krivnja.

Sva ta silna upiranja prstom i hvalospjevi općeljudskoj pravdi nepotrebni su kada se dovoljno stišaš i poslušaš vlastito disanje. Uobičajeno poistovjećenje 'mirne duše' i 'mirna sna' nije mi dovoljno konkretno jer me uzbuđenje zna držati budnom danima, a da je ono vezano uz tek jednu više bujicu ideja o kojima moram razmisliti, koje moram zapisati. Ne postoji toliko 'kriv' čovjek koji neće pasti u san nakon pet dana budnosti. Pritom ne govorim kako sumnjam u stvarnost superega, nego se isključivo podupirem nekakvim fiziološkim činjenicama.

Ovoga puta ne postoji ni najmanja indikacija da sam postupila protiv sebe. Lice ovoga ljubavnika mi se prohtjelo pamtiti, ali ne iz nekakvog glasnoga hira ili zbog nostalgije. Ne... Samo želim imati barem fusnotu u podsvijesti da sam jednom pristavši biti ono što želi postala ono što sam željela biti - žena.

Osjećaj za feeling



SMS


Prije no što sam uspio pritisnuti tipku za prekid veze na mobitelu, kurac mi se napeo, okrenuo prema gore, pritisnuo trbuh i nastojao iskočiti iz hlača kroz zatvoreni ciferšlus. I sama pomisao na seks sa nekom osobom koja nije moja supruga me izluđuje. Istovremeno me boljelo i godilo. Ponekad se granica između ugode i boli zagubi, i jedno se naizmjenično pretvara u drugo zbunjujući vlasnika osjeta, tjerajući ga da podiže letvicu sve više i više dok ne prekorači prag boli do neizdrživosti. Za sebe ili za partnera. Naučeni smo, osobito u spolnosti, postavljati nove izazove i svakodnevno zahtijevamo nešto novo, drugačije.Uhodani i ustaljeni način više nas ne uzbuđuje i ne zadovoljava. Meni je seks sa suprugom nakon nekoliko godina potpuno dosadio. Najprije smo se trudili da provociramo nove strasti, mjenjali poze, hinili zavođenje, glumili izmišljene situacije. To je šljakalo neko vrijeme a onda mi je i to dosadilo. Čini se da mi je ona ubila volju za seksom. S njom. Nevoljko se laćala oralnog seksa, nikad mi nije dozvolila u guzu. Sad kad to imam, sa novom ljubavi, želim se jebati svaki dan. Žudim za svakim ponovnim susretom. Ne znam koliko će to potrajati, ali trenutno sam zadovoljan. I zadovoljen.

Prekinem vezu i pobrišem poruku na mobitelu. Još neko vrijeme moram to činiti. Ne bih volio da mi žena sazna da je varam. Nisam još spreman. Ne znam dali ću ikada i biti. Ipak, nagon, želja za ugodom, sladostrašćem i uživanjem tjera me naprijed. Vozim se na dogovoreni spoj i sanjarim što će mi danas raditi. Maštam kako se ljubimo, zamišljam oralni seks, zatim analni. Pokušavam pogoditi čime će me iznenaditi danas. Uvijek me razveseli nečim novim, originalnim, uzbudljivim. Prošli put smo se ševili u mreži razapetoj između dva zida spavaće sobe. Bilo je neuobičajeno, pomalo nespretno, no, baš su ti rogobatni i trapavi pokreti donosili dodatnu ugodu. Spetljali smo se u klupko poput dvije zmije koje se pare. Nakon pola sata apsolutnog «full conntacta» svršili smo glasno kao mačke koje se tjeraju u veljači i najvjerojatnije uzburkali strasti u kompletnom susjedstvu. Vjerujem da su nas mnogi mrzili u tom trenutku, neki bili zavidni, a poneko se valjda i nasmijao. Dok se toga prisjećam, batina mi se dodatno napumpava, muda su mi nabrekla i da me netko samo dodirne po međunožju, eksplodirao bih. Moram požuriti. Viktor je u poruci napisao da me nestrpljivo čeka sa današnjim iznenađenjem, a u međuvremenu mogu na mobitelu uključiti vibrirajuću funkciju i nagurati si ga u šupak. On će me neprekidno nazivati kako titranje u mojoj guzi ne bi prestajalo dok se ne bacimo u naručje jedan drugom.

Direktno u glavu





Kišobran


Sreli smo se slučajno. Pala si preko nekog starog kišobrana koji je doletio s prvog kata trošne zgrade u Masarykovoj ulici, radili su obnovu. Blesavo si sjedila na asfaltu a ja sam kišobran zavitlao i vratio ga otkud je došao. Čule su se neke psovke, smijeh i preglasni jauk ali nije me bilo briga jer si mi zaokupila pažnju.

