Neris
Proljetni cvat kao afrodizijak
Provela sam taj dan jedno stresno poslijepodne, čak i
potišteno, jedva sam dočekala trenutak da legnem u zamračenu
sobu i zaspim, odmorim se od svega.
Bilo je proljeće, travanjski dan, i drveće je upravo počelo cvjetati.
Probudio me glasan pjev ptica, bilo je rano predvečerje, i ustala
sam, odlučila prošetati okolnom prirodom u mjestu gdje sam
živjela, nešto mi je cijeloga dana treperilo u dnu trbuha, a vagina
kao da je bila sva napeta, osjećala sam to dok sam hodala tiho i
polako, svaki pokret je dražio moje usmine, ionako već vlažne.
Miris cvata je uvijek bio afrodizijak za mene, od njega su se u
meni budila neka životinjska čula, nagon da se parim.
Ugledala sam muškarca u blizini, površno smo se poznavali,
i pitala sam da li i on prakticira malo lutanje u predvečerje,
kao ja.
Počeo mi je prilaziti, bez riječi, obišao me je svu iznenađenu i
objema rukama žestoko stisnuo dojke, gnječio ih, a ja sam mu
posve spontano počela guzu trljati uz njegovu batinu, osjetila
sam odmah da je krut.
Dahtao je tiho i skoro zvjerski, polizao mi potiljak, i gurnuo me
na sve 4, odmah tamo, na mladu travu.
Kleknuo je iza mene, zadigao moju bijelu haljinicu na cvjetiće,
strgnuo gaćice, i zavukao ga duboko, dok sam se ja borila
za dah, jaukala meko, skoro pa bolno.
Vreli kurac mi je žario utrobu, zarivao se brzim tempom, u vaginu
koja je sva pulsirala od vlažnosti, vreline, od kurca kojeg guta
pohotno, jer samo sam i ja jedna ženka.. koja se želi slomiti jebanjem,
dok me opija miris cvata.
Post je objavljen 26.05.2010. u 17:50 sati.