Pokušala sam sebi objasniti nekoliko tisuća puta objasniti što je to zapravo ljubav. Mislim da ona nema definicije.
Sve češće čujem kako neki moji poznanici nisu uspjeli u vezi zbog različitih karaktera i nepodnošljivosti između njih, iako je ljubav bila prisutna. No, da li je zapravo to bila ljubav?
U današnje vrijeme često mijenjamo partnere i stalno tražimo nekog idealnog, koji zapravo ni ne postoji. I sama sam odlučila biti sama jer sam smatrala da nisam bila dovoljno tolerantna za neke osobine kod partnera. Išla sam lakšim putem jer najlakše se okrenuti i otići. Sve je zapravo stvar izbora.
No što ako zapravo upoznaš ljubav koja nosi određene poteškoće?
U svakoj ljubavi ima problema, od onih manjih sitnica do onih ozbiljnih kad mu želite zabiti deblo u glavu pa ga pustiti da pluta.
No, ljubav je 100% davanje bez očekivanja nazad uloženog. Ako očekujete vraćanje uloženog nije ljubav.
Ljubav nije mogućnost da možemo ljude preoblikovati po svome, jer takve ih nismo ni upoznali. Upoznali smo ih sa njihovim određenim manama i vrlinama. Sve su nam odmah pokazali, no ono što nismo htjeli vidjeti od zaljubljenosti, nije njihov problem nego naš. Kad zaljubljenost prođe ostaje ljubav, a ona je voljenje tuđih najgorih mana, tada je jedinstvena. I evo možda dok ovo pišem dođem do definicije ljubavi.
Smisao ljubavi je bezuvjetno davanje, samo ostaje pitanje kako to prihvatiti da ne dobiješ ništa za uzvrat?
Onda shvatiš da nisi na tržnici i ne kupuješ ajdared jabuke. Da ne nudiš određenu cijenu za određenu kvalitetu namirnica, pa nisi zadovoljan sa kupljenim proizvodom. Ljubav nema veze sa omjerom uloženog i primljenog.
Ljubav može biti nemoguća i hirovita, to samo znači da je stvarna. Naravno da dođe do umora od davanja ali tada si složiš prioritete. Jedan od njih bi ipak trebao biti ljubav.
Jer ljubav je kad ti sve dajem i sve ti praštam.