Pridigao sam te i ponudio ti maramicu no ti si bila nijema pa sam mislio da si iz Njemačke. Krenula si svojim putem, a ja sam te nastojao pratiti jer mi nije bilo svejedno, naime, privukao me je tvoj miris a nisam znao pitati koji je. Okrenula si se da vidiš da li te i dalje pratim i pala si opet, ovaj puta preko lopte za nogomet, usput si proklela neke svece pa sam sada bio načisto glede tvog podrijetla. Naša si. S Balkana.
Pružio sam ti ruku i prihvatila si je, ja sam te pljesnuo po guzici ali dobronamjerno, sve se prašilo, bilo je ljeto, doba kad se obnavlja grad, prašina na asfaltu i malo ljudi koji nekuda žure. Zveknula si i ti meni šamar uz ispriku da sam imao hrčka na faci a meni je bilo žao. Mislio sam si da mi sada treba onaj kišobran ali to nisam naglas izgovorio. Rekla si mi da te prestanem pratiti ali sam ja putem osmijeha u tvojim očima zaključio da lažeš pa se nisam obazirao. Ja sam znao tada da me se nećeš lako riješiti.

Treći put si pala na stepenicama u haustoru svoje zgrade pa sam si ja pomislio da imaš nekih problema, ako ne s motorikom a ono, s vidom. Možda bi bilo pametno da ponekad žene skinu te sunčane naočale s lica. Ima mjesta na glavi za njih.

Otključala si (jebem ti) vrata i ušla u predsoblje. Ja sam ušao za tobom, ali sam ostao sam jer si pobjegla, tada sam smatrao u kupaonicu, ipak prirodno je da žena krene prvo tamo kad dođe doma, ko jebe gosta. Pogotovo ako je human kao ja.

Pošto nismo komunicirali ja sam se odlučio potražiti kuhinju i skuhati nam kavu, ipak je red, tako nalažu običaji. Razmišljao sam da li tu ima mjesta za mene i obišao sam stan nekoliko puta, čuo sam vodu u jednoj prostoriji pa sam je preskočio. Vratio sam se u kuhinju i otpio gutljaj kave.

Došla si kad sam ja već skoro zadrijemao nad Mirjanom Hrgom čitajući staru Gloriju.

Sjela si na stolac do mene i otpila gutljaj mlake kave a ja sam si trgao zanokticu jer sam je tada prvi puta primijetio. Nije bilo muzike pa sam se ja primaknuo tebi i pomirisao te. Gledala si me bez treptanja a tada si sklopila oči. Ja sam popizdio i dignuo se, uzeo u ruke i ponio prema prostoriji za koju sam zapamtio da je spavaća soba. Nježno sam te spustio (jer sam se sjetio da te sigurno boli guza) na trbuh i poljubio tamo gdje vjerovatno boli. Jednom, polako, toplo... Drugi puta centimetar naviše. Otprilike. Jednom rukom sam klizio po zadnjoj središnjoj liniji tvoje noge, ne znam baš da li matematičkom preciznošću jer bio sam uzbuđen. Sjećam se da mi je druga ruka petljala nešto po tvojim leđima a ti si uzdahnula. Vjerovao sam da bi ti pasalo da ti poljubim leđa al pošto nemam velika usta morao sam ti dati puno poljubaca. Posljednji je bio na spoju vrata i ramena. Tvog vrata, ne sobnih. Volim kad se razumijemo.

Okrenuo sam te ko proljetnog odojka na leđa. Bila si mi po prvi puta tako predivna, nisam znao što bih prvo ljubio pa sam igrao en ten tini. U sebi. Kasnije si mi za taj momenat rekla kako si se iznenadila koliko sam strpljiv.

Htio sam lijevu bradavicu ali izbor je pao na bradu. Liznuo sam tu lagano jer mi se učinilo da imaš šljokicu, plavosrebrnu. Sportski si se držala dok sam ležeći s tvoje lijeve strane istovremeno ti grickao rame i dirao te po pupku. Pošto sam bio umoran, nisam ni skužio odmah da mi prst ide sve niže pa si počela zazivati Boga u jednom trenutku. Bojao sam se prekinuti tu idilu pa sam nastavio dok se nisi stresla dva tri puta a onda si vrisnula tako jako da sam skoro ostao bez sluha. Opet si me pljusnula i rekla da sam divan, zahvaljivala si mi i polegnula me kao da sam malo dijete. Ljubila si me kao da sutra ne postoji pa sam posumnjao da je sve to istina.

U onaj momenat, sjećaš se, kad si me opkoračila i malo me samo dotaknula svojim donjim usnama, tada sam se prisjetio što znači biti sretan. Momenat kasnije sam shvatio i što znači onaj prefiks " pre ".

