Pokušala sam sebi objasniti nekoliko tisuća puta objasniti što je to zapravo ljubav. Mislim da ona nema definicije.

Sve češće čujem kako neki moji poznanici nisu uspjeli u vezi zbog različitih karaktera i nepodnošljivosti između njih, iako je ljubav bila prisutna. No, da li je zapravo to bila ljubav?
U današnje vrijeme često mijenjamo partnere i stalno tražimo nekog idealnog, koji zapravo ni ne postoji. I sama sam odlučila biti sama jer sam smatrala da nisam bila dovoljno tolerantna za neke osobine kod partnera. Išla sam lakšim putem jer najlakše se okrenuti i otići. Sve je zapravo stvar izbora.
No što ako zapravo upoznaš ljubav koja nosi određene poteškoće?
U svakoj ljubavi ima problema, od onih manjih sitnica do onih ozbiljnih kad mu želite zabiti deblo u glavu pa ga pustiti da pluta.

No, ljubav je 100% davanje bez očekivanja nazad uloženog. Ako očekujete vraćanje uloženog nije ljubav.
Ljubav nije mogućnost da možemo ljude preoblikovati po svome, jer takve ih nismo ni upoznali. Upoznali smo ih sa njihovim određenim manama i vrlinama. Sve su nam odmah pokazali, no ono što nismo htjeli vidjeti od zaljubljenosti, nije njihov problem nego naš. Kad zaljubljenost prođe ostaje ljubav, a ona je voljenje tuđih najgorih mana, tada je jedinstvena. I evo možda dok ovo pišem dođem do definicije ljubavi.

Smisao ljubavi je bezuvjetno davanje, samo ostaje pitanje kako to prihvatiti da ne dobiješ ništa za uzvrat?
Onda shvatiš da nisi na tržnici i ne kupuješ ajdared jabuke. Da ne nudiš određenu cijenu za određenu kvalitetu namirnica, pa nisi zadovoljan sa kupljenim proizvodom. Ljubav nema veze sa omjerom uloženog i primljenog.
Ljubav može biti nemoguća i hirovita, to samo znači da je stvarna. Naravno da dođe do umora od davanja ali tada si složiš prioritete. Jedan od njih bi ipak trebao biti ljubav.
Jer ljubav je kad ti sve dajem i sve ti praštam.

Oznake: love, words, happines, pain, hard, sweet

..... Sanjala je dugo i čekala da se ostvari njezina priča. I umjesto čovjeka njezinog života, došao sam ja, muška kukavica, i probudio je naglo.
Govorio sam joj svašta, gledao je u oči, ljubio je, a lagao. Točno tako, umjesto princa dobila je varalicu.
Sanjalica i varalica. To smo bili mi.
Imala je mnogo tamnih tajni iza svog dječjeg oklopa. Izbacivala ih je sve iz sebe i ubacivala u novu riznicu, mene.
Vjerovala mi je. Najveća pogreška njezinog života.
Drugi je nisu znali dobro. Djelovala je samouvjereno, pomalo surovo i mudro. A u duši, bila je sasvim drugačija.
I nisam znao kome da vjerujem- srcu ili licu.
Mislio sam da je i u srce unijela dio samo njoj poznate lukavosti. Tretirao sam je kao luckastu klinku kojoj je potrebna lekcija.
Ja, kao da nisam dao sebi da je volim. Pravio sam joj, na trenutke probleme, na trenutke nježne zasjede.
Znao sam, iako mi nikada nije rekla, da se u njima osjeća sigurna.
Nikome nije dala da je mrzi, niti je htjela da bude voljena i da voli. A ja sam se igrao njome, dovodio je u neprilike. Praštala mi je, naravno.
Voljela je moje pravo lice, shvatila moju glupu igru, otkrila ono što nije željela. Trebalo joj je vremena da shvati da sam ja jedan od onih kakve je izbjegavala. Tako je moja mala odrasla.
I otišla.
Nestala zajedno sa zalaskom sunca, kad je i došla, ali ne i kako je došla. Jer pojavila se zatvorenih očiju, razbacane kose, a poput pahulje, nježna sa široko otvorenih smeđih očiju, punih suza. Nestala.
Još je osjetim, osjetim njezine tragove kiše na sebi.
Pločnici su je puni, njezinih tragova i sjaja u očima. Imao sam taj sjaj. Nisam znao da čuvam sjaj u očima koje su mogle biti samo moje.
Ugasio sam ga i izgubio zauvijek....

..... " Nestala u 20:06" ......

Oznake: sanjar, varalica, nestala, Ona i ja

Puno toga u našim životima ostane samo želja, samo jedna od onih prskalica koja te barem jednom godišnje trgne da ste opet posustali. Da je ostala samo još jedna neispunjena želja u vašem životu i opet se osjećate iznevjereno. Tko zna koji put ste iznevjerili samoga sebe.

Ne idemo tamo gdje smo planirali. Opet ste iznevjerili samoga sebe! Isplanirali ste put na koji niste pošli. Koliko ste dugo planirali, štedjeli, razmišljali o mogućim situacijama?!
I onda ste u zadnji tren preokrenuli svoje prioritete zbog nekih novih situacija i sebe stavili u drugi plan.

Ne zagrlimo onog kojeg smo htjeli. Koliko ste puta u životu rekli jednom se živi i čemu stajati sa strane. Pokazati nekom koliko nam je stalo; Bratu, sestri, mami, simpatiji, prijatelju i opet to nismo učinili zbog neke situacije ili svoga ega kojeg smo prezentirali kao ponos.

Ne stignemo tamo gdje smo željeli. Zacrtali smo si određeni put kojim smo željeli krenuti i stići na određeni cilj. I opet tamo niste stigli. Zbog čega? Jesmo li našli izgovor opet? Jel taj izgovor imao veze sa nekim situacijama kao što je primjerice sadašnja trenutna situacija koja nas okružuje u državi ili svijetu?

Svi ti izgovori, takozvana opravdanja za sve sadašnje promašaje dati će nam podlogu za buduće situacije. U kojima ćemo opet naći izgovore za naše buduće promašaje. Tako ćemo nizati neuspjehe iz godine u godinu. Granicu sa uspjehom nikada neće prijeći jer ćemo imati opravdanje iz kojeg razloga smo ostali na ovoj strani ceste.

U narednim godinama sretati ćemo bivše prijatelje iz školskih dana ili iz noćnog života, i razmišljati kako su postali oni ljudi koji su željeli biti. Koji su ostvarili ono što su im bili prioriteti. Tada će nas život udariti sa svake strane... Ali opet ćemo si dati pravo izgovora za naš životni neuspjeh. Jedan od izgovora će biti naše godine, izgubljeni kontakti i tako ćemo se " pomiriti" sa izgovorima.

Sve dok jednog dana ne svane jutarnje krizno razdoblje. Želite li ga dočekati s još jednim lošim izgovorom?!

Oznake: jutro, ludilo, kriza