O djeci, strategiji nenasilja i M-48... (napunimo im glavu)

petak , 24.02.2017.

Svalimo mi to sve fino na djecu. Objasnimo im da se nije u redu tući, pljuvati, čupati za kosu, govoriti ružno, vrijeđati se, ogovarati, bosti šestarom, plaziti jezik i slično. Napravimo im radionicu o nasilju općenito, pa potom i tematske - o nasilju nad ženama, nasilju nad životinjama, nasilju nad manjinama, nasilju nad hendikepiranima, međuvršnjačkom nasilju, nasilju putem interneta, obiteljskom nasilju, govoru mržnje i slično. Djeca, naime, upijaju kao spužve i brzo uče. Govorimo im još i o ljudskim pravima, pravima Roma, pravima invalida, ženskim pravima, pravima djeteta i slično. Djeca imaju pravo znati da imaju pravo. Napunimo im glavu!

U međuvremenu, ajmo se mi odrasli ponašati baš isto. Ajmo mi svi skupa, odrasli mislim, trčati za novcem, imovinom, samozbrinjavanjem i zbrinjavanjem naše djece i djece naše djece, moći, ugledom, izgledom, statusom i slično. Ajmo na vijesti stavljati samo ružne vijesti, bez onog zaokruženog 12, 15 ili 18 na gornjem desnom uglu ekrana. Ajmo prikazati gladne kako crkavaju od gladi, to je baš dramatično. I one jadne migrante kako se smrzavaju, ili kako im leševe slažu na obalu. I baš je fora ubaciti i snimku ljudi u pučkoj kuhinji, dobro dođe i pokoji beskućnik, al najbolji su kadrovi gdje ima djece koja u školi imaju samo petice a kući svaki dan jedu samo krompir i prokišnjava im soba, dok im samohrana mama skuplja boce po kontejnerima. Ajmo se sažaljevati nad svim tim što nas okružuje i raditi humanitarne akcije. Ajmo se čuditi zašto dečko ubije djevojku i prepucavati se tko je tu kriv, i zaključiti da o nenasilju valja početi pričati već - u vrtiću, i da je to ključ za rješenje problema. Jer nama (odraslima) to nitko živ nije govorio i zato nam je u neko doba počelo padati na pamet da bi se mogli, recimo, ubijati, raditi genocide, silovati, bosti nožem, masturbirati na slike maloljetnica ili pucati s vrha tornja nasumce po prolaznicima. Da, baš šteta da nam nisu govorili o nasilju kad smo bili mali, jer to sigurno ne bismo radili. Nismo imali nijednu radionicu o korupciji, nepotizmu, desničarstvu, neučinkovitoj administraciji, tromom pravosuđu, političkoj demagogiji i sivoj ekonomiji i zato sad svi to radimo, a krivi su oni koji nas nisu naučili.

I ajmo mi sada nešto kao poduzeti. Ajmo tiskati letke tipa "stop nasilju", pa da izgleda da nešto poduzimamo. Ajmo napraviti nacionalnu strategiju "stop nasilju" i pričati o tome na televiziji, u jutarnjem terminu, jer navečer ne možemo ljudima uskratiti turske sapunice koje imaju visoku gledanost i u kojima je desetominutni blok reklama čista zlatna koka. Ajmo napisati i zakon o tome, za našu djecu, da ne postanu nasilna. Otvorimo im hotline i vodimo statistiku o pozivima. Pričajmo na sva usta par dana o tome i zaboravimo.

U međuvremenu, ajmo se mi odrasli ponašati baš isto, jer nas nitko nije naučio, sram ih bilo, u naše se vrijeme u školama samo polagala pionirska zakletva i rastavljala M-48, pušenje je bilo dozvoljeno posvuda, nastavnik te mogao čak i udariti, a onda bi još i od roditelja dobili jednu iza uha. Mi smo, zapravo, žrtve nasilja! Zato, dajmo svojoj djeci bolje, više, nek im se pruže prilike koje mi nismo imali! Napunimo im glavu!

Oznake: brainstorming, svjesnost