Mislim da mi je tih nekoliko sati prošlo i prebrzo, sjećam se skoro svakog detalja, čak i malog ožiljka na tvom koljenu koje sam ljubio još tamo negdje na početku, sjećam se kako si mi šaptala riječi zahvale. Sjećam se da si mi pričala kasnije pred san o poslu, dala mi email adresu, sjećam se da sam se nekoliko puta penjao na tebe i obrnuto, mada mi je najdraži bio onaj trenutak kad sam bio iza tebe (sjetit ćeš se) i dok su mi ruke povlačile tebe odnosno tvoje kukove na mene a naši su se pogledi sreli u ogledalu. Sjećam se svega, ali razlog zbog kojeg ti pišem ovaj email je jedna stvar koju se ne sjećam da si mi rekla:

Ljubljena, kako ti je ime?

Taajni svijet



Zbog tebe

Studen se uvukla pod jorgovan i... iako hladna i nedodirljiva, dobiva naklonost, poklanjam joj pogled... dovoljno dug da shvati i dovoljno kratak da mi ga uzvrati...

Pređi prstima preko mokrih listova i pokupi kapi dovoljno čiste da poželiš plivati i dovoljno malene da osjetiš žeđ... molim te šuti, samo šuti... jer sve riječi ovoga svijeta ne mogu opisati širinu ovog izgubljenog svijeta... koji je tako daleko i tako nepoznat, a u isto vrijeme prolazi ispred tebe...

Monsunske kiše... da li si ih ikada slušao? Čujem ih svako veče... kako se spuštaju niz krovove, kako dodiruju prozore i otječu u unutrašnjost mene... Neka to bude posljednja muzika koju ću čuti, jer ona je... ona je sudbina...

Zastat ćeš na odlasku i znam da se okrenuti nećeš... to mogu samo jake ličnosti... a znaš li tko će te pratiti pogledom, mislima? Sve dobro znaš... i zašto je istina važna i... zašto je laž u funkciji osjećaja...

Monsunske kapi... tako nebitne i tako bitne... skrivaju sve i govore sve... istina je samo jedna i ona se mijenjati ne može, izbrisati ne može, nestati... ne može...




Ako ikada

Ako ikada ispunim želju...
prisutnu u pogledu,
prisutnu u poderanim snovima,
prisutnu u zamagljenim ulicama, prisutnu u maznim snovima, prisutnu u nepoznatosličnim autima koji prolaze, prisutnu u pjesmama koje se vrte u pozadini stvarnosti,
prisutnu u dimu cigarete koja se miješa s mirisom jutarnje kave, prisutnu u jutarnjem pozdravu koji govori nešto ili možda sve, prisutnu u usputnom, sasvim slučajnom razgovoru, prisutnu u kiši koja me slobodno dodiruje, jer ne volem kišobrane, prisutnu u ispraznoj reklami koja ima samo jednu dobru riječ, prisutnu u prvom snijegu, prisutnu u Badnjoj noći, prisutnu i kad pomislim da nije prisutna...

Ako ikada ispunim želju, znat ćeš da je ispunjena...
po pogledu,
po poderanim snovima,
po zamagljenim ulicama, po nepoznatosličnim autima koji prolaze, po pjesmama koje se vrte u pozadini stvarnosti,
po dimu cigarete koji se miješa s mirisom jutarnje kave, po jutarnjem pozdravu koji govori nešto ili možda sve, po usputnom, sasvim slučajnom razgovoru, po kiši koja te slobodno dodiruje jer ne voleš kišobrane, po ispraznoj reklami koja ima samo jednu dobru riječ, po prvom snijegu, po Badnjoj noći,
znat ćeš da je ispunjena, jer znaš što mislim i kad nisam svjesna da baš na to mislim...

Pure nudity



NOĆ




...Te noći iznad nas jedna je zvijezda počela padati. Preko cijelog pregolemog neba padala je i padala, sve niže i niže, a onda se u tišini ugasila. Nisam se nadala da će želja koju sam u tom trenu zaželjela, ostvariti baš iste večeri, s njim.

Sto tisuća bubnjeva bubnjalo je u mojoj glavi, sto tisuća svjećica zapalilo je svaki dio mog tijela.. I on je ljubio mene…

Usne su mu malo zadrhtale, poljubac najprije zatreperio, zatim postao snažan, spretan, i suviše spretan..Kad sam došla do malo zraka, shvatila sam da griješim no ništa me nije moglo spriječiti od Njegovih poljubaca i dodira. Lagano me objema rukama podigao s poda i prenio do kreveta. Legli smo a da nam se pritom usne nijednoga trenutka nisu odvojile. Sve sam teže disala, a i on.

Naša tijela počela su govoriti umjesto nas. Otkopčao mi je košulju i bacio je, potom sam ja s njega svukla crnu majicu. Osjetila sam kako mi njegovi prsti otkopčavaju hlače. Duboko sam uzdahnula. Za koju sekundu i hlače su mi se smjestile negdje u daljini. Još sam dublje uzdahnula. Toplina njegova daha uvlačila se u svaku poru moje kože. Ljubio me po očima, po ramenima, a pošto mi je skinuo grudnjak, i po grudima. Ustao je i u milisekundi oslobodio se svakog komadića svoje odjeće. Stajao je preda mnom - prvi put u životu - posve gol. Nastavili smo se ljubiti, bilo nam je sve toplije, toplije, toplije… Laganim pokretom skinuo mi je gaćice. Sada sam i ja pred njim bila posve gola. No nije me bilo sram. Na svojim golim grudima osjetila sam njegova gola prsa, noge su nam se isprepletale. Dah mu je bio gotovo kipući. Posve sam mu se prepustila. Ukočila sam se od ugode. Nadvio se nad mene, osjetila sam svu težinu njegova tijela..A onda je počelo ljubavno kolo: strah i žudnja zajedno, nježnost i žestina i onaj bol oštri koji se pretopio u pobjednički užitak.

Moje tijelo ga je prepoznavalo, nalazilo je samo sebe, rascvjetavalo se uz njegovo…
Nakon sat vremena ležali smo smireni, opušteni, malčice umorni. Glavu sam položila na njegova prsa, slušala otkucaje njegova srca, a on je gledao ravno u nebo, crno nebo. U zraku se još osjećala toplina koju su stvorili naši užareni ljubavni dahtaji…

BZBZBZBZBZBZBZBZBZ..................... - budilica je neumorno zvonila. Usporeno otvaram oči, gledam oko sebe, i da... - suočavam se sa gorkom istinom. Treba nastaviti ostatak dana sa spoznajom da je to bio samo san..

matebalota

Eros igra

Igrala bi se, kaže. Zatrepta vjeđama i udari me jastukom.
Potrčah za njom. Uzvratim i oborim je na krevet.
Perje je letjelo zrakom, a ona me ljubila pod sobom.
U tren smo bili goli, kao od majke rođeni. Uzdrhtali.
Pustila me da kormilarim brodom. Njen gusar.
Uzeh joj usne. Uzeh joj grudi. Bradavice i njene ruže.
Nije se opirala. Prepustila se kao šibica u mojim rukama.
Palio sam je. Požudno ljubio njenu bijelu put, aristokratsku.
Bariš me. Barim te, kao talijanski kuhar na tankeru.
Mmmmmm, kako mi gode tvoji poljupci na koži.
Ponavljala je i noktima prelazila preko mojih leđa.
Kako imaš lijepe dojke, rekoh joj, a bradavice tek.
Daj molim te, i nisu neke, malo su povelike, reče.
Ludice, prelijepe su. Evo i bradavice ukrutile se.
Ljubi ih, ljubi, hoću te. Nisam se protivio.
Jezikom sam po njima šarao. Kao dojenče sisao.
Aha. To mi radi. Osjećam leptiriće u stomaku.
Pratila je svaki moj potez. Komentirala žarom.
Uh, kako je to dobro. Šta mi to radiš? Ahaaa.
Tijelo mi se raspada. Osjećam slabost od glave do pete.
Slatko je. Ummmmmm. Aha . Kako je to dobro!
Rukama mi je mrsila kosu bez nekog reda,
Kad sam se spustio glavom između nogu.
Podigla je guzu, namjestila noge, prema gore.

Lizao sam je kao sladoled, kružno, pa gore dole.
Ruke više nije kontrolirala, a i uzdasi su postali kraći.
Potpuno se prepustila mom upravljanju.
Ružičasto crveni prolaz se počeo stezati.
Tijelo joj se grčilo, kad je rekla, sad. Saaaad.
Saaaaad mi dođi. Ne mogu više. Vrištati ću.
Dok sam polako ulazio, osjetio sam kako je uska.
Vlažna, topla, nježna, progutala me skroz.
Daj, daj, vikala je, a ja jedva da sam je čuo.
U sobi miješalo se pljeskanje tijela o tijelo i uzvici.
To milo moje. Daj dušo, Srce moje, jače.
U obostranoj eksploziji orgazma, privukao sam je.
Ona je zabila nokte i parala moje butine.
Vakuum pumpom ispraznila me, toplinu ukrala.
Uvukli se pod deku, zagrljeni i zadovoljni zaspali.

Kojotica



Johnny & ja
(nazovi erotska fantazija)

Usprkos izričaju kojeg se može nazvati sve prije no pristojnim (nebrojeno mi je puta stara uljudbeno odbrusila : Serem ti se na diplomu i inteligenciju!), te životnom stilu daleko od mainstreama i ustaljenih normi ponašanja jedne udate gospođe na pragu (hm) srednjih godina, erotski mi tekstovi ne idu od ruku.

A opet, na prvi se pogled ne čini tako. Upisi koji googlovim putevima vode do mojeg bloga više su nego čudnovati, nazvala bi ih čak debelo perverznima. Slučajni me tako prolaznici kroz blogosferu mogu pronaći upisujući pikanterije tipa "erotske priče sa punicom", "jebanje sa psom/starim babama/mamom/vezanim djevojkama", što mi svaki put pusti razmišljati kakvo to smeće pišem.

