DOBAR,LOŠ,ZAO
Uvod u memoare
jednog običnog kurca
Danas svi pišu memoare. Od prostitutki, bivših predsjednika i premijera države, sportaša i estradnih zvjezdi, čistača javnih wc-a, časnih sestara, svećenika, pa do vozača tramvaja, noćnih portira, tajnica, čuvara plaža, tjelohranitelja. Zašto da to ne uradim i ja?!
Ja sam muški spolni organ. Kurac, kara, kita, pimpek, milokliz, spolovilo, ud, penis, falus, batina, palica, pijevac, piton, i štajaznam kako me još sve ne zovu. Rob sam svog gospodara, vlasnika koji me ponosno nosi i nerijetko pokazuje. Iako je uvriježeno obratno, teorija o ljudima za koje se kaže da «misle donjom glavom» nije vjerodostojna. Naprotiv, potpuno je promašena. Zapravo sam ja sužanj jednog drugog čovjekovog organa, nazvanog mozak. Žrtva sam njegovih reakcija na pobude svih vrsta. Mozak je moj najveći neprijatelj. Za svaku glupost proslijeđuje signale u krvotok koji mi tada prosljeđuje ogromne količine krvi. Njome se ispunjava moje porozno tkivo, volumen mi se poveća tri do četiri puta, nabubrim i oteknem kao da me izujedao roj podivljalih osa kojima je netko gurnuo zapaljenu baklju u gnijezdo. Krv mi nahrupi u glavu i ispuni svaki slobodni kutak, pritisak mi poraste do neizdrživosti. To se događa svaki put kad pored mog vlasnika prođe bilo koja osoba za koju se bez rodne provjere može ustvrditi da je žensko.Onda ja patim. Nabreknut sam, tijesno mi je u gazdinim trapericama, žuljaju me slip-gaće. Kada bi taj barem nosio bokserice, pa da se slobodno klatim amo-tamo. Najgori trenuci u životu su mi kad se moj nositelj odluči na bilo kakvu spolnu aktivnost. Nije neki ljepotan, ali umije sa ženama. Zna sve njihove slabe točke i često mu uspijeva zavesti i nagovoriti žene da mu obnaže i raskrile svoja međunožja u koja će me zatim ugurati. Radi to gdje stigne. U uredu, kod kuće, u autu, parku. Tu počinje moja muka. Ja to ne želim. Ne želim biti naguran u bilo koji ženski spolni organ, čiju vlasnicu moj posjednik odluči obljubiti. Pička nije pička, rupa nije rupa. Svaka vulva ima svoj specifičan miris koji me obavija, probija mi se kroz kožu, udara o glavu i ostavlja tragove. Danima isparavaju i omamljuju me. Ako mi se miris sviđa i uzbuđuje me, nemam ništa protiv, ali što ako me iritira i tjera na povraćanje? Kad se ispovraćam meni bude lakše, ali se gazda naljuti i nervoznim trljanjem ponovo nastoji izazvati moje nabreknuće. Iako je najvažniji, miris nije jedini faktor kojim se povodim u odabiru idealne partnerice. Tu su još i frizura, oblik i veličina stidnih usana, boja stidnice, veličina, položaj i oblik klitorisa, konfiguracija unutrašnjosti vagine, po kojom ponekad moram kliziti beskonačno amo-tamo. Nažalost, ja sam zadnji koji se nešto pita kod odabira. Zamislite samo kvrgavu unutrašnjost stijenki vagine? A gazda udara li udara, gura me uporno ko Sizif svoj kamen i sretan je kad sam napet i ne ispovraćam se dulje od sat vremena. Samo kad bi me poslušao i odabrao vlasnicu male ružičaste pičkice sa glatkom utrobom, kratke, guste crne frizure, sa zaobljenim, debelim stidnim usnama poput breskvice, položenim malo unazad, bliže analnom otvoru, povoljnim za prodiranje odostraga! Mojem zadovoljstvu ne bi bilo kraja. Ne bih bljuvao po cijele noći, ako to poželi mozak moga gazde. Ali ne pamtim kad sam dva puta zaredom prodirao u istu rodnicu. Taman pomislim - evo konačno jedne po mom ukusu, možda ćemo se i zaljubiti i našoj sretnoj vezi neće biti kraja, kad sutradan stiže nova partnerica, velikih i klempamvih stidnih usana, tamno smeđe boje, sa rasčupanom riđom frizurom, koja strši na sve strane. I još miriše na ustajalu tunu. Ne podnosim miris tune. Preferiram bijelu ribu. Da ne govorim o obrijanim venerinim brežuljcima. Ne volim ćelave. Jednostavno ih ne podnosim i odbijam svaku suradnju kad ugledam ogoljelu površinu nalik na posječenu šumu. Ja to više ne mogu izdržati. Pobornik sam monovulvije. Ako se moj robovlasnik u najskorije vrijeme ne odluči za jednu stalnu partnericu, koja osim njemu odgovara i meni, potpuno ću mu otkazati poslušnost.
Post je objavljen 28.05.2010. u 20:15 sati.