Marketing
O djeci, strategiji nenasilja i M-48... (napunimo im glavu)
Svalimo mi to sve fino na djecu. Objasnimo im da se nije u redu tući, pljuvati, čupati za kosu, govoriti ružno, vrijeđati se, ogovarati, bosti šestarom, plaziti jezik i slično. Napravimo im radionicu o nasilju općenito, pa potom i tematske - o nasilju nad ženama, nasilju nad životinjama, nasilju nad manjinama, nasilju nad hendikepiranima, međuvršnjačkom nasilju, nasilju putem interneta, obiteljskom nasilju, govoru mržnje i slično. Djeca, naime, upijaju kao spužve i brzo uče. Govorimo im još i o ljudskim pravima, pravima Roma, pravima invalida, ženskim pravima, pravima djeteta i slično. Djeca imaju pravo znati da imaju pravo. Napunimo im glavu!
U međuvremenu, ajmo se mi odrasli ponašati baš isto. Ajmo mi svi skupa, odrasli mislim, trčati za novcem, imovinom, samozbrinjavanjem i zbrinjavanjem naše djece i djece naše djece, moći, ugledom, izgledom, statusom i slično. Ajmo na vijesti stavljati samo ružne vijesti, bez onog zaokruženog 12, 15 ili 18 na gornjem desnom uglu ekrana. Ajmo prikazati gladne kako crkavaju od gladi, to je baš dramatično. I one jadne migrante kako se smrzavaju, ili kako im leševe slažu na obalu. I baš je fora ubaciti i snimku ljudi u pučkoj kuhinji, dobro dođe i pokoji beskućnik, al najbolji su kadrovi gdje ima djece koja u školi imaju samo petice a kući svaki dan jedu samo krompir i prokišnjava im soba, dok im samohrana mama skuplja boce po kontejnerima. Ajmo se sažaljevati nad svim tim što nas okružuje i raditi humanitarne akcije. Ajmo se čuditi zašto dečko ubije djevojku i prepucavati se tko je tu kriv, i zaključiti da o nenasilju valja početi pričati već - u vrtiću, i da je to ključ za rješenje problema. Jer nama (odraslima) to nitko živ nije govorio i zato nam je u neko doba počelo padati na pamet da bi se mogli, recimo, ubijati, raditi genocide, silovati, bosti nožem, masturbirati na slike maloljetnica ili pucati s vrha tornja nasumce po prolaznicima. Da, baš šteta da nam nisu govorili o nasilju kad smo bili mali, jer to sigurno ne bismo radili. Nismo imali nijednu radionicu o korupciji, nepotizmu, desničarstvu, neučinkovitoj administraciji, tromom pravosuđu, političkoj demagogiji i sivoj ekonomiji i zato sad svi to radimo, a krivi su oni koji nas nisu naučili.
I ajmo mi sada nešto kao poduzeti. Ajmo tiskati letke tipa "stop nasilju", pa da izgleda da nešto poduzimamo. Ajmo napraviti nacionalnu strategiju "stop nasilju" i pričati o tome na televiziji, u jutarnjem terminu, jer navečer ne možemo ljudima uskratiti turske sapunice koje imaju visoku gledanost i u kojima je desetominutni blok reklama čista zlatna koka. Ajmo napisati i zakon o tome, za našu djecu, da ne postanu nasilna. Otvorimo im hotline i vodimo statistiku o pozivima. Pričajmo na sva usta par dana o tome i zaboravimo.
U međuvremenu, ajmo se mi odrasli ponašati baš isto, jer nas nitko nije naučio, sram ih bilo, u naše se vrijeme u školama samo polagala pionirska zakletva i rastavljala M-48, pušenje je bilo dozvoljeno posvuda, nastavnik te mogao čak i udariti, a onda bi još i od roditelja dobili jednu iza uha. Mi smo, zapravo, žrtve nasilja! Zato, dajmo svojoj djeci bolje, više, nek im se pruže prilike koje mi nismo imali! Napunimo im glavu!
Post je objavljen 24.02.2017. u 20:43 sati.