Svemu je krivo spominjanja mame u kontekstu opsluživanja iste sa strane najvjernijeg čovjekovog prijatelja u nekom od postova. Ne moje, mame nekog tko mi se zamjerio, naravno. Valjda vam ne moram nactati o kojoj je široko upotrebljenoj psovki riječ.

Danas tako lutajući blogosferom naletim na natječaj za erotsku priču i sjetih se jedinog pokušaja pisanje iste prije kojih godinu i pol.

Počelo je klasičnim "osjetila sam njegov vrući dah na vratu i ledjima... njegovi su prsti...".

Ma ajde, Kojoti, ne seri klanfe, nije tvoj stil. Ljigavo brate mili iz korijena, pusti to pičkicama!

Bolja mi polovica cijeloga života lagano zamjera neromantičnost u pogledu seksualnoga života. Tvrdi štoviše da sam muškarac skriven u tijelu elegantno popunjene tete obdarene četvorkama/peticama (mišljenja se križaju ovisno o dioptriji promatrača). Za seks mi ne trebaju pripreme od sedam dana, tri tuceta mirišljavih svijeća, šampanjac, jagode i općenito upotreba cijelog frižidera kao što to izvode u 9 i pol tjedana (valjda im je toliko trebalo da potamane sve zalihe).

No, povremeno mi se ipak zalomi kakva erotska fantazija.

U ovoj današnjoj konačno sam nekako uspjela sresti se sa jednim od predmeta obožavanja još od ranih dvadesetih, s Johnny Deppom, i iako je danas već podosta ofucan, svejedno bi ga se još dalo iskoristiti.

Sanjam ja tako Johnnya, nadajući se da i on mene sanja u isto vrijeme. Nikada nisam uspjela dokučiti kako se u snovima, pa i ovim erotično nabijenim, ljudi uspijevaju razumjeti, a svatko govori svojim jezikom.

No Johnny i ja ne trebamo puno riječi. Mucek je horoskopski blizanac (pašemo, yes, yes, yes), tamnih očiju, kose i tena, a sve skupa začinjeno onih "kao boli me kurac kako izgledam i što imam na sebi" stilom. Sasvim dovoljno za početak kakvog-takvog pokušaja flerta.

Hmmm, od sreće i uzbudjenja potpuno me zaneslo, da sam uopće zaboravila što sam ono htjela reći. Ah, da, kavica...Johnny bi popio kavicu sa mnom.

Uvijek su me fascinirale muške interpretacije odredjenih radnji. Muškarci naime "odlazak na kavu" često poistovjećuju sa fukom (sjećate se Talijana na Malti koji uporno želi "fok on d tejbl"?).

Kada sam god spomenula kakvom kolegi da sam s prijateljem bila na kavi, samo onako posprdno nadoda insinuaciju : "Na kavici, jel'?", namigujući čas lijevim, čas desnim okom.

Da je tome uistinu tako od svih bi ispijenih kava sa predstavnicima muškoga roda već bila izjebana uzduž i poprijeko. Ovako, kad me ono od kave stegne u želucu, niti ne pomišljam na nekakve leptiriće, prije je riječ o kakvom podmuklom čiru...

No vratimo se natrag k Johnnyju, koji ispija svoju, hm, kavicu...Pomalo nelagodno i ukočeno zbog nenadanog susreta, baljezgam nešto o kiši koja pada već danima, kada me lik odjednom primi za ruku, pogleda u oči i prozbori : "Coyote, ne mogu više izdržati, moram ti ovo reći, godinama sam već očaran tobom..."

Šok... "Ej, Johnny, ne seri klanfe", mislim si, "valjda dugo nisi ništa bacio pod jaja!", na glas izgovaram samo: "Hm, a i ti ga pretjeravaš, je li ovo možda skrivena kamera? To, da si ti meni tiha patnja još od onog dana davnih osamdesetih, kada sam te ugledala na piratskoj verziji "Cry babyja" zna cijeli svemir, a i šire. Ali da bi ti sanjao o meni, ovako staroj i nemoćnoj, pored svih manekenki i glumica koje susrećeš! Ma daj, mislim, sereš, Johnny!"

"Uf, ipak si žensko, ma koliko se trudila dokazivati suprotno. Sve ste iste! Nikad niste zadovoljne same sa sobom! Kad se samo sjetim kako je Kate tvrdila da je predebela!?!... Pa možeš li to zamisliti? Žuljeve sam dobio po cijelom tijelu, dijeleći krevet sa tim kosturom. Ne treba vjerovati svim tim pričama iz žute štampe. Znaš, meni se sve te manekenkice uopće ne sviđaju. Ni kita mi se na to ne diže, jebote! To ti je biznis, draga moja, agenti i producenti vam serviraju sve te naše romance. Pa glumac sam, kvragu, mogu se pred kamerama veselo smijati u njihovom društvu. A zapravo, cijeli život sanjam o jednoj pravoj ženi bujnog oprsja, kao što si ti. Pa i kod nas se kaže: "Bolje da ljulja, nego da žulja.", niste Balkanci to izmislili..."

