ŠTO BI ŽENA TREBALA PRIDONIJETI U ODNOS 6. - Muškarci i žene

02.11.2016.





Nježnost

Ako nađeš sebe i kroz to razviješ ljubav, razumijevanje, požrtvovnost i suosjećanje, u tvom srcu nastaje cvijet čudesna mirisa. Taj je cvijet nježnost. Na svijetu ne postoji ništa ljepše, ništa savršenije, ništa raskošnije od toga cvijeta koji niče iz topla, otvorena srca. Taj je cvijet cilj života. Ne postoji nikakav drugi cilj. I taj cvijet je cvijet ženskoga razvija – dar anime.

Kada govorim o cvijetu, ti misliš na nešto nježno, ali slabo. Ali to nije ono na što Ja mislim. Nježnost o kojoj je ovdje riječ je snažna. Sjeti se npr. Sarade, žene velikog indijskog sveca Ramakrišne Paramahamse. Ona se jedne noći našla u nekom mračnom predjelu i iznenada naišla na grupu razbojnika. To je bila jako opasna situacija za nju. Ali ona je u njima vidjela samo svoju braću i sestre. Svakako da je vidjela kakve ljude ima pred sobom, ta bila je prosvijetljena. Ali njezina su ljubav i njezina nježnost strujale k onom dijelu bića tih ljudi u kojem je prepoznala svoju braću i sestre. Ona je zračila tolikom nježnošću, da su svi bili ganuti njome. Ni jedan od tih inače tako grubih razbojnika nije joj želio ni htio nanijeti bilo kakvo zlo. Štoviše, svatko se trudio da prema njoj pokaže toliko poštovanja koliko je mogao. Svaki pojedini uživao je u njezinoj ljubavi. Kroz tu svoju nježnost, ona je postigla nešto zadivljujuće: ti razbojnici i ubojice, koji su na ljude gledali samo kao na posjednike novca i vrijednih predmeta, u njoj su također vidjeli posjednicu vrijednosti zbog čega je nisu rado puštali da ode. Ali ovaj put ne zato da bi se obogatili materijalno, nego zato što su došli u doticaj s duhovnom snagom koju do tada nisu poznavali. Saradina nježnost toliko ih je ganula da su ta divlja bića bila obuzeta ljubavlju kakvu do tada još nikada nisu doživjela. Svi su se trudili da Saradi pruže sve moguće kako bi se što bolje osjećala. I svi su joj drugi dan željeli pomoći da dođe kući, iako im je teško padalo da ostanu bez njezine nazočnosti. Iako su izveli Saradu iz svojeg svijeta i tako izgubili bliski kontakt s njom, ipak su bili sretni jer su mogli učiniti nešto dobra. Saradina ih je nježnost očarala, otvorila odlučna vrata njihovih srca i dovela doticaj sa snagom kakvu nisu poznavali i kakvu nisu smatrali mogućom.

Ma koliko kruto to zvučalo, mnogi se u zapadnim zemljama ponašaju kao ti razbojnici i ubojice. Oni jure za materijalnim dobrima ne brinući se mnogo na čiji račun to čine. I uopće ne vjeruju u snagu nježnosti. Čak ni žene, iako je upravo nježnost njihova posebna snaga. No mnoge su se žene toliko udaljile od onog što je prava srž njihova bića da i ne pomišljaju, a da ne govorimo o tome da bi vjerovale, kako u sebi posjeduju tu nevjerojatnu snagu.


Snaga nježnosti

Snaga nježnosti snaga je vode. Voda je simbol ženskoga načela. Voda jednostavno teče, sasvim jednostavno, sasvim meko. Ali teče. Nezadrživo. Voda je uvijek u pokretu. A većina je pokreta nježna, djelomično nevidljiva. Tko može vidjeti vodu koja je isparila? Tko vidi kapljice u oblacima? Tko vidi pojedine kapljice u potoku? Nitko ih ne zapaža, a ipak su one tu i održavaju život.

