Taajni svijet
Zbog tebe
Studen se uvukla pod jorgovan i... iako hladna i nedodirljiva, dobiva naklonost, poklanjam joj pogled... dovoljno dug da shvati i dovoljno kratak da mi ga uzvrati...
Pređi prstima preko mokrih listova i pokupi kapi dovoljno čiste da poželiš plivati i dovoljno malene da osjetiš žeđ... molim te šuti, samo šuti... jer sve riječi ovoga svijeta ne mogu opisati širinu ovog izgubljenog svijeta... koji je tako daleko i tako nepoznat, a u isto vrijeme prolazi ispred tebe...
Monsunske kiše... da li si ih ikada slušao? Čujem ih svako veče... kako se spuštaju niz krovove, kako dodiruju prozore i otječu u unutrašnjost mene... Neka to bude posljednja muzika koju ću čuti, jer ona je... ona je sudbina...
Zastat ćeš na odlasku i znam da se okrenuti nećeš... to mogu samo jake ličnosti... a znaš li tko će te pratiti pogledom, mislima? Sve dobro znaš... i zašto je istina važna i... zašto je laž u funkciji osjećaja...
Monsunske kapi... tako nebitne i tako bitne... skrivaju sve i govore sve... istina je samo jedna i ona se mijenjati ne može, izbrisati ne može, nestati... ne može...
Ako ikada
Ako ikada ispunim želju...
prisutnu u pogledu,
prisutnu u poderanim snovima,
prisutnu u zamagljenim ulicama, prisutnu u maznim snovima, prisutnu u nepoznatosličnim autima koji prolaze, prisutnu u pjesmama koje se vrte u pozadini stvarnosti,
prisutnu u dimu cigarete koja se miješa s mirisom jutarnje kave, prisutnu u jutarnjem pozdravu koji govori nešto ili možda sve, prisutnu u usputnom, sasvim slučajnom razgovoru, prisutnu u kiši koja me slobodno dodiruje, jer ne volem kišobrane, prisutnu u ispraznoj reklami koja ima samo jednu dobru riječ, prisutnu u prvom snijegu, prisutnu u Badnjoj noći, prisutnu i kad pomislim da nije prisutna...
Ako ikada ispunim želju, znat ćeš da je ispunjena...
po pogledu,
po poderanim snovima,
po zamagljenim ulicama, po nepoznatosličnim autima koji prolaze, po pjesmama koje se vrte u pozadini stvarnosti,
po dimu cigarete koji se miješa s mirisom jutarnje kave, po jutarnjem pozdravu koji govori nešto ili možda sve, po usputnom, sasvim slučajnom razgovoru, po kiši koja te slobodno dodiruje jer ne voleš kišobrane, po ispraznoj reklami koja ima samo jednu dobru riječ, po prvom snijegu, po Badnjoj noći,
znat ćeš da je ispunjena, jer znaš što mislim i kad nisam svjesna da baš na to mislim...
Post je objavljen 19.05.2010. u 12:23 sati.