|
|
Nakon 26 godina zivota pod istim krovom s mamom i nakon 10 godina bez nje, ispala sam iz stosa. Kao da sam opet u pubertetu, samo nekom odraslom, koji traje dulje i ima razne faze, vise se ne snalazim u nicem,ne samo u kuci, nego ni u zivotu s njom. Da ste me prije nekoliko godina pitali kakava je moja mama, rekla bih premorena, izludjena, dosadna. Izmucena zivotom, sada kao malo dijete treba paznju koju joj vise ne mogu dati. Stalno me zivka s bedastim razlozima za cakulu, opsesira nad glupostima koje to ne zasluzuju, duri se kao malo dijete kad joj nesto ne pase, izvoljeva. Ne znam vise sto da radim oko nje, ni kako. A onda je nastao rez i svasta se promijenilo, pa je sada i ona drugacija. Ima vise novaca jer radi, trosi te novce na ono sto joj se svidja, pa vise ja ne moram traziti te stvari, radi puno pa je umorna,stoga me i manje zivka, naucila je sjediti u tisini, ima manje vremena za sebe pa ne moze cisiti po kuci kao nekad i opsesirati, a u to malo vremena sada redovito izlazi s prijateljicama. Gledam to i ne vjerujem, pljescem joj u sebi i tapsam poledjima. Drago mi je sto je konacno krenula naprijed, ali znam da ce joj, jednom kada se i ta faza promijeni, trebati ono sto joj treba vec godinama- jedan dobar psihoanaliticar kojem ce moci ispricati sve i tako otpustiti ventil. Ima ona jos dosta prtljage koje se mora rijesiti. Nedavno me dvoje stranaca podsjetilo da mi je mama bolja nego sto mislim, jednom rjecju koje su oboje koristili, super. Podsjetili su me na kvalitete koje je oduvijek posjedovala,ali sam ih nekako zaboravila s vremenom, jer sam bila zauzeta gundjanjem. Da je neovisna, jaka, dobra, prezivjela svasta stoicki, kreativna, fura svoj groove. Kimam glavom,primljeno na znanje. Hvala na prijateljskom podsjetniku. Oznake: roditelji, majka, karakter, odnos, zivot, mama |
Tako malo covjeku treba da se osjeti normalno, korisno, uspjesno,sposobno. Na primjer, to da polozi pismeni iz prometnih propisa, iz trece. Ogroman osjecaj olaksanja dodje s time, srece,opustenosti. Cak sunce grane u tom trenu,iako je dan bio kisan i siv. Sve je napokon u redu, nisi vise najgluplji i najnesposobniji,mozak ti jos radi, jos se sjecas kako uciti, ne trosis ogromne pare da bi stajao na mjestu. Postignuce te zapljusne kao val, topao i duginih boja. Nakon tog genijalnog uspjeha iduci korak samo je jedan - sjesti konacno u vrazji auto i zapoceti posve novu turu mucenja mozga. Oznake: vozacki, prometni propisi, ispit, ucenje |
Nismo se vidjele jedno...skoro 10 godina. Jedna od nih stvari. Ona se nakon faksa vratila kući, a ja sam od kuće otišla. I da, veći grad je izvor zabave i ona dolazi tu i tamo ovdje, ali nikako se potrefiti. A čule se nismo dvije godine i pol, otkad mi je umro otac. Ali neki dan joj je bio rođendan i čestitala sam joj i rekla da me nazove kad stigne. I kad me nazvala jedva sam se nakon skoro 2 sata prisilila da poklopim. Imale smo toliko toga za reći, riječi su padale poput kiše koju je donio Harvey, brze, krupne,sitne, spoticale su se jedna o drugu u želji da što brže izađu van, informacije su bile zatrpane drugim informacijama,smijehom i digresijama. Tako malo treba da shvatiš da nisi sam. Da nisi jedina budala koja ima faze na poslu kad si neopravdano veseo i smiren,kao i one kad bi bacio bombu i zatukao sefa. Nisam jedina koja je razvila ADHD pa više nije u stanju pogledati film koji traje dva sata. Nisam jedina koja zivne tek u 7 navecer, pa ide stalno kasno spavati, bez obzira na razumna objasnjenja i iskustvo koje kaze kako je to strasno lose. Nisam jedina koja je malo izgubljena u svim tim vjencanjima i bebama i samo bi i dalje skupljala zivotinje i gledala serije. Takodjer, nisam jedina koja nije napredovala - i dalje ucim kampanjski iako sam obecala sama sebi, i to prilicno svecano, da ce ovaj put biti itekako drugacije. Nevjerojatno kako je malo potrebno da legnes smijeseci se kao budala. Samo 120 minuta. I nakon njih, ti si ona nespretna smijesna cura koja otkriva svijet uz pomoc drugih cura s istim nerdy crtama. I sve je tek pred tobom. Oznake: prijateljstvo, fakultet, uspomene, rođendan |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |