..... Sanjala je dugo i čekala da se ostvari njezina priča. I umjesto čovjeka njezinog života, došao sam ja, muška kukavica, i probudio je naglo.
Govorio sam joj svašta, gledao je u oči, ljubio je, a lagao. Točno tako, umjesto princa dobila je varalicu.
Sanjalica i varalica. To smo bili mi.
Imala je mnogo tamnih tajni iza svog dječjeg oklopa. Izbacivala ih je sve iz sebe i ubacivala u novu riznicu, mene.
Vjerovala mi je. Najveća pogreška njezinog života.
Drugi je nisu znali dobro. Djelovala je samouvjereno, pomalo surovo i mudro. A u duši, bila je sasvim drugačija.
I nisam znao kome da vjerujem- srcu ili licu.
Mislio sam da je i u srce unijela dio samo njoj poznate lukavosti. Tretirao sam je kao luckastu klinku kojoj je potrebna lekcija.
Ja, kao da nisam dao sebi da je volim. Pravio sam joj, na trenutke probleme, na trenutke nježne zasjede.
Znao sam, iako mi nikada nije rekla, da se u njima osjeća sigurna.
Nikome nije dala da je mrzi, niti je htjela da bude voljena i da voli. A ja sam se igrao njome, dovodio je u neprilike. Praštala mi je, naravno.
Voljela je moje pravo lice, shvatila moju glupu igru, otkrila ono što nije željela. Trebalo joj je vremena da shvati da sam ja jedan od onih kakve je izbjegavala. Tako je moja mala odrasla.
I otišla.
Nestala zajedno sa zalaskom sunca, kad je i došla, ali ne i kako je došla. Jer pojavila se zatvorenih očiju, razbacane kose, a poput pahulje, nježna sa široko otvorenih smeđih očiju, punih suza. Nestala.
Još je osjetim, osjetim njezine tragove kiše na sebi.
Pločnici su je puni, njezinih tragova i sjaja u očima. Imao sam taj sjaj. Nisam znao da čuvam sjaj u očima koje su mogle biti samo moje.
Ugasio sam ga i izgubio zauvijek....

..... " Nestala u 20:06" ......

Oznake: sanjar, varalica, nestala, Ona i ja