Marketing
napalm
Pasje jutro
Pasje jutro. Nedjeljno. Sparina. Možda bi trebalo ubiti koje hladno pivo? Možda pojesti nešto? Možda otići u Mehiko? Je, fakat… Ne bi bilo loše da netko svrati na kavu, npr. Tea? I to bi ubilo vrijeme, a Saša ionako visi na Internetu. Njegovo Svetište! A i to je nekakav bijeg, jebi ga, svatko po svom, ukusu… Recimo, sad zvoni na vratima i eto nama prijateljice T. Bok, bok i sl. Kava? Pivo? Nekaj? I onda uobičajena spika: Ko? S kim? Kak? Kolko' puta i tak, kužite? Saša ionako mrmlja i indignirano klima glavom i dadaka tu i tamo. Ženski raj! Mada meni mozak i nije baš na tim okretajima. Gledam je dok priča i dok iz tih usta izlazi gomila besmislica, mislim si kako bi bilo staviti jezik u taj izvor zvukova, u to meko i crveno meso, kao trešnjino. Mislim, O.K. možda je to zbog ove vrućine?! Svejedno, ne bi bilo loše da skine taj topić i pusti ih van, na slobodu, na sunce. A ionako, što je bolje, po ovoj fjaki, nego hladno pivo po toplim bradavicama, sve do pupka i dalje, u potočićima do dolje… I tangice, urezane u napeto, preplanulo dupe i noge bez kraja. Vrtoglavica, zujanje u ušima i teško gutanje sline. Sašina podignuta obrva? Ništa, kažem, siesta. Gledam je dok se proteže kao mačka, tu na našem kauču; bestidno, pohotno i iskonski prirodno. Kosa joj pada preko lica, bljesak očiju, deep blue. To je previše, grabim je za dupe i kosu i ljubim divlje i nježno i guram se u nju, cijelim tijelom… Ližem te prekrasne bradavice, na tim fenomenalnim grudima koje se propinju do mog jezika. Gutam taj sok od hmelja, iz njenog pupka i opijam se. Kakvi opijati, čista pušiona. Širim joj bedra polako i NJUŠIM je kao mladu zvijer.Volim to njeno crvenkasto krzno, koje skriva i nudi… Još malo i tu sam, na cilju, korak do zaborava… U Utopiji svačijoj, muškoj, ženskoj, svejedno… A onda se stvarno čulo zvono na vratima. E, jebi ga, ne daju čovjeku mira ni nedjeljom, mislim si. Dobro, a da otvoriš vrata? - veli Saša. A idem, kad moram, govorim si u bradu. Eto nama Vesne! Dobro, nije Tea, ali mislim ta duga,crna kosa i tijelo…. Gotova sam. Čujem još Sašu kako mrgodi, u stilu: a tak' je to kad živimo malograđanskim životom! I te kave s prijateljicama….
Post je objavljen 21.05.2010. u 23:45 sati.