"O Johnny, znala sam da si pravo muško, a ne nekakav metroseksualac" i već mu polako padam u naručje...

"Čekaj! A što će na ovo reći tvoj muž?" zabrinuto ne upita.

"Ah, pa jednu večer sa Johnyy Deppom će mi sigurno oprostiti. Konec, konca, Miki, pa ti si samo fantazija. Ti ne postojiš, jer tebe nema. Nešto kao matrica (čekaj sad, ovo je Keaanu, ne bi ni tog baš bacila iz kreveta!). Ima te samo u mojoj glavi..."

"Ja? Fantazija? Sad ću ti pokazati koliko sam stvaran!" sav uvrijedjen počinje skidati onu namjerno zgužvanu košulju. "Doduše, moram te upozoriti, ne volim predigru, ženska posla, odmah krećem na stvar." i prije no što se uopće uspijevam snaći, otvara šlic.

Bokserice. Crne. Vau.

Al ispod...katastrofa...Ništa, jebote, čovjek/žena bi od takvog zavodnika očekivao pitončinu, kad ono...Ma ni 10 centimetara...

Razmišljam kako se izvući iz ovog sranja. Sretneš muškarca svog života koji u hlačama ima hrenovku. I to vegansku, jebote! Sad će još počet srat kako dužina/širina nije važna! Nije kurac moj (kojeg nemam, a ni on bogami!)

Ali Johnny se uopće ne sekira zbog onog povelikog manjka argumenata na vrlo, vrlo, hoću reći veoma, very very strateškom mjestu. Mrtav-hladan, štoviše, nasmijan. Umire od smijeha i objašnjava : "Pa ne boj se! A jesam te zajebo. Ovo mi je samo rezervni...".

Budim se na licu mjesta, osušena do krajnjiih granica. Nemreš bilivit kako pogled na malo oruđe može uništiti dugogodišnju želju za slučajnim susretom pod plahtama.

Johnny, samo ti (za)jebavaj manekenke! Coyote nećeš! Nabijem te na kurac! Rezervni...

Mylo

Ja i Ona!

Prvo sam je skinuo, nježno i polako! Pogled nisam s njenih očiju skidao. I tek kad je naga pred menom stajala, tek onda sam je prigrlio uz sebe. Usne su nam se spojile u jedno, a naša tijela počela su drhtati. Kako je lijepo bilo osjetiti njen vrući dah i nježnost njene kože. Vršcima prstiju milovao sam joj leđa, polako, kao da prstima napinjem žice harfe. Ona je bila more čije su me dubine privlačile, tjerale me da u čamcu satkanom od strasti plovim njome. Kao stari ribar bacao sam udice želja dok sam težio ekstazi. A ona je poput vampira cijedila iz mene moje strasti dio, želeći da traje dugo, da nikad ne završi.

Liznuo sam ju po vratu a njen tihi uzdah bio je moj trofej. Klizila je u mojim rukama poput gline koju kipar oblikuje po svojoj želji. Njene su me grudi draškale po obrazima dok sam klizio jezikom njenim tijelom sve niže i niže, tražeći nektar za kojim sam žudio. Bože! Imala je predivan miris kože, poput opojnog cvijeta opila me i zarobila. Moja je žudnja bila moj gospodar i poput lutke na koncu slijedio sam njene želje.

Polegnuo sam je na mekani tepih i poklonio joj jedan pogled divljenja. Moja vlastita Afrodita ležala je otkrivena i nudila se meni smrtniku u cijeloj svojoj raskoši. Posegnuo sam za njenim izvorom ali ne da ga okusim već da zaronim do dna i ponovno da izronim. I tako sve da ponavljam dok ne eksplodiram u njenoj nutrini.

Znoj nas je oblio, naša tijela su plesala bacajući sjene oko nas. Plesali smo u ritmu strasti predajući se u potpunosti jedno drugom, grleći se rukama kao da želimo ući jedno u drugo.

Zadrhtao sam, zadrhtala je. U jednom uzdahu rekli smo si sve. Toplina nam je prekrila tijela a vatromet u grudima bio je samo za nas. Ja i Ona – Ona i Ja! Zauvijek!

turimti

Tukica & Tukac

Jutros sam se probudila s osmijehom. Buđenje. Netko s debljim bankovnim računom, netko bogatiji za dividende HT-coma. Netko s pozivom na Sud. Susjed Ante s malom purgerkom. Don Šime s rukama u pekmezu. Smokvinom...Nevino.

Svi se bude s nečim. I moj Tukac sa mnom...S osmijehom, također.

Smijeh je nešto najljepše. Naročito kada stigne nakon dobro provedene noći.

Ne diže nam se. Ni njemu. Tukac kaže: - Dosta je bilo. Meni, ne...

Ponovila bih sve, opet.

Vratila bih se u svoje ferijalne dane; ljeta u Dubrovniku, Vignju, Tučepima, Korčuli, Lumbardi, Mljetu, Poreču, Krku...