Pogledaj potok. Pogledaj život u njegovim obalama. Vidi kako veselo i lako žubori i kako je Sunce u njemu uhvaćeno, jer ga odražava punim životom, punom ljubavlju. Ne vjeruješ? Ali Ja to znam. Znam da Sunce, taj prekrasni Bog, uživa u tome da se odražava u potoku. Sunce voli život, ono zato i služi tako nesebično, požrtvovno i neumorno. Žuboreći potok idealan je primjer pulsirajućeg života. Ženske snage. Pokretno svjetlo nježnosti.

Kao žena, trebaš tu snagu otkriti u sebi. Ja kažem: Western life, wasted life, zapadnjački život, uzalud potrošen život. Upravo zato što žene Zapada još jedva, ako uopće, nalaze put do snage njihove nježnosti.

Danas mnogi problemi nastaju zato što muškarci nemaju nikakvih viših ideala i zbog toga najradije misle samo na ugled, moć, novac i na to kako će se usrećiti uvijek novim partnericama. No mnoge žene potiču takvo držanje muškaraca jer im ne prilaze svojom nježnošću. One čak misle da moraju konkurirati svojim muževima, odnosno, ako je potrebno i boriti se protiv njih. A koji odnos može opstati na taj način da se partneri neprestano bore jedan protiv drugoga? Koje se partnerstvo učvršćuje stalnom konkurencijom? Žena koja se bori protiv muža izgubila je iz vida svoj cilj. Ona se ne bi trebala boriti protiv svog muža, već za svoju nježnost. Ako već razmišlja u borbenim kategorijama, tada bi trebala biti svjesna da joj samo njezina nježnost može omogućiti „pobjedu“. Zato što nježnost uključuje oboje, nju i njezina partnera. Imaj uvijek na umu da nikada, nikada nema pobjede ako jedan protiv drugoga provodi svoju moć. To nikada, nikada ne završava dobro. Postoji samo jedna pobjeda: ako se bori za božanske ideale i tako radi ono što Bog želi. Tada možeš pobijediti, jer time postižeš pobjedu u sebi, jer se boriš za nešto što te izdiže iznad tebe samoga. Ali ako nekoga pobijediš zato da bi mogao živjeti izražavajući svoju moć, to uvijek znači samo to da si odgodio trenutak svog poraza za kasnije. Danas doduše nisi nadvladan, ali bit ćeš to bilo kada u budućnosti. Zašto? Jer su pobjede moći pobjede ega, a ego koji te danas vodi do pobjede sa sigurnošću će te jednom prigodom pustiti da izgubiš, jer ego je uvijek loš savjetnik, gledajući na duži rok.


Nježnost i borba

To možeš vidjeti i po tome što ego ne drži mnogo do nježnosti. On misli da je nježnost odveć slaba, odveć neznatna. Zbog te zablude ego kad-tad najprije posrne, a zatim padne. Kolike žene – i muškarci! – to danas doživljavaju! Oni misle da se u odnosu moraju boriti, da moraju bez obzira na cijenu (izvanredna izreka!) obraniti svoje interese. I što se događa? Brak se raspada, i oni pate – jer nisu poznavali svoje prave interese. Borba nije nikakva vrijednost sama po sebi. Ali mnogi je tako primjenjuju. Mnogi se brakovi još nisu raspali jedino zato jer se oba partnera vole boriti. Ali prije ili poslije uvijek dolaze do granice na kojoj moraju ili promijeniti način razmišljanja ili razoriti brak.

Istinski interes svakoga pojedinog čovjeka nije u tome da se bori, već da voli. Borba nije ništa drugo do pokušaj da se na određenu situaciju utječe tako da bi na kraju ljubav opet mogla teći. Zato borba nije nikada posljednji cilj, već u najboljem slučaju sredstvo s pomoću kojega se želi približiti tom cilju. Cilj je nježnost. To je snaga koja stvara i održava odnos. Nježnost je snaga koja izlazi na kraj sa svim teškoćama – često i time što ih uopće ne pušta da nastanu, ili da ne postanu tako velike.
Mnogi muškarci vole kada žene rabe parfeme. Parfem ih inspirira, pušta da sanjare, magično ih privlači. Ono što je na tjelesnoj razini parfem, to je na duševnoj razini nježnost.

