/
srijeda, 25.05.2016.
Pomalo
srijeda, 25.05.2016.
Pomalo
|
Kartu kupim svega dva dana ranije, cakdobijem sjedalo u prvoj polovici busa. Pakiram se ne cak ni dan prije, nego na dan putovanja. Dapace, sat i pol prije polaska autobusa, torba mi je bila jos otvorena, a stvari razasute po podu. Iz kuce krecem 20-ak minuta do polaska, a lagano uzbudjenje me hvata tek kad prometnoj guzvi ispred kolodvora. Je li moguce? Nakon 15 godina putovanja gore-dolje konacno sam blazirana? |
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 13.05.2016.
Brod u boci
|
Nekoliko mjeseci prije nego što je Arsen Dedić umro, pokušavala sam naći po antikvarijatima njegovu zbirku pjesama Brod u boci, da ju poklonim mami. Bezuspješno ju tražeći, razmišljala sam kako bi bilo savršeno vrijeme da se napravi novo izdanje. Godinu dana kasnije, evo ga, dogodilo se. Vidjela sam reklamu negdje na internetu i predbilježila se za knjigu, dobivši čak i popust. Otišla sam po nju jučer u centar, bio je siv i kišan dan, prikladan za duge kave, ležanje pod dekom, buljenje kroz prozor i miris nove knjige, i otvorila ju čim sam sjela u autobus. Moja mama voli poeziju, ali to nije prešlo na mene. Volim riječi rock i pop pjesama, ali poezija mi je oduvijek nekako previše. Mislim da su me neki (odlični,doduše) prijevodi Jesenjina traumatizirali u djetinjstvu svojom tugom, pa sam se poezije nekako uvijek klonila, iako sam iz nekog razloga znala više pjesama napamet, među njima nekoliko njih iz zbirke Brod u boci. Bila je to mala bijela knjiga razmrdanog hrbata, lagano savijenih stranica, mnogo listana, preseljena u Dalmaciju iz Zagreba, bas kao i moja mama. U njoj je bilo više ilustracija koje mi se nisu sviđale, pogotovo crteži ljudi, ali sad mi u novom izdanju nedostaju- tanka linija u Grom se potpisuje, ružnjikavi pjevač koji je išao uz Moji prijatelji... Možda je to bila i jedina mamina knjiga koja mi se sviđala, što i nije teško, s obzirom da je posjedovala valjda metar na metar ruskih klasika. S godinama smo joj izgubili trag, iako sam spremna okladiti se kako je negdje na tavanu. Dok ju ne nađemo, srećom, zamjena je tu. Oznake: poezija, pjesme, brod u boci, Arsen Dedić, obitelj, uspomene |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.05.2016.
Komedija
|
Nakon dosta godina, napisala sam lani jednu kratku pricu, mozda sam vam vec pricala o tome. Njome sam osvojila jednu krasnu nagradu i dobro se zabavila. Prije skoro dva mjeseca netko mi je poslao link na natjecaj za pricu. Fora je u tome sto je prva nagrada nekoliko stotina eura, sto je sjajan iznos za bilo kakvu nagradu. Skovala sam plan. Vec dulje nesto zelim zapisati, pa eto mi sada prilike. Bit ce to prica kojoj ce se smijati cijela regija. Materijal je odlican, treba ga samo oblikovati. Zapravo, materijal je toliko smijesan, da mi nitko nece vjerovati da su se sve te stvari stvarno dogodile. Jako dugo imam osjecaj da je moj posao nekakav Trumanov show, ili Kafic Uzdravlje ili nekakva zeka peka u kojoj karikirani likovi ulaze i izlaze iz male sobe i govore gluposti. Samo nam fale Sultans of sund za glazbenu pauzu, zapravo. Dani su prolazili, pa tjedni. Imam vremena, govorila sam si. Ostalo je svega dva-tri dana do roka za prijavu. Ko za vraga, sad su se odjednom svi prijatelji odlucilli druziti. Kolegica je trebala pomoc sa motivacijskim pismom. Kuca je bila sve prljavija. Vrijeme je bjezalo, trc, trc,trc. Kao, samo treba pogodit redoslijed, sve sam ostalo smislila. Malo sutra. Mucila sam se i na kraju sam bila nezadovoljna kratkom pricom, iako je imala odlicne elemente. Usporedjujuci ovogodisnju ha-ha pricu s tuznom lanjskom pricom koju sam napisala, grickajuci rep od muke da mi novo djelo djeluje zapravo kao hrpa kliseja i losih viceva, a 95% je istinito, sjetila sam se jednog filma, tocnije jedne replike iz jendog filma. Gledala sam ga davno na TNTu, zove se se My favorite year, to je komedija o mladom scenaristu koji upoznaje svog nekadasnjeg idola, ostarjelog glumca (sjajni Peter O'Toole) i prakticki dobije slom zivaca dadiljajuci ga tijekom tjedan dana. A Peter O'Toole kaze onu staru i tako istinitu showbiz poslovicu "Dying is easy.Comedy is hard." Oznake: kratka prica, natjecaj, Komedija, film, tragedija |
- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