Slike prošlih vremena potiru jedna drugu. Sve ljepša od ljepše...

Tukac i ja smo djeca ferijala, radnih akcija. Iznad kreveta umjesto križa držimo njegov portret iz tih dana napravljen na ulici u Poreču. Sav ponosan, snažan, ogromnih ramena u pozi Napoleona, zavučenom rukom u šlic kratkih hlača.

Ispod portreta, komentar: - Najjači je onaj tko ima najjači argument u ruci!

Ja mu virujem. Svako tko bi posumnjao, prošao bi skoro kao oni policajci u autu kad su ostali začuđeni naletom napasnika koji je spolovilom slomio retrovizor.

Tukac je tvrd orah. Nikada nije prihvatio novu inačicu, novo ime „nježnik“ za ono što nosi u hlačama.

On ima teoriju: kurac je kurac. Bio on krut ili malo manje. Velik ili mali.

Ali, nježnik je za kurac. Nikakav.

Slažem se. Taman posla da drugačije kažem.

Desno od glave na naćnom stolu držim sliku s mostića za Koversadu gdje poziram gola s rukom na međunožju, skrivajući mufić. Poruka iz tih dana napisana na poleđini slike aktualna je i danas: - Ruku na srce dinar (dolar) je ojačao!

Sve se vraća. Sve se plaća. Upravo sam uplatila posljednju ratu kredita za auto.
Samo vrijeme ne možeš vratiti...

Osmijeh onda i sada nije isti. Onda, osmijeh mladosti, danas, osmijeh starosti.

A, opet mislim, osmijeh je osmijeh. Za kurac je biti namrgođen. Nježnika mi...

Wall

Deset
pornografskih
priča

Prva

Stajala je na vrhu stepenica, skrivena iza sunčanih naočala i suzdržanog osmijeha, dok su joj bedra izdajnički drhtala od želje. Iz gro-plana, pogled mi je skliznuo niz erotične usne i push-up grudnjak koji je branio neobranjivo. Testosteroni su preuzeli kontrolu nad vidom, a fokus se ubrzano sužavao, sve dok se žuta pjega nije poklopila sa samim središtem svemira, zgodno smještenom među njezinim nogama. Naše su se sjene požudno bacile jedna na drugu, dok su se tijela tek ovlaš dodirnula u predstavi za slučajne promatrače. Loše prikrivena želja spuštala se Nijagarom uz zaglušujuću buku u ušima.


Druga

Unutar četiri zida, materija se počela transformirati u energiju. Njezina je bila kontrolirana i usmjerena, dok se moja rasipala. Ruke su mi petljale sa zatvaračima, prorezima i formama, dok su nas njezine jednostavno zagrlile. Kao i svaki drugi slijepac, oslonio sam se na dodir jagodicama prstiju. Njezine su poruke bile 'uzmi me', a moje - 'utapam se'. Uronio sam u njezinu kosu i ugledao naše ogoljene žudnje iza ogledala. Iskeženi očnjaci bili su spremni za gladno proždiranje, mnogo prije nego je pala noć.


Treća

Zaronila je rukama u mene, kao filipinski iscjelitelji koji vade organe bez kapi krvi. Gledao sam kako mi prebire po utrobi, a pulsiranje mojeg tijela u njezinim šakama činilo se nepravilno, prebrzo, u aritmiji. Pucketanje statičkog elektriciteta ispunilo je zrak mirisom ozona, a sjaj isprepletenih aura zabljesnuo je sobu kao Faradejev kavez. Ili je to bio Teslin pronalazak? Jedno sam sigurno znao iz popularnih filmova - u takvom je kavezu najsigurnije za vrijeme oluje, jer udari groma ne dopiru u unutrašnjost. Kao dvije crne pantere, kružili smo jedno oko drugoga, predosjećajući neizbježno.

Četvrta

Kad sam sklopio očnjake oko živog mesa, poznati osjećaj na jeziku i nepcu ispunio me potrebom da se oglasim režanjem, koje prelazi u krik, pa jauk i konačno - u urlik. Urlikanje na mjesečini ljudi-mačaka, bez straha od lovaca s puškama za uspavljivanje. Njezino pulsiranje na trenutke bi se poklopilo s mojim vlastitim, a jedna zajednička plavičasta vena, nabrekla od nadolazećeg plimnog vala, omotala se oko nas kao divovska anakonda. Bili smo Amazona, koja se razlijeva i prijeti da potopi sve pred sobom.

Peta

Uranjanje je započelo naglo, nenadano i bez uobičajenih nedoumica plivača pred nepoznatom rijekom. Nije bilo ispitivanja dubine, straha od nepoznatog dna, brige oko sudara vrelog i još vrelijeg. Tko će preživjeti bilo je potpuno nevažno pitanje, lažna dilema razriješena još prije nego je slučajna misao dotakla dno svijesti, da bi nepovratno potonula. Ponornica se ulijevala u ponor, koji je gutao ponornicu, brzim, odsječnim zamasima bujice o stijenke spilje. Negdje s druge strane planine, bujica će u smirenijem naletu prijeći u mirniji tok, ali o tome nijedno od nas nije vodilo računa. Što bude - bit će; kad se desi - desit će se, fatalizam predavanja upravljao je našim brzacima, hridima i ponorima.


Šesta

Moji pipci hobotnice omotani su oko njezinih. Priljepci na ticalima stvaraju na koži hermetički pritisak bez atoma zraka između naših koža. Uzalud se trudim raspoznati, čiji su udovi koje gledam u čudu, jer prkose osnovnim zakonima anatomije i fizike čvrstih tijela. Ne krutih, nikako ne krutih! Jednom u budućnosti, kad bude moralo doći do razdvajanja, brinut ću o tome, koja dio tijela pripada njoj. Za sada, mi smo jedno tijelo koje lebdi u vakuumu. Uskoro će mi zrak biti potreban za disanje. Ali, još ne! Još udišem nju i ona mene.


Sedma

Plime i oseke se smjenjuju s mjesečevim mijenama kao na vrtuljku, ili školskom prikazu kretanja nebeskih tijela. Ona je Luna, a ja u cikličkim plimama mlađak, koji u četvrtima nadire prema punoći uštapa. Ona je ramazan, a ja punih usta, ali još gladan, prekidam njezin post. Ona u svom kruženju oko mene sakriva zvijezde, a ja se s njom dižem i spuštam u ciklusima koji tjeraju kukce na bezglavi let ka prekomorskim zemljama. Od udara meteorita ona podrhtava, a helij i argon utiru put toplini i svjetlu neona u mojim zjenicama. Padam u vulkanske kratere, koji vode do mjesečevog Mora smiraja i tišine.


Osma

Ležimo u plićacima vlastitog znoja i prstima iscrtavamo naše putanje u pijesku, koji iz klepsidre polako curi prema kraju ukradenog vremenskog odsječka. Ne obaziremo se na zrnca pijeska, još ne. Još se broje u tisućama, ali vrijeme ubrzava svoj ritam kao zmijski pokreti kroz vodu. Kradom upijam njezine kapljice za neko buduće vrijeme, kad će poslužiti za preživljavanje u pustinji. Razdvajanje u dva zasebna organizma još nije započelo, ali ta neminovnost visi nad glavama kao oštri rubovi palminog lišća. Pokušavam ih odgurnuti izvan vidokruga i pri tom zasiječem dlan. Krv napokon počinje teći. Vrijeme je.


Deveta

Stoji na dnu stepenica, koje su inverzijom okrenute prema dnu. Što više silazi, to se više odmiče od mene i vraća talogu svakodnevice. Ali, ovog puta prati je moja sjena, koja se preko zidova proteže kao pijavica, tiho i nečujno slijedeći njezine korake. Potez genija, uvjeravam se i nadam kako barem moju sjenu može uvijek nositi sa sobom, čak i na sunčan, ljetni dan. Dok joj mašem, moja vlastita sjena odmahuje i pravi nad njom suncobran sa zaštitnim faktorom 50. Neka bijelo ostane bijelo, kao da poručuje oboma.


Deseta

Ne javlja se, zauzeta je, a oštra bol u slabinama podsjeća na prazninu. Tješim se, spojene smo posude, pa je i bol zajednička. Nije to bol od koje se skupčaš na podu i želiš da nestane kao rukom odnesena. Više je kao ožiljak, koji svrbi kao podsjetnik, probada kao upozorenje pred kišu, zapeče kad se konačno okrenemo prema samima sebi i gledamo iznutra. Fokusiram pogled prema preponama. Pozvonim joj dvaput dugo i jednom kratko tim svojim pogledom na daljinu i mantrom sklepanom nabrzinu, pred kišu. Znam da me čuje.

Drage blogerice i blogeri,

zapala me teška i časna i zanimljiva dužnost da budem selektor prvog blogerskog natječaja za erotsku priču. Jedan od razloga zašto je sve to zanimljivo jest da je ovo prvi put da će čitatelji izabrati pobjednika, a žiri će imati jedino ulogu prosuditelja ako bude kakvih nejasnoća oko brojenja glasova.

Dužnost selektora je prvenstveno tehničke prirode, da priče pristigle na e-mail adresu casanovafestprica@gmail.com prebaci na ovaj blog. Drugo, ali ne manje važno, nadzirat ću da se ipak ne objavi nešto krajnje nepismeno, sasvim neukusno i potpuno besmisleno. Treće, kako nitko ne može predvidjeti koliko će priča pristići na natječaj, ni kakve će biti, nastojat ću da one koje se ovdje objave - i time uđu u konkurenciju za nagradu - budu vrijedne čitanja.

Očekujući prve radove, srdačno vas pozdravljam,

bloger Babl
















-