Jedan događaj na ovu temu: u malom afričkom selu živjela je neka žena, velika vjernica. Ona je svaki dan razgovarala sa svojim bogovima, pri jelu im je uvijek posvećivala nešto hrane, a i inače se držala običaja svoje zajednice. Obožavala je muža i s ljubavlju odgajala djecu. Jednog je dana krdo slonova opustošilo polja koja je mjesecima mukotrpno obrađivala zajedno s drugim pripadnicima plemena. Cijeli urod bio je uništen. Kako ne bi gladovali, još su jednom posijali sjeme i molili bogove da pomognu biljkama da rastu i neka ih zaštite od pustošenja. Tek što je sjeme izniknulo, žena je sanjala da će krdo slonova ponovo doći. Sanjala je da nije krdo tako bezobzirno, već jedan slon mužjak. I da su tog slona ljudi ranili, zbog čega je izgubio poštovanje prema njihovim poljima.

Slijedeće večeri krdo je došlo, predvođeno velikim mužjakom. Žena je znala da će slonovi ponovno opustošiti polje. Molila je bogove za pomoć. Smjesta joj je postalo jasno da mora nešto napraviti čime će ganuti slona predvodnika. Uzela je zato zdjelicu kaše, stavila na nju nekoliko listova salate kao ukras i s Božjim imenom na usnama krenula ususret slonovskom krdu. Mala nježna žena krenula je ususret divovima! Slon predvodnik nije razumio gestu, ali je ipak zastao. Slonice su međutim smjesta bile ganute nježnošću ove geste. Postalo im je neposredno jasno da više nikada ne smiju oštetiti polja tog sela. Podigle su svoje surle i zatrubile. Bila je to gesta od srca srcu. Mužjak tada nije mogao drukčije nego da svoje ponašanje prilagodi ponašanju ženki. Snaga nježnosti je preko slonica i njega ganula.

To nije nikakva bajka nego jedan od mnogih primjera koji jasno pokazuju kako je cijela priroda cjelina. I ta cjelina je Bog. Ne dalek Bog u još daljem Nebu, nego blizak i dostupan Bog u tvome srcu koji ti govori kao duša. Ta duša, taj dostupan Bog, nalazi se u svemu i u svakome. Zato te razumiju slonovi, baš kao i hijene, gavrani, miševi ili zmije, ako im priđeš s nježnošću svoje ljubavi jer sve je samo ovaj Jedan Bog.

Ovaj te primjer naravno ne bi trebao navesti da naivno prilaziš divljim zvjerima ili da ne slušaš upozorenja pametnih ljudi. On bi te samo trebao dovesti u kontakt s tvojim srcem i učiniti da se sigurno odlučuješ iz snage svoga srca. Tada se možeš bez opasnosti suočiti s najopasnijom životinjom.

Razvij svoju nježnost jer bez te snage opasna se zvijer, o kojoj je bilo riječi, može nalaziti u tebi ili tvom partneru. To ne bi bilo prvi put. Zato se u prvom redu nemoj boriti prema van nego prema unutra, kako bi našao snagu koja će te povezati sa svim bićima, zbog toga što povezuje tebe s tobom samim.






Sai Baba govori O ODNOSIMA dio je serijala od pet knjiga (Sai Baba govori zapadu, Sai Baba govori o svijetu i Bogu, Sai Baba govori o psihoterapiji te Sai Baba govori o odgoju) . Prenositelj svih pet knjiga je Stephan v. Stepski Doliwa, a prevoditelj na hrvatski jezik, Vili Bayer.
Obzirom na suvremenost teme i nužnost pokretanja tako važnih promjena u vlastitim životima krenula sam sa objavljivanjem ove knjige, temu po temu, sa nadom da će Vas barem malo dotaći.
http://putpokazi.com/odvazno_nakladnistvo/sai_ljudske_vrijednosti/sai_baba_govori/sai_baba_govori.html

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.