Stakleno zvono
Molim te, bi li htio?
Sjedimo u separeu uz ugodne zvuke tihe glazbe. Podižem čašu i vragolasto te gledam iznad njenog ruba. Sjediš nasuprot mene i smiješiš mi se. Daleko si mi ... predaleko za ono što imam na umu...
Dođi kraj mene, kažem ti, i ti spremno ustaješ i uvlačiš se u tapecirane nabore. Čujem žamor tek nedaleko od nas... Ne marim.
Ljubim te, a nemirna ruka luta i zaustavlja se na tvojim preponama.
Čvrst je i napet, mrštiš se, neudobno ti je u uskim trapericama. Znam da nemaš gaćice, pa nemirno savladam onih nekoliko dugmadi i zavlačim ruku u tvoje hlače... duboko dišeš... Nije ti dobro? - pitam sa smiješkom.
... u mojoj me mašti posjeduješ potpuno, čvrsto me rukama držiš za bokove dok klečim pred tobom uzdignute guze. Dozvoljavaš mi tek mali uzmak da bi me opet još jače navukao na sebe...
Imam jednu neostvarenu želju, kažem ti, bi li mi je ispunio?
Gledaš me bez riječi... ima jedno mjesto, gdje nitko nikada nije bio... Želiš li?
Ne skidaš pogled s mojih očiju... Zašto stenješ? - pitam.
Poznajemo li se?
Stojim nasred sobe... duboko dišem...
Nemirna sam... Ne, ne bojim se, ali sam pomalo izgubljena, preko očiju imam crni povez, ne vidim ništa, samo mrak...
Iako sam potpuno obučena, drhtim, što od nelagode, što od iščekivanja nepoznatog... osjećam da je soba topla, čujem tihu muziku i nečije lagano kretanje...
Pokušavam se okrenuti i tijelom pratiti to kretanje, ali me nečije ruke vrate u položaj u kojem sam bila... tek laganim dodirom... nježno...
Prislonio se na moja leđa, rukama lagano prešao preko mojih ramena, niz ruke, pa ih obujmio oko mene... dlanove prislonio na moj trbuh...
Usnicama mi dodiruje uho... čujem šapat: "Miruj!"
Još ga uvijek čujem, šapuće mi... nerazgovijetno, naslućujem tek poneku riječ: "…polako, umiri se... volim čipku... prelijepa si... samo moja..."
Osjećam topli dah na vratu i njegove ruke koje se penju prema prvom gumbu moje bluzice. Meškoljim se... Ne dozvoljava mi... Samo me stegne uza sebe još jače...
Bilo mi luduje... On uvlači desnu ruku u bluzicu i polako je položi na moje uznemireno srce... Dodir me žari i moje grudi se bude... Drugom rukom, lagano, svlači s mene košulju...
Ljubi mi liniju vrata i ramena i lagano spušta naramenice grudnjaka... Ne mogu mirovati... Vrpoljim se i pokušavam okrenuti prema njemu... Smije se i čvrsto me drži... Ne osjećam da me raskopčava... Grudnjak samo pada pod moja stopala...
Rukama me hvata za vrat, miluje ga i klizi dlanovima leđima do ruba suknje... Lagano otkopčava patent... i gura ruke unutra, pa putuje naokolo bokovima, prema naprijed, dok mu se ruke ne dodirnu i dok ga ne osjetim...
Miluje me preko tanke svilene tkanine... Čujem uzdah odobravanja... i zadovoljstva što osjeća učinak svoga milovanja...
Teško dišem... stenjem tiho i želim ga dodirnuti... još uvijek me ne pušta iz svoga stiska... samo mrmlja zadovoljan onime što osjeća pod prstima...
Uvlači ruke preko tanušnog ruba gaćica i jednim odlučnim potezom svlači sve sa mene... Ostaje mi samo crni povez...
Polako... polako ... okreće me prema sebi... osjećam njegovo duboko, ubrzano disanje na svojim usnama... miluje mi grudi i spušta dlanove na moje bokove...
Spušta se na udobnu, široku fotelju i povlači me sebi u krilo ...
Post je objavljen 25.05.2010. u 12:45 sati.