/
ponedjeljak, 02.05.2016.
Komedija
ponedjeljak, 02.05.2016.
Komedija
|
Nakon dosta godina, napisala sam lani jednu kratku pricu, mozda sam vam vec pricala o tome. Njome sam osvojila jednu krasnu nagradu i dobro se zabavila. Prije skoro dva mjeseca netko mi je poslao link na natjecaj za pricu. Fora je u tome sto je prva nagrada nekoliko stotina eura, sto je sjajan iznos za bilo kakvu nagradu. Skovala sam plan. Vec dulje nesto zelim zapisati, pa eto mi sada prilike. Bit ce to prica kojoj ce se smijati cijela regija. Materijal je odlican, treba ga samo oblikovati. Zapravo, materijal je toliko smijesan, da mi nitko nece vjerovati da su se sve te stvari stvarno dogodile. Jako dugo imam osjecaj da je moj posao nekakav Trumanov show, ili Kafic Uzdravlje ili nekakva zeka peka u kojoj karikirani likovi ulaze i izlaze iz male sobe i govore gluposti. Samo nam fale Sultans of sund za glazbenu pauzu, zapravo. Dani su prolazili, pa tjedni. Imam vremena, govorila sam si. Ostalo je svega dva-tri dana do roka za prijavu. Ko za vraga, sad su se odjednom svi prijatelji odlucilli druziti. Kolegica je trebala pomoc sa motivacijskim pismom. Kuca je bila sve prljavija. Vrijeme je bjezalo, trc, trc,trc. Kao, samo treba pogodit redoslijed, sve sam ostalo smislila. Malo sutra. Mucila sam se i na kraju sam bila nezadovoljna kratkom pricom, iako je imala odlicne elemente. Usporedjujuci ovogodisnju ha-ha pricu s tuznom lanjskom pricom koju sam napisala, grickajuci rep od muke da mi novo djelo djeluje zapravo kao hrpa kliseja i losih viceva, a 95% je istinito, sjetila sam se jednog filma, tocnije jedne replike iz jendog filma. Gledala sam ga davno na TNTu, zove se se My favorite year, to je komedija o mladom scenaristu koji upoznaje svog nekadasnjeg idola, ostarjelog glumca (sjajni Peter O'Toole) i prakticki dobije slom zivaca dadiljajuci ga tijekom tjedan dana. A Peter O'Toole kaze onu staru i tako istinitu showbiz poslovicu "Dying is easy.Comedy is hard." Oznake: kratka prica, natjecaj, Komedija, film, tragedija |
- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.09.2015.
Skola pisanja
|
Otisli smo u sumu, bas kao Thoreau, samo s vise vremena, novaca i gadgeta. Zeljeli smo nauciti ili podsjetiti se kako pisati dobro,uvjezbati se iz raznih razloga za razne buduce situacije. 7 noci i 6 dana zivjeli smo, nas desetak, u soc kom planinarskom domu na Platku, jeli hranu koja nam se cesto nije svidjala,tusirali se s otvorenim vratima (jer se nisu mogla zatvoriti), stalno pricali lose fore o ubojici sa sjekirom, uzimali sto smo htjeli sa sanka i kukali sto nemamo signala na mobitelu. I najvaznije,cesto mrzili svoje pisanje. Druzili smo se u klanovima, stari polaznici cak su sjedili blize nastavniku, kao da su blize oltaru. Slabo smo se kretali, sjedili uokolo i mozgali, dok nas je osoblje sazalijevalo kako naporno radimo, kao da kopamo kanale, a ne pisemo rijeci na stranice. Osjecali smo da smo napusteni i izolirani i nije nam bilo jasno zasto smo pristali na ovo mucenje. A opet, cudesno, nitko nikome nije isao na zivce. S vremenom,postalo je to kao neki zivot na sjeveru. Svi smo tu iz istog razloga, biti bolji sami od sebe na kraju tjedna. A likovi u nasoj kratkoj prici opisanju, upravo su sjajni. Bakica koja vodi dom, deda pastir, stado konja, hipi pomocni radnik, odlucna konobarica, grupe Spanjolaca, Francuza, djecji rodjendan, cuganje, veseljenje desertu Kada su me ljudi pitati kako mi je bilo, bilo mi je neugodno govoriti o tome,cinilo mi se kao neka totalno razmazena stvar, ” otisao sam u sumu i pisao danima”. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da imam pravo reci misljenje i osjecaje, makar o tako fensi smensi stvari kao sto je skola pisanja. A moje misljenje je, treba ici. Da se podsjetis, barem na kratko, nekih stvari. I da stisnes pauzu u zivotu, odmoris se sam od sebe. Da se pokusas snaci, ma koliko sizio prije, kasnije ili tijekom, treba to shvatiti kao sport. Vjerujem da zbog tih stvari mnogo ljudi dolazi. Zato, i da mogu opet imati maturalac. Ako cemo detaljno i iskreno: prva dva dana bilo je tesko, poslije je krenulo na bolje. Zadnjeg dana imala sam isti problem kao i prvog, ali su mi i pomogli da ga rijesim. Zakljucila sam daje moje pisanje vrlo bez, drzim se ko pijana svojih osobnih plotova, jer mi se cini da o nicemu ne znam toliko koliko o stvarima koje vidim oko sebe, i bojim se da cu grdno pogrijesiti ako nesto pocnem izmisljati. Mozda i zato vec godinama pisem stvari koje se citaju, a ne one koje se osjecaju, informacije, a ne umjetnost. Ujedno sam se i podsjetila da je i pisanje zanat, neke stvari mogu se uvjezbati, istesati. I nije vazno ako proizvedes nesto sto ne osjecas do zadnjeg zareza, tekstovi su tu za zabavu, kao i za stosta drugo. Ionako takve stvari citas, pa ih smijes i pisati. I nije lose ako proizvedes nesto samo da bi to proizveo, jer je i u poznatim pricama lijepo vidjeti kako se autor potrudio oko detalja. Cak i ako ne postignes uspjeh, pisi, jer ti snizuje tlak i umara mozak na drugi nacin. Jucer sam na cesti nasla, kraj kontejnera za papir, staru brosuru upravo za Platak. Bila je pokrivena smedjim liscem, zguzvana i izblijedila. Pomislila sam, bas kao i radionica pisanja u nasim glavama nakon 10 dana od napustanja ljupkog alanfordovskog doma u sumi. Drugi zivot, ljetni zivot. No danas sam, htijuci proslijediti nekome link na Skolu pisanja, nasla popis jesenskih radionica. Uocila sam jos jednu koja mi je zvucala jako zanimljivo. Cijena je dobra, predavac zvuci kao da zna sto radi, ne traje predugo,svega 8 tjedana. Ozbiljno, sam dakle, razmisljala da to mucenje produljim, samo u drugoj disciplini. Mislim da me pisanje zelo. Oznake: kreativno pisanje, skola pisanja, platak, kratka prica |
- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 18.08.2015.
U sumi
|
Lipanj O, vidi, zgodan natjecaj za kratku pricu. Idem nesto napisati. Uh, bas mi je dobra ova ideja. Toliko je dobra, da bih mogla dobiti nagradu .Evo, treca nagrada nije losa. Najblize je i traje najkrace. Moze to! nekoliko tjedana kasnije Isumiki,dobila sam trecu nagradu!!!! Kolovoz Dzizs, radionica je ovaj mjesec. U sumi. Mjestu na kojem pocinju mnogi hororci. U planinarskom domu. Gdje se jede planinarska hrana. I spava u visekrevetnim sobama. A tu su i dvije najuaznije rijeci ikad...'zajednicka kupaona"! Ajoj. Stigao je mail od organizacije. Sto, nisu skupili dovoljno polaznika? Nadaju se preokretu u zadnji tren? Mozda to i nije tako lose! Vele da ce odrzati zamjensku radinicu u jesen u Zagrebu ako ne odemo u sumu. Cekaj malo....ta radionica bi trajala cijeli semestar? Ajme! Ugh! Pa mozda i nije lose odraditi to u tjedan dana, makar u sumi... tjedan dana kasnije Oho, jos jedan mailod organizatora. Skupili su dovoljno polaznika i ipak se ide u sumu. Zajednicke sobe. I kupaonice. Za koje moram kupiti japanke.A ne nosim japanke! I sto cu grickati izmedju obroka?? Nema wi fija. Ajoj. Oznake: pisanje, kreativno pisanje, radionica, proza, knjizevnost, kratka prica